Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 69/12.

O D L U K U

I

Povijesno područje Ostrovica – Ostrovački grad, općina Bihać, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini prapovijesna gradina, srednjovjekovni grad i grad iz perioda osmanske vlasti.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 50 i 118, posjedovni list broj 71/02, k.o. Ostrovica, općina Bihać, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administracijske i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnoga spomenika, na prostoru definiranom u točki I stavak 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su istraživački i konzervacijsko-restauracijski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukacijske i kulturne svrhe;

-          nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnoga ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          nije dopuštena izgradnja objekata koji u tijeku izgradnje ili u tijeku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik i njegovu okolicu;

-          izvršiti uklanjanje zidanog objekta sa uređajima antenskog sustava koji svojim izgledom i namjenom narušava prostor nacionalnog spomenika;

-          nije dopušteno odlaganje otpada;

-          zona je potencijalno arheološko nalazište, pa je prilikom obavljanja istražnih radova obvezno osigurati prisustvo arheologa.

Utvrđuju se žurne mjere zaštite nacionalnoga spomenika:

-          izvršiti osiguranje svih dijelova građevine koji se mogu obrušiti;

-          izvršiti izradu fizičkih barijera sa vidljivim upozorenjem o opasnosti koje će onemogućiti pristup mjestima opasnim za posjetitelje.

IV

Svi pokretni nalazi, koji u tijeku arheološkoga istraživanja na nacionalnom spomeniku budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u tijeku arheoloških istraživanja nužno je stručno obraditi.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvješće Povjerenstvu i instituciji koja je obavila istraživanja.

Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvješće, a najduže za razdoblje od tri godine.

Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, nužna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).

Nakon dostavljanja izvješća o provedenom istraživanju, Povjerenstvo će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Povjerenstvo utvrđuje.

V

Iznošenje pokretnih nalaza iz točke IV stavak 1. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnoga naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervacijske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnoga stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnoga naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome izvještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

VI

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u kome su oprečni sa odredbama ove odluke.

VII

Svatko, a posebice nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VIII

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u točkama II – VII ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

IX

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (www.kons.gov.ba).

X

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 59.

XI

Prema članku V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

XII

Ova odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objave u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 05.1-2.3-73/12-15

4. lipnja 2012. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi članka 2. stavak 1. Zakona o provođenju odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno člancima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju povijesne cjeline Ostrovac - Ostrovački grad, prapovijesna gradina, srednjovjekovni i osmanski grad na na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 59.

Sukladno odredbama Zakona, a na osnovi članka V stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Grad Ostrovica sadrži najmanje tri prepoznatljiva povijesna sloja. U srednjem vijeku bio je najutvrđeniji grad u gornjem toku rijeke Une. Srednjovjekovni sloj grada izgrađen je na prapovijesnoj gradini, od koje su mjestimično sačuvani ostaci zaštitnog bedema, na istoimenom brdu, na lijevoj obali Une, iznad Kulen Vakufa, a njegov građevni razvoj je nastavljen i u doba osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. Izgrađen je u 15. stoljeću, nalazio se u župi Lapac, a pripadao je Karlovićima. Osmanska vojska ga je zauzela u prosincu 1523. godine i sve do 1878. godine u njemu držala posadu. Ostrovicom je zapovijedao dizdar, a između 1699. i 1791. godine u njemu je bio kapetan.

Grad je imao oblik nepravilnog pravokutnika sa četiri kule i dvije tabije spojene 10 m visokim bedemom. Glavni ulaz bio je s južne, a sporedni sa sjeverne strane.

II – PRETHODNI POSTUPAK

Tijekom vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak; 

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentacijsku građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

Prema odredbi članka V stavak 2. Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 37. Poslovnika o radu Povjerenstva, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo je dužno pružiti mogućnost vlasniku predloženoga nacionalnog spomenika, podnositelju peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i znanstvenim institucijama, stručnjacima i znanstvenicima, kao i drugim zainteresiranim osobama da iznesu svoje stavove. Sukladno tome, Povjerenstvo je:

-          dopisom broj: 05.1-35.2-5/12-54 od 05.04.2012. godine zatražilo dostavljanje dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem - Ostrovačkog grada, prapovijesne gradine, srednjovjekovnog i osmanskog grada, nacionalnim spomenikom BiH, od: Općine Bihać, Službe za imovinsko-pravne odnose i katastar, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Federalnog ministarstva prostornoga uređenja;

-          dopisom broj: 05.1-35.2-5/12-85 od 15.05.2012. godine, zatražilo dostavljanje postojeće dokumentacije od Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać.

Nakon toga, Povjerenstvu je dostavljena sljedeća dokumentacija:

-          dopisom broj: 07-40-4-2313-1/12, od 06.04.2012. godine Federalno ministarstvo kulture i sporta obavijestilo je Povjerenstvo da, prema evidenciji Zavoda za zaštitu spomenika, dobro nije bilo evidentirano i zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa;

-          dopisom broj: 03/2-23-1-SL/12, od 12.04.2012. godine Općina Bihać, Služba uređenja i građenja, poslala je Povjerenstvu postojeću dokumentaciju (izvod iz posjedovnog lista, kopiju katastarskog plana, izvod iz Odluke o utvrđivanju područja sliva rijeke Une područjem od značaja za FBiH, izvod iz Odluke o prostornom uređenju područja općine Bihać, rješenje ministarstva Prostornog uređenja, broj: UPI/03-23-2-101/10, od 22.06.2010. godine;

-          Općina Bihać, dopisom broj: 03/2-23-1-SL/12, od 12.04.2012. godine, obavijestila je Povjerenstvo da se slaže s prijedlogom za proglašenje predmetnog dobra nacionalnim spomenikom BiH (pozitivan stav u vezi sa proglašenjem).

1. Podaci o dobru

Lokacija

Srednjovjekovni grad Ostrovica izgrađen je na istaknutom, istoimenom brdu, na lijevoj obali Une, iznad Kulen Vakufa, nešto nizvodno od ušća Unca. S desne strane, nasuprot Ostovice, nalaze se ostaci osmanskog grada Havale.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 50 i k.č. 118, posjedovni list 71/02, k.o. Ostrovica, općina Bihać, Federacija Bosne i Hercegovine k.o. Ostrovica(1), općina Bihać, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci 

Srednjovjekovna utvrda Ostrovica igrađena je u 15. stoljeću(2). Nalazila se u župi Lapac, a pripadala je Karlovićima. U prosincu 1523. godine grad je potpao pod osmansku upravu i sve do 1878. godine osmanska vlast je u njemu držala posadu. Gradom je zapovijedao dizdar, a između 1699. i 1791. godine u njemu je bio kapetan. Grad je opsjedan 1560., 1698., 1737., 1789. i 1834. godine. Više puta je popravljan (1766., 1777. i 1791.), a 1838. godine bio je u dobrom stanju. Napušten je 1878. godine. O značaju i veličini grada, govori podatak da je tijekom 16. stoljeća, u njemu bila smještena posada od 60 konjanika i 150 pješaka. Grad je u 18. stoljeću proširen i ojačan i od tada na njemu nisu vršene dodatne gradnje i preinake(3).

Kapetanija Stara Ostrovica nalazila se s obje strane gornjeg toka rijeke Une, od izvora do oko 15 km ispod današnjeg Kulen Vakufa. Ista je dobila ime po srednjovjekovnom gradu Stara Ostrovica, smještenom iznad lijeve obale Une i Kulen Vakufa. U sastav ove kapetanije ulazili su još i gradovi: Orašac, Havala, Džisri – kebir, palanka Čovka i Donji Lapac(4). 

Stara Ostrovica je poslije Karlovačkog mira, znatno proširena i utvrđena, a uz kulu u Orašcu podignut je mali grad, dok su gradovi Havala i Džisri-kebir (Veliki most), danas Kulen Vakuf, iz temelja sagrađeni. Svivštovskim mirom otpao je jedan dio teritorije ove kapetanije s Lapcem.

Kapetanija se prvi put spominje 1699. godine, a kapetani su pripadali obitelji Kulinović, zvani Haračlije. Kulinovići su morali doći u Staru Ostovicu prije 1699. godine, a nakon 1683. godine, iz nekog grada ili kraja koji je pao pod Veneciju. Njihovi brojni članovi bili su kapetani Stare Ostrovice, Petrovca, dizdari (zapovijednici tvrđave) Havale i Jajca. Zapovijedali su i palankom Čovkom. Kapetani su u Staroj Ostrovici opstali do iza 1791. godine. Pred glavnim ulazom u grad bio je njihov odžak (plemićki dvor). Nakon gubitka Lapca i pomjeranja granice u neposrednu blizinu Stare Ostrovice, kapetan je prenio svoje sjedište u Prkose, gdje je sagradio odžak i do njega kulu.

Prvi poznati kapetan bio je Salih-aga Kulinović, koji se spominje 13.08.1699. godine, u zapisniku o ustanovljenju tromeđe između Turske, Austrije i Venecije, kao turski opunomoćenik, s više pograničnih aga i drugih funkcionera. Salih-aga bio je 1707. godine kapetan i emin (povjerenik) zadarske skele. Za njega je još poznato da je 1718./19. godine bio paša i muhafiz (čuvar) Ostrovice i oko 1722. godine kapetan Bišća, te da ga je dao pogubiti bosanski vezir u Travniku 13.06.1722. godine(5).

Drugi poznati kapetan bio je Mahmut-beg, na čijem je pečatu ostala urezana 1722. godina. Kasnije je postao paša i vjerojatno poginuo 1744. godine. Dok je on zapovijedao Ostrovicom, austrijska vojska je navalila s tri strane na Bosnu 08.07.1737. godine, i to na Ostrovicu, Banja Luku i Zvornik.

Za vrijeme prvih dvojice Kulinovića u Staroj Ostrovici izgrađeni su gradovi Džisir-kebir, Havala i po svoj prilici palanka Čovka, a prošireni su ostrovica i Orašac. U tom kraju sagrađeno je mnogo stambenih zgrada, a na ime Sultana Ahmeda III sagrađene su četiri džamije: u Staroj Ostrovici, Džisri - kebir, Havali i Orašcu. Grad na umjetno stvorenom otoku, uz lijevu obalu Une, službeno se zvao Džisri – kebir, sve do ukinuća kapetanija. Malo naselje na desnoj obali do mosta zvalo se jedno vrijeme palanka Mahmut-paše Kulenovića. Tu je bila izgrađena džamija, a njegov vakuf za tu džamiju dao je kasnije ime palanki i Džisri-kebiru-Kulen Vakuf.

Iza Mahmut-paše ostalo je šest sinova od kojih je Muhamed-beg bio kapetan Ostrovice, a Smail - beg dizdar Havale.

O kapetanima Ostrovice nema poznatih podataka za period od 1744. do 1766. godine.

Mehmed-beg bio je kapetan1777. godine, a na kratko njegov nasljednik je bio Ahmed-beg (1779. godine)(6). 

Prije 22.01.1783. godine kapetan je postao Ibrahim-beg, za čijeg su vremena izbili neredi u ovoj i susjednim kapetanijama, protivni ugovorima s Austrijom i Venecijom. Pri austrijskim navalama Ostrovica je bila oštećena, za što je navedeni kapetan zatražio od bosanskog vezira da se to popravi(7). 

Mehmed-beg, poznatiji kao Kulin-kapetan, kapetanijom je upravljao do 1806. godine, a njega je naslijedio Ahmed-beg, vjerojatno njegov sin. Za njegova vladanja Hasan-aga Pećki, zauzeo je Havalu i odande bezuspješno napadao (tukao) Ostrovicu, punih šest tjedana. Mehmed-beg je poginuo u Travniku 1821. godine, a naslijedio ga je njegov sin i ujedno poslijednji kapetan Mehmed-beg (1821-1835). Pokopan je na Havali, gdje mu se još 1934. godine vidio nadgrobni spomenik s natpisom (groblje s desne strane iz pravca Kulen vakufa)(8).

2. Opis dobra

Prapovijesna gradina

Termin gradina(9), koji označava vrstu prapovijesnog nalazišta, u užem smislu obuhvata prapovijesne nepokretne objekte s određenim zemljopisnim položajem i fortifikacijom, bez obzira na moguće različite namjene tih objekata. Širi i učestaliji termin za gradinu označava: sva prapovijesna nalazišta s dominantnim zemljopisnim položajem i s fortifikacijskim sustavom izgrađenim od trajnog materijala, sva mjesta trajnijeg boravka manjih ili većih prapovijesnih zajednica, koja su pružala izvjestan stupanj sigurnosti, kontrole okoline i uvjete za lakšu odbranu. U Bosni i Hercegovini zapažena je njihova koncentracija u planinskim područjima dinarskog sustava, ali ih ima i u sjevernoj Bosni. U kronološkom smislu gradine su tipične za prapovijesna metalna doba, mada ih ima i iz neolitika (vinčanska kultura u završnoj fazi). Izgleda da upravo na prijelazu eneolitika u rano brončano doba nastaju prve gradine, branjene fortifikacijama od trajnog materijala (kamen, uglavnom u tehnici suhozida), dok su drugi oblici (limitni tumulus, bedem, šanac, nasip) rjeđi. U srednjem brončanom dobu nastupilo je naglo napuštanje ovog tipa naselja: veliki broj „hercegovačkih”(10) gradina definitivno je napušten, a dug naseobinski hiatus pouzdano je utvrđen u stratigrafiji većeg broja višeslojnih gradinskih naselja u Bosni. Treći veliki val podizanja gradina javlja se tijekom kasnog brončanog doba i to u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Veličinom, gradine uveliko variraju, od gotovo minijaturnih objekata, najvjerojatnije manjih utvrda, osmatračnica, ili zbjegova, pa do čitavih kompleksa, koji unutar fortifikacijskog sustava obuhvataju površinu od nekoliko ha. Najčešći oblici su:

-          gradine na platou usamljenog (izdvojenog) brda, s jednostrukim ili višestrukim suhozidom ili bedemom,

-          gradine postavljene na kraju lingule, često branjene kombinacijom suhozida i tzv. limitnog tumula na pristupačnoj strani,

-          rubne gradine uz ivicu strme terase ili strme stijene, obično s polukružnim suhozidom, ili bedemom potkovičastog oblika,

-          tip gradine samo s masivnim tumulom-bastionom(11).

Od prapovijesne gradine na prostoru grada Ostrovica sačuvani su mjestimice ostaci zaštitnog bedema(12). Gradina je bila branjena kombinacijom zaštitnog bedema i strme stijene, s najnepristupačnije SI strane.

Utvrđenje iz srednjovjekovnog  i osmaskog perioda

Najveći broj utvrđenih gradova srednjovjekovne Bosne nastajao je u vrijeme njene državne samostalnosti, u periodu od 13. do 15. stoljeća. Jedan manji broj nastao je još u 12. stoljeću, na području današnje središnje Bosne, koja je ostala jezgro bosanske države, gdje su se nalazile i rezidencije bosanskih vladara (Bobovac, Kraljeva Sutjeska i Visoko)(13). U srednjem vijeku na području današnje Bosne i Hercegovine bili su izgrađeni brojni utvrđeni gradovi koji su uglavnom nastajali radi odbrane države. Zauzimajući ih, osmanska vlast im je uglavnom dala drugu namjenu, pretvarajući ih u vojne stražarnice. Kasnije, kada moć osmanskog carstva slabi, oni ih pojačavaju, popravljaju i proširuju.

Utvrđeni gradovi nastajali su na prirodnim prilazima župama, uz riječne doline, odnosno uz navažnije komunikacije, koje su upravo istima i išle. Uglavnom su postavljeni na prirodnom i teško pristupačnom položaju, dominantnom u okolini(14). Najveći broj bosanskih gradova ima nepravilne tlocrte, koje je diktirala isključivo konfiguracija terena.

Grad Ostrovica imao je oblik nepravilnog pravokutnika s četiri kule i dvije tabije spojene 10 m visokim bedemom. Glavni ulaz bio je s južne, a sporedni sa sjeverne strane(15). Ostrovica spada u red snažno utvrđenih gradova Pounja, ali bez istraživačkih i arheoloških radova nije moguće sa sigurnošću precizirati faze građenja i dograđivanja utvrde. Na temelju analogija s gradovima Cazinske krajine, da se zaključiti da se srednjovjekovni utvrđeni grad sastojao od obora nepravilnoga oblika četverokuta veličine oko 50 x 50 m, s četverokutnim kulama na uglovima. Tada je bio najutvrđeniji grad u gornjem toku rijeke Une. Prostor obora dopuštao je izgradnju više zgrada od drveta koje su služile u gospodarske svrhe. Drugu fazu zasigurno predstavlja najjači dio utvrde na zapadnoj strani, koji je sagrađen u doba osmanske uprave, a koji je trebao zaštititi grad sa strane sa koje je napadan. Ovaj dio se sastojao od kule kružne osnove, prečnika 10 m, lomljenog bedema, u osnovi širokoga 6 m, a na vrhu 3,5 m i poligonalne tabije srednjih dimenzija 15 x 20 m. Ovaj srednjovjekovni grad sa svojim dosta pravilnim geometrijskim tlocrtom, spada u grupu gotičkih gradova Pounja, a kasnije (nado)gradnje daju podatke o konstruktivnim i oblikovnim karakterisikama bosanskih fortifikacija iz osmanskog doba(16). 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika evidentiran je Bihać - Ostrovac - Ostrovački grad, prapovijesna gradina, srednjovjekovni i osmanski grad, pod rednim brojem 59.

Prema evidenciji Zavoda za zaštitu spomenika dobro nije bilo evidentirano i zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnoga naslijeđa.

U „Službenom glasniku općine Bihać“, od 06.12.1977. godine, broj 12, str. 423., u Članku 63., kao objekt i ambijent graditeljskoga naslijeđa od povijesnog i kulturnoga značaja na području Općine, naveden je i srednjovjekovni grad Ostrovica.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine pod rednim brojem 127 evidentirana je Ostrovica (Kulen Vakuf) kao spomenik I kategorije(17).

Općinsko vijeće Općine Bihać donijelo je 20.07.2006. godine Odluku o davanju suglasnosti za istraživačke radove i pripremu projektne dokumentacije sa ciljem osiguranja financijskih sredstava za obnovu starih Gradova Sokolac i Ostrovica.

Odluka o utvrđivanju područja sliva rijeke Une područjem od značaja za Federaciju BiH, „Službene novine Federacije BiH“ br. 32/04, 80/07, utvrdila je da se u obuhvatu nalazi i Ostrovica. Člankom 63. Odluke o prostornom uređenju područja općine Bihać („Službeni glasnik općine Bihać“ br. 12/77, 8/78, 7/79, 09/06) Ostrovica je utvrđena kao objekt i ambijent graditeljskoga naslijeđa od povijesnoga, kulturnoga, arhitektonskoga, arheološkoga i znanstvenog značaja na području općine.

4. Istraživački i konzervacijsko-restauracijski radovi

Rješenjem ministarstva Prostornoga uređenja, broj: UPI/03-23-2-101/10, od 22.06.2010. godine „Zavodu za zaštitu kulturnog naslijeđa“ Bihać, omogućena je konzervacija, preventivna zaštita, sanacija i rekonstukcija sjeverozapadnog bedema starog grada Ostrovica.

Glavni izvedbeni projekt konzervacije, preventivne zaštite, sanacije i rekonstrukcije iz 2009. godine, investitora JU „Zavoda za zaštitu kulturnoga naslijeđa“ Bihać, urađen je od strane firme „Interprojekt“ Mostar.

Na utvrdi su 2011. godine započeli radovi na implementaciji projekta, a koji se odnose na konzervacijsko-restauracijske radove na ulaznoj kapiji i izgradnji pristupne staze.

Radove je izvela firma Marušić iz Jajca. Nadzor nad radovima vršen je od strane Federalnoga zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnoga ministarstva kulture i sporta.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 24.5.2012. ustanovljeno je sljedeće:

-          kolski pristup utvrdi moguć je sa sjeverozapadne strane;

-          osnova utvrđenja dobro je očuvana;

-          oplata zidina od obrađenog kamena mjestimice je opala sa zidnih ploha u količini od 30-40 procenata;

-          prema Glavnom izvedbenom projektu konzervacije, preventivne zaštite, sanacije i rekonstrukcije iz 2009. godine, investitora JU „Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa“ Bihać, izvođača „Interprojekt“ Mostar, urađena sanacija, konzervacija i rekonstrukcija glavnoga ulaza;

-          istovremeno s gore navedenim projektom uklanjano je i rastinje;

-          kamenje s krune zida bedema opada, a na nekoliko mjesta su velike rupe.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen

-          Klimatski faktori,

-          Samoniklo rastinje.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Proporcije

ii.          Kompozicija

iii.         Vrijednost konstrukcije

D)         Čitljivost (dokumentacijska, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima

ii.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iii.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E)         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

F)         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko – vlasnička dokumentacija

-         Kopija katastarskog plana, izdata: 12.04.2012. godine, izdata od strane Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar, Općina Bihać.

-         Izvod iz posjedovnog lista za k.č. 14315, broj 71/02, izdan od strane Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove i katastar, Općina Bihać.

-         Dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać.

-          Fotodokumentacija

-         Fotografije postojećeg stanja snimljene su 24.05.2012. godine od strane Silvane Čobanov, arheologa, fotoaparatom Canon 1000 D.

Korištena literatura

U tijeku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1953. Kreševljaković, Hamdija. “Stari bosanski gradovi”, Naše starine I. Sarajevo: 1953.

1980. Kreševljaković, Hamdija. Kapetanije u BiH. Sarajevo: Svijetlost, 1980.

1980. Redžić, Husref (ur.). Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, 1980.

1988.    Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BIH, TOM 2. Sarajevo: 1988.

1988.    Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BIH, TOM 1. Sarajevo: 1988.

2009.    Redžić, Husref. Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2009.

(1) Napomena: kopija katastarskog plana izrađena prema podacima i planovima aerofotogrametrijskog snimanja koje nije stupilo na snagu. Za k.o. Ostrovica na snazi je popisni katastar i prema istom se vrši redovito održavanje premjera i katastra (Katastarska općina Ostrovica)

(2) Husref Redžić, Nav. dj., Sarajevo: 2009., 153.

(3) Husref Redžić, Nav. dj., Sarajevo: 2009., 153.

(4) Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u BiH, Sarajevo: Svijetlost, 1980, 180.

(5) Hamdija Kreševljaković, Nav.dj., Sarajevo: Svijetlost, 1980, 182.

(6) Hamdija Kreševljaković, Nav.dj., Sarajevo: Svijetlost, 1980, 183.

(7) Hamdija Kreševljaković, Nav.dj., Sarajevo: Svijetlost, 1980, 184.

(8) Hamdija Kreševljaković, Nav.dj., Sarajevo: Svijetlost, 1980, 186.

(9) Borivoj Čović (ur.), Arheološki leksikon BIH, TOM 1, Sarajevo: 1988, 82.

(10) Borivoj Čović (ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1988, 82

(11) Borivoj Čović (ur.), Nav. dj., Sarajevo: 1988, 82.

(12) Borivoj Čović  (ur.), Arheološki leksikon BIH, TOM 2, Sarajevo: 1988, 23.

(13) Husref Redžić, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: 2009, 9.

(14) Husref Redžić, Nav. dj., Sarajevo: 2009, 15.

(15) Husref Redžić, Nav. dj., Sarajevo: 2009, 153.

(16) Husref Redžić, Nav. dj., Sarajevo: 2009, 154.

(17) Husref Redžić (ur.), Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B” – Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: 1980, 48.