Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 3/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. septembra 2007. godine, donijela je

O D L U K U

I

Arheološko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Groblje stećaka na rimokatoličkom groblju kod Jurkovića kuća u Brštanici, Donje Hrasno, općina Neum, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa 74 stećka.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 91 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 555/69 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 167 i k.č. broj 281 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 3400 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 310, K.O. Donje Hrasno 1, općina Neum, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. 

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02  i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-     nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-     nije dopušteno odlaganje otpada.

Vlada Fedreacije je dužna posebno osigurati provođenje  sljedećih mjera:

-     sanaciju razbijenih i napuklih stećaka,

-     izradu i provođenje programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

           Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.2-2-130/06-4

5. septembra 2007. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika  donijela je odluku o stavljanju historijske cjeline Neum - Donje Hrasno - Groblje stećaka i suvremeno groblje kod Jurkovića kuća u Brštanici u Donjem Hrasnu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 430.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija dobra

Brštanica je centralno naselje na području Donjeg Hrasna. Nekropola se nalazi u centru sela, na platou kod Jurkovića kuća, između obližnje škole i seoskog igrališta i u rimokatoličkom groblju uz crkvu. 

Historija dobra

Brštanica je jedno od manje skupine sela koja nose zajednički naziv Donje Hrasno.  Područje Donjeg Hrasna pripadalo je  u srednjem vijeku humskoj župi Žabi. Prvi podatak o žapskoj župi nalazi se u Ljetopisu popa Dukljanina, koji se obično datira u sredinu 12. stoljeća. Područje žapske župe obuhvata planinu Žabu, čiji se izduženi hrbat pruža u smjeru istok-zapad od zapadnog kraja Popovog polja do delte rijeke Neretve. Proširena podnožja planine dopiru do mora u Pelješkom (Stonskom) kanalu na jugu i do slivnog područja rijeke Bregave i Krupe na sjeveru. (Anđelić, 1983, 38) Do 1399. godine, kada je Dubrovačka republika kupila od bosanskog kralja Dabiše Nove zemlje, koje su za vladavine kralja Ostoje, 1405. godine, upisane  u detaljni zemljišni katastar Primorja (Dubrovačke republike). Do tada su župi Žabi pripadala sela Ošlje, Stupa, Topolo, Imotica, Štedro, današnji Klek,  mjesto Gradina na Maloj Neretvi gdje je oko 1382. godine sagrađen grad Brštanik i područje Slivna. (Anđelić, 1983, 37, 39; Tošić, 1982, 49) Planina Žaba dijeli teritoriju ove župe na dvije podjednako velike cjeline: kontinentalni dio - sjeverni, i primorski dio, južno od planine.

Srednjovjekovni upravni kotar Hrasno nalazio se u kontinentalnom sjevernom dijelu. Unutar tog kotara izdvajala su se manja područja koja bi odgovarala seoskim općinama Gornje i Donje Hrasno (danas manje skupine sela koje nose zajedničko ime) ili vlastelinstvu koje je vjerovatno bilo u Hutovu. (Anđelić, 1983, 40-42)   

            Teritorija žapske župe izjednačila se sa područjem feudalne oblasti Nikolića u vrijeme župana Nikole (iza 1327. godine), koji je, iako je formalno nosio župansku titulu, postao prvi feudalni gospodar župe Žabe i vazal bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Nikolići su najznačajnija vlasteoska porodica u župi Žabi i direktni su potomci humskog kneza Andrije (1214-1217), koji je početkom 13. stoljeća, pri raspadu Humske države, pod svojom vlašću zadržao Popovo zajedno sa Primorjem i Žabom. Porodično groblje Nikolića, a vjerovatno i sjedište je bilo u Vranjevom Selu. Njihova loza se može pratiti kroz osam generacija sve do vojvode Vukačina (1436 - 1453. godine). Status ove porodice se vremenom mijenjao. Nekada su bili neposredni vazali bosanskog kralja, a češće vazali Sankovića u Popovu i Kosača. Iz župe Žabe poznat je, tokom 15. i 16. stoljeća, vlasteoski rod Šimraka ili Šimrakovića. (Dinić, 1967, 15) O drugim ličnostima koje su bile upravni činovnici feudalnih gospodara Nikolića na teritoriji ove srednjovjekovne župe ima pokoji podatak. (Anđelić, 1983, 37-38, 42)

Izvori o vlaškoj organizaciji na ovom području poznati su tek iz ranog perioda osmanske uprave.  Poznato je da su sela Svitava i Hrasno pripadali vojvodstvu Donjih Vlaha koje je obuhvatalo i vlaške zajednice u okolini Stoca i Ljubinja (Ubosko, Vlasi Burmazi). Hercegovački sandžak obrazovan je početkom 1470. godine, ali je godinu dana ranije izvršen prvi popis vilajeta Herseg, odnosno Hercegove zemlje. Sandžak je podijeljen na tri vilajeta. Prvo je kraj između Neretve, Tare i Pive pripao Blagajskom vilajetu i kadiluku, a zatim i velikom Drinskom kadiluku sa sjedištem u Foči. U dokumentima iz 1473. i 1500. godine javlja se vilajet Primorje koji se protezao od Gabele do Dračevice. Prema tome, njemu bi pripadalo i područje nekadašnje srednjovjekovne žapske župe. (Šabanović, 1982, 156-159, 161, 1967; Anđelić, 1983,  43) 

2. Opis dobra

Na nekropoli je 74 spomenika, podijeljena u dvije skupine: sjeverozapadna skupina van grobljanske ograde, u blizini sjeverozapadnog ugla grobljanskog zida, i jugoistočna skupina u rimokatoličkom groblju uz crkvu.

U prvoj skupini stećaka su 23 stećka,  od čega 3 sljemenjaka,17 sanduka i 3 ploče. Orijentirani su zapad-istok. Od toga ukrašeno je 5 spomenika (na skici označeni od broja 1 do 5).  

U drugoj skupini stećaka, smješenih na dva tumula unutar ograde rimokatoličkog groblja, je veća skupina od 51 stećka. Od toga se glavnina stećaka nalazi na tumulu i oko njega, zapadno od crkve. U toj skupini je  ukrašeno 5 spomenika. Na ovom tumulu je većina spomenika orijentirana sjever-jug. Na južnom rubu ovog tumula nekoliko stećaka je orijentirano zapad-istok ili sjeverozapad-jugoistok.

Na južnom tumulu, ispred ulaza u crkvu, nalazi se svega 8 spomenika  u obliku velikih sanduka i ploča. Svi osim jednog su orijentirani u smjeru zapad-istok.

Na nekropoli je 7 sljemenjaka, 59 sanduka i 8 ploča, od kojih se svojom veličinom ističu ploče označene brojevima 3 i 5, i jedna ploča na jugoistočnom tumulu. Većina spomenika je dobro obrađena i orijentirana zapad-istok.  Danas je većina spomenika zarasla u raslinje i to na tumulu zapadno od crkve i stećci u skupini van ograde groblja. Neki spomenici su djelimično oštećeni, a mnogi spomenici su nagnuti ili utonuli. Ukrašeno je 10 spomenika. Stiče se dojam, poredeći skicu rasporeda stećaka na nekropoli sa sadašnjim stanjem, da su neki stećci, naročito oko stećka br. 7 na sjevernom tumulu pomicani, tj. malo zgurani. Jugoistočni tumul nije više u svom prirodnom obliku jer su mu rubovi srezani.  

Stećak broj 1, sljemenjak, dimenzija: dužina 1,55 m, širina 0,56 m, visina 0, 8 (od toga 0,6 visina sanduka). Dobra obrada. Ukrašen je u  plitkom reljefu. Pri dnu krovnih ploha pruža se tordirana traka koja prelazi preko užih bočnih strana. Ispod trake i pri vrhu svih bočnih strana je friz od povijene lozice sa trolistovima. Na zapadnoj strani, koja je uokvirena tordiranom trakom, je motiv sa dva prepletena krilata zmaja. Na istočnoj strani je prikaz borbe dva pješaka, od kojih jedan nosi mač, a drugi luk. Na glavi nose kacige sa čelenkama. Na sjevernoj bočnoj strani je scena lova na jelena. Između dva lovca na konjima je jelen kojeg progoni pas. Na južnoj bočnoj strani su dva antitetično postavljena konja sa jahačima. Između njih je ženska figura koja u rukama drži uzde. Stećak je djelimično utonuo i većim dijelom je prekriven trnjem, tako da su ukrasi, osim onog na zapadnoj strani, nedostupni.

Stećak broj 2, sljemenjak sa postoljem, dimenzija: sljemenjak - 1,58x0,58x1,04 (od toga visina sanduka 0,8) m; postolje - 1,8x0,8x0,1 m. Dobra obrada. Ukrasni motivi su izvedeni u plitkom reljefu. Po dnu krovnih ploha i preko svih bočnih strana je plastična tordirana traka. Svi bridovi bočnih ploha su također ukrašeni istom trakom. Ispod horizontalne plastične trake je friz od povijene lozice sa trolistovima. Na južnoj bočnoj strani, uokvirena plastičnom trakom,  je scena lova, na kojoj je prikazan konjanik sa kopljem, a ispred njega je jelen kojeg goni pas. 

Stećak broj 3, ploča, dimenzija 1,88x2,05x0,36 m. Vodoravna ploha je uokvirena na rubovima bordurom od dvostruke urezane linije. Cijela ploha unutar bordure je prekrivena uzdužnim paralelnim rebrima. Ispod ploče se vide ostaci drvenih oblica.

Stećak broj 4, sljemenjak na postolju, sav zarastao u trnje. Na rubu krova i užih bočnih strana je plastična tordirana traka. Pri vrhu svih bočnih strana je friz izveden u plitkom reljefu, sa motivom povijene lozice sa trolistovima.

Stećak broj 5, ploča, dimenzija  1,97x2,2x0,40 m. Na gornjoj plohi je okvir od kosih paralelno urezanih crtica. U jugozapadnom uglu je urezan motiv pravougaonog štita sa mačem ispod njega. Okvir štita je naglašen dubljim kosim paralelnim crticama. Jedan ugao ploče je jako okrnjen.

Stećak broj 6, sanduk na postolju, dimenzija: sanduk - 1,7x0,75x0,71. Postolje je visoko, tj. tanko 0,03 m. Ukras je izveden reljefno. Gornja ploha je uokvirena jednostavnom plastičnom trakom. Unutar okvira je deseterolisna rozeta i stiliziran križ čiji su krakovi pri krajevima prošireni. Donji krak se produžava u tanji stup koji stoji na stepenasto razvijenom postolju, koji možda predstavlja Golgotu. (Wenzel, 1964, 91)  Sanduk je pomjeren na postolju.

Stećak broj 7, sljemenjak, dimenzija 1x0,49 m; visina-nepoznata (iz zemlje viri 0,38 m, od toga 0,23 m sanduka). Obrada dobra. Po dnu krova i preko užih bočnih strana je tordirana traka, izvedena u plitkom reljefu. Vrh sljemena jedne čeone strane je obijen.

Stećak broj 8, sljemenjak na postolju, dimenzija: sljemenjak -  1,7x0,55(0,45)x0,65 (od toga visina sanduka 0,42) m; postolje - 1,9x0,75 m, visina nepoznata jer je utonuo. Preko užih bočnih strana u visini ruba krova se pruža plastična tordirana traka. Na nekoliko mjesta, uglavnom po rubovima, primjećena su oštećenja. Na nekoliko mjesta su izraziti crveni lišajevi.

Stećak broj 9, sanduk, dimenzija 1x0,65x0,5 m. Na gornjoj plohi je predstavljen kosi križ čiji se krakovi račvaju. Ispod njega je mali polumjesec. U drugoj polovini ploče je neobičan srcoliki motiv. Izrada ukrasa slična je kao ona na stećku br. 6. 

Stećak broj 10, sanduk, dimenzija  1,59x0,66x0,5 m. Uglovi sanduka su zaobljeni. Na gornjoj plohi je motiv u laktu savijene ruke sa raširenim prstima, izveden u plitkom reljefu.  Stećak je djelimično napukao.

Prahistorijski tumuli unutar rimokatoličkog groblja imaju promjere 10 -15 m. Tumulu koji se nalazi južno od crkve su sasječene ivice, a visok je oko pola i više metra. Polaganjem stećaka na oba tumula njihova prvobitna visina je smanjena. 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika ovo arheološko područje je evidentirano kao Groblje stećaka i suvremeno groblje kod Jurkovića kuća na Brštanici, Donje Hrasno, općina Neum, pod rednim brojem 430.

U prostornom planu BiH do 2000. godine, stećci Čapljine uvršteni su kao spomenici III kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Od 1961. do 1964. godine, Šefik Bešlagić je prikupljao i obrađivao građu cjeline područja Popovo. (Bešlagić, 1966, 5)

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 21. jula 2006. godine, ustanovljeno je da su mnogi spomenici utonuli i zarasli u šiblje. Prostor unutar rimokatoličkog groblja je uređen, uređene su staze sa pristupom crkvi i oko jugoistočnog tumula. Tumul zapadno od crkve, na kojem je najveća koncentracija stećaka, je zarastao u bujno raslinje i visoko drveće.  Na tom dijelu primjetno je da su stećci na perifernim dijelovima tumula  zbijeni, tj. pomjerani. Pri uređenju grobljanskog prostora, vjerovatno su odsječene i ivice tumula južno od crkvenog ulaza, da bi se dobilo više uređenog grobljanskog prostora.

Sjeverni dio nekropole, van grobljanskog zida, je u lošem stanju. Skupine stećaka su zarasle u trnovito žbunje, tako da se ponekom spomeniku ne može ni prići niti vidjeti njegove ukrase. Između dvije manje skupine stećaka je postavljen kontejner oko kojeg su na sve strane razasuti ostaci smeća.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen

Južno od sjeverne skupine stećaka van grobljanskog zida je velika poljana, na koju se u blizini stećaka parkiraju automobili.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)Vremensko određenje

B)Historijska vrijednost

C)Umjetnička i estetska vrijednost

 iv. Kompozicija

v. Vrijednost detalja

G)Izvornost

i. Oblik i dizajn

v. Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     zemljišnoknjižni izvadak,

-     terenska fotodokumentacija Komisije,  juli  2006 - 106 snimaka,

-     Bešlagić, 1966, skica rasporeda stećaka i 11 fotografija spomenika,

-     Wenzel, 1964, jedan crtež ukrasnog motiva,

-     Historijska karta srednjovjekovne župe Žabe, Anđelić, 1983.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1960, Bešlagić, Šefik, Stećci u Gornjem Hrasnu, Naše starine VII, Sarajevo, 1960, 91-112.

1964, Wenzel Marian, Ukrasni motivi na stećcima, IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1964.

1971, Bešlagić, Šefik, Stećci-kataloško-topografski pregled, IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1971.

1982, Bešlagić, Šefik, Stećci, Kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.