Sarajevo,
17.04.2012. godine
18.
april - Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina
Tema
2012: Svjetska baština
40.
godišnjica Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine:
Prepoznati
izazove za budućnost
Međunarodni
dan spomenika i spomeničkih cjelina ustanovilo je Međunarodno vijeće za
spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) 18. aprila 1982. godine a kasnije
odobrila Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu
(UNESCO). Svake godine odabere se tema kako bi obilježavanje ovoga dana bilo
sjedinjeno u cijelom svijetu.
Tema
za obilježavanje Međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina 2012. godine
je „Svjetska baština”. Dana 16. novembra 1972. godine Opća konferencija
UNESCO-a usvojila je „Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne
baštine“. To je bio rezultat procesa pokrenutog nekoliko godina prije i, u isto
vrijeme, početna tačka nastanka nove faze na području identifikacije, zaštite i
očuvanja baštine. Konvencija obuhvata kulturnu i prirodnu baštinu u jednom
dokumentu, a podržana je ideja da postoje dobra ili područja čiji značaj i
vrijednosti prelazi granice zemlje u kojoj se nalaze, i čiji gubitak ili
pogoršanje stanja bi osiromašilo čovječanstvo kao cjelinu. Prepoznavanje i
priznavanje nekog dobra ili područja, dobrom od svjetske važnosti, podrazumijeva
i svijest o zajedničkoj baštini i zajedničkom zalaganju za njegovo očuvanje i
ostavštinu budućim generacijama. U tom smislu, Konvencija se može smatrati
alatom za poticanje poštivanja kulturne raznolikosti, međunarodne suradnje, te
razumijevanje i mir među narodima.
Konvencija
o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine
smatra se najuspješnijom od svih UNESCO konvencija. Ratificirana je od strane
188 država, a popis svjetske baštine trenutno uključuje 936 dobara u 153 država
potpisnica konvencije, koje obuhvataju 725 kulturnih znamenitosti, 183 lokacije
prirodne baštine i 28 mješovitih mjesta.
Povodom
četrdesete godišnjice Konvencije, države potpisnice i savjetodavna tijela
pozvani su da razmisle o svojoj budućnosti, prepoznaju svoje uspjehe,
identificiraju globalne strateške teme, ključne izazove, trendove i mogućnosti,
te razviju moguće pristupe, uključujući sinergije s drugim međunarodnim
aktivnostima.
Interesne
strane uključene u zaštitu i očuvanje kulturne baštine - lokalne zajednice
postali su temeljni sudionici u procesu identifikacije, zaštite i upravljanja
naslijeđem. Važnost aktivnog sudjelovanja lokalnih zajednica u ovom procesu
odredilo je i temu 40. godišnjice
Konvencije po izboru Odbora za svjetsku baštinu:„Svjetska baština i održivi
razvoj kroz ulogu lokalne zajednice“. Jedan od glavnih interesa posljednjih
nekoliko godina je kako svjetska baština može pridonijeti održivom razvoju i
poboljšanju kvalitete života u lokalnim zajednicama.
Iz
Bosne i Hercegovine su dva dobra uvrštena na Listu svjetske baštine, Stari
most i Stari grad Mostar i Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu.
Komisija
za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, donijela je odluke o
proglašenju ova dva dobra nacionalnim spomenicima na osnovu čega uživaju najviši
stupanj zaštite.
•
Stari most i Stari grad Mostar
Historijsko
gradsko područje Mostar je na osnovi Odluke Komisije za očuvanje nacionalnih
spomenika od 08. jula 2004. godine proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine, te je nakon toga donesena odluka o nominaciji za upis na Listu
svjetske baštine UNESCO-a. Nominacija je proslijeđena u sjedište UNESCO-a u
Pariz u januaru 2005. godine dok je Komitet za naslijeđe UNESCO-a donio odluku o
upisu Starog mosta i stare jezgre Mostara na Listu svjetske baštine, već u julu
iste godine.
Zvanično,
područje „Stari most i Stari grad Mostar“ je na 29. sjednici Komiteta za
svjetsku baštinu koja je održana u julu 2005. godine u Durbanu (Južna Afrika),
uvršteno na Listu svjetske baštine.
•
Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu
Odlukom
Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika od 04. marta 2003. godine, Most
Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine i uživa najviši stupanj zaštite. Komisija za očuvanje nacionalnih
spomenika je u 2005. godini pokrenula aktivnosti za upis mosta Mehmed-paše
Sokolovića u Višegradu na Listu svjetske baštine UNESCO-a. U saradnji sa
Opštinom Višegrad, Javnim RTV servisom Bosne i Hercegovine i stručnjacima iz
relevantnih oblasti, Komisija je pripremila Nominacioni dosije, Plan upravljanja
spomenikom i dokumentarni film o spomeniku.
Komitet
za svjetsku baštinu na 31. zasjedanju u Christchurch-u (Novi Zeland) u periodu
od 23.06. do 02.07.2007. godine donio je odluku o upisu Mosta Mehmed-paše
Sokolovića u Višegradu na Listu svjetske baštine.
Devet
dobara iz Bosne i Hercegovine nalazi se na Tentativnoj (privremenoj) listi
Svjetske baštine:
1. Sarajevo – jedinstveni simbol univerzalne multikulture – stalno
otvoreni grad
2. Pećina Vjetrenica
3. Historijsko gradsko područje Jajca
4. Historijsko urbano područje Počitelj
5. Prirodna i graditeljska cjelina Blagaj
6.
Prirodna i graditeljska cjelina Blidinje
7.
Prirodna i graditeljska cjelina Stolac
8.
Spomenik prirode pećina Vjetrenica sa graditeljskom cjelinom sela
Zavala
9.
Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici
Komisija
za očuvanje nacionalnih spomenika pripremila je nominaciju za upis na Tentativnu
listu svjetske baštine slijedećih sedam dobara sa gore navedene liste:
Historijsko gradsko područje Jajca, Historijsko urbano područje Počitelj,
Prirodna i graditeljska cjelina Blagaj, Prirodna i graditeljska cjelina
Blidinje, Prirodna i graditeljska cjelina Stolac, Spomenik prirode pećina
Vjetrenica sa graditeljskom cjelinom sela Zavala i Stećci –
srednjovjekovni nadgrobni spomenici.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika
Dio teksta preuzet sa http://www.icomos.org/en/
|