Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 8. novembra 2012. godine donijela je

O D L U K U

I

Historijsko područje – Nekropola s dva sačuvana stećka u selu Krupac, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa dva stećka (ploča i sanduk).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 1062, z.k. uložak broj 410, k.o. Glavatičevo, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH”, br. br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke utvrđuje se:

-       dozvoljeni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);

-       radovi na uređenju lokaliteta i radovi na saniranju oštećenja dozvoljeni su isključivo uz prethodno izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije, odobrenje nadležnog ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;

-       nije dozvoljeno pomjeranje nadgrobnika sa grobova na bilo koju drugu lokaciju;

-       nije dozvoljeno čišćenje stećaka od lišaja i mahovine;

-       izuzetno od prethodne alineje, dozvoljeno je čišćenje stećaka u slučaju da je ono neophodno za istraživanje epigrafskih ili dekorativnih elelemenata stećka, uz prethodno izrađen elaborat i odobrenje nadležnog ministarstva. Elaborat treba biti zasnovan na biološkim, hemijskim, fizičkim i drugim analizama za koje konzervator utvrdi da su neophodne, te sadržavati odgovarajuće konzervatorske mjere i procjenu utjecaja načina čišćenja na kamen;

-       područje predstavlja arheološki lokalitet, pa je prilikom obavljanja arheoloških istražnih radova obavezno osigurati prisustvo arheologa;

-       prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-       zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

Vlada Federacije dužna je posebno osigurati provođenje sljedećih mjera:

-       izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;

-       izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nacionalnog spomenika.

Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:

-       izradu preliminarnog snimka postojećeg stanja, kojim će se utvrditi vrsta i stepen ugroženosti lokaliteta, te oštećenja na spomenicima;

-       izvršenje sanacije oštećenih stećaka;

-       uređenje lokaliteta s uklanjanjem samonikle vegetacije;

-       uređenje pristupne staze i postavljanje klupa za sjedenje i korpi za otpatke;

-       program istraživanja prostora nacionalnog spomenika;

-       program redovnog održavanja spomenika.

IV

Svi pokretni nalazi, koji budu nađeni tokom arheološkog istraživanja, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Izuzetno od stava 1. ove tačke, u periodu do ponovnog otvaranja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da najbliži muzej ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete, nosioci arheoloških istraživanja dužni su da podnesu pisani zahtjev Komisiji da odredi instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno pohranjeni.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen tokom arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

Pokretne nalaze iz stava 1. ove tačke nije dozvoljeno iznositi iz Bosne i Hercegovine.

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza van zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dozvoliti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog iznošenja, postupanja s njim tokom boravka van zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje s pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (www.kons.gov.ba).

IX

U skladu sa članom V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 05.1-2.3-73/12-28

6. novembra 2012. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic podnijela je, dana 16.06.2011. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje Nekropole sa stećcima u naseljenom mjestu Glavatičevo, selo Krupac, općina Konjic, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu s odredbama Zakona, a na temelju člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Stećci predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo specifičnu sintezu jezika i pisma, vjere i običaja, historije i hronologije, kulture, umjetnosti i estetike. Pretežno su vezani za bosansko-humski srednjovjekovni krajolik i teško je, zapravo nemoguće, naći sličnu pojavu koja bi na takav markantan način obilježila kulturni pejzaž neke srednjovjekovne evropske zemlje. U odnosu na evropski prostor izdvaja ih njihova brojnost i interkonfesionalnost, što predstavlja istinsku multikulturnu pojavu u historiji Bosne i Hercegovine. Njihova geneza i razvoj mogu se pratiti od sredine XII do početka XVI vijeka. Način grupiranja stećaka omogućava da se na terenu prate i dokumentiraju važne historijske pojave, procesi i odnosi. Po smještaju velikih nekropola mogu se pouzdano ubicirati središta nekadašnjih kultnih i političkih zajednica. Također, po smještaju srednje veličine nekropola, mogu se pratiti procesi razvitka tzv. rodovskih sela, dok se kod manjih skupina prati odraz intenzivne feudalizacije i socijalnog diferenciranja, tj. kada se pojedini rodovi više ne ukapaju sa susjedima, već se izdvajaju i stvaraju porodične nekropole. Prema statistici Š. Bešlagića područje konjičke općine spada u teritorije koje imaju najveći broj stećaka u Bosni i Hercegovini.

Na nekropoli sa stećcima u selu Krupac, u blizini Glavatičeva, na lijevoj obali Neretve, evidentirana su dva sačuvana groba sa stećcima, orijentirana po pravcu SI-JZ. Sanduk je ukrašen plastično klesanim motivom polumjeseca i pravokutnika.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-       dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišno-knjižni izvadak),

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-       historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Prema odredbi člana V, stav 2., Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je zatražila:

-       dopisom broj 05.2-35.2-8 /11-121 od 20.09.2011. godine, zatraženo je dostavljanje dokumentacije i stava u vezi sa proglašenjem predmetnog dobra nacionalnim spomenikom BiH, od Općine Konjic, Službe za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove, Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministrastva kulture i sporta.

-       dopisom broj 05.1-35.2-19/12-26, od 11.07.2012. godine, zatražen je stav vlasnika, preko Javnog oglasa upućenog Općini Konjic, Službi za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove.

Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-       dopisom broj: 03-23-2-1345/11, od 27.09.2011. godine Federalno ministarstvo prostornog uređenja obavijestilo je Povjrenstvo da ne raspolaže podacima niti dokumentacijom za predmetno dobro.

-       dopisom broj:07-40-4-4073-1/11, od 12.10.2011. godine, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministrastva kulture i sporta obavijestilo je Komisiju da dobro nije bilo zaštićeno od strane zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH.

-       do momenta donošenja odluke nije dobijen stav vlasnika.

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija dobra

Nekropola sa stećcima nalazi se u blizini Glavatičeva, u selu Krupac, na lijevoj obali Neretve, udaljenom od centra Konjica 22 km zračne linije u pravcu jugoistoka.

Nacionalni spomenik se nalazi na parceli označenoj kao k.č. br. 1062, z.k. uložak 410, k.o. Glavatičevo, općina Konjic, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Historija dobra

Još od prahistorije dolinom rijeke Neretve i njenih rubova vodile su komunikacije koje su povezivale srednju Bosnu sa Jadranskim primorjem. Uz korekcije i prilagođavanja trase, ovuda su prolazile važne komunikacije u antičko, srednjovjekovno i osmansko doba, sve do probijanja puta kroz kanjon Neretve od Jablanice na jug osamdesetih godina 19. vijeka. Srednjobosansko rudogorje, plodna zemlja u dolini Neretve i bogate planinske ispaše doprinijeli su da se na velikom koljenu Neretve, između planinskih masiva Bitovnje, Bjelašnice i Visočice na sjeveru, te Prenja i Čvrsnice na jugu, formiraju brojna naselja u svim periodima, shodno uvjetima i zahtjevima vremena u kom su nastajala.

U široj okolini Konjica, u ranije doba srednjeg vijeka, postojali su župa Neretva, dio župe Zagorja (kraj oko Bjelimića) i dio Komske župe (kraj oko Glavatičeva). Najstariji pomen župe Neretve zabilježen je u Ljetopisu popa Dukljanina(1). Župa Neretva se prostirala između župa Rame i Koma. Pretpostavlja se da je već polovinom 11. vijeka, ova župa bila priključena bosanskoj državi. Od tada, do dolaska bana Tvrtka na vlast 1353. godine, imala je poseban status u bosanskoj državi. Oko polovine 14. vijeka u župi Neretvi može se pratiti intenzivnija ekonomska i politička aktivnost bosanskih vladara. Početkom 15. vijeka došlo je do razgraničenja kasnije „Kraljeve zemlje“ i feudalne oblasti Kosača. Od 1404. godine do 1463. godine bosanski dio župe Neretve pripada „Kraljevoj zemlji“, a humska Neretva i Kom pripadaju feudalnoj oblasti Kosača - kasnijoj Hercegovini. Granica ovih dviju oblasti je bila rijeka Neretva, od granica župe Kom do granica župe Rame. Područje koje se nalazilo na lijevoj obali Neretve pripadalo je Kosačama, a ono na desnoj obali rijeke „Kraljevoj zemlji“. Pomoćna osmanska vojska pod vođstvom Mahmut-paše Anđelovića u ljeto 1463. godine osvojila je obje Neretve i Kom. U protivakciji hercega Stjepana, od srpnja do rujna iste godine, oslobođena je tzv. humska Neretva, osim grada Borovca, i zapadni dio bosanske Neretve. Ovi krajevi su definitivno osvojeni sredinom 1465. godine prodorom bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića u hercegovu zemlju(2).

2. Opis dobra

Prema statistici Š. Bešlagića područje konjičke općine – sa 3018 registriranih spomenika – spada u teritorije koji imaju najveći broj stećaka u Bosni i Hercegovini. Jasno je da se radi o većem broju registriranih spomenika u općini Konjic jer grobovi sa stećcima, koji su predmet zaštite uspostavljene ovom odlukom, nisu bili evidentirani u radovima Šefika Bešlagića. Način grupiranja stećaka omogućavaju da se na terenu prate i dokumentiraju važne historijske pojave, procesi i odnosi. Ukrašavanje stećaka uzima maha tek početkom 14. ili krajem 15. vijeka. Na bliže oblikovanje stećaka svakako su utjecali i terenski uvjeti, odnosno geološki sastav stijena iz kojih je uziman kamen za izradu stećaka. Vidno je velika razlika u kvaliteti izrade stećaka iz doline Neretvice, gdje nema pogodnog materijala i onih kraških predjela oko Glavatičeva i Bjelimića. Ipak čini se da to nije i jedini uzrok razlikama, jer u okolici Jablanice ima dobrog materijala, ali ipak nema naročito razvijenih formi i ukrasa. Područje se sastoji od dva groba sa dva vidljiva stećka.

Opis stećaka:

U selu Krupac, evidentirana su dva stećka, jedna ploča i jedan sanduk, orijentirana po pravcu SI-JZ. Smješteni su neposredno uz lokalni put, u SZ dijelu parcele. Stećci su obrasli travom i šibljem, tako da je stećak br. 1 neprimjetan.

Stećak 1, ploča, dimenzija 180x67x5 cm, potpuno obrastao šibljem, smješten tik do stećka br. 2

Stećak 2, sanduk, dimenzija 185x67x29x40 cm; nagnut, obrastao šibljem, ukrašen motivom polumjeseca i pravokutnika.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U Prostornom planu BiH do 2000. godine, na području Konjica kao spomenik III kategorije uvršteno je 69 lokaliteta nakropola sa stećcima (3018 stećaka), bez preciznije identifikacije(3).

Nekropola sa stećcima, selo Krupac, općina Konjic, nije bila evidentirana, niti upisana u registar spomenika kulture Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Direkcija Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pedesetih godina prošlog stoljeća, započela je sistematičnija istraživanja nekropola sa stećcima u Bosni i Hercegovini.

P. Anđelić navodi da se pored kuća obitelji Pranjić nalaze dva stećka u formi sanduka, od kojih je jedan ukrašen polumjesecom i pravokutnikom(4).

Š. Bešlagić ne navodi ovu nekropolu(5). 

U Arheološkom leksikonu, nekropola nije evidentirana(6). 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 28.06.2012. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-       evidentirana su dva stećka, neposredno iznad lokalnog puta, uz samu ogradu privatne parcele, tik jedan do drugoga

-       orijentirani su po pravcu SI-JZ (s otklonom)

-       stećci su obrasli travom i šibljem (stećak broj 1 se i ne vidi)

6. Specifični rizici

Nema specifičnih rizika.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima („Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade

v.         Vrijednost detalja

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o historijskim mijenama

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

v.         Značaj za identitet grupe ljudi.

Sastavni dio ove odluke su:

-       Imovinsko-vlasnička dokumentacija

-       kopija katastarskog plana, za k.č. br. 1062, z.k. uložak 410, k.o. Glavatičevo, općina Konjic, br. plana 6 Razmjera 1:2500, izdata 02.06.2011. godine od strane Službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Konjic, Kanton Hercegovačko-neretvanski, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-       zemljišno-knjižni izvadak za zemljišnu parcelu 1062, z.k. uložak 410, k.o. Glavatičevo, NAR i RZ br. 2709/11, izdao. 14.6.2011. godine Zemljišnoknjižni ured/kancelarija Konjic, Kanton Hercegovačko-neretvanski, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-       fotodokumentacija, (fotografije s terena načinjene 27.6.2012.)

Korištena literatura

Tokom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1961.    Radojčić, Svetozar. “Reljefi bosanskih i hercegovačkih stećaka”, LMS, knj. 387/1. Novi Sad: 1961.

1963.    Benac, Alojz. Stećci. Beograd: Prosveta, 1963.

1963.    Vego, Marko. “Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloških spomenika”, GZM, NS (A), XVIII. Sarajevo: 1963.

1966.    Anđelić, Pavao. “Doba srednjovjekovne bosanske države”, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine. Sarajevo: 1966.

1971.    Bešlagić, Šefik. Stećci, Kataloško-topografski pregled. Sarajevo: 1971.

1975.    Anđelić, Pavao. Historijski spomenici Konjica i okoline, I. Konjic: 1975.

1980.    Redžić, Husref (ur.). Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ – Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980.

1982.    Bešlagić, Šefik. Stećci-kultura i umjetnost. Sarajevo: 1982.

1985.    Bobaš, Mirko. “Stećak Mihovila Grahovčića”, Jukić, 15. Sarajevo: 1985.

1988.    Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BIH, TOM 3. Sarajevo: 1988.

1990.    Basler, Đuro. Kršćanska arheologija, II. Izdanje. Mostar: Crkva na kamenu, 1990.

1990.    Südland, L. V. (Ivo Pilar). Južnoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja. Varaždin. Naslov izvornika: L. v. SÜDLAND. Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems. Wien: 1990.

1997.    Daniell, Christopher. Death and burial in medieval England 1066-1550. London and New York: Routledge, 1997.

2004.    Bešlagić, Šefik. Leksikon stećaka. Sarajevo: Svjetlost, 2004.

2009.    Živković, Tibor. Gesta regum Sclavorum. Beograd: Istorijski institut Beograd – Manastir Ostrog, Tom II, 2009.

(1) Tibor Živković je u svom radu Gesta regum Sclavorum analizirao obje redakcije LJPD i njihov međusobni odnos, tj. takozvanu “hrvatsku redakciju” (HR), izvorno napisanu na latinskom jeziku, te “latinsku redakciju” (LR). Naratološka analiza obje redakcije ustvrdila je da je HR i LR sastavila ista osoba, što nameće zaključak da je HR prvobitna redakcija, a LR konačna verzija LJPD. Također, je mišljenja da je pisac Ljetopisa bio stranac, koji je, prije nego što se u Dalmaciji nastanio — dosta putovao i čitao i da je pripadao katoličkoj crkvi. Na osnovu analiziranih dokumenata i događaja smatra da je Pop Dukljanin Gesta regum Sclavorum pisao u drugoj polovici XIII stoljeća, a ne polovicom XII stoljeća kakvo je bilo zastupljeno mišljenje u nauci. Živković, Tibor, Gesta regum Sclavorum, Beograd: Istorijski institut Beograd – Manastir Ostrog, Tom II, 2009.

(2) Tekst preuzet iz Odluke o proglašenju nacionalnim spomenikom: Arheološki spomenici u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma u Konjicu. Za više podataka o historiji i historiji razvoja stećaka, pogledati u istu (korištena literatura navedena na kraju odluke).

(3)  Napomena: odlaskom na teren i evidentiranjem stećaka u općini Konjic, suradnici Komisije uočili su da je broj stećaka zasigurno i veći od navedenih 3018

(4) Anđelić, Pavao, Nav. dj., Konjic: 1975., 210.

(5) Bešlagić, Šefik, Stećci, Kataloško-topografski pregled, Sarajevo: 1971.

(6) Čović, Borivoj (ur.), Arheološki leksikon BIH, TOM 3, Sarajevo: 1988.