Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4 Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 8. novembra 2012. godine u Sarajevu donijela je
O D L U K U
I
Historijska građevina – Šurkovića (Odžakovića) kula u Odžacima, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 1463, z.k. uložak broj 222, k.o. Odžaci, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru koji je definiran u tački I stav 2. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dozvoljeni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi adaptacije objekta s ciljem prilagođavanja savremenim uvjetima života kao i radovi koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- sve primijenjene metode, izvedeni radovi i stepeni intervencije moraju biti dokumentirani i čitljivi;
- radovi adaptacije ni u kojem slučaju ne smiju podrazumijevati rušenje izvornih struktura objekta, promjenu izvornih materijala, horizontalnih i vertikalnih gabarita, interpolaciju novih struktura ili dogradnju novih objekata uz nacionalni spomenik;
- nije dozvoljeno izvođenje radova koji bi mogli ugroziti nacionalni spomenik, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;
- dozvoljeno je korištenje dobra u obrazovne i kulturne svrhe;
- s ciljem očuvanja i osiguranja održive upotrebe, dozvoljena je promjena namjene objekta, s tim da nova namjena mora biti slična izvornoj namjeni objekta;
- spomenik može biti dostupan javnosti na način koji će biti utvrđen sporazumom između nadležne službe zaštite i vlasnika objekta.
S ciljem očuvanja nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće hitne mjere zaštite:
- čišćenje objekta od smeća;
- izrada detaljnog arhitektonskog snimka postojećeg stanja objekta (identifikacija i opis svih oštećenja);
- izrada statičke analize konstruktivnih elemenata, te geomehaničko ispitivanje tla, ukoliko se bude smatralo neophodnim s obzirom na stanje konstrukcije;
- izrada projekta preventivnih radova i njegova implementacija na osnovi hitnosti izvođenja.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II – V ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).
VIII
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 06.3-2.3-73/12-39
7. novembra 2012. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovi člana II stava 1 Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik“ je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic podnijela je, dana 22.09.2011. godine Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika peticiju/prijedlog za proglašenje Šurkovića kule u Odžacima nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na osnovi prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za proglašenje Šurkovića kule u Odžacima, općina Konjic nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
Izjava o značaju dobra
Šurkovića (Odžakovića) kula u Odžacima je jedna od rijetkih kula u Bosni i Hercegovini koja je do današnjih dana očuvala visok stepen autentičnosti uz zadržavanje izvorne namjene sve do rata u BiH 1992-1995.
Nije poznat tačan period njene izgradnje, ali prema Hamdiji Kreševljakoviću slične kule građene su u Bosni i Hercegovini u periodu između XVI i XVII vijeka. Hamdija Kreševljaković također navodi da su se pedesetih godina XX vijeka u selu Odžaci, koje je od davnina postojbina begovske porodice Šurkovića, nalazile tri kule i više odžaka. Prema Kreševljakoviću u navedenom periodu u Bosni i Hercegovini je u funkciji i konstruktivno dobrom stanju bilo samo njih dvadesetak, dok je danas njihov broj znatno manji.
Kula je izgrađena kao dvospratna i završena je četverovodnim krovom. Građena je bez pratećih objekata.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije,
- uvid u sadašnje stanje dobra,
- kopiju katastarskog plana,
- zemljišno-knjižni izvadak,
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.
Prema odredbi člana V stav 2 Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je dopisom br.: 06.3-35.2-5/12-12-7 od dana 13.01.2012. godine i 06.3-35.2-5/12-19 od dana 25.01.2012. godine zatražila dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi proglašenja Šurkovića kule u Odžacima nacionalnim spomenikom, od: Općine Konjic, Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta. Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:
- Dopisom broj 09-42-3-1938/10 od 21.09.2012. godine Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic dostavila je kopiju katastarskog plana, zemljišno-knjižni izvadak i fotografije;
- Dopisom broj 07-40-4-353-1/12 od dana 19.01.2012. godine Zavod za za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta obavijesto je Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika da prema evidenciji Zavoda predmetno dobro pod nazivom Šurkovića kula u Odžacima nije bilo evidentirano i zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH;
- Dopisom broj 03-23-2-75/12 od 17.01.2012. godine Federalno ministarstvo prostornog uređenja obavijestilo je Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika da Federalno ministarstvo ne raspolaže podacima niti dokumentacijom za navedeno dobro;
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Šurkovića (Odžakovića) kula se nalazi u selu Odžaci, općina Konjic(1). Bjelimići su mjesto koje se nalazi na jugoistočnom dijelu općine Konjic, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja te nešto manje od trideset kilometara od Boračkog jezera. Bjelimići su mjesna zajednica. Naziv Bjelimići često se poistovjećuje i zamjenjuje sa centralnim dijelom ovoga kraja, sa selom Odžaci(2).
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1463, z.k. uložak broj 222, k.o. Odžaci, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Kula, kao stambeno-fortifikacijski objekat, predstavlja „poseban tip starije muslimanske kuće... poluutvrđeni dvorac feudalaca i, po svoj prilici, izdanak stambene kulture srednjeg vijeka. Ovaj tip objekta nalazimo na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a obično su ih gradili spahije, zaimi i kapetani.“(3)
Pored kula, zbog nedostatka stambenog prostora, građeni su i odžaci ili konaci. Kula je uvijek građena na više spratova i od kamena, a odžaci (konaci) su jednospratne zgrade građene od kamena, ćerpiča i drveta. Osnova kule je skoro uvijek kvadratna, rijetko pravougaona, dok je osnova odžaka pravougaona.
Kulama su se nazivale i ishodne kuće, građene oko većih gradova, gdje su bogatiji građani ljetovali(4).
Hamdija Kreševljaković je pedesetih godina XX vijeka zabilježio da se u Bosni i Hercegovini još samo dvadesetak kula nalazi u dobrom stanju, u šesnaest se stanuje, a ostale su napuštene, dok se neke restauriraju (gradačačka). Tom prilikom, je zabilježio da su se u selu Odžaci, koje je od davnina postojbina begovske porodice Šurkovića, nalazile tri kule i više odžaka.
''Svega 37 porodica u Hercegovini posjedovalo je beglučke komplekse veće od 575.000 m2, među njima je i porodica Šurkovića. Postojbina porodice su Bjelimići (selo Odžaci). U austrougarskom periodu najznačaniji su posjedi nasljednika Ferhat-beg Šurkovića(5), Sejdi-bega(6) i Hanefi-bega(7).''(8)
Vlasnici kula u Odžacima oko 1900. godine bili su Ferhad-beg, Sejdi-beg (umro 1906. godine) i Hanefija(9).
Sejdi-begova kula (14x14 m) je i u periodu kada je Hamdija Kreševljaković posjetio ovaj kraj služila za stanovanje. Ferhadbegova kula (13x9 m) bila je na dva sprata, isto kao i Hanefijina, koja je srušena 1947. godine, a njen kamen je upotrijebljen za izgradnju zadružnog doma.
Uz svakoj od kula bio je bunar(10).
Tačno vrijeme gradnje ove kule nije moguće precizno utvrditi Hamdija Kreševljaković ih datira u 16-17 vijek, pozivajući se isključivo na usmeno predanje stanovnika u Odžacima.
Prema Rajkoviću, kule, kao stambeno-fortifikacioni objekti su se u Hercegovini gradile od samih početaka Osmanske uprave u našim krajevima. Prvobitno su se gradile u graničnim područjima, odnosno na području današnjih općina Trebinje, Ljubuški, Čapljina, Grude. U ostalom dijelu Hercegovine kule su bila skoro isključiva potreba za stanovanjem, s obzirom na udaljenost granice i opasnost od upada neprijatelja. Tokom XVII vijeka, s povlačenjem Osmanske vojske i gubitkom teritorija, intenzivirala se gradnja kula u čitavoj Hercegovini. Rajković je na teritoriji općine Konjic identificirao četiri kule, od čega tri Šurkovića kule, bez datacije istih(11).
Prema kazivanju Himze Šurkovića(12) na Bjelimičkom platou u Odžacima nalazilo se sedam kula(13), Ježeprasina – dvije kule(14), Luka – tri kule(15), Argud – jedna kula(16). Svijenča – jedna kula(17), Gradeljina – jedna kula(18), Doljani – jedna kula(19) i Mokro – jedna kula(20).
2. Opis dobra
Kula ima pravougaonu osnovu čije dimenzije iznose oko 6,50 x 7,50 m. Od poda do krova, kula je visoka oko 6,50 m. Zidovi kule su zidani sa blagim zakošenjem prema unutra (u odnosu na vertikalnu ravan), a posmatrano po spratovima, imaju različite debljine, koje se prema vrhu umanjuju. Debljina zidova u prizemlju iznosi oko 74-77 cm, dok je na spratu 68-70 cm.
Kula je izgrađena na kosom terenu, tako da se visina zidova razlikuje u zavisnosti od položaja objekta.
Kula ima prizemlje i dva sprata. Svi spratovi prilagođeni su stanovanju.
U kulu se ulazi kroz drvena vrata na jugoistočnoj fasadi. Spoljni (zidarski) otvor je lučno zasveden, gabaritnih mjera oko 90 x 150 cm (širina x visina, otvora mjerenog od poda do tjemena otvora). S unutrašnje strane vrata, nalazi se mandal.
U prizemlju, na prvom i drugom spratu kule, nalazi se hodnik (predprostor), u kojem je smješteno drveno stepenište. U prizemlju i na drugom spratu objekta nalazi se jedna prostorija, dok se na prvom spratu nalaze dvije.
Prizemlje
Kroz ulazna vrata se pristupa u hodnik (predprostor) dimenzija oko 1,37 x 6,00 m. Na jugozapadnom zidu nalaze se dva manja otvora (puškarnice) dimenzija 40 x 43 cm, visine parapeta oko 1,18 m.
U hodniku (predprostoru) na jugozapadnom zidu kule, nalazi se drveno jednokrako stepenište. Širina drvenog stepeništa iznosi oko 87 cm, visina stepenika iznosi oko 25 cm (ukupno 8 stepenika). Na jugozapadnom zidu hodnika (predprostora) nalazi se otvor dimenzija 52 x 55 cm, visine parapeta 1,10 m.
U prostoriju u prizemlju kule pristupa se kroz drvena vrata dimenzije oko 90 x 157 cm. Između hodnika i prostorije nalaz se zid debljine 40 cm. Dimenzija prostorije iznosi oko 3,20 x 6,00 m (širina x dužina), svijetla visina prostorije iznosi oko 1,90 m.
Na jugoistočnom zidu prostorije nalaze se otvor (puškarnica) dimenzija oko 32 x 51 cm, visine parapeta oko 1,10 m, na sjeverostočnom zidu manji otvor dimenzija oko 32 x 43 cm, a na sjeverozapadnom zidu otvor dimenzija oko 35 x 50 cm (parapete nije bilo moguće izmjeriti radi velike količine stvari koje su odložene uz zidove).
Tavanica prostorije ujedno je i pod prvog sprata. Tavanicu sačinjavaju grede dimenzija oko 14 x 16 cm i daske. Osovinski razmak između greda iznosi od 1,20 m do 30 cm.
Drvenim stepeništem (na jugozapadnom zidu kule) pristupa se u hodnik (predprostor) na prvom spratu. Ograda stepeništa je drvena i njena visina iznosi oko 65 cm.
Prvi sprat
Iz hodnika (predprostora) pristupa se u dvije prostorije. U manju prostoriju, dimenzija 1,96 x 2,28 m, svijetle visine 2,12 m, pristupa se kroz drvena vrata, plave boje, dimenzija 67 x 154 cm. Otvor (prozor) dimenzija 76 x 95 cm, koji se lučno završava, nalazi se na sjeveroistočnom zidu prostorije.
U drugu prostoriju, dimenzija 4,70 x 3,30 m, pristupa se kroz drvena vrata dimenzija 87 x 172 cm. Na sjeveroistočnom zidu prostorije nalazi se niša dimezija 33 x 33 x 20 cm (dužina x visina x dubina), parapeta visine 89 cm, dok se na jugoistočnom zidu nalazi niša dimenzija 25 x 67 x 20 cm (dužina x visina x dubina), visine parapeta 120 cm. Na jugoistočnom zidu nalazi se otvor (prozor) koji je završen prelomljenim svodom. Luk prozorske niše je naglašen uvlačenjem u odnosu na ravan zida. Dimenzije otvora iznose 85 x 128cm (širina x visina do luka), dok vanjske dimenzije prozora iznose 64 x 90cm, a na jugozapadnom zidu se nalazi otvor (prozor) pravougaonog oblika (koji u poprečnom presjeku ima oblik puškarnice), dimenzija oko 80x95 cm, visine parapeta 1,00 m.
Dimenzija pregradnih zidova na prvom spratu iznosi oko 17 cm.
Drvenim stepeništem, koje se nalazi uz sjeverozapadni zid kule, pristupa se drugom spratu. Visina ograde stepeništa iznosi oko 80 cm.
Drug sprat
Iznad stepeništa, na sjeverozapadnom zidu, nalazi se niša, koja se lučno završava, dimenzija 90 x 100 x 40 cm (širina x visina x dubina), na istom zidu nalazi se otvor (prozor) dimenzija 52 x 74 cm koji je završen lukom. Na sjeveroistočnom zidu nalazi se otvor (prozor) koji se završava prelomljenim lukom, dimenzija 79 x 130 cm, visine parapeta 60 cm, dok vanjske dimenzije otvora (prozora) iznose 66 x 85 cm. Pored otvora (prozora) na udaljenosti od 75 cm nalazi se niša dimenzija 40 x 100 x 20 cm (širina x visina x dubina), visine parapeta 57 cm. Drvena niša, obojena u bijelo, podijeljena je na dva dijela, a gornji dio je lučno završen.
Svijetla visina hodnika (predprostora) iznosi 2,12 cm. Na tavanici hodnika (predprostora) nalazi se izlaz za krov.
U prostoriju dimenzija 4,60 x 3,45 cm, svijetle visine 2,10 metara, pristupa se kroz drvena vrata širine 75 cm i visine 180 cm. Debljina pregradnog zida iznosi 17 cm. Na sjeveroistočnom zidu, u prostoriji, nalazi se niša dimenzija 32 x 25 x 27 cm (širina x visina x dubina), visine parapeta 97 cm. Na istom zidu, na udaljenosti od 145 cm nalazi se otvor (prozor) koji se završava prelomljenim lukom dimenzija 80 x 136 cm, visine parapeta 60 cm. Vanjska dimenzija prozora iznosi 58 x 80 cm. Na jugoistočnom zidu nalazi se niša dimenzija 22x105x20 cm (širina x visina x dubina), visine parapeta 47 cm. Niša je bila urađena isto kao niša koja se nalazi na jugoistočnom zidu u hodniku (predprostoru), s tim da nedostaju drveni dijelovi. Pored niše nalazi se otvor (prozor) koji se završava prelomljenim lukom dimenzija 85 x 135 cm, visine parapeta oko 55 cm. Na istom zidu, na udaljenosti od 1 m nalazi se otvor (prozor) istih dimenzija. Između ova dva otvora (prozora) nalazi se niša dimenzija 45 x 22 cm(21). Na jugozapadnom zidu nalazi se lučno završen otvor dimenzija 80x120 cm.
Međuspratna konstrukcija je drvena i čine je grede i daske. Svi unutrašnji zidovi su omalterisani krečnim malterom i okrečeni. Njihova debljina, na prvom i drugom spratu, iznosi oko 17 cm, a u prizemlju debljina zida iznosi oko 40 cm.
Na jugoistočnoj fasadi nalaze se četiri otvora (prozora), na jugozapadnoj fasadi nalazi se pet otvora, na sjeverozapadnoj fasadi nalaze se dva otvora manjih dimenzija, a na sjeveroistočnoj fasadi nalaze se četiri otvora.
Svi navedeni otvori (prozori) izvana imaju pravougaoni zidarski otvor uokviren kamenim šembranama. Na svim otvorima (prozorima) nalazili su se demiri od kovanog gvožđa, na nekim otvorima oni su uklonjeni, vidljivi su samo njihovi ostaci.
Kula je zidana od kamena krečnjaka: vertikalni uglovi kule su povezani blokovskom vezom od pravilnih klesanaca. Od pravilnih klesanaca rađene su prozorske šembrane, te okviri vrata. Lica zidova rađena su od pritesanog kamena.
Sve fasade su bile malterisane.
Kula je pokrivena četverovodnim krovom. Konstrukcija krova je drvena, a pokrov je lim. Pretpostavlja se da je prvobitni pokrov bila šindra ili kamene ploče.
Na sjeveroistočnom zidu, od prvog sprata, nalazi se zidani dimnjak. Visina dimnjaka (vidljivog na krovu) iznosi cca 1,20 metar.
U kuli je provedena električna energija.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Dobro je bilo zaštićeno.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Nema podataka o konzervatorsko-restauratorskim radovima.
Na fasadi su vidljivi slojevi cementnog maltera. Nije poznato u kojem periodu i ko je radio ove intervencije.
Nema podataka kada je krovni pokrivač zamijenjen.
5. Sadašnje stanje dobra
Zbog dotrajalosti krovne konstrukcije i pokrivača krova, objekat je izložen štetnom dejstvu atmosferilija.
Na svim fasadama vidljive su vertikalne konstruktivne pukotine koje se protežu kroz sve etaže.
U unutrašnjosti drvena konstrukcija se nalazi u veoma lošem stanju.
Pošto je objekat već duže vremena van bilo kakve funkcije, unutrašnjost objekta je u zapuštenom stanju – podovi, malterisane površine, drvena konstrukcija, stepenište, zidovi i tavanice.
6. Specifični rizici
- Neadekvatni konzervatorsko-resturatorski radovi.
- Rušenje objekta kao posljedica dugotrajne izloženosti atmosferskim utjecajima, a bez namjene i redovnog održavanja.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima („Službeni glasnik BiH“, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)
B. Historijska vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)
C. Umjetnička i estetska vrijednost
i. kvalitet obrade,
ii. kvalitet materijala,
iii. proporcije,
iv. kompozicija,
v. vrijednost konstrukcije.
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iv. svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,
v. svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju.
E. Simbolička vrijednost
i. ontološka vrijednost,
ii. tradicionalna vrijednost,
v. značaj za identitet skupine ljudi.
F. Ambijentalna vrijednost
i. odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,
iii. objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.
G. Izvornost
i. oblik i dizajn,
ii. materijal i sadržaj,
iii. namjena i upotreba,
iv. tradicija i tehnike,
v. položaj i smještaj u prostoru.
H. Jedinstvenost i reprezentativnost
i. jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.
U prilogu ove odluke je sljedeća dokumentacija:
- kopija katastarskog plana,
- posjedovni list,
- fotodokumentacija (fotografije postojećeg stanja Šurkovića kule, januar 2012. godine i 33 fotografije iz 2011. godine);
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja nacionalnim spomenikom historijske građevine – Šurkovića (Odžakovića) kula u Odžacima, općina Konjic, korištena je sljedeća literatura:
1954. Bejtić, Alija. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom III-IV 1952-53. Sarajevo: Štamparski zavod ''Veselin Masleša'',1953.
1954. Kreševljaković, Hamdija. „Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini“, Naše starine - Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, broj II. Sarajevo: 1954.
1982. Rajković, Salih. Kule i odžaci u Hercegovini, Stambeno-fortifikacioni objekti, (naučnoistrživački rad). Sarajevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture, 1982. Print
2003. Kamberović, Husnija. Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. Godine. Sarajevo, Zagreb: Hrvatski institut za povjest, Institut za historiju Sarajevo, 2003.
http://bjelimici.blogger.ba/arhiva/2008/07/11/1668438, na dan 13.01.2012. godine
(1) Konjic je grad i središte istoimene općine na krajnjem sjeveru planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, u kotlini sa obje strane rijeke Neretve i oko ušća Neretvine pritoke Trešanice. http://bs.wikipedia.org/wiki/Konjic na dan 13.01.2012.
(2) http://bjelimici.blogger.ba/arhiva/2008/07/11/1668438 na dan 13.01.2012.
(3) Alija Bejtić, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom III - IV 1952-53, Sarajevo: Štamparski zavod ''Veselin Masleša'',1953., 280, 281
(4) Hamdija Kreševljaković, „Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini“, Naše starine II, 1954., 71-86
(5) Sinovi Ćamil-beg i Tahir-beg, kćerke Mulija, udata Alikadić, Džemila, udata Gluhić, i Hafiza, udata Alikadić. Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Hrvatski institute za povjest – Zagreb, Institut za historiju – Sarajevo, 2003., str. 219
(6) Sinovi Hamdija i Himzo te kćerke Muhiba, udata Čengić u Rataje, Sadika I Munira, udata Konjhodžić. Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Hrvatski institute za povjest – Zagreb, Institut za historiju – Sarajevo, 2003., 219
(7) Sinovi Hilmo, Arif i Selim te kćerke, Hasiba, Džemila, udata Voljevica, i Bisera. Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Hrvatski institute za povjest – Zagreb, Institut za historiju – Sarajevo, 2003., 219
(8) Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Hrvatski institute za povjest – Zagreb, Institut za historiju – Sarajevo, 2003., 219
(9) Hamdija Kreševljaković, “Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini”, Naše starine II, 1954., 74
(10) Hamdija Kreševljaković, “Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini”, Naše starine II, 1954., 71-86
(11) Salih Rajković, Kule i odžaci u Hercegovini, Stambeno-fotifikacioni objekti, Sarajevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture, 1982.
(12) Općina Konjic dobila je od Himze Šurkovića iz Bjelimića kratak popis kula na Bjelimičkom platou, koji je na dan posjete lokalitelu kule u selu Odžaci ustupila Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.
(13) 1. Toprak kula koju je sagradio Šurko Čemerović, brat Juraja Čemerovića. Ta kula se nalazila na glavici kod kuće Trnka Nazifa. Danas se naziru samo temelji. Tu je bio jedan od prvih odžaka Šurkovića.
2. U blizini gore pomenute kule sagrađena je nova kula Šurkovića, koja je i danas u funkciji i naseljena. To je kuća Šurković Fikreta i Trnka Nazifa. Preuređena, adaptirana, ali su zidine ostale.
3. U neposrednoj blizini nalazi se još jedna kula koja je imala ćemer magazu (kao tunel ozidana), a služila je kao kazamat, dok je na spratu bila musafirhana. Poslije Drugog svjetskog rata bila je u vlasništu Šurković Hilmi-bega i bila je dobro očuvana. Mjesne vlasti u Odžacima donose odluku da se ta kula sruši i kamen od nje upotrijebi za gradnju Zadružnog doma. Hilmi-beg se dugo opirao realizaciji te odluke, čak je i sudski pokušao to zaustaviti, ali nije uspio.
4. Dautova kula nalazila se na mjestu gdje se sada nalazi kuća Zahira Šurkovića. Ta kula je bila u vlasništvu Šurkovića, ali je 1932. godine prešla u vlasništvo Dauta. I ona je srušena, a kamen je upotrijebljen za gradnju kuće.
5. Kula Begtaševića u blizini sadašnje džamije u Bjelimićima. Služila je isključivo za stanovanje, a sadašnji vlasnik je Šurković Ibro. Begtašević je srušio kulu, a na njenom mjestu sagradio vikend objekat.
6. Kula Begtaševića u Hejkovićima. To je bila jedna od najvećih kula na tom području. Pošto je niko nije održavao ista se srušila šezdesetih godina XX vijeka.
7. Odžakovića kula je u vlasništu porodice nedavno umrlog Sulejmana Šurkovića – Odžakovića. Ova kula je jedna od rijetkih u dobrom stanju i očuvana. Po mirazu je prenijeta u vlasništvo Šurkovića-Hašinbegovića, a od Šurković Đulbića (dvije loze Šurković familije su promijenile prezime u Hašimbegović i Đulbić). Ta kula je dugo služila za stanovanje, sve do 1980. godine kada je napuštena. U njoj nema uvedene elekrtične energije, a u nekoliko navrata je bila pogođena gromom i oštećena. Stara je od 150 do 180 godina, a danas je vlasništvo sinova Sulejmana Šurkovića – Ede i Asima. Unutrašnjost kule je autentična i nepromijenjena, ali su neophodne intervenicije kako bi se sačuvala i konzervirala.
(14) 1. Jažića kula, do pola je srušena i kamen odvezen za gradnju sambenih objekata. Ta srušena polovica je bila u vlasnišvu Hašima Jažića, druga polovica je vlasništvo Osmana Jažića. Krov je bio pokriven pločom. Ulazni štokovi su od kamena, a na ulaznim vratima je kameni polutak. Tu ima i tarih koje je nerazumljiv (vjerovatno pisan na arapskom jeziku). Kula je danas napuštena, služi za ostavljanje starih stvari i niko ništa ne radi na njenom održavanju. Starost kule se procjenjuje na 150-180 godina, a napravili su je neki Jažići koji su na to područje doselili iz Kalinovika.
2. Đulbića kula. Jedan od ogranaka Šurkovića su Đulbići koji su iz Odžaka doselili u Ježeprasinu nakon što su napravili kulu usred sela. Kula je bila na sprat i namijenjena za stanovanje. Imala je prozore na sve četiri strane u prizemlju i na spratu. Poslije Drugog svjetskog rata u njoj nije niko stanovao, pa se vremenom sama strušila. Kamen i ploču sa te kule uzeo je Aziz Šurković i ugradio je u svoju kuću koju je napravio u neposrednoj blizini kuće Smaje i Tahira Jažića.
(15) 1. Hadžića kula. Ogranak Šurkovića su Hadžići koji su prije 150 godina doselili su Luku i napravili dvije kule. I danas je Hadžića kula u odličnom stanju. Džafer-beg Šurković ju je renovirao i osposobio za ugostiteljski objekat – prenoćište. Nakon renoviranja nikad više nije pokrivena pločom kao što je bila ranije. Graditelj Murat-beg Šurković je naprečac umro, a njegovi nasljednici je nisu prekrili pločom nego šimlom. Tu je živio čuveni i posljednji Bjelimića Šurković Džafer-beg koji je umro 1960. godine.
2. Tabakova kula je dobila takvo ime jer su u njoj preko 100 godina živjeli Tabaci, kmetovi Šurkovića. I danas je naseljena i u vlasništvu Ahmeta Tabaka. Nažalost u lošem je stanju, ali je zadržala svoj vanjski i unutrašnji izgled. Ova kula je starija od Hadžića kule jer je tu stanovao hadži-Sejfibeg i njegovi sinovi Murat-beg i Sulejman-beg. Od te kule napravljena je Murat-begova kula i Sulejman-begova kula u Slatinici.
3. Sulejman-begova kula u Slatinici je srušena poslije Drugog svjetskog rata.
(16) Trnkina kula nalazi se u sredini sela i još uvijek je u relativno dobrom stanju, ali niko ne stanuje u njoj.
(17) Postoje samo zidine na mjestu gdje je nekad bila Sidranova kula.
(18) Agića kula, treba se obići i vidjeti u kakvom je stanju.
(19) Kutinčića kula koja i danas postoji.
(20) Ljubovića kula, poznatija kao Kalajdžića kula.
(21) Parapet nije bilo moguće izmjeriti radi velike količine stvari koje su odložene uz zid.
|
