Status spomenika -> Peticija

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na 45. sjednici održanoj od 8. do 11. rujna 2009. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Glavni gradski park – Spomen-park narodnih heroja u Doboju, koji se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 5706 (novi premjer), što odgovara dijelu k.č. 620/1 i 620/2 (stari premjer), posjedovni list broj 729/99, k.o. Doboj, općina Doboj, Republika Srpska, ne ispunjava Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03).

Mjere zaštite dobra iz stavka 1. ove točke trebaju biti usklađene sa odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima na lokalnoj razini.

II.

Dobro iz točke I. stavak 1. ove odluke briše se Liste peticija koja se vodi u Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo).

III.

U slučaju bilo kakvih intervencija na prostoru definiranom u točki I. stavak 1. ove odluke, potrebno je izvršiti prethodna arheološka istraživanja, jer je glavni gradski park izgrađen na prostoru starog harema.

IV.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

V.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 07.1-2-143/09-5

9. rujna 2009. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD         

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Staša Đuričić iz Doboja podnio je, dana 30. 6. 2008. godine, Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika prijedlog za proglašenje Glavnog gradskog parka – Spomen-park narodnih heroja u Doboju, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na temelju prijedloga, Povjerenstvo je pokrenulo postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa člankom V. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Povjerenstva.

Razlog za donošenje negativne odluke

Dobro ne ispunjava kriterije za proglašenje nacionalnim spomenikom iz razloga što je izgubljen povijesni integritet parka. Odluka Skupštine općine Doboj o izmjenama Regulacionog plana rezultirala je sječom drveća i izmjenom plana parka, što je izravno imalo utjecaja na zeleni pojas koji ga okružuje. Pored toga, neplansko razmještanje bisti unutar prostora parka oduzelo je prvobitnom planu izvornu koherentnost.

II – POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju predloženog dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-       dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopija katastarskog plana),

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis dobra i fotografije, itd,

-       povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje predloženog dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Doboj je grad u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Leži u aluvijalnoj ravnici na 146 m nadmorske visine, na lijevoj obali rijeke Bosne između ušća rijeka Usore i Spreče u Bosnu.

Spomen-park narodnih heroja u Doboju nalazi se u centralnoj zoni Doboja i predstavlja glavni, središnji gradski park. Smješten je na prostoru označenom kao k.č. 5706 (novi premjer) tj. dio 620/1 i dio 620/2 (stari premjer), k.o. Doboj, i omeđen ulicama: Kneza Lazara, Cara Dušana, Svetog Save i Hilandarskom.

Povijesni podaci

Spomenik, Glavni gradski park – Spomen-park narodnih heroja u Doboju, podignut je nakon II. svjetskog rata u znak sjećanja na borce NOB-a.

„Na tom prostoru bilo je napušteno muslimansko groblje u kojem su odavno prestale dženaze i sahrane, sa ponekim zaostalim nišanom i stalno plavljeno od potoka Lješnja, čije poplave nije moglo spriječiti ni kanalisanje od strane austro-ugarskih vlasti ni izgradnja betonskih mostova (...)

Dana 15. novembra 1953. godine je u centralnom dijelu parka otvoren plato sa spomen-kosturnicom i obeliskom visokim 14,5 m. Njegova tri brida su trebala da podsjećaju na bratstvo-jedinstvo i zajedničku borbu i Srba i Hrvata i Muslimana. Od tada gradski park nosi naziv Park narodnih heroja, čije su kosti, zajedno sa kostima oko 200 poginulih partizana iz dobojskog kraja, uz dužno poštovanje i počasti sahranjene u spomen-kosturnicu (...)“ (Kapetanović, Muminagić, str. 254, 2008.)

„SUBNOR i narod općine Doboj 23. augusta 2002. godine podižu još jednu spomen-kosturnicu na istom platou u kome sahrani i kosti dobojskih ustanika.“ (Kapetanović, Muminagić, str. 256, 2008.)

Općinske vlasti su svojom Odlukom o izmjeni Regulacionog plana „CENTAR DOBOJ – revizija“ („Službeni glasnik Opštine Doboj“ broj 3, od 20. 3. 2008. godine) predvidjele sječu drveća na parkovskoj površini i izmjenu prostornog izgleda parka u cjelini, čemu se usprotivila organizacija SUBNOR iz Doboja i veći broj građana (potpisivanjem peticije). Ipak izmjene u izgledu gradskog parka su učinjene tako da je dio spomen-parka sa obeliskom i kosturnicom ostao na istoj lokaciji dok je čitav okolni prostor zelenog pojasa izmijenjen, a biste su sporadično poredane po zelenim površinama.

2. Opis dobra

Spomenik, Glavni gradski park – Spomen park narodnih heroja u Doboju, se sastoji od: parka, spomen kosturnice, spomenika, obeliska – autora Mirka Ostoje(1) (autor je centralnog spomenika sa obeliskom i reljefom), spomen-ploče sa imenima palih boraca NOB-a i 5 bista narodnih heroja NOB-a, od kojih 2 (narodnih heroja Refika Bešlagića i Miloša Kupresa) predstavljaju djelo Drage Handanovića(2) (kao i biste Todora Vujasinovića, Todora Panića i nova bista narodnog heroja Ismeta Kapetanovića (na mjestu biste nestale tokom rata 1992-1995. godine), dok biste: Sime Lukića, Josipa Jovanovića i Ismeta Kapetanovića predstavljaju djelo Zdenke Grgića(3).

Na dominantnoj lokaciji u Parku smještena je spomen-kosturnica žrtvama II. svjetskog rata. Osnovni idejni izraz ovog spomenika je život, slava i mir. Simbol života je prostrani trg ispred spomenika na kome se održavaju razne manifestacije. Svečana platforma spomenika podignuta je na uzvisini i u zelenilu, na koju se dolazi širokim stepenicama. Slava – to je akcent (vertikala) i znači pobjedu, a kao simbol Slave i revolucije odabran je obelisk visok 14,5 m. Simbol apsolutnog Mira je grob koji je predstavljen zelenom travnatom površinom na svečanom prostoru spomenika. Na vidnim mjestima u Parku, na postamentima visine oko 1 m, postavljene su biste narodnih heroja Doboja. (Zbornik sjećanja učesnika NOR-a, 1986.)

„Pokraj 'groba' situiran je statički monolit od 17 tona u obliku stećka kao arhajski oblik spomena i unutrašnje snage... Monolit stećka obrađen je plitkim reljefom koji slikovito prikazuje četiri faze narodnooslobodilačke borbe. Čeona strana stećka prikazuje ustanak i hrabrost prvoboraca, bočna strana predstavlja zločinstva i masovna strijeljanja od strane okupatora, treća ploha govori o saradnji naroda i boraca narodnooslobodilačkog rata, a četvrta, bočna, strana stećka predstavlja pobjedu nad fašizmom i veselje naroda...

Kosturnica u kojoj su sahranjene kosti narodnih heroja: Ismeta Kapetanovića, Josipa Jovanovića, Refika Bešlagića, Miloša Kupresa i Sime Lukića i još 184 ustanika, boraca narodnooslobodilačkog rata i žrtava fašističkog terora, smještena je ispod same travnate površine, koja na simboličan način predstavlja zajedničku grobnicu.

"Vama, koji na poziv Komunističke partije Jugoslavije, pođoste u nepoštedni boj protiv okupatora i domaćih izdajnika i dadoste svoje živote za slobodu naših naroda, podiže ovaj spomenik narod Doboja – tekst sa obeliska.“ (Kapetanović, Muminagić, str. 256, 2008.)

„Iznad teksta grafički je prikazan plamen, a ispod, među kracima cvjetnog vijenca, stoji gravura puške koja dijeli dva datuma: 23. 8. 1941. – dan kada su narodi i narodnosti dobojske opštine na poziv komunističke partije Jugoslavije pošli u oružanu borbu protiv fašističkih okupatora i 17. 4. 1945. – Dan oslobođenja Doboja.“ (Zbornik sjećanja učesnika NOR-a, str. 471, 1986.)

SUBNOR i narod općine Doboj 23. kolovoza 2002. godine podižu još jednu spomen-kosturnicu na istom platou u kome sahrani i kosti dobojskih ustanika. O tome svjedoči i natpis na novom kubusu dobojske spomen-kosturnice koji glasi: „Presudom ustaškog suda u Doboju je strijeljano 111 ustanika protiv okupatora. U znak sjećanja na njihovo stradanje SUBNOR i narod opštine Doboj podižu ovo spomen obilježje. Doboj, 23. augusta 2002. godine“ (Kapetanović, Muminagić, str. 256, 2008.)

Obelisk i monolit – stećak, izrađeni su od bračkog kamena, unutrašnjost kosturnice od bihacita, a svečani plato i pristupne stepenice od klesanog kamena vapnenca.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Kosturnica sa monumentalno oblikovanim obeliskom u Doboju je evidentirana i valorizirana kao spomenik/prostor regionalnog značaja, III. kategorije.

Odlukom o određivanju zaštitnih zona oko spomen-obilježja, za Spomen-kosturnicu i spomen-biste 5 narodnih heroja, donesenom od strane Skupštine općine Doboj 1989. godine, definirana je zaštitna zona Spomen-obilježja (k.č. 5706), kao i šire područje oko njega (zaštitni pojas u širini od 10 m).

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nema dostupnih podataka o istraživačkim i konzervatorsko-restauratorskim radovima na dobru.

5. Sadašnje stanje lokaliteta

-       10. 7. 2008. godine općinska tijela općine Doboj su započeli sa radovima na lokalitetu dobra koji su podrazumijevali prekopavanje asfalta/trotoara oko spomen-područja, intervencije na zelenom pojasu - rušenje stabala i uništavanje parkovskog zelenila;

-       Uvidom u stanje lokaliteta, dana 12. 7. 2009. godine konstatirano je da su radovi na uređenju gradskog parka, od strane općine Doboj završeni. Radovi su podrazumijevali sljedeće:

-         namjena i postojeći sadržaji (spomen kosturnice, spomenika, obeliska, spomen-ploče sa imenima palih boraca NOB-a i 5 bista narodnih heroja NOB-a) su zadržani;

-         uređenje površine oko spomen-obilježja i grupisanje bisti narodnih heroja;

-         rušenje dijela stabala i uništenje dijela parkovskog rastinja;

-         izgradnju fontane;

-         postavljanje javne rasvjete;

-         sadnju novih stabala;

-         izgradnju hidranta za zalijevanje parkovskog zelenila i postavljanje novog busenja;

-         popločavanje novoizgrađenih staza i ugradnja šahovskih ploča;

-         postavku parkovskog mobilijara (klupe, korpe za otpatke i sl.).

III – ZAKLJUČAK

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je da Glavni gradski park – Spomen-park narodnih heroja u Doboju koji se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 5706 (novi premjer) tj. dio 620/1 i dio 620/2 (stari premjer), k.o. Doboj, ne ispunjava Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 32/02 i 15/03).

S obzirom da je Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Kosturnica sa monumentalno oblikovanim obeliskom u Doboju evidentirana i valorizirana kao spomenik/prostor regionalnog značaja, III. kategorije, i uzimajući u obzir i nedavne radove na uređenju parkovske površine i prilaza spomeniku, čime je izmijenjen prostorni koncept spomen-parka, Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika predlaže da se Glavni gradski park – Spomen-park narodnih heroja u Doboju štiti na lokalnom nivou.

Prema navedenom, Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu.

Sastavni dio ove odluke su:

-       Kopija katastarskog plana,

-       Izvod iz Urbanističkog projekta Glavnog gradskog parka,

-       Fotodokumentacija snimljena u lipnju 2009. godine.

Korištena literatura

1980.    Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza »B« - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980.

1986.    Od ustanka do pobjede, zbornik sjećanja učesnika NOR-a i socijalističke revolucije o događajima na dobojskoj opštini, knjiga III. Doboj, kolovoza 1986.

1989.    Skupština opštine Doboj, Odluka o određivanju zaštitnih zona oko spomen obilježja, 1989.

2008.    Kapetanović, Fahrudin, Muminagić, Rašid, i grupa autora. Doboj u dvadesetom stoljeću. Doboj-Jug: 2008.

Urbanističkim projektom predloženo idejno rješenje gradskog parka

(http://www.dobojturizam.com/nasljedje.php)

(http://www.ggbihac.ba/SinglePosting.php?ArticleID=57)

(http://bs.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Park_narodnih_heroja.jpg)

(1) Mirko Ostoja – akademski kipar iz Splita; Rođen u Bolu na otoku Braču, kao prvo od osmero djece, školovao se na Obrtnoj školi gdje mu je predavao Emanuel Vidović. Godine 1937. upisuje Umjetničku akademiju u Zagrebu. Majstorski tečaj je potom pohađao kod Ivana Meštrovića. Bio je njegov 'posljednji živući učenik'. Na počecima stvaranja Ostoja je formu oblikovao u pune, napete zaobljene volumene, ispitujući primarne skulpturalne vrijednosti i ostvario impresivnu seriju aktova »Frida I - IV«. Sredinom pedesetih godina započinje Ostojin interes za geometrijsko organiziranje oblika - kroz kolaže, ulja i kiparsku formu, koja se protegla do samog kraja. Do danas su oni tiši, intimniji dijelovi umjetnika zapostavljeni u odnosu na njegove monumentalne cjeline.(...)“

(http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/58713/Default.aspx)

„Etiketiran kao kipar spomenika Drugog svjetskog rata, čiji je stil uglavnom realističan, s biografijom da je bio jedan od organizatora grupe mladih umjetnika za ilegalni rad u Pokretu otpora ili da je bio uhićen 1942. godine pod optužbom da je začetnik akcije oštećivanja fašističkih simbola po zidovima splitskih kuća, te i partizan.(...)

(...)S istančanim sluhom za moderno u pedesetim godinama 20. stoljeća, Ostoja nije imitirao niti se otimao za prestižnu dionicu pionira. On je, kako kaže pisac, prigrlio analitičku struju moderne umjetnosti.(...)“ (http://knjiga.hr/08.asp?mjesec=2&ID=5985)

(2) Drago Handanović rođen je 11. aprila 1939. godine u Ostrošcu kod Konjica. Poslije završene pedagoške akademije (grupa Likovna umjetnost) 1961. godine u klasi prof. vajarstva Predraga Furtule, zapošljava se u Dobojskoj gimnaziji kao nastavnik istorije umjetnosti i u Stolarskoj majstorskoj školi kao nastavnik perspektive i nacrtne geometrije. Godine 1962. ostvaruje dvije spomen-biste narodnih heroja Refika Bešlagića i Miloša Kupresa.

Uporedo s pedagoškim radom u osnovnoj školi, osnovao je prvu grupu mladih vajara pri Radničkom univerzitetu u Doboju. U tom ateljeu formirale su se dvije značajne umjetničke ličnosti: Jadranko Durmić i Branislav Višt. Godine 1971. s Pavlom Stanišićem i Esom Kreso osniva Sedamnaestoaprilski likovni salon i 1971. godine Umjetničku galeriju. Od 1989. do 1992. predaje Keramičko oblikovanje i tehnologiju na Keramičkom odsjeku u Školi za primijenjenu umjetnost u Sarajevu. Od 1992. do 2000. godine radi kao dizajner u Tvornici namještaja "Enterijer" u Doboju. Na inicijativu Jovanke Stojčinović-Nikolić, direktorice Centra za kulturu i obrazovanje, 2000. godine s Branislavom Višt zajedničkom izložbom osniva Dobojski likovni salon. Od 1961. godine do danas Handanović je realizirao trideset (30) spomenika i petnaest (15) skulptura koje su postavljene na javnim mjestima.

Jedinstvena je njegova stalna postavka skulptura u Sočkovcu i skulptura u Našicama rađena od perforirane građevinske cigle, te skulptura "Metamorfoza" postavljena u Kasarni "3. maj" u Doboju. Od 2000. godine je likovni saradnik u Umjetničkoj galeriji Centra za kulturu i obrazovanje u Doboju. Član je međunarodne akademije za keramiku AISA i Udruženja likovnih umjetnika i primijenjenih umjetnika Republike Srpske. (http://www.ggbihac.ba/SinglePosting.php?ArticleID=57)

(3) Zdenko Grgić - akademski skulptor iz Sarajeva, „(...)Njegovi mozaici ukrašavaju naše crkve u mnogim mjestima: u Ovčarevu kod Travnika, u Sarajevu u crkvi sv. Ante, u Visokom, u Prenju-Dubravama kod Stoca, u katedrali u Mostaru, u Podvinju kod Slavonskog Broda, u Breškama kod Tuzle. Njegovi veliki radovi u mozaiku u Svilaju u Bosanskoj Posavini, u Podmilačju kod Jajca te na Plehanu uništeni su u minulom ratu. (...)“ (http://www.svjetlorijeci.ba/arhiva/html/2007/05-2007/html/revija/kultura5.html)