Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Povjerenstvo
za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8.
Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1.
Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici
održanoj od 6. do 8. studenoga 2012. godine je donijelo
O D L U K
U
I.
Povijesno
područje – nekropola sa stećcima na lokalitetu „Greblje“ u Tuhobićima, općina
Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni
spomenik čini nekropola sa stećcima (dva sanduka i četiri sljemenjaka s
postoljem).
Nacionalni
spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 2339, z.k. uložak broj 197,
k.o. Bulatovići, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i
Hercegovina.
Na
nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi
odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika utemeljenoga prema Aneksu
8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije
BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04, 51/07)
II.
Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je
osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administracijske i financijske mjere za
zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo
za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će
tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje
informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju
dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U svrhu trajne
zaštite nacionalnoga spomenika, na prostoru definiranom u točki I. stavak 3.
ove odluke utvrđuje se:
-
dopušteni su isključivo
istraživački i konzervacijsko-restauracijski radovi, uključujući i one koji
imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva
nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i
stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na razini Federacije Bosne
i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);
-
radovi na uređenju
lokaliteta i radovi na saniranju oštećenja dopušteni su isključivo uz prethodno
izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije, odobrenje nadležnog
ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;
-
nije dopušteno pomjeranje
nadgrobnika sa grobova na bilo koju drugu lokaciju;
-
nije dopušteno čišćenje
stećaka od lišaja i mahovine;
-
iznimno od prethodne
alineje, dopušteno je čišćenje stećaka u slučaju da je ono nužno za
istraživanje epigrafskih ili dekorativnih elelemenata stećka, uz prethodno
izrađen elaborat i odobrenje nadležnog ministarstva. Elaborat treba biti
zasnovan na biološkim, kemijskim, fizičkim i drugim analizama za koje
konzervator utvrdi da su nužne, te sadržavati odgovarajuće konzervacijske mjere
i procjenu utjecaja načina čišćenja na kamen;
-
područje predstavlja
arheološki lokalitet, pa je prilikom obavljanja istražnih radova obvezno
osigurati prisustvo arheologa;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.
Vlada Federacije dužna je posebno osigurati provedbu
sljedećih mjera zaštite:
-
izradu geodetske snimke
postojećeg stanja;
-
izradu Projekta sanacije,
restauracije i konzervacije nacionalnoga spomenika.
Projekt
sanacije, restauracije i konzervacije nacionalnoga spomenika treba
sadržavati:
-
izradu preliminarne snimke
postojećeg stanja, kojom će se utvrditi vrsta i stupanj ugroženosti lokaliteta,
te oštećenja na spomenicima;
-
sanaciju oštećenih
stećaka;
- uređenje lokaliteta s uklanjanjem samonikle
vegetacije;
- uređenje pristupne staze i postavljanje klupa
za sjedenje i korpi za otpatke;
-
program istraživanja
prostora nacionalnog spomenika;
-
program redovitoga
održavanja spomenika.
IV.
Svi
pokretni nalazi, koji tijekom arheološkoga istraživanja budu nađeni, bit će
pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke
uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i
prezentirani na odgovarajući način.
Sav
pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen tijekom arheoloških
istraživanja nužno je stručno obraditi.
Arheolog
– voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova
podnijeti izvješće Povjerenstvu i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog
– voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni
pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne
završi izvješće, a najduže za period od tri godine.
Usporedno
s izvođenjem arheoloških istraživanja, nužna je sukcesivna konzervacija
nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkoga
materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon
dostavljanja izvješća o provedenome istraživanju, Povjerenstvo će utvrditi
pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Povjerenstvo
utvrđuje.
Iznošenje
pokretnih nalaza iz stavka 1. ove točke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Iznimno
od odredbe stavka 7. ove točke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je
nužna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome će prezentirati
Povjerenstvu, koje može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod
detaljno utvrđenim uvjetima njegovoga iznošenja, postupanja s njim tijekom
boravka izvan zemlje i njegovoga povrata u Bosnu i Hercegovinu.
V.
Stavljaju
se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u
kojem su oprečni odredbama ove odluke.
VI.
Svatko, a
osobito nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i
općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu
oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII.
Ova
odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj
službi zaštite naslijeđa i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove
urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove
odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII.
Sastavni
dio ove odluke je obrazloženje s pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na
uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva
(www.kons.gov.ba).
IX.
Sukladno
članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X.
Ova
odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objavljivanja u „Službenom
glasniku BiH“.
Ovu
odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin
Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 05.1-2.3-73/12-31
6. studenoga 2012. godine
Sarajevo
Predsjedateljica
Povjerenstva
Ljiljana
Ševo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na
temelju članka II. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje
nacionalnih spomenika, utemeljenoga sukladno Aneksu 8 Općeg okvirnoga sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim
spomenikom u skladu sa člancima V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za
mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih
spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok
Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji
vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Služba za
opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic
podnijela je, dana 17.06.2011. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje
Nekropole sa stećcima na lokalietu „Greblje“, u naseljenom mjestu Tuhobići,
općina Konjic, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Sukladno
odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35.
Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo
je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra
nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Stećci
predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo specifičnu sintezu jezika i pisma, vjere i
običaja, povijesti i kronologije, kulture, umjetnosti i estetike. Pretežito su
vezani uz bosansko-humski srednjovjekovni krajolik i teško je, zapravo
nemoguće, naći sličnu pojavu koja bi na takav markantan način obilježila
kulturni pejzaž neke srednjovjekovne europske zemlje. U odnosu na europski
prostor izdvaja ih njihova brojnost i interkonfesionalnost što predstavlja
istinsku multikulturnu pojavu u povijesti Bosne i Hercegovine. Njihova geneza i
razvoj mogu se pratiti od sredine XII do početka XVI vijeka. Prema statistici
Š. Bešlagića područje konjičke općine spada u teritorije koji imaju najveći
broj stećaka u Bosni i Hercegovini... Tako je na lokalitetu „Greblje“ iznad
sela Tuhobići, evidentirano šest stećaka, od čega su dva sanduka i četiri
sljemenjaka s postoljem, koji su orijentirani po pravcu SZ-JI, osim sljemenjaka
broj 6 koji je orijentiran u pravcu istok-zapad.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U
postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid
u:
-
dokumentaciju o lokaciji
imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskoga plana i
zemljišnoknjižni izvadak).
-
podatke o sadašnjem stanju
i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u
tijeku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova
na dobru, itd.
-
povijesnu, arhitektonsku
ili drugu dokumentirnu građu o dobru.
Prema
odredbi članka V., stavak 2. Aneksa 8 Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni
i Hercegovini i članka 37. Poslovnika o radu Povjerenstva, prije donošenja
konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo će
pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnoga spomenika, podnositelju
peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i znanstvenim
institucijama, stručnjacima i znanstvenicima, kao i drugim zainteresiranim
licima da iznesu svoje stavove.
Sukladno
tome, Povjerenstvo je zatražilo:
-
dopisom broj 05.2-35.2-8
/11-121 od 20.09.2011. godine, zatražena je dostava dokumentacije i stava u
vezi sa proglašenjem predmetnoga dobra nacionalnim spomenikom BiH, od Općine
Konjic, Službe za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove,
Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Zavoda za zaštitu spomenika u
sastavu Federalnoga ministrastva kulture i sporta
-
dopisom broj
05.1-35.2-19/12-26, od 11.07.2012. godine, zatražen stav vlasnika preko Javnog
oglasa upućenog Općini Konjic, Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i
inspekcijske poslove.
Nakon
toga, Povjerenstvu je dostavljena sljedeća dokumentacija:
-
dopisom broj:
03-23-2-1345/11, od 27.09.2011. godine Federalno ministarstvo prostornog
uređenja obavijestilo je Povjerenstvo da ne raspolaže podacima niti
dokumentacijom za predmetno dobro
-
dopisom broj: 07-40-4-4073-1/11,
od 12.10.2011. godine, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnoga
ministarstva kulture i sporta obavijestilo je Povjerenstvo da dobro nije bilo
registrirano od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog
naslijeđa BiH
-
do mementa donošenja
odluke nije dobijen stav vlasnika
Na
temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija dobra
Nekropola
sa stećcima nalazi se na lokalitetu „Greblje“, na brijegu iznad sela Tuhobići,
udaljenom od centra Konjica 30-ak km, na nadmorskoj visini od oko 800 m.
Nacionalni
spomenik se nalazi na parcelama označenim kao k.č. br. 2339, z.k. uložak 197,
k.o. Bulatovići, općina Konjic, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.
Povijest dobra
Još od
prapovijesti dolinom rijeke Neretve i njenih rubova vodile su komunikacije koje
su povezivale srednju Bosnu sa Jadranskim primorjem. Uz korekcije i
prilagođavanja trase, ovuda su prolazile važne komunikacije u antičko,
srednjovjekovno i osmansko doba, sve do probijanja puta kroz kanjon Neretve od
Jablanice na jug osamdesetih godina 19. vijeka. Srednjobosansko rudogorje,
plodna zemlja u dolini Neretve i bogate planinske ispaše doprinijeli su da se
na velikom koljenu Neretve, između planinskih masiva Bitovnje, Bjelašnice i
Visočice na sjeveru, te Prenja i Čvrsnice na jugu, formiraju brojna naselja u
svim periodima, shodno uvjetima i zahtjevima vremena u kojem su nastajala.
U široj
okolini Konjica, u ranije doba srednjeg vijeka, postojali su župa Neretva, dio
župe Zagorja (kraj oko Bjelimića) i dio Komske župe (kraj oko Glavatičeva). Ona
se prostirala između župa Rame i Koma. Pretpostavlja se da je već polovicom 11.
vijeka, ova župa bila priključena bosanskoj državi. Od tada do dolaska bana
Tvrtka na vlast 1353. godine, imala je poseban status u bosanskoj državi. Oko
polovice 14. vijeka u župi Neretvi može se prati intenzivnija ekonomska i
politička aktivnost bosanskih vladara. Početkom 15. vijeka došlo je do
razgraničenja kasnije “Kraljeve zemlje” i feudalne oblasti Kosača. Od 1404.
godine do 1463. godine bosanski dio župe Neretve pripada "Kraljevoj
zemlji", a humska Neretva i Kom pripadaju feudalnoj oblasti Kosača -
kasnijoj Hercegovini. Granica ovih dviju oblasti je bila rijeka Neretva, od granica župe Kom do
granica župe Rame. Područje koje se nalazilo na lijevoj obali Neretve pripadalo
je Kosačama, a ono na desnoj obali rijeke „Kraljevoj zemlji“. Pomoćna osmanska
vojska pod vođstvom Mahmut-paše Anđelovića u ljeto 1463. godine osvojila je
obje Neretve i Kom. U protuakciji hercega Stjepana, od srpnja do rujna iste
godine, oslobođena je tzv. humska Neretva, osim grada Borovca, i zapadni dio
bosanske Neretve. Ovi krajevi su definitivno osvojeni sredinom 1465. godine
prodorom bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića u hercegovu zemlju.(1)
2. Opis dobra
Prema statistici
Š. Bešlagića područje konjičke općine spada u teritorije koji imaju najveći
broj stećaka u Bosni i Hercegovini. Prema formi izrade najbrojniji su sanduci,
dok su sljemenjaci i ploče gotovo podjednako zastupljeni. Način grupiranja
stećaka omogućava da se na terenu prate i dokumentiraju važne povijesne pojave,
procesi i odnosi. Ukrašavanje stećaka uzima maha tek početkom XIV. ili krajem
XV. vijeka. Na bliže oblikovanje stećaka svakako su utjecali i terenski uvjeti,
odnosno geološki sastav stijena iz kojih je uziman kamen za izradu stećaka.
Vidno je velika razlika u kvaliteti izrade stećaka iz doline Neretvice, gdje
nema pogodnog materijala, i onih kraških predjela oko Glavatičeva i Bjelimića.
Ipak, čini se da to nije i jedini uzrok razlikama, jer u okolici Jablanice ima
dobrog materijala, ali ipak nema naročito razvijenih formi i ukrasa.(2)
Opis stećaka
Nekropola
zahvata središnji dio brijega koji se nalazi iznad sela Tuhobić. Vidljiva je iz
sela i sa seoskog puta. Oblik nekropole se ne može precizno definirati pošto
nije istraženo da li se na pomenutom lokalitetu nalazi još grobova.
Na
nekropoli je evidentirano šest grobova sa stećcima, od čega su dva sanduka i
četiri sljemenjaka s postoljem, orijntirana po pravcu SZ-JI u nizu, osim
sljemenjaka broj 6 koji je orijentiran u pravcu istok – zapad.
Ukrasi
nisu evidentirani. Stećci su u izvjesnoj mjeri oštećeni (površinske pukotine -
pliće ili dublje).
Stećak 1 – sanduk
dimenzija 182x84x40 cm, nagnut, popucale plohe sanduka
Stećak 2 – sanduk
dimenzija 181x106x85 cm, nagnut, popucale plohe sanduka
Stećak 3 –
sljemenjak dimenzija 160x79x17 cm, nagnut, popucale plohe sljemenjaka
Stećak 4 –
sljemenjak dimenzija 165x65x45 cm, postolje utonulo, smješten neposredno uz
sljemenjak broj 5
Stećak 5 –
sljemenjak dimenzija 184x84x67 cm, dimenzije postolja: 195x29x16 cm, smješten
neposredno uz sljemenjak broj 4, nagnut, tone
Stećak 6 –
sljemenjak dimenzija 176x140x43 cm, potolje utonulo, jedini je drugačije
orijentiran (po pravcu istok-zapad), nagnut, tone
3. Dosadašnja zakonska zaštita
U
Prostornom planu BiH do 2000. godine na području Konjica, kao spomenik III.
kategorije, uvršteno je 69 lokaliteta nakropola sa stećcima (3018 stećaka) bez
preciznije identifikacije.(3)
Nekropola
sa stećcima, lokalitet „Greblje“, selo Tuhobići, općina Konjic, nije bila
evidentirana, niti upisana u registar spomenika kulture Zavoda za zaštitu
spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.
4. Istraživački i
konzervacijsko-restauracijski radovi
Direkcija
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pedesetih godina prošlog vijeka, započela
je sustavnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini.
Š.
Bešlagić navodi da se u Tuhobićima, selu zapadno od Repovaca, na brijegu,
nalazi nekropola sa šest stećaka (dva sanduka i četiri sljemenjaka).(4)
U Arheološkom
leksikonu, navodi se srednjovjekovno groblje u Tuhobićima, općina Konjic,
na kojem je sačuvano šest stećaka, orijentiranih po pravcu SZ-JI.(5)
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 27. 06.
2012. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- evidentirano je šest stećka (dva sanduka i
četiri sljemenjaka), smještenih na brijegu
- orijentirani su po pravcu
sjeverozaoad-jugoistok, u nizu, osim sljemenjaka broj 6, koji je orijentiran po
pravcu istok-zapad (s otklonom)
- stećci su obrasli niskim raslinjem i šibljem
i biljnim organizmima (mahovinom i lišajevima)
- stećci su u izvjesnoj mjeri oštećeni
(površinske pukotine - pliće ili dublje)
- sljemenjak broj 6 je nešto znatnije oštećen
-
ukrasi nisu evidentirani
6. Specifični rizici
Neodržavanje.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući
Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima („Službeni glasnik BiH”
br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je
zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
D) Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili
maniru
E) Simbolička vrijednost
i. Ontološka vrijednost
ii. Sakralna vrijednost
v. Značaj za identitet grupe ljudi
Sastavni
dio ove odluke su:
- Imovinsko – vlasnička
dokumentacija:
-
kopija katastarskoga plana, za k.č. br. 2339, z.k. uložak
197, k.o. Bulatovići, općina Konjic, br. plana 9, razmjera 1:2500, izdana
25.04.2011. godine od strane Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i
katastar nekretnina Općine Konjic, Kanton Hercegovačko-neretvanski, Federacija
Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
-
zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parceleu br. 2339,
broj z.k. uloška 197, NAR. i RZ br. 1919/11, izdao 26.04.2011godine Zemljišno
knjižni ured/kancelarija Konjic, Kanton Hercegovačko-neretvanski, Federacija
Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
- Fotodokumentacija, (fotografije s terena
načinjene 27.6.2012.).
Korištena literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim
spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1961. Radojčić, Svetozar. Reljefi bosanskih i
hercegovačkih stećaka, LMS, knj. 387/1. Novi Sad: 1961.
1963. Benac, Alojz. Stećci. Beograd: Prosveta,
1963.
1963. Vego, Marko. „Patarenstvo u Hercegovini u
svjetlu arheoloških spomenika“, GZM, NS (A), XVIII. Sarajevo: 1963.
1966. Anđelić, Pavao. „Doba srednjovjekovne
bosanske države“, u Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih
vremena do početka turske vladavine. Sarajevo: 1966.
1971. Bešlagić, Šefik. Stećci,
Kataloško-topografski pregled. Sarajevo: 1971.
1975. Anđelić, Pavao. Historijski
spomenici Konjica i okoline, I. Konjic: 1975.
1980. Redžić, Husref (ur.).
Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ - Valorizacija, Prirodne i
kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo:
Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta
u Sarajevu, 1980.
1982. Bešlagić, Šefik. Stećci-kultura i
umjetnost. Sarajevo: 1982.
1985. Bobaš, Mirko. „Stećak Mihovila Grahovčića“, Jukić,
15. Sarajevo: 1985.
1988. Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon
BIH, TOM 3. Sarajevo: 1988.
1990. Basler, Đuro. „Kršćanska arheologija“, II.
izdanje, Crkva na kamenu. Mostar: 1990.
1990. Südland, L. V. (Ivo Pilar). Južnoslavensko
pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaždin. Naslov izvornika: L. v.
SÜDLAND. Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche
Darstellung des Gesamt-Problems. Wien: 1990.
1997. Daniell, Christopher. Death and burial in medieval England
1066-1550. London and New York: Routledge, 1997.
2004. Bešlagić, Šefik. Leksikon stećaka. Sarajevo: Svjetlost, 2004.
(1) Tekst preuzet
iz Odluke o proglašenju nacionalnim spomenikom: Arheološki spomenici u
sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma u Konjicu. Za više podataka o
povijesti i povijesti razvoja stećaka, pogledati u istu (korištena literatura
navedena na kraju odluke).
(2) Anđelić,
Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Konjic: 1975., 223,
224, 225.
(3) Napomena: odlaskom
na teren i evidentiranjem stećaka u općini Konjic, suradnici Povjerenstva
uočili su da je broj stećaka zasigurno i veći od navedenih 3018
(4) Bešlagić,
Šefik, Stećci, Kataloško-topografski pregled, Sarajevo: 1971., 326.
(5) Čović, Borivoj
(ur.), Arheološki leksikon BiH, TOM 3, Sarajevo, 1988., 224.
|