Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 7. jula 2003. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijska građevina – Sinagoga u Mostaru, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu:  nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik obuhvata zemljište označeno kao k.č. broj, 23/38 i 23/74   k.o. Mostar, posjedovni list br. 701, općina Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Dopušteno je korištenje nacionalnog spomenika u sakralne, obrazovne i kulturne  svrhe, a vlasnik objekta je dužan osigurati poštovanje izvorne sakralne namjene.

            U toku budućih intervencija na objektu dopušteno je izvođenje radova koje se odnose na konzervaciju, restauraciju i adaptaciju cjeline novoj namjeni, pri čemu je poželjno maksimalno rekonstruirati ili zadržati izvorni oblik objekta i sve njegove elemente na osnovi kojih je čitljiva izvorna namjena objekta.

Izvorni oblik i funkcija objekta i  njihove promjene bit će prezentirane na odgovarajući način u sklopu cjeline.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenim novinama Federacije BiH«.

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

Broj: 08.2-6-7/03-1

3. jula 2003. godine

Sarajevo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2. stav 1.  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,  kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Na osnovi peticije koju je  16. decembra 2002. godine podnijela Židovska općina Mostar, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pristupila je provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V,  Aneksa 8. i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (Prepis posjedovnog lista, općina Mostar, sa kopijom katastarskog plana),

-     sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

Sinagoga – Templ u Mostaru nalazi se u ulici Braće Ćišića br. 15, naselje Brankovac, k.č. br. 23/38 i 23/74, k.o. Mostar, općina Stari Grad – Mostar, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

U srednjem vijeku Mostar je predstavljao važno raskršće u kome su se ukrštavali putevi koji su vodili iz Bosne prema Crnoj Gori i Dalmaciji i preko jadranskih luka dalje u Italiju i ostale zemlje Evrope. U arhivskim knjigama iz 1570. godine spominju se prvi jevrejski doseljenici, Danijel Rodrigez i Mosho Koen, građani Mostara - "Habitori". Bili su sefardski Jevreji, prognanici iz Španije, koji su nakon Granadskog edikta iz 1492. godine u bijegu od progona rekonkviste, sa velikom skupinom Jevreja, svoje utočište našli na prostoru Bosne i Hercegovine  .

U 19. stoljeću, za vrijeme austrougarske uprave, na ovim prostorima naselili su se Jevreji Aškenazi, donoseći zapadnoevropsku kulturu, način života istočnoevropskih Jevreja uključujući i jidiš jezik. Starosjedioci Sefardi i novopridošli Aškenazi stvorili su zajedničku Jevrejsku vjeroispovijednu općinu, kao prvu uopće poznatu zajednicu takve vrste u Evropi.

U Jevrejskom almanahu 1928/29, a prema statistici Jevrejstva Kraljevine SHS, u Mostaru je još 1889. godine postojala sinagoga. Objekat sinagoge je nastao preuređenjem objekta koji je prije toga služio za odlaganje sijena. Spomenuta parcela na kojoj je bila bogomolja, protezala se tada Mukića ulicom (Braće Šarića).

Zbog malog kapaciteta prostora i naraslih potreba Jevreja Mostara, ukazala se potreba za izgradnjom većeg objekta. Formiran je Komitet za izgradnju, u koji su ušli gosp. David Kohn, David Fromer, i L. Rosenfeld. Ovaj Komitet se obratio Zemaljskoj vladi za odobrenje prikupljanja dobrovoljnih priloga za izgradnju Sinagoge – Templa u Mostaru. Od prikupljenih sredstava kupljen je graditeljski plac od Salke Ćibera, parcela br. 23/74 i 23/38. Zbog nedostatka finansijskih sredstava Komitet se u više navrata obraćao Zemaljskoj vladi. Prema predračunu sredstva koja su bila potrebna za izgradnju objekta su iznosila 17,500 kr, ali ista nisu nabavljena i ostao je dug u iznosu od 9,000 kr. Zapisnik o izgradnji sinagoge sa cjelokupnom dokumentacijom sačinjen je 07. juna 1904. godine.

U drugom svjetskom ratu sinagoga je bila djelimično porušena. Godine 1952. Jevrejska općina Mostar poklonila je sinagogu gradu Mostaru jer je nije mogla zaštititi od daljnjeg propadanja. Grad je u prostor templa smjestio Lutkarsko pozorište. Tada je objekat i obnovljen i dograđena su dva krila u kojima je smještena administracija pozorišta. 

U  ratu u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. godine objekat je stradao prilikom rušenja Saborne crkve u Mostaru, koja se nalazi u neposrednoj blizini. Tom prilikom je usljed detonacije došlo do rušenja dijela objekta. Kasnije je nekoliko projektila pogodilo krov objekta koji je u potpunosti izgorio.

Dosadašnja zakonska zaštita

            Objekat nije bio stavljen pod zaštitu.

2. Opis spomenika

            Ovaj sakralni objekat stilski pripada periodu historicizma, tačnije samim počecima pojave pseudomaurskog izraza. Taj izraz je prisutan na mnogim objektima tog vremena, kako javnim, tako i stambenim. Razvoj pseudomaurskog manira u građenju, koji se u sasvim svedenom obliku pojavljuje i na ovoj sinagogi, zasnovan je na korištenju strukture i arhitektionskog jezika prisutnog u islamskoj arhitekturi na sjeveru Afrike. S obzirom da je opeka, ili još tačnije, zemlja, korištena vrlo često kao graditeljski materijal, u arhitekturi na tlu Bosne i Hercegovine, taj materijal se često sugerira bojom, kao što se često bojenim pojasevima sugerira alternacija kamena i opeke na arhitekturi koja je uzor za razvoj tog historicističkog manira.  U ovom maniru od autora u Bosni i Hercegovini, najviše su objekata izgradili: Karlo Paržik, Josip Vancaš i Ćiril Iveković. Pseudomaurski izraz ili mudejar primjenjivan je pri izgradnji jevrejskih hramova krajem 19. i početkom 20. stoljeća, s obzirom da je u svom određenju nosio vezu sa stilskim uzorima u Španiji u doba Kalifata, kada su Jevreju uživali građanska prava u toj zemlji. Najveći broj bosanskih Jevreja Španiju je samtrao zemljom svog porijekla, pa je mudejar izraz prihvaćen možda jedino od Jevreja u Bosni i Hercegovini kao dio prepoznatljivog  identiteta, i u ovom slučaju bi mogao biti smatran i romantizmom.

            Objekat Sinagoge u Mostaru je pravougaona građevina sa centralno postavljenom apsidom. Orijentacija objekta je istok-zapad, gdje je glavni ulaz smješten na zapadnoj strani, dok je apsida okrenuta prema istoku.

 Ukupna dužina objekta iznosi 22,70 m, mjereno bez apside 20,20 m, dok ukupna širina iznosi 11,40 m. Zidovi su rađeni od opeke i njihova  debljina iznosi 70 cm, izuzev polukružnog zida apside čija je debljina 50 cm. Na zapadnoj - ulaznoj fasadi se nalazi portal dimenzija 1,60 m širine i 3,50 m visine. Portal je u prvo vrijeme imao završetak u vidu potkovičastog luka sa kamenim dovratnikom i naglašenim nadvojem. Tokom nekoliko posljednjih intervencija na objektu taj luk se izgubio, tako da današnja vrata izgledaju jednostavnije i od autentičnog izgleda su sačuvala samo pravougaoni oblik. Na pročelju objekta se nalaze i dva para izduženih prozora, također lučno završenih. Prozorski otvori koji se nalaze u donjoj zoni objekta su nešto širi od gornjih. Dimenzije donjih otvora su 0,60x 1,50 m, dok su gornji  0,50x1,50 m.  Približno na sredini objekta se nalazio jednostavan profilirani vijenac, koji je uz različitu obradu fasadanih ploha raščlanjivao objekat po horizontali. Danas tog vijenca nema.

Objekat Sinagoge - Templa je u cjelini bio omalterisan produžno-cementnim malterom. Sve dekoracije su također bile izvedene u malteru, poput dekoracija završnog vijenca, imitacija kamena u donjoj zoni objekta i naizmjenično smaknutih uglovnika. Gornja zona objekta je bila ravno omalterisana, bez ikakvih ukrasa.

            Raspored otvora na sjevernoj i južnoj fasadi objekta je potpuno simetričan i njihove dimenzije, kao i osovinski razmak između njih (4,40 m) je identičan. Tako su na južnoj fasadi postavljena tri, odnosno na sjevernoj dva pravougaona prozora sa završetkom u vidu potkovičastog luka. Dimenzije prozora su iznosile 1,00x2,50 m visine. Na sjevernoj fasadi se nalaze još jedna ulazna vrata, tako da ukupan broj otvora odgovara broju otvora na južnoj fasadi.

Ukupna visina objekta iznosi 9,90 m, mjereno do visine krova, odnosno 6,70 m na sjevernoj i južnoj strani. Visina pročelja iznosi 9,00 m.

Objekat je završen jakim vijencem koji se proteže cijelom dužinom objekta, izuzev na pročelju, gdje se javlja friz sa  dekoracijama u malteru koje predstavljaju stilizirane rebraste završetke objekata kakvi se susreću u Egiptu i u područjima sjeverne Afrike. Ovakve stilizirane forme karakteristične su  za austrougarske objekte izgrađene s početka XX stoljeća u našim krajevima. Osim ovih elemenata na pročelju se nalaze tri kamena obeliska. U centralnom dijelu prednje fasade ispod vijenca nalazila se otvorena jevrejska sveta knjiga. Tekst je na hebrejskom jeziku, i odnosi se  na Mojsijeve tablice.

Prema projektu iz 1908. godine vidljiva su neka odstupanja u izgledu fasada, a koja su najvjerovatnije usljed nedostatka finansijskih sredstava nastala prilikom izrade objekta.

            U enterijeru objekat se sastojao iz tri dijela: prostora apside, centralnog dijela koji je služio za molitvu vjernika i manjeg pretprostora. Apsida je osim što je bila izdignuta za 50 cm od kote poda ostalog dijela objekta, bila naglašena i lukom čiji je poluprečnik iznosio 5,00 m. Poluprečnik apside je iznosio 2,50 m.

            Unutrašnje dimenzije centralnog dijela za molitvu su bile 14,80x10,00 m, dok je pretprostor bio znatno manji sa dužinom od 2,00 m i širinom od 10,00 m.

            Objekat je u enterijeru imao dvije galerije širine 1,50 m i visine 2,78 m, smještene uz sjeverni i južni zid. Drvena konstrukcija galerije se oslanjala na čelične stupove raspoređene na svakih 2,93 m. Pristup na galeriju je bio riješen iz pretprostora sa dva jednostavna stepeništa širine 1,00 m.

            Objekat nije imao ravnu tavanicu, niti spuštene stropove, nego su njegov završetak predstavljali konstruktivni elementi krovišta. Na taj način se u enterijeru dobila veća korisna visina koja je u sredini objekta iznosila 7,20 m.

            Ispred glavnog ulaza u objekat nalazi se prostrano dvorište sa stablom lipe. U dvorištu su se za jevrejski praznik Jonkipur pravile kućice od pruća i lišća, bez krova, što za jevrejski narod ima simbolički značaj -  prolaznosti života i bogatstva.

3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Objekat Lutkarskog pozorišta, odnosno Sinagoga u Mostaru, obnovljena je 1996. godine učešćem Evropske unije i njenog predstavnika Hansa Košnika. Tom prilikom je obnovljen enterijer objekta kao i fasade i krovna konstrukcija.

4. Sadašnje stanje lokaliteta

1952. godine objekat Sinagoge – Templa je poklonjen gradu i iste godine je poduzet čitav niz intervencija u cilju osiguranja uvjeta da se u objekat useli Lutkarsko pozorište. Tada su u enterijeru porušeni svi originalni elementi – galerije, stupovi, pristupno stepenište u apsidi, drvena stepeništa u pretprostoru. U centralni molitveni prostor su postavljena sjedišta, dok je prostor apside pretvoren u scenu. Zbog poboljšanja akustičnih svojstava objekta, nivo stropa je znatno smanjen. Sa sjeverne i južne strane dozidana su dva krila, u kojima je smještena administracija pozorišta. Ovom dogradnjom narušena je autentičnost objekta.

1996. godine učešćem Evropske unije objekat je obnovljen; obnovljen je enterijer, fasade i krovna konstrukcija, tako da je objekat danas, graditeljski, u dobrom stanju.  Dio svete knige sa fasade objekta nalazi se izložen u dvorištu objekta.

III  -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na 4. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 03. do 09. septembra, 2002. godine, Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.  Vremensko određenje

B.  Historijska vrijednost

E.  Simbolička vrijednost

E.III. Tradicionalna vrijednost

E.V. Značaj za identitet skupine ljudi

Sastavni dio ove odluke su:

-     -kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja historijske građevine Sinagoge – Templa u Mostaru nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

1908.    Građevinska dozvola za izgradnju objekta i zapisnik, ABH, ZVS, 25-234-29

1928/29.Jevrejski almanah, Statistika jevrejstva

2000.    Mandlbaum, Zoran, Veličanstven pomen nevinim, Most, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, br. 122 – 123 , 2000.

Dokumentacija pronađena u Arhivu BiH