Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika,
na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje
nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 4. septembra 2013. godine,
donijela je
O D
L U K U
I
Graditeljska
cjelina – grupa zgrada u Kotromanićevoj ulici (Kotromanićeva br. 36, br. 38. i
zgrada na uglu Kotromanićeve i ul. Kalmija Baruha) u Sarajevu
proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru
koji obuhvata k.č. 1172/1, 1181 i 1182, k.o. Sarajevo VII (novi premjer), što
odgovara k.č. 9, dio k.č. 295 i k.č. 385, k.o. Sarajevo LI (stari premjer),
z.k. uložak br. 48, 263 i 297, opština Centar, Federacija Bosne i Hercegovine,
Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere
zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih
spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i
51/07).
II
Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da
obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za
zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u
daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska
sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o
spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
Radi trajne
zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se
odnose na prostor definisan u tački I stav 2. ove odluke:
- dozvoljeni
su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na
sanaciji i prezentaciji spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva
nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i
stručni nadzor nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);
-
prilikom radova na
restauraciji objekta neophodno je sačuvati njegov izvorni izgled;
-
dozvoljena je adaptacija
prostora u cilju njegovog prilagođavanja savremenim potrebama (instalacije
grijanja i drugi radovi vezani za enterijer) pod uslovom da se sačuvaju stilske
karakteristike objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno
nadziranje nadležne službe zaštite;
- cjelina
se može koristiti u stambene, poslovne, obrazovne i kulturne ciljeve, odnosno
na način koji neće ugroziti integritet objekta i njegovo značenje u strukturi
grada.
Zbog izuzetno lošeg stanja objekta, a radi
zaštite ljudi i okolnih objekata te obezbeđenja uslova za konzervaciju i
restauraciju graditeljske cjeline, utvrđuju se hitne mjere zaštite za objekat u ulici Kotromanića br. 38:
- Detaljno
fotografisanje glavne ulične fasade objekta;
-
Snimanje stolarije;
-
Postavljanje
privremene skele uz uličnu (glavnu) fasadu objekta, te istočnu i južnu fasadu,
sa postavljanjem zaštitne cerade na skeli, prema ulici, radi zaštite
prolaznika;
-
Postavljanje zaštitne
platforme u nivou prvog sprata na glavnoj uličnoj fasadi - radi zaštite
prolaznika, te uz istočnu i južnu stranu objekta;
-
Mjerenje glavne
fasade objekta, uključujući sve elemente dekorativne plastike i sve profilacije
glavne fasade i izradu detaljnog arhitektonskog snimka glavne (ulične) fasade
objekta;
-
Uzimanje otisaka svih
elemenata dekorativne plastike, radi izrade kalupa, odnosno modula koji će
služiti za rekonstrukciju dekorativne plastike, te skidanje nestabilnih
elemenata čije bi obrušavanje predstavljalo opasnost po prolaznike;
-
Pažljivo, ručno
skidanje gornjih nestabilnih zidnih dijelova konstrukcije druge etaže, do nivoa
parepeta zidova druge etaže - na glavnoj uličnoj fasadi;
-
Pažljivo, ručno
skidanje gornjih nestabilnih zidnih dijelova konstrukcije treće etaže, do nivoa
parepeta zidova treće etaže - na južnoj strani i na istočnoj strani objekta;
-
Ojačavanje
vertikalnih konstrukcija objekta (zidova) postavljanjem razupora i zatega
unutar objekta;
-
Raščišćavanje
građevinskog šuta iz unutrašnjosti objekta, uz stručni nadzor, te odvoženje na
deponiju;
-
U slučaju potrebe, sa
vanjske, ulične strane objekta, u nivou međuspratnih konstrukcija objekta,
izvršiti demontažu instalacija gasa (između prizemlja i prvog sprata) i
električnih instalacija (između prvog i drugog sprata), uz dobijanje potrebnih
saglasnosti nadležnih komunalnih službi i odgovarajći stručni nadzor;
-
Nakon okončanja
radova demontiranja nestabilnih elemenata zidova, te nakon radova raščišćavanja
građevinskog šuta, kao i nakon utezanja i razupiranja, tj. učvršćenja objekta,
potrebno je napraviti procjenu stanja objekta (konstruktor-statičar u saradnji
sa arhitektom-konzervatorom);
-
Izrada privremene
krovne konstrukcije;
-
Sve radove obaviti uz
stručni nadzor nadležne službe zaštite;
- Određivanje
lokacije za deponovanje originala, otisaka i kalupa za izradu dekorativne
plastike sa objekta, skinute stolarije i drugih elemenata, do momenta njihove
ugradnje na objekat.
IV
Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i
razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su suprotni odredbama ove
odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije
Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od
preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili
dovedu u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije,
nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave
nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u
tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne
knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa
pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u
prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).
VIII
Prema članu V stav
4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od
dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem
sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko
Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj:
07.3-2.3-53/13-33
3.
septembra 2013. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Komisije
Dubravko
Lovrenović
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o
sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene
prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih
spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8.
Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na
Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik
BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom
statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je
za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Sonja Elezar iz Sarajeva podnijela je, dana
26.08.2003. godine, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika,
peticiju/prijedlog za proglašenje Stambene zgrade u ulici Kotromanićeva broj 38
u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH.
Graditeljska
cjelina Kotromanićeva ulica u Sarajevu se nalazi na Privremenoj
listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika pod rednim brojem 546, u sklopu Gradske ambijentalne cjeline Sarajevo.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu
člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje
nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje
konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Graditeljska cjelina Kotromanićeva ulica u
Sarajevu, koja se sastoji od 3 stambena objekta - Stambene vile Ernesta i
Marije Schnaubelt u Kotromanićevoj br. 36, Stambene vile Ernesta i Marije
Schnaubelt u Kotromanićevoj br. 38 i Zgrade Andrije Janeža, na uglu ulica
Kotromanićeva i Kalmija Baruha, predstavlja jednu od posljednjih očuvanih
cjelina iz austrougarskog perioda na području Marijin-dvora uz rijeku Miljacku.
Graditeljska cjelina ima visoku ambijentalnu, istorijsku i dokumentarnu
vrijednost. Objekti su izgrađeni u duhu secesije, ali sa velikim brojem
istoricističkih elemenata.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka, izvršen je uvid u:
- podatke
o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i
fotografije;
- uvid
u sadašnje stanje dobra;
- kopiju
katastarskog plana;
- zemljišno-knjižni
izvadak;
- istorijsku,
arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu
korišćene dokumentacije u okviru ove odluke.
Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8.
Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o
radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim
spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog
spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje nasljeđa,
stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim
zainteresovanim licima da iznesu svoje stavove. Dana 26.08.2003. godine
Komisija je primila Peticiju od Sonje Elezar iz Sarajeva sa sljedećim
prilozima: Zemljišno-knjižni ulošci; Zapisnik Zavoda za planiranje razvoja
grada od 05.04.1997, Pisani obrasci – Pojedinačni prikazi parcele; Situacija i
fotodokumentacija.
U skladu s tim, Komisija je dopisom br.
07.3-35.2-2/13-116, od 29.04.2013. godine, zatražila dostavljanje dokumentacije
i stavova u vezi sa proglašenjem Graditeljske cjeline Kotromanićeve ulice u
Sarajevu od: Arhiva BiH, Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo; Zavoda za
zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Kantona Sarajevo, Zavoda za
planiranje razvoja Kantona Sarajeva, Opštine Centar, Zavoda za zaštitu
spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.
Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća
dokumentacija:
- Zavod
za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta je
odgovorio dopisom broj 07-40-4-3238-1/13 od 09.05.2013. godine. Dopisom je
utvđeno da dobro pod nazivom Graditeljska cjelina Kotromanićeva ulica u
Sarajevu nije bilo prethodno evidentirano ili prethodno zaštićeno;
-
Federalno
ministarstvo prostornog uređenja je odgovorilo dopisom broj 03-23-2-573/13 ND
od 06.05.2013. godine, u kojem se kaže da ne raspolažu podacima vezanim za
predmetno dobro i daje sugestiju da se prethodno proglašenju podrobno analizira
cjelokupna prostorna cjelina;
-
Opština Centar je
odgovorila dopisom broj 07-23-2077/13 od 10.05.2013. godine, iznijevši stav da
se ne slaže sa prijedlogom proglašenja nacionalnim spomenikom, ukoliko se radi
o cjelokupnoj zoni Kotromanićeve ulice.
-
Zavod za zaštitu
kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Kantona Sarajevo je odgovorio dopisom
broj 498/-1/13 od 07.05. 2013. godine, poslavši Izvod iz Separata zaštite,
odnosno podatke o zaštiti, istorijatu kao i druge podatke. Separatom je
utvrđeno da objekti u ulici Kotromanića br. 36 i 38 i Kalmija Baruha br. 8,
ugao Kotromanića br. 5 imaju visoku arhitektonsku, ambijentalnu i istorijsku
vrijednost, te su predviđeni za zadržavanje.
-
Predstavnici vlasnika
– stanara zgrade na uglu ulica Kotromanićeva 5 i Kalmija Baruha 8 su dana
28.05.2013. godine dostavili dopis gdje su iznijeli svoj stav i prijedloge u
vezi sa proglašenjem dobra nacionalnim spomenikom. Predloženo je da se hitno 3
objekta u okviru graditeljske cjeline Kotromanićeve ulice proglase nacionalnim
spomenicima i adekvatno zaštite. Pored toga, predloženo je da se odbace kasnija
odstupanja od prvobitne koncepcije izgradnje „Marijin-dvora“, gdje su na južnoj
strani Kotromanićeve ulice trebali biti izgrađeni samo objekti spratnosti do
P+3, a da se pri tome očuva Centrala iz austrougarskog perioda.
-
Vlasnici dobara k.č.
564, 3 zgrade i radionice i dvorište ukupne površine od 1421m2, z.k. uložak br.
87, KO SP_Sarajevo – Mahala LI, (stari premjer); k.č. br. 1091/1, k.o. Sarajevo
VII – preduzeća „Managment Development Consulting“ d.o.o. Sarajevo i „Premier
Investment Group“ d.o.o. Sarajevo (objekat u Kotromanićevoj broj 3) su dana
29.05.2013. godine uputili dopis kojim izjavljuju da se ne slažu sa prijedlogom
da se Graditeljska cjelina Kotromanićeva ulica u Sarajevu proglasi nacionalnim
spomenikom;
-
Kompanija Bau Herc je
dana 29.05.2013. godine uputila dopis kojim se naglašava da nije saglasna sa
prijedlogom odluke da se Graditeljska cjelina Kotromanićeva ulica u Sarajevu
proglasi nacionalnim spomenikom, s obzirom da su odobrenja za građenje pojedinih
objekata u toj ulici u toku;
- Zavod
za planiranje razvoja Kantona Sarajevo je odgovorio dopisom broj 02-23-2838/13
od 03.06. 2013. godine, poslavši u prilogu „Korekciju Izmjena i dopuna Regulacionog
plana „Gradski centar Marijin-dvor“ – II faza“, juli 2007. godina.
Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i
stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Graditeljska cjelina Kotromanićeva ulica u
Sarajevu se nalazi na južnoj strani gradskog područja Marijin-dvor i smještena
je uz desnu (sjevernu) obalu Miljacke.
Graditeljsku cjelinu čine 3 stambena, odnosno
stambeno-poslovna objekta izgrađena tokom austrougarskog perioda u centralnom
dijelu ulice. Dva objekta se nalaze u južnom nizu ulice, a jedan u sjevernom,
na raskrsnici sa ulicom Kalmija Baruha.
Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu
označenom kao 1172/1, 1181, 1182, k.o. Sarajevo VII (novi premjer) što odgovara
k.č. 9, dio 295 i 385, k.o. Sarajevo LI (stari premjer), z.k. uložak br. 48,
263 i dio 297, opština Centar, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine,
Bosna i Hercegovina.
Istorijski
podaci
Izgradnju područja današnje Kotromanićeve
ulice tokom austrougarskog perioda treba posmatrati u sklopu koncepcije nove
uprave koja širi grad nizvodno prema zapadu uz rijeku Miljacku(1).
Kotromanićeva ulica se nalazi na širem
području novoformiranog gradskog područja Marijin-dvora, koji svoju ekspanziju
bilježi počevši od 1885. godine, kada je započeta gradnja stambeno-poslovne
zgrade Marijin-dvor(2).
Austrougarska uprava uspostavlja urbanističku regulativu, i to služi kao
polazna osnova za razvoj novog dijela grada evropskog tipa(3).
Tokom osmanskog perioda područje
Kotromanićeve ulice se nazivalo Novi Tabaci(4) s
obzirom da su na obali Miljacke radili kožari, koji su tu imali radionice ili
tabhane. Njih je sedamdesetih godina XIX vijeka ovdje dislocirao bosanski vezir
Topal Osman-paša, iz Tabaka na Čaršiji. Tokom austrougarskog perioda, od 1885.
ulica nosi naziv Donji Tabaci, a posljednja tabhana je ovdje radila do 1921.
godine. Nakon I svjetskog rata, 1919. godine ulica mijenja ime u Gundulićeva
ulica, po dubrovačkom pjesniku Ivanu Gunduliću (1589-1638). Prvi značajniji
objekat u toj ulici predstavlja zgrada nekadašnje Električne centrale (kasnije
“Valter Perić”), koja je puštena u saobraćaj 1895. godine(5).
Stambeno-poslovna zgrada Andrije Janeža, na
uglu ulica Kotromanićeva i Kalmija Baruha je izgrađena 1912. godine po nacrtima
građevinskog preduzetnika Ernesta Schnaubelta u duhu secesije(6).
Stambena vila Ernesta i Marije Schnaubelt iz
1908. godine, ulica Kotromanićeva br. 38. Sudeći po natpisu na sačuvanom dijelu
projekta, izvedena je po projektu istog projektanta, iako postoje pretpostavke
da je autor arhitekta Zlatko Pop Alamur. Objekat rađen u duhu secesije, ali sa
velikim brojem istoricističkih elemenata(7).
Stambena vila Ernesta i Marije Schnaubelt iz
1909. godine, ulica Kotromanićeva br. 36, predstavlja njihovu drugu po redu
izgrađenu vilu. Radi se takođe o
projektu Ernesta Schnaubelta u duhu eklektike(8). Nekretnina na ovom mjestu od 1906. godine pripada Ernestu Schnaubeltu, a
nakon 1911. vlasnici postaju porodice Šećeragić, Pašić i Čengić(9).
Tokom perioda
između dva svjetska rata i tokom druge polovine XX vijeka objekti imaju
stambenu, odnosno stambeno-poslovnu namjenu, a nisu poznati podaci o njihovom
redovnom održavanju ili konzervatorsko-restauratorskim radovima.
Nakon završetka II
svjetskog rata, u prizemnom prostoru objekta su se nalazile prostorije
radioamatera, koji tu djeluju do kraja prve decenije XXI vijeka.
Tokom mjeseca maja
1992. godine, usljed požara teško je oštećen objekat u ulici Kotromanićeva br.
38. Ostali
objekti su tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992-95) oštećeni usljed
granatiranja.
Nakon zadnjeg rata u BiH (period 1992/95)
Gundulićeva ulica mijenja ime u Kotromanićeva ulica, a redovno održavanje
objekata nije vršeno u dovoljnoj mjeri. Sjeverni dio teško oštećenog objekta
prema ulici Kotromanićeva na broju br. 38. nije naseljen.
U njegovom unutrašnjem dvorištu, godine 2005.
izvedeno je drveno stepenište tako da je omogućen pristup stanovima na južnoj
strani objekta.
Godine 2011. u prizemnom dijelu objekta na
uglu ulica Kotromanićeva i Kalmija Baruha otvoren je ugostiteljski objekat.
2. Opis dobra
Graditeljska cjelina se sastoji od 3 objekta
izgrađena tokom austrougarskog perioda raspoređena u sjevernom i južnom nizu
Kotromanićeve ulice, na mjestu raskrsnice sa ulicom Kalmija Baruha.
Prvi objekat (zgrada Andrije Janeža) je izgrađen kao slobodnostojeći objekat na sjevernoj strani, na raskrsnici ulica
Kotromanićeve br. 5 i Kalmija Baruha br. 8. i njegova spratnost iznosi Sut+P+3+Potkrovlje, odnosno
Sut+P+2+Potkrovlje prema ulici Kalmija Baruha. Namjena objekta je
stambeno-poslovna.
Druga dva objekta (zgrade Ernesta i Marije Schnaubelt), u ulici Kotromanićeva br. 36 i
38, su izgrađeni kao denivelisani
objekti u nizu na južnoj strani Kotromanićeve ulice. S obzirom na tu
činjenicu, spratnost prema ulici iznosi Sut+P+2+Potkrovlje,
a prema unutrašnjem dvorištu Sut+P+3+Potkrovlje. Namjena oba objekta je
isključivo stambena.
Tlocrtna
osnova uglovnice Andrije Janeža je nepravilnog oblika, približno obliku
slova “L”. Dužine stranica objekta 23,50m, odnosno 20,00m, a širina do 12,00m.
Ulaz
u poslovni dio objekta (restoran), smješten duž Kotromanićeve ulice, se nalazi na
jugoistočnom uglu na raskrsnici ulica, a ulazi
u stambene dijelove objekta se nalaze u ulicama Kalmija Baruha, na istočnoj
strani, odnosno Kotromanića na južnoj strani. Dimenzije poslovnog prostora u
prizemlju iznose 13,50m x 4,90m.
Ulaz u južni dio objekta predstavljaju
dvokrilna drvena vrata sa nadsvjetlom ukupnih dimenzija 152cm x 305cm na koje
se nadovezuju vjetrobran i stubište širine 2,80m, gdje je
smješteno dvokrako kameno stepenište. Prvi stepenišni krak vodi ka nižem nivou,
gdje se nalaze dvokrilna vrata prema unutrašnjem dvorištu, i podrumskom
prostoru.
U nivou prizemlja i sva 3 sprata, sa
bočnih strana (zapad i istok) raspoređene su stambene jedinice. Originalna vrata stanova su dvokrilna i
ostakljena(10), dimenzija 1,25m x
2,20m. Prvu prostoriju stambenih
jedinica na zapadnoj strani predstavlja hodnik širine 1,40m postavljen u smjeru jug – sjever, dok se na
južnoj, odnosno jugozapadnoj strani nalaze dnevni
boravak i trpezarija dimenzija
5,60m x 4,90m i 3,90m x 4,90m. Na zapadnoj strani se nalaze prostorije širine
3,90m kojima se pristupa iz ulaznog hodnika – kuhinja, toalet, mala spavaća soba i kupatilo. Na krajnjoj sjevernoj strani se nalazi spavaća soba
dimenzija 5,50m x 3,55m.
Prvu prostoriju stambenih jedinica na istočnoj strani predstavlja hodnik dimenzija 8,70m x 1,60m
postavljen u smjeru zapad – istok, kojim se pristupa spavaćoj sobi, trpezariji i dnevnom
boravku na jugu. dimenzija 4,90m x 4,90m,
4,40m x 4,90m i 5,25m x 5,50m,
dok se na sjevernoj strani, prema unutrašnjem dvorištu, nalaze kuhinja i pomoćne prostorije širine ukupnih dimenzija 5,60m x 3,60m.
Na krajnjoj sjevernoj strani ulice Kalmija
Baruha se nalazi dio objekta odvojen
pregradnim zidom debljine 40cm od ostatka zgrade. Na ulazu se nalaze dvokrilna
vrata ukupnih dimenzija 152cm x 305cm, na koje se nadovezuju vjetrobran i stubište sa dvokrakim kamenim stepeništem širine 2,60m. U prizemlju
i na spratovima, sa sjeverne, odnosno južne strane smještene su stambene jedinice kod kojih su dnevni boravak i spavaća soba širine 5,00m usmjereni ka istoku, dok se prema zapadu
nalaze kuhinja i pomoćne prostorije.
U stilskom oblikovanju fasade kao cjeline i u pojedinačnim elementima susrećemo
prepoznatljive dekorativne elemente secesije. Projektant zgrade Andrije Janeža koristio je podjelu fasada na horizontalne
trake na kojima se, u jednakom ritmu, pojavljuju geometrijski dekorativni
motivi. U zoni iznad prvog i drugog sprata, iznad prozora dimenzija 160cm x
200cm, odnosno 100cm x 200cm, izvedeni su kvadrati, a ispod krovišta u zoni četvrtog sprata, sa
bočnih strana prozora vjenčići. Za razliku od prethodnih zgrada, nema
koncentracije motiva, ali pročeljem dominira doksat koji ima ulogu
ritmizirajućeg elementa(11).
Od tri ulaza u prizemlju, dva imaju sačuvana
originalna drvena vrata sa bojenim staklom.
U svojoj analizi objekta Nedžad Kurto zaključuje
da je zgrada Andrije Janeža primjer naglašene tektonike, čija pročelja imaju
tipičnu secesionističku raščlanjenost, karakterističan detalj i obradu
malterisanih površina, ali i veoma prepoznatljive tradicionalne forme doksata,
verande, krova i strehe(12).
Zgrade
Ernesta i Marije Schnaubelt u ulici Kotromanićeva br. 36 i 38 izgrađene
su u sklopu južnog niza Kotromanićeve ulice, postavljene u smjeru istok-zapad i
odvojeni su punim zidom širine 40cm. Ukupna dužina objekata prema Kotromanićevoj ulici iznosi 28,60 metara
(dužina zgrade na zapadnoj strani, na broju 36 iznosi 11,40 metara, a zgrade na
istočnoj strani, na broju 38 iznosi 17,20 metara). Širina oba objekta odgovara širini objekta na suprotnoj strani
ulici i iznosi 12,00 metara.
Na južnoj strani oba objekta izgrađeni su stambeni aneksi postavljeni u smjeru
sjever-jug, između kojih se nalazi unutrašnje dvorište dimenzija 16,30m x
10,30,00 metara. Ukupne imenzije tlocrtne osnove u obliku slova „L“ prvog
aneksa na zapadu iznose 15,20m x 8,80m, a drugog 13,30m x 6,90m. Spratnost oba
aneksa iznosi P+2+Potkrovlje.
Glavni
ulazi u objekte u ulici Kotromanićeva br. 36 i 38 se nalaze na
sjeveru i usmjereni su ka Kotromanićevoj ulici. Oba ulaza se nalaze na
centralnim dijelovima objekata. Ulaz u
istočni aneks je usmjeren na unutrašnje dvorište i nalazi se na zapadnoj
strani aneksa, dok je ulaz u zapadni
aneks omogućen preko stubišta objekta u Kotromanićevoj ulici 36(13).
Dimenzije dvokrilnih ulaznih vrata u zgradu Ernesta i Marije Schnaubelt u ulici Kotromanićeva br. 36 iznose
135cm x 268cm, a njima se pristupa vjetrobranu širine 2,60m koji vodi ka
izdignutom stubištu dimenzija 6,35m
x 2,60m, gdje je smješteno kameno
stepenište, sa kovanom ogradom i drvenim rukohvatima. Prvi stepenišni krak
vodi ka donjem nivou, odnosno stražnjem
ulazu koji povezuje objekat sa unutrašnjim dvorištem i prizemljem
pripadajućeg aneksa. Drugi krak vodi prema etažama iznad gdje se nalaze ulazi u stambene jedinice zgrade i
aneksa.
Na svakoj etaži zgrade se nalazi po jedna stambena jedinica usmjerena ka
Kotromanićevoj ulici(14).
Sastoje se od ulaznog hodnika
postavljenog u smjeru istok – zapad širine 1,45m i ukupno 5 prostorija različitih dimenzija i namjena koje su međusobno
kružno povezane jednokrilnim vratima. Na sjeveru se nalaze 3 sobe širine 5,05m, a na jugoistoku i jugozapadu se nalaze kuhinja
dimenzija 5,30m x 2,80m i dnevni boravak dimenzija 5,30m x 3,80m.
Stambene
jedinice aneksa se nalaze južno u odnosu na stubište i njima
se pristupa indirektno preko verande širine 1,30m, na zapadnoj strani. Sastoje
se od ulaznog hodnika dimenzija
2,05m x 3,80m, dvije prostorije
širine 3,80m i prostora na jugu ukupnih dimenzija 5,00m x 8,00m gdje su
smještene sobe i pomoćne prostorije.
Sjeverna
fasada objekta Ernesta i Marije Schnaubelt u ulici
Kotromanićeva br. 36 vertikalno je raščlanjena trima prozorskim osama, od kojih
je srednja blago istaknuta rizalitom. U centralnoj zoni primjetna je
koncentracija dekorativno-plastičnih elemenata koji zgradi daju monumentalan
izraz. Ulazni prostor definisan je vratima dimenzija 135cm x 268cm sa izrazitim
obilježjima secesije, a krunisan kartušom flankiranom sa dva maskerona. Ibrahim
Krzović iznosi zanimljivo tumačenje likova maskerona, za koje pretpostavlja da
bi mogli biti portret vlasnika zgrade(15).
Maskeroni imaju funkciju konzola te podupiru istaknuti kordonski vijenac koji
se pojavljuje iznad ulaznih vrata i prozora sa obje strane.
Prozor iznad ulaznih vrata u zoni prvog
sprata lučno je zaključen i njegove dimenzije iznose 100cm x 200cm, a umjesto
zaglavnog kamena pojavljuje se maskeron. U opisu centralne zone prvog sprata,
Nedžad Kurto zaključuje da ona ima izgled trijumfalnog luka jer je prozor
flankiran sa dva polustuba, sa glatkim stablom i kapitelom, postavljena na
postamente u visini parapeta i povezana grednikom.
Centralna prozorska osa drugog sprata
izvedena je kao trifora i čini je prozor sa nadsvjetlom. Prozorske niše trifore
zaključene su lučno. Sa obje strane trifore, a pri vrhu bočnih lizena
rizalitnog dijela, izvedena su poprsja Flora sa girlandama. Djelimično očuvana
žuta boja ovih dekorativnih motiva potvrđuje da se sa jednakom pažnjom vodilo
računa o kolorističkom skladu na pročelju, kao i simetriji njegovih arhitektonskih
dijelova.
U oblikovanju fasade kao dekorativni elementi
pojavljuju se i kimationi, dentile, gute, mutule i dr. Istražujući stilske
odlike pročelja, Kurto i Krzović upućuju na pojavu četvorokrilnih prozora
dimenzija 160cm x 200cm, što je jedan od najstarijih primjera u arhitekturi
Bosne i Hercegovine.
Dimenzije dvokrilnih ulaznih vrata u zgradu Ernesta i Marije Schnaubelt u ulici Kotromanićeva br. 38 iznose
136cm x 305cm i njima se pristupa vjetrobranu
širine 2,60m na koji se nadovezuje stubište
sa dvokrakim kamenim stepeništem. Na svakoj etaži su bile smještene po dvije stambene jedinice na istoku i
zapadu površine od po 75,00m2. Stropovi stambenih jedinica su gotovo u
potpunosti uništeni, a na gornjim etažama su vidljivi samo oštećena ulazna vrata
stambenih jedinica. Teško je oštećeno i stepenište, tako da nije moguć pristup
gornjim etažama. Sačuvan je samo donji krak stepeništa kojim se može doći do
denivelisanog sporednog ulaza prema jugu, odnosno unutrašnjem dvorištu, gdje je izgrađeno improvizovano drveno
stepenište dimenzija 2,10m x 4,50m, kojim je omogućen pristup stambenim jedinicama pripadajućeg aneksa,
odnosno pristupnim verandama na zapadnoj strani(16). Raspored stambenih jedinica
pripadajućeg aneksa je sličan rasporedu ranije opisanog aneksa na zapadu.
U
projektovanju sjeverne fasade zgrade
Ernesta i Marije Schnaubelt u ulici Kotromanićeva br. 38 egzistira vertikalna
podjela sa pet nejednakih prozorskih osi. Centralna zona sa ulazom prati
dekorativni program prethodne zgrade uz manje izmjene. Koncentracija motiva
zabilježena je u centralnoj zoni.
Ulazni prostor zatvoren je dvokrilnim vratima
izrađenim od bojenog stakla sa stiliziranim tulipanima. Blago je uvučen u
dubinu, a flankiraju ga dva kratka stuba sa impostom iz kojeg su izvedene
konzole koje podupiru prozorsku nišu sa lažnim balkonom u zoni prvog kata. Kako
primjećuje Nedžad Kurto, prozor prvog sprata smješten je u polukružno
zaključeni prostor sa maskeronom u tjemenu, oivičen profilom u obliku gotičkog
luka.(17)
Centralna prozorska osa drugog sprata usljed
većeg oštećenja u potpunosti je uništena, te nije moguće ustanoviti kakav je
dekorativni program korišten u njegovom oblikovanju, osim pretpostavke da je
sličan programu prethodne zgrade. U ovoj zoni očuvana je jedino prozorska niša
u obliku bifore.
Na starim fotografijama zgrade vidljiva je
raskošno ukrašena fasada na kojoj dominiraju, u zoni drugog sprata Flore,
medaljoni i maskeroni. Pored ovih elemenata javljaju se i girlande, grifoni,
stupići, male konzole i lukovi.
Što se tiče materijalizacije zgrada, potrebno je reći da su izvedene u skladu
sa građevinskim redom iz 1893. godine,
koji je zamijenio „Bauordnung“ iz 1880. godine. Novi red zadržava odredbe
kojima se određuju materijali i način građenja, ali se ovaj red odnosi na
cijelo gradsko područje(18).
Nosiva konstrukcija objekata izvedena je od kamena i opeke, a upotrebljavane su
i gvozdene grede. Na spratovima je korišćen drveni konstruktivni sistem.
Vanjska i unutrašnja stolarija su izvedene od istog materijala. Fasade su
malterisane. Krovovi su pokriveni crijepom, osim južnog dijela krova zgrade na
uglu Kotromanićeve i Kalmija Baruha koja je pokrivena eternitom. Podovi u
unutrašnjosti objekta su drveni.
Nosivi i vanjski zidovi su širine od 40cm, a
u unutrašnjosti se nalaze i zidovi debljine 12, 20 i 25cm. Svijetle visine
iznose između 2,80m i 3,10m.
3. Dosadašnja zakonska
zaštita
Graditeljska cjelina Kotromanićeva ulica u
Sarajevu, koja se sastoji od 3 objekta izgrađena tokom austrougarskog perioda
je zaštićena Izmjenama i dopunama Regulacionog plana iz 2007. godine:
- Izmjenama
i dopunama Regulacionog plana Gradskog centra „Marijin- dvor“- II faza iz 2007.
godine (Sl. novine Kantona Sarajevo, broj 28/07), zbog svojih visokih
arhitektonskih, ambijentalnih i istorijskih vrijednosti, objekat u ulici
Kotromanića br. 38, kao i objekat sa njegove zapadne strane u ul. Kotromanića
br. 36, te njima susjedni, u ul. Kalmija Baruha br. 8 (objekat na uglu ulica
Kalmija Baruha i Kotromanićeve), sva tri izgrađena u austrougarskom periodu, se
zadržavaju, a moguće intervencije na objektima su propisane uslovima iz
Separata zaštite za izmjene i dopune Regulacionog plana „Marijin-dvor“- II
faza.
Po podacima Kantonalog zavoda za zaštitu
kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, predviđene su sljedeće mjere
zaštite:
- Objekat
u ulici Kalmija Baruha br. 8, ugao Kotromanića br. 5; Objekat u ulici
Kotromanića br. 36; Objekat u ulici Kotromanića br. 38 – Visoka arhitektonska,
ambijentalna i istorijska vrijednost; Stroge mjere zaštite u cilju očuvanja
autentičnog karaktera objekta i izvornog izgleda (sanacija, konzervacija,
rekonstrukcija i restauracija)(19)
Po podacima dobijenim od strane Zavoda za
zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta(20), dobro pod nazivom Graditeljska cjelina
Kotromanićeva ulica u Sarajevu nije bilo evidentirano ili upisano u registar
spomenika kulture.
4. Istraživački i
konzervatorsko-restauratorski radovi
Nisu poznati literatura ili dokumentacija iz
kojih bi se moglo utvrditi da su prethodno rađeni posebni istraživački ili
konzervatorsko-restauratorski radovi na predmetnim objektima.
Ostali
radovi
Godine 2011.
izvršena je opravka krova i krovne konstrukcije na sjevernom dijelu zgrade u
ulici Kalmija Baruha. Iste godine je izvršena adaptacija prizemnog prostora u
ugostiteljski, na uglu ulica Kotromanićeva i Kalmija Baruha.
Navedeni radovi
nisu ugrozili autentičnost i integralnost nacionalnog spomenika.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na terenu od 12.03.2013. godine, utvrđeno je sljedeće stanje(21):
- Najugroženiji
objekat cjeline predstavlja zgrada u ulici Kotromanića br. 38., gdje je fizički
pristup unutrašnjem dijelu objekta rizičan, s obzirom da se većim dijelom
nalazi u ruševnom stanju. Objekat
je tokom rata, u maju 1992. godine, granatiran i zapaljen. Uništene su drvena
krovna konstrukcija i drvene međuspratne konstrukcije, koje su doživjele
potpuni kolaps i obrušile se unutar objekta, u prizemne dijelove objekta.
Praktično, od objekta su se zadržale samo vertikalne konstrukcije i djelimično
stepenišna komunikacija koja je teško oštećena. Kako je objekat punih
20 godina bez krova, oštećeni su i nosivi zidovi, naročito u gornjoj zoni.
Dugogodišnja izloženost atmosferskim uticajima je za posljedicu imala ispiranje
vezivnog sredstva opekarskih zidova i to predstavlja veliku opasnost za
prolaznike.
¾ Nakon
urušavanja drvene međuspratne konstrukcije, objekat je praktično ostao bez
horizontalne ukrute, što povećava rizik od konstruktivnog kolapsa.
¾ Zbog
uništenja završnog krovnog vijenca na glavnoj fasadi objekta, te velikih
oštećenja fasadnog maltera, kao i zbog pojačanog uticaja atmosferilija,
oštećeni su dekorativni elementi fasadne plastike ulične (glavne) fasade
objekta u nivou prizemlja i prve etaže, dok su u nivou druge etaže jedva
primjetni ostaci plastike.
¾ U
nivou međuspratnih konstrukcija objekta, sa vanjske, ulične strane objekta,
fiksirane su instalacije plina (između prizemlja i prvog sprata) i električne
instalacije (između prvog i drugog sprata), čije eventualno oštećenje bi moglo
predstavljati dodatnu opasnost po život ljudi.
-
Na objektu u ulici
Kotromanića br. 36 su primjetna oštećenja fasadnog maltera u nivou prve i druge
etaže, dok je u nivou parapeta prizemlja objekta, kao i u blizini olučne
vertikale, malter potpuno otpao sa opekarskog zida. Zbog uticaja atmosferilija,
oštećeni su dekorativni elementi fasadne plastike ulične fasade objekta. Na
zapadnoj fasadi objekta, skoro u potpunosti je otpao malter fasade i primjetan
je vertikalni snop sa izvodima elektroinstalacija. Na zapadnoj strani objekta,
u nivou potkrovlja, primjetno je kvašenje vertikalnih ravni vanjskih zidova,
što je prouzrokovano problemom sa odvodom oborinskih voda.
-
Objekat u ulici
Kalmija Baruha br. 8 se nalazi, u relativno dobrom stanju.
¾ Široka
ulična streha je najvjerovatniji razlog što dekorativna fasadna ornamentika, na
južnoj i istočnoj strani objekta nije pretrpjela teža oštećenja usljed
djelovanja atmosferilija. Veća oštećenja plastike su primjetna na ugaonom
erkeru objekta. Na ostalim fasadama objekta, malter je otpao. Krov objekta,
uprkos opravkama, prokišnjava. Na stropovima stanovima su vidljive manje
pukotine.
6. Specifični rizici
- opasnost
od konstruktivnog kolapsa (objekat u ulici Kotromanića br. 38)
-
negativni atmosferski
uticaji
-
prodor kapilarne i
oborinske vode
- neodržavanje
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterijume za proglašenje
dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br .33/02 i 15/03),
Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim
kriterijumima:
A. Vremensko
određenje
C. Umjetnička
i estetska vrijednost
ii. Kvalitet materijala
iii.
Proporcije
iv. Kompozicija
D. Čitljivost
(dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
v. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u
određenom razdoblju
F. Ambijentalna vrijednost
ii. Značenje u strukturi i slici grada
G. Izvornost
i. Oblik i dizajn
v. Položaj i smještaj u prostoru
I. Cjelovitost
i. Fizička
cjelovitost (kompaktnost)
ii. Homogenost
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička
dokumentacija:
¾ kopija
katastarskog plana 1172/1, 1181, 1182,
k.o. Sarajevo VII (novi premjer), p.l. 483, br. plana: 9; Razmjera 1:1000
(stari premjer 9, dio 295 i 385, k.o. Sarajevo LI), izdata 10.05.2013. godine
od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Opštine
Centar, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
¾ Zemljišnoknjižni
izvadci za zemljišne parcele br. 9, dio 295 i 385, k.o. Sarajevo LI, broj z.k.
uloška br. 48, 263 i dio 297 (stari premjer), Nar. br. 065-0-Rz-13-2240 od
13.05.2013, Zemljišno knjižni ured Opštinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne
i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
-
Dokumentacija o
prethodnoj zaštiti dobra:
¾ Dopis
Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta
broj 07-40-4-3238-1/13 od 09.05.2013. godine.
¾ „Izvod
iz Separata zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni
plan „Marijin-dvor“- II faza iz 2005. godine, Zavod za zaštitu
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo: Dopis broj 498/-1/13
od 07.05. 2013. godine.
-
Fotodokumentacija:
¾
Fotografija
postojećeg stanja objekata u okviru Graditeljske cjeline Kotromanićeve ulice u
Sarajevu od marta 2013. godine. Fotografisao
arh. Adi Ćorović. (fotografisano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10).
-
Tehnička
dokumentacija:
¾ Amra
Sarić - Nacrt postojećeg stanja objekata u okviru Graditeljske cjeline
Kotromanićeve ulice u Sarajevu, Sarajevo, juni 2013. godine.
-
Ostala dokumentacija:
¾ Istorijska
dokumentacija i „Izvod iz Separata zaštite kulturno-historijskog i prirodnog
naslijeđa za Regulacioni plan „Marijin-dvor“- II faza iz 2005. godine, Zavod za
zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo: Dopis
broj 498/-1/13 od 07.05. 2013. Godine.
¾ Dva
grafička priloga - „Korekcija Izmjena i dopuna Regulacionog plana „Gradski
centar Marijin-dvor“ – II faza“, juli 2007. godina - dopis Zavoda za planiranje
razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-2838/13 od
03.06. 2013. godine.
Korišćena
literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra
nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je
sljedeća literatura:
1958. Kreševljaković, H. Esnafi i obrti u starom Sarajevu. Sarajevo: Narodna prosvjeta,
1958.
1973. Bejtić, Alija. Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo:
Muzej grada Sarajeva, 1973.
1987. Krzović, I. Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918, katalog izložbe održane
u Umjetničkoj galeriji BiH. Sarajevo: Skupština grada Sarajeva, 1987. godina.
1988. Spasojević, Borislav. Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Sarajevo: Svjetlost, 1988.
1988. Kurto, Nedžad. Arhitektura secesije u Sarajevu. Doktorska disertacija. Zagreb:
Sveučilište u Zagrebu, 1988.
2004. Krzović, Ibrahim. Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Sarajevo
Publishing, 2004.
2007. Sarić, Mesud. Kako je urbanistički uragan dohak'o sarajevskoj zelenoj dolini.
Sarajevo: Udruženje „Videoarhiv“ Sarajevo i Biblioteka „Hamdija
Kreševljaković“, 2007.
2007. Odluka
o proglašenju Zgrade Marijin-dvora u Sarajevu, sa sjednice Komisije za
očuvanje nacionalnih spomenika održane od 20. do 27. novembra 2007. godine u
Sarajevu.
(1) Borislav Spasojević, Arhitektura stambenih palata austrougarskog
perioda u Sarajevu, Sarajevo: Svjetlost, 1988, 13.
(2) Vidi odluku o proglašenju Zgrade Marijin-dvora u Sarajevu, sa sjednice
Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održane od 20. do 27. novembra 2007.
godine u Sarajevu.
(3) Godine 1880. Uspostavljen je građevinski red
„Bauordnung“, koji se nadovezuje na osmanski „Zakon o građenju i drumovima“ iz
1863. godine.- B. Spasojević, Nav. djelo. Sarajevo, 1988, 15.
(4) Na tom području se nalaze mjesto i
ostaci Tavil hadži Mustafinog mesdžida, čiji je prijedlog za proglašenje
nacionalnim spomenikom Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika odbila na
sjednici održanoj od 26. do 28. marta 2012. godine u Sarajevu.
Mesdžid
je podignut tokom XVI vijeka, a srušen je 1933. godine – Mesud Sarić, Kako je urbanistički uragan dohak'o sarajevskoj
zelenoj dolini, Sarajevo: Udruženje „Videoarhiv“ Sarajevo i Biblioteka
„Hamdija Kreševljaković“, 2007, 98. i
99.
(5) A. Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo:
Muzej grada Sarajeva, 1973, 166.
H.
Kreševljaković, Esnafi i obrti u starom
Sarajevu, Sarajevo: Narodna prosvjeta, 1958, 122.
(6) Izvod iz Separata zaštite
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za RP Gradski centar “Marijin-
dvor” – II faza iz 2005. godine. -
Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog
naslijeđa, dopis broj 498/-1/13 od 07.05.2013. godine
(7) Izvod iz Separata zaštite
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za RP Gradski centar “Marijin-
dvor” – II faza iz 2005. godine. -
Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog
naslijeđa, dopis broj 498/-1/13 od 07.05.2013. godine
(8) Izvod iz Separata zaštite
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za RP Gradski centar “Marijin-
dvor” – II faza iz 2005. godine. -
Sarajevo: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog
naslijeđa, dopis broj 498/-1/13 od 07.05.2013. godine
(9) Od 1972. objekat je u društvenom
vlasništvu, osim nekoliko objekata – I. Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918, katalog izložbe održane
u Umjetničkoj galeriji BiH, Sarajevo: Skupština grada Sarajeva, 1987. godina, 167.
i 218.
(10) Veliki broj vrata je izmijenjen i
postavljena su vrata savremene izrade.
(11) Nedžad Kurto, Arhitektura secesije u Sarajevu, Doktorska disertacija, Zagreb:
Sveučilište u Zagrebu, 1988, 357.
(12) Isto
(13) Izuzev prizemnog stana aneksa, kojem se
pristupa iz unutrašnjeg dvorišta.
(14) Izuzetak predstavlja stambena jedinica
na 1. spratu koja je podijeljena na dva dijela sa zasebnim ulazima.
(15) Ibrahim Krzović, Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Sarajevo
Publishing, 2004, 76.
(16) Prije oštećenja stubišta iz 1992.
godine, aneksu se pristupalo preko natkrivenih pasarela povezanih sa stubištem.
NPI gvozdeni nosači nosive konstrukcije pasarela, sa sjeverne strane, su
uštemani u južne perimetralne zidove objekta u Kotromanića br. 38.
(17) Nedžad Kurto, Arhitektura secesije u Sarajevu, Doktorska disertacija, Zagreb:
Sveučilište u Zagrebu, 1988, 321.
(18) B. Spasojević, Nav. Djelo, Sarajevo,
1988, 15. i 16.
(19) „Izvod iz Separata zaštite
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan „Marijin-
dvor“- II faza iz 2005. godine, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i
prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo: Dopis broj 498/-1/13 od 07.05. 2013. godine
(20) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u
sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-3238-1/13 od 09.05.2013.
godine
(21) Stručnjaci Komisije za očuvanje
nacionalnih spomenika su prema riječima stanara objekta, prvi izvršili detaljan
uvid u stanje objekta i izradili preliminarnu procjenu sa prijedlogom hitnih
mjera zaštite, 12. 03. 2013. godine.
|