Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 15/03.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 27. siječnja 2003. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Arheološko područje - helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni se spomenik nalazi na k.č. br. 363/1, k.o. Ošanići, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine.
Na nacionalni se spomenik primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada je Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.
Vlada je Federacije dužna osigurati finanacijske i tehničke uvjete za izradbu i provedbu programa trajne zaštite nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradbu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
Prvi stupanj zaštite obuhvaća k.č. 363/1 pašnjak Banje, zatim pašnjak Gorica, a na zapadnoj strani zahvaća pojas širine 50 m desne obale rijeke Radimlje.
Ÿ Na nacionalnome spomeniku dopušteni su samo arheološko - istraživački radovi i radovi konzervacije, konstruktivne sanacije, restauracije, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, sukladno tehničkoj dokumentaciji izrađenoj prema uvjetima nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite).
Ÿ Na nacionalnome spomeniku nije dopuštena izgradnja bilo kakvih objekata niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije samo zaštita i prezentacija spomenika.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svatko, a posebice nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, županije, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI
Ova će se odluka dostaviti Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite, općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - IV ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenim novinama Federacije BiH«.
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedatelj Povjerenstva
Dubravko Lovrenović
Broj: 06-6-563/03-1
21. siječnja 2003. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju članka 2. stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je na sjednici održanoj 11. ožujka 1998. godine donijelo odluku o stavljanju Arheološkog područja (helenističkog grada) Daorson, Ošanići, Stolac na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 603.
Sukladno odredbama Zakona, a na osnovi članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
(katastarska čestica br: 363/1, katastarska općina Ošanići; nekretnina pašnjak Banje, površine 559410 m2; zemljišnoknjižni izvadak br: 156, katastarska općina Ošanići).
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima tijekom rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.
Ÿ sadašnje stanje dobra;
Ÿ povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o lokalitetu
Lokacija
Arheološko područje, stari helenistički grad Daorson na lokalitetu Gradina i Banje u Ošanićima, općina Stolac, je sastavljen iz tri vezane cjeline čiji je razmještaj uvjetovan konfiguracijom terena. Središnji dio zauzima dominantna Gradina ili Akropola kojoj sa južne i jugozapadne strane stoje podgradinske terase na Grebenu, dok se sa istočne strane širi predakropolski prostor na Banjama kao stambeni i gospodarski, prije svega radioničko - obrtnički i trgovački dijelovi naselja.
Povijesni podaci
Gradina je nastala na prapovijesnom utvrđenom naselju koje je tu kontinuirano postojalo od početka ranog (17./16. stoljeća p.n.e.) do kraja kasnog brončanog doba (9./8. stoljeća p.n.e.).
Od 167. godine p.n.e. Neretva je bila sjeverozapadna granica Rimske Republike na Balkanu, pa i granica Daorsa, koji su u okviru te države uživali neku vrstu autonomije. Još prije propasti Genthiusove države Daorse su iz pravca rijeke Cetine napadali Delmati, moćno ratničko pleme, čija se vlast u nekim razdobljima pružala preko Cetine u pravcu rijeke Neretve, pa i do Neretve. Zbog učestalih delmatskih napada Daorsi su se 158. godine p.n.e. žalili Rimskom senatu. Rat protiv Delmata se vodio od 156. do 155. godine p.n.e. Rimljani su krenuli u ratne operacije protiv Delmata iz Narone, gdje su imali jako uporište i potporu Daorsa. Oni su Neretvu štitili od Delmata i prije dolaska rimske vojske u Naronu. U tom ratu Delmati su teško poraženi i oslabljeni za duže vrijeme.
U vrijeme ratova između Cezarovih i Pompejevih pristalica na našoj obali Jadranskog mora opet su se Delmati našli na jednoj strani, a Daorsi na suprotnoj. Pompejev legat M. Octavius je 49. godine p.n.e. stupio u savez sa Delmatima i njima pridruženim plemenima. U ova Delmatima pridružena plemena sigurno nisu spadali Daorsi, jer Cezarov pretor P. Vatinius započinje ratne operacije protiv Delmata najkasnije u proljeće 45. godine p.n.e. Iste je godine P. Vatinius izvršio još jedan upad u Dalmaciju, zauzeo 6 gradova, a ispred sedmog se morao povući zbog hladnoće i jakih kiša. Po povratku u Naronu krajem 44. godine p.n.e. Vatinius je napisao Senatu pismo o svom ratnom pohodu. Potom se povukao sa vojskom u Dyrrachium. Delmati su odmah počeli napadati okolna područja i dijelove obale. Skoro je sigurno da su Delmati baš u to vrijeme (44./43. godine) napali centar Daorsa, grad Daorsoi, i potpuno ga razorili.
Iz podataka se o ratovima rimskog pretora Vatiniusa protiv Delmata, može prilično točno utvrditi vrijeme uništenja grada Daorsona i definitivnog prekida života u tom gradu. Arheološki materijal s Utvrđenja (Akropole), Banja i Grebena ispod Utvrđenja nije mlađi od sredine ili druge polovice I stoljeća p.n.e., što se podudara s pretpostavljenim vremenom napadaja na grad i s prekidom života u tom gradu.
U vrijeme propasti Rimske Republike (oko 27. godine pr.n.e.) Daorsi su imali 17 dekurija, a u početku Carstva Delmati su imali čak 342 dekurije, što dovoljno govori o odnosima snaga nakon građanskih ratova. Tada je uništen dio plemena Daorsa. Na ruševinama grada Daorsa nikada nije nastalo trajnije naselje. Pojedinačni i rijetki nalazi zastupljeni su na tom prostoru iz raznih epoha i stoljeća, pa i najnovijeg vremena, jer su se ljudi tamo često kretali.
Novi centar Daorsa razvio se u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca početkom I stoljeća p.n.e. kao municipij Diluntum.
Dosadašnja zakonska zaštita
U postupku je koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen uvid u spise o zaštiti dobra:
Ÿ na temelju zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture br. 05-352-1/66 od 12.ožujka 1966. područje Gradina (Daorson, Ošanići, Stolac), predpovijesno naselje gradskog tipa u Ošanićima, općina Stolac, stavlja se pod zaštitu države kao važan kulturno - povijesni spomenik;
Ÿ Arheološko područje Daorson nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod rednim brojem 603;
Ÿ Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Arheološko područje Daorson je evidentirano, valorizirano kao spomenik 0 kategorije od međunarodnog značaja.
2. Opis spomenika
Lokalitet Gradina ili Banje se nalazi oko 3 km sjeverozapadno od Stoca, na jednom kraškom zaravanku poviše sela Ošanića. Dvojno ime lokaliteta proizilazi iz činjenice da se ovdje nalaze dvije, glavne, cjeline: akropola (na Gradini) i naselje na Banjama. Ispod akropole na Grebenu bio je također dio naselja. Gradina (Utvrđenje-Akropola)
Ovo je prapovijesno helenističko naselje samo jedan od tri dijela prostrane aglomeracije. Zbog svog položaja najčešće je u literaturi nazivan Akropolom. U helenističko vrijeme zauzima središnje i najvažnije mjesto. Na tom su prostoru smješteni najreprezentativniji objekti.
Zaravanak Gradine leži na 280-290 m nadmorske visine, dok mu relativna visina prema dolini Bregave iznosi oko 220 m. Zapadne strane se strmo ruše u dolinu Radimlje. Područje naselja na Gradini ima izduženi oblik i zaprema oko 700 m najzapadnijeg dijela zaravanka koji se stere između Hrguda, Stoca i Radimlje. Ostaci se protežu od padina niže zapadnog kuta zaravanka ispod akropole i uz jugozapadni rub prema zaseoku Batnoge. Zapaženo je da se prema istoku protežu potezi suhozida do skoro pred Batnoge i završavaju nedaleko od dva velika tumula.
Na istočnim su liticama (Grebenu) građevine mahom velikih razmjera i spuštaju se do na dubinu od 150 m prema dolini Radimlje. Jezik Gradine se pružio prema zapadu, i sa tri strane je omeđen liticama. Jedini je mogući prilaz sa jugoistočne strane i njega štiti kiklopski zid. Iako se Akropola nalazi na relativno istoj visini kao naselje (na Banjama), ipak se po svom položaju izdvaja od njega, jer je isturen od ostalog područja. Sa tri strane ga štite strme, gotovo nepristupačne stijene, a sa četvrte megalitski zid sa dva tornja. Sjeverna strana Akropole zaštićena je također zidom dugim 106,5 m, debljine oko 2 m. Maksimalna dužina Akropole iznosi 146 m (zapad-istok) a maksimalna širina oko 60 m (kod istočnog potpornog zida usred Akropole).
Megalitski je obrambeni zid postavljen na najpristupačnijoj strani prema zaravni Banje. Oko njega su vršena najintenzivnija istraživanja kao i na prostoru glavnih gradskih vrata sa obližnjim jugozapadnim tornjem. Sa vanjske strane istražen je prostor uz sam zid do stubišta. Kako taj dio zida nije bio zatrpan, kameni blokovi su najviše stradali. Sa unutrašnje strane megalitskog zida još i danas se nalazi mnogo kamenja koje je skliznulo iz gornjih redova. Na toj strani stvorilo se veliko zaobljenje koje više nema konture pravog zida, međutim to je i najbolja zaštita za kamene blokove. Kiklopski zid je prvobitno bio dugačak 60 m, a širok do 4.20 m. Danas je zid dug 46 m, jer su kasnije sagrađena dva tornja (sjeveroistočni i jugozapadni). Uz oba su se tornja nalazili ulazi u Akropolu. Maksimalna širina očuvanog dijela zida iznosi 6 m kod jugozapadnog tornja (pretpostavlja se da je na ovom mjestu prvobitna visina zida bila 7 m), a u sredini 5 m, i izgleda da je tu sačuvan u prvobitnoj visini. Na vrhu zida je bila hodna linija sa grudobranom (debelim 1.5-1.8 m, visokim 1.5 m) za strijelce. Fasade zida zidane su od ogromnih kamenih blokova sa fino oklesanim dodirnim stranama, fasadne površine su bunjasto obrađene, a šesta, unutrašnja strana je neobrađena. Fasadni blokovi su standardne veličine:debljine 0.7-0.9 m, dužine 1 m). Poneki komadi su dužine i do 3 m. U unutrašnjosti zida su grubo cijepani, horizontalno složeni blokovi. U zidu, pored jugozapadnog tornja nalazila su se glavna gradska vrata dimenzija: 4.40 x 4.20 m. Ostaci prvobitnih gradskih vrata odlikuju se vrhunskom obradom kamena. Na gornjim dijelovima dovratnika sačuvali su se dijelovi početaka luka. Prema mogućoj rekonstrukciji vrata su do linije luka bila visoka 3.7 m, a šiljak luka bio je na 5 m. Vrata su bila dvokrilna i drvena. Jugozapadni toranj u tlocrtu ima osnovu četvorine dimenzija 10 x 10 m. Zidovi su različite debljine između 2 i 1.4 m, a očuvani su do visine od 3.2 m.Sjeveroistočni toranj koji se nalazio na višem terenu bio je niži (oko 5 m visine) jer je vrh zida bio horizontalan. Ovaj toranj je dosta uništen, vjerojatno djelovanjem atmosferilija.
Unutrašnja strana kiklopskog zida, tornjeva, aneksa i vrata bila je zahvaćena požarom.
Ispred Kiklopskog zida nalazio se sustav prve linije odbrane - grudobrana koji se sastojao od cik-cak zida i lučnih zidova u dužini od 76 m. Grudobran je građen u suhozidnoj tehnici od cijepanog kamenja. Širok je 1.2 do 1.5 m (ponegdje do 2 m). Očuvana visina se kreće od 0.3- 1 m.
Na sjevernoj strani akropole također se nalazi megalitski obrambeni zid, znatno lošije kvalitete i gradnje i obrade kamenih blokova. Ti blokovi su poluobrađeni i postavljeni u djelomice pravilne redove. Kako je teren na toj strani vrlo strm nije se pridavala velika pažnja izgradnji i zato se zid sačuvao u samo u jedan ili dva reda. Kameni blokovi iz viših redova su se obrušili u kanjon rijeke Radimlje. Najzanimljiviji dio sjevernog bedema nalazi se uz rubove Velike gomile između istočnog potpornog zida do sjeveroistočnog obrambenog tornja. Na tom dijelu otkriveni su ostaci prometnice koja ide od unutrašnjih vrata u istočnome potpornome zidu do sjeveroistočnih gradskih vrata.
Glavna se prometnica nalazila u južnom i jugozapadnom rubu Akropole. Vodila je od istočnog potpornog zida do trga - svetilišta. Prometnica je na pojedinim dionicama bila građena na potpornim zidovima, a imala je, gdje je to bilo potrebito i zaštitne zidove da ne bi došlo do odronjavanja. Prometnica je dugačka oko 35 m, a široka od 2.5 do 3 m. Na pojedinim mjestima iznad provalije postavljen je red zaštitnog kamenja kao upozorenje, a pri tome se pružao pogled na Vidovo polje i dalje prema vrhovima uz Jadransko more.
U zapadnome podnožju Velike gomile nalazi se trg, vjerojatno svetilište sa pećinom iznad zgrade za koju se pretpostavlja da je bio hram (?). Od te građevine očuvana su samo dva zida i jedan kut i to samo donji red kamenja, koji teško da je mogao biti temelj. Očuvana dužina glavnog zida, u kojem je bio i pristup u unutrašnjost objekta, je 8 m, a bočnog 4.5 m. U unutrašnjosti ustanovljena je fragmentirana podnica od vapnene žbuke i fragmenata keramičkih posuda, te mnogo pokretnog arheološkog materijala. Objekt se nalazio na najisturenijem položaju sa najljepšim pogledom na grebenu. Svi ti podaci navode na pretpostavku da se ovdje nalazilo kultno mjesto - svetilište.
Velika gomila zauzima centralni dio Akropole. Ispod nje nađen je pokretni arheološki materijal iz ranijih predpovijesnih perioda, prije nastanka gomile, tj. od ranog brončanog do skoro kraja željeznog doba odnosno polovine V stoljeća p.n.e. Početak podizanja Gomile se prema tome datira okvirno u period od polovine V do polovine IV stoljeća p.n.e. Gornja granica je određena vremenom podizanja kiklopskog zida i drugim nalazima iz tog vremena.
O namjeni Velike gomile, promjera 11 m, su različita mišljenja. Većina stručnjaka misli da su dominantne gomile, odnosno limitni tumulusi, vrlo čest oblik gradinske obrambene arhitekture, dok drugi to vide kao njihovo zagrobno, kultno ili vjersko značenje. Pretpostavlja se da je Velika gomila planski građena u okviru odbrambenog sustava Gradine na Ošanićima. Sa istočne strane je bio megalitski zid, a sa južne od gradskog šetališta prema njoj je vodilo stubište. Sa sjeverne strane se nalazila manja prometnica i unutrašnja gradska vrata. Ne zna se točno njena uloga u prostornoj cjelini akropolskih objekata. Ipak većina stručnjaka smatra, da je to bio obrambeni objekt. Sastojala se isključivo od nanosa kamenja i zemlje i arheološki je bila skoro prazna.
Djelomice je istražena i gradska cisterna između Velike gomile i megalitskog zida. S obzirom na gradinski položaj i klimatske uvjete potrebita je bila gradnja gradskih cisterni. Još dvije su izgrađene, jedna na zaravni Banje, a druga podalje od naselja. Cisterna na akropoli ima oblik pravokutnika sa zaobljenim kutovima, dimenzija 11 x 7 m. Duboka 5 m, usječena u živu stijenu. Zidovi su građeni od sitnijeg cijepanog kamenja premazani kompaktnom vapnenom žbukom sa sitnim fragmentima crvene keramike ili cigle.
Zaravan Banje
Ostaci planski organiziranog naselja prostiru se istočno i sjeveroistočno od Akropole. Na površini od oko 15 ha nalazi se mnoštvo ostataka raznovrsnih većih i manjih objekata uglavnom pravokutnog oblika sačuvanih u temeljnoj zoni. Pretpostavlja se da je naselje nastalo u dvije faze, ali svakako poslije Akropole, tj. poslije 3. stoljeća p.n.e.
Prvoj fazi pripadaju objekti koncentrirani u veće skupine sa trgovima i prometnicama. Naselje je smišljeno organizirano i vidi se paralelizam odnosno ortogonalnost zidova objekata prema megalitskom bedemu akropole. Izdvajaju se kvartovi sa trgovima i prometnicama koje su orijentirane na megalitski zid i glavna gradska vrata akropole.
U drugoj fazi su vršene dogradnje nešto manjih i lošije građenih objekata na južnoj i jugoistočnoj strani.
Većina objekata I i II faze građena je od poluobrađenog kamena različitih veličina, a blokovi su poredani u redove na suho. Objekti prve faze građeni su sa nešto više pažnje. Zgrade su bile velikih dimenzija i na temelju ostataka nije moguće utvrditi njihovu pravu namjenu.
Na zaravni Banje ističu se objekti posebne namjene, ali osim temelja ni tu nema drugih konstruktivnih elemenata koji bi govorili o stvarnom izgledu objekta. Z. Marić je istražio kompleks za koji pretpostavlja da je manja gradska nekropola. U Blizini tog kompleksa nalazi se druga gradska cisterna istraživana 1990. godine. Bila je također usječena u živu stijenu do 5 m, ograđena posebnim zidom s ulaznim prostorom na jugoistoku. Na zidovima je bila vapnena žbuka, a dno je bilo od nabijene žute gline. Sa južne strane nalazilo se stubište kojim se silazilo sve do dna. Na kraju naselja, prema istoku nalazila se još jedna cisterna duboko usječena u kraški teren.
Gradske prometnice, kao i drugi ostaci na Banjama, sačuvane su sa malo konstruktivnih elemenata. Najvažnija gradska prometnica išla je od glavnih gradskih vrata prema istoku i periferiji naselja. Druge prometnice imaju smjer sjeveroistok-jugozapad, isti smjer u koji je postavljen obrambeni megalitski bedem.
Podgradinski prostor (Greben)
Na istočnim liticama, odmah ispod stjenovitog podnožja Gradine, pa sve do 100 m iznad obale rijeke Radimlje nalazi se bezbroj manjih i većih terasa i naseobinskih prostora, sjevernom stranom najčešće usječenim u živu stijenu dok je južna strana uglavnom imala podzid. Postojale su manje horizontalne prometnice, ali se glavnina prometa odvijala stubama koje su povezivale terase od vrha do dna, odnosno podgradinsko naselje sa središnjim akropolskim prostorom i dalje sa naseljem na Banjama. Otkriveno je desetak stambenih objekata sa pripadajućim malim dvorištima i pristupnim stubištima. Zgrade su raspoređene terasasto po grebenu u visinskoj razlici od oko 150 m. U najnižim dijelovima Grebena, na visini od oko 100 m iznad korita Radimlje, ostaci naselja nisu otkriveni. Objekti su se nalazili između dva podzida, na prostoru širokom 5-7 m. Gornji je služio za zaštitu od odrona sa viših predjela Grebena, a donji kao nosač dijela građevnog kompleksa.
Grad Daorson ima mnoge karakteristike manjeg helenističkog grada. O visokom stupnju kulture i civilizacije svjedoče: kovanje vlastitog novca, izrada kompliciranih umjetnički ukrašenih kopča, grafiti na fragmentima keramičkih posuda, dijelovi kamenih, oko 2 m visokih, ljudskih statua. Posebno se ističe nalaz depoa, nađenog u škripu na kraškoj, sjeverozapadnoj padini ispod Akropole. U njemu je bio pohranjen kovački i juvelirski alat, među kojima se ističu kalupi za izlivanje i otiskivanje brojnih figura, simbola i dekorativnih elemenata, i proizvodi tih obrta, ukupno 243 komada. Nađeni predmeti svjedoče o radionicama sa vrsnim majstorima svih obrta koje predstavljaju. Deponirani materijal sakriven je tijekom II stoljeća p.n.e., ali pojedini komadi potječu iz IV stoljeća p.n.e. Ovaj grad, centar ilirskog plemena Daorsa, je bio snažno prožet dostignućima helenističke civilizacije, a samo mali dio dosadašnjih nalaza je autohtonog karaktera. Ipak gradnja Kiklopskog zida nije rezultirala kopiranjem plana akropole nekog drugog grada, već je sve prilagođeno konfiguraciji terena. Zato se Akropola u Ošanićima razlikuje od bilo koje druge utvrde, nastale u istom periodu, a pod jakim helenističkim utjecajem. Kiklopski zid je datiran u IV stoljeće p.n.e., kada su poslije gradnje zida, najvjerojatnije izgrađena i oba tornja. Ostale građevne faze Akropole pripadaju kasnijim stoljećima sve do I stoljeća p.n.e.
Pored navedenog depoa, na lokalitetu je nađeno mnoštvo raznorodnih pokretnih nalaza. Na Grebenu, u istraženim objektima i na površini nađeno je stotine tipova i podtipova, pretežno helenističkih posuda. Cjelokupni keramički materijal sa Grebena se datira u period od VIII do IV stoljeća p.n.e.
Na lokalitetu, domaća brončano i željeznodobna keramika, rađena rukom, predstavlja i kronološki određuje nalaze od XVIdo II stoljeća p.n.e. Gnatia keramika, tj. lokalna varijanta helenističke keramike, datirana je u raspon od III do I stoljeća p.n.e. Od fragmenata amfora koji su nađene u velikom broju, najstariji je primjerak oboda stupnjevitog tipa tzv. lesboskih amfora iz VI/V stoljeća p.n.e. Amfore sa trokutastim i polukružnim presjekom oboda datirane su u II i I stoljeće p.n.e. Od ostalih keramičkih nalaza najbrojniji su komadi plinta i solena, tj. dvije istovremene vrste helenističog crijepa. Najveći dio keramičke helenističke robe ima svoje paralele u helenističkim gradovima južne Italije i Albanije. Fragmenti jednog pitosa imaju paralelu u Albaniji, iz grčke kolonije Apolonije iz VIi V stoljećap.n.e.
Od željeznih predmeta zastupljeni su najviše klinovi i razne zakovice bez veće kronološke vrijednosti. Međutim, nalaz nekoliko kopalja različitih tipova, datiranih u period od VI do I stoljeća p.n.e. , ukazuje i na njihovo različito podrijetlo, iz radionica iz sjeverozapadne Bosne i onih čiji su oblici keltskog podrijetla. Prva koplja su starija (VI-V stoljećep.n.e), a druga mlađa (III-II stoljećep.n.e.) i došla su u Ošaniće sa juga. Brojne strelice su također datirane u posljednja stoljeća p.n.e.
Od brončanih predmeta zastupljeni su razni dijelovi nošnje i nakita datirani od VIdo II stoljeća p.n.e. te novčići kralja Ballaiosa (167-135.godinep.n.e.) je jedan rimski republikanski novčić iskovan između 264. i 168. godinep.n.e. Do sada je nađeno 4 novčića sa natpisom Daorson, datiranih u II stoljeće p.n.e. Izgleda da su u tom periodu Daorsi bili na najvišem stupnju gospodarskog uspona, zahvaljujući trgovini.
Jedan od najznačajnijih nalaza je kaciga sa grčkim natpisom ΠΙИ, vjerojatno kratica ilirskog imena vlasnika PINNES. Izrađena je vjerojatno tijekom III stoljeća p.r.e., ali prema mjestu i okolnostima nalaza bila je u uporabi i mnogo kasnije u trenutku razaranja i spaljivanja ilirskog grada Daorsa.
3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Prve podatke o arheološkom nalazištu na Gradini u Ošanićima kod Stoca objavili su K. Hörmann i V. Radimsky 1892. godine. Detaljno rekognosciranje i geodetsko snimanje terena izvršeno je 1956.godine. Sustavna arheološka istraživanja vršena su od 1963. do 1991. godine. Dugo godina je istraživačke radove vodio dr Z. Marić (1963.-1982.), uglavnom na prostoru Akropole. Naslijedili su ga dr B. Marijanović (1982.-1984.) sa istraživanjima Velike gomile i dr B. Marijan (1987.-1991.) koji je istraživao prostor Banja, svi iz Zemaljskog muzeja. Svi radovi su vršeni kroz projekte Fonda za naučni rad.
Najopsežnija istraživanja su izvršena uz jugozapadni toranj i glavna gradska vrata, kao i djelomice uz megalitski zid sa unutrašnje i vanjske strane. Detaljno je istraženo gradsko šetalište sa južne strane Akropole uz Veliku gomilu, gradska stubišta te malo svetište ili hram i prostor oko sjeverozapadnog obrambenog tornja. Istraživački radovi su obavljeni i na gradskoj cisterni, na prostoru uz sjeverni i istočni poprečni bedem, na Velikoj gomili i kod sjeveroistočnog tornja gdje su otkrivena druga, pomoćna ili sjeveroistočna gradska vrata.
Na Grebenu je otkriveno desetak stambenih objekata, a na Banjama čitav niz objekata razne namjene.
Ne može se ustvrditi koliko je ovaj prostor u potpunosti istražen.
Paralelno su od 1963. godine, u nekoliko kampanja, vršeni konzervatorski radovi na megalitskim zidovima, ali su bili nedovoljni, pa su već otkriveni objekti ponovo zakopavani, štiteći ih tako od utjecaja atmosferilija i podrhtavanja tla.
Kompletan pokretni materijal sa lokaliteta iskopan tijekom svih ovih godina nalazi se u depou Prahistorijskog odsjeka Arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
4. Sadašnje stanje lokaliteta
Uvidom na licu mjesta ustanovljeno je sljedeće:
Ÿ područje je izloženo ubrzanom propadanju zbog nedostatka održavanja i neprovođenja minimalnih mjera zaštite;
Ÿ vidljive su velike količine urušenog materijala;
Ÿ prije rata (1992. - 1995.) kamen sa lokaliteta uziman je za gradnju suhozidnih ograda, a na lokalitetu je napasana stoka.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na IV sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 03.do 09.rujna 2002.godine, Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A Vremensko određenje
B Povijesna vrijednost
C Umjetnička i estetska vrijednost
iii. Proporcije,
iv. Kompozicija,
v. Vrijednost detalja,
vi. Vrijednost konstrukcije.
D Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima,
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,
F Ambijentalna vrijednost
i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,
iii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.
G Izvornost
iv. Tradicija i tehnike.
H Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila,
I Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)
i. Fizička cjelovitost (kompaktnost),
ii.Homogenost,
iii. Zaokruženost (kompletnost).
Sastavni dio ove odluke su:
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura
Đ. Basler, Gradina u Ošanićima kod Stoca, Naše starine III, Sarajevo, 1956., 79-94.
Novčić plemena Daorsa, Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje GZM), (A), n.s. sv..XXVI, Sarajevo, 1971.,333-336
Veliki zid na gradini u Ošanićima, Slovo Gorčina, Stolac, 1984.
K. Hörmann/V. Radimsky, Ošanići kod Stoca, GZM IV, 1892, 40-49.
Z. Marić, Arheološka istraživanja na Gradini u Ošanićima kod Stoca 1963. godine, GZM XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1973., 173-235.
Daorsi, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja (Dalje Godišnjak CBI), X,8, Sarajevo, 1973., 109-124.
Prahistorijska i protohistorijska utvrđenja na području Daorsa, Posebna izdanja CBI, XXIV; 6, Sarajevo, 1975., 103-110.
Arheološka istraživanja Akropole ilirskog grada Daorsa na Gradini u Ošanićima kod Stoca od 1967. do 1972. godine. GZM (A), n.s. sv. XXX/XXXI, Sarajevo, 1977., 5-99.
Depo pronađen u ilirskom gradu Daors. GZM (A), n.s. sv. XXXIII, Sarajevo, 1979., 23-113.
Unutrašnja vrata akropole ilirskog grada Daorsona, Godišnjak CBI XXX, 28, Sarajevo, 1997., 80-88.
Helenistički uticaji na ilirsko pleme Daorse. Godišnjak CBI, XXXI, 29, Sarajevo, 2000., 37-52.
B. Marijan, Sjeveroistočna vrata u megalitskom zidu na Gradini u Ošanićima kod Stoca., Diadora, sv. 18-19, Zadar, 1997., 19-46.
B. Marijanović, Završna istraživanja akropole na Gradini u Ošanićima kod Stoca. GZM (A), n.s. sv. 39, Sarajevo, 1984., 11-22.
|
