Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 38/12.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 26. do 28. marta 2012. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijska građevina – Stambeno - poslovni objekat Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 2005, k.o. Sarajevo IV (novi premjer), što odgovara k.č. 30, k.o. Sarajevo XXXIX (stari premjer), z.k. uložak broj 123, općina Centar, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”,  br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na sanaciji i prezentaciji spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prilikom radova na restauraciji objekta neophodno je sačuvati  njegov izvorni izgled;

-          dopuštena je adaptacija prostora u cilju prilagođavanja prostora savremenim potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer) pod uvjetom da se sačuvaju stilske karakteristike objekta, uz odobrenje nadležnog  ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          potrebno je izvršiti preoblikovanje izloga u nivou prizemlja na istočnoj strani ulice Ferhadija u skladu sa dokumentacijom o izvornom stanju, te uklanjanje  klima uređaja sa objekta;

-          objekat se može koristiti u stambene i poslovne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti integritet objekta i njegovo značenje u strukturi grada.

IV

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno - planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 07.3-2.3-73/12-12                                                                                        

27. marta 2012. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e nj e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1 Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Emir Kadić iz Toronta, Canada, podnio je, dana 01.10.2010. godine,  peticiju/prijedlog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Stambeno - poslovne zgrade Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) u Sarajevu, nacionalnim spomenikom BiH.

Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

Izjava o značaju dobra

Stambeno - poslovni objekat Vakufa Hovadža Kemaludina u Sarajevu predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja moderne iz perioda između dva svjetska rata, iz opusa pionira bosanskohercegovačke moderne Reufa Kadića.

U doba gradnje, objekat je predstavljao jedan od najreprezentativnijih i najopremljenijih stambeno-poslovnih objekata u gradu, a danas ima veliku dokumentarnu vrijednost u sklopu ambijentalne cjeline Ferhadija ulice u najstrožem centru Sarajeva.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak; 

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

Prema odredbi  člana V stav 2.  Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija je dužna pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim  licima da iznesu svoje stavove.  Dana 01. 10. 2010. godine Komisija je primila Peticiju sa Prilogom (knjiga na CD-u: Emir Kadić. Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Emir Kadić, 2010. godine).

U skladu s tim, Komisija je dopisom broj: 07.3 – 35.2-10/10-228, od 26.11.2010. godine zatražila dostavu dokumentacije i stavova u vezi sa proglašenjem Stambeno - poslovne zgrade Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) u Sarajevu od: Arhiva BiH, Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo; Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajeva, Općine Centar i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

Općina Centar u toku vođenja postupka nije iznijela pismeni stav u vezi sa predmetnim objektom koji se nalazi u državnom vlasništvu, do momenta donošenja odluke o proglašenju.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Stambeno - poslovni objekat (Vakuf Hovadža Kemaludina) na uglu ulica Čemaluša i Ferhadija se nalazi u centralnoj zoni Sarajeva i pripada južnom nizu ulice Ferhadija. Na suprotnoj strani ulice Čemaluša, prema zapadu se nalazi objekat u čijem se sklopu nalazi „JAT”-ov neboder. Prema istoku, duž ulice Ferhadija na objekat Vakufa Hovadža Kemaludina se nadovezuje građevina iz austrougarskog perioda, a prema jugu, duž ulice Čemaluša se nadovezuje objekat građen početkom druge polovine XX vijeka.

Nacionalni spomenik nalazi se na zemljištu označenom kao k.č. 2005, k.o. Sarajevo IV (novi premjer), što odgovara k.č. 30, k.o. Sarajevo XXXIX (stari premjer); z.k. uložak broj 123, općina Centar, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Ulica Ferhadija, gdje je smješten objekat Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb), nosi ime po mahali bosanskog sandžakbega Ferhat-bega(1). Ulica je formirana u 16. vijeku, s tim da je prvo formiran istočni dio u Gazi Husrev-begovoj mahali godine 1531, a duži zapadni dio, nazvan i Mala Ferhadija je nastao oko 1562. godine(2). Mala Ferhadija je dopirala do mahale Čemaluša gdje je prije 1515. godine(3) podignuta džamija Hovadže Kemaludina (Ćemaludina), uz koju se nalazilo groblje, česma i vakufski ženski mekteb(4). Krajem tridesetih godina XX vijeka srušeni su i džamija i mekteb i na njihovim mjestima su izgrađeni vakufski objekti(5). Na mjestu mekteba je napravljena stambeno-poslovna uglovnica, dok je na mjestu džamije podignut kompleksan stambeno-poslovni objekat, u čijem se sastavu nalazi popularno nazvani „JAT”-ov neboder.

U periodu između dva svjetska rata u arhitekturi gradskih područja Bosne i Hercegovine se počinju osjećati snažni evropski uticaji moderne, a to se pogotovo osjeća na primjeru Sarajeva. U Pragu(6) i drugim evropskim centrima obrazuju se domaći arhitekti koji povratkom u Bosnu i Hercegovinu u arhitekturu gradova unose duh moderne baziran na dostignućima kubizma i neoplasticizma, a u stvaralačkom postupku teže kreaciji slobodne i čiste geometrijske arhitektonske forme(7).

Arhitektonsko stvaralaštvo na području centralnog dijela Sarajeva, u tom periodu je vezano uglavnom za stambenu arhitekturu, s tim što su takve građevine izvođene kao interpolacije u duhu moderne, s obzirom da gotovo nisu bili planirani niti izvođeni širi urbanistički potezi(8).

Tridesetih godina XX vijeka u Sarajevo se vraćaju braća Muhamed i Reuf Kadić(9), koji su studirali arhitekturu na Visokoj tehničkoj školi u Pragu(10). U tom periodu su izveli neke od najznačajnijih ostvarenja moderne u Sarajevu. 

Kada se govori o stvaralaštvu braće Kadić vezanom za Sarajevo, koautorstvo je ostao pojam koji nije do kraja razjašnjen(11). Za određene objekte postoje pouzdani podaci da su rađeni u saradnji dva brata, a za druge takvi podaci ne postoje. Autor projekta stambeno - poslovnog objekta Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb), je Reuf Kadić(12), iako postoje i drugačije pretpostavke(13). 

Reuf Kadić radi na mjestu voditelja Tehničkog ureda i glavnog arhitekta u Vakufskoj direkciji u Sarajevu u periodu od novembra 1935. godine do augusta 1942. godine i u tom je razdoblju za Vakuf projektirao i realizirao preko pedeset projekata, a izrada projekta uglovnice Vakufa Čokadži hadži Sulejmana na Ferhadija ulici spada u red njegovih najboljih ostvarenja(14). 

Projekat zgrade je završen u junu 1939. godine(15), nakon čega se odmah započelo sa gradnjom. Projekat zgrade Vakufa Čokadži hadži Sulejmana spada u drugo razdoblje (1935-41 godine) stvaralačkog rada Reufa Kadića(16), u kojem je u svega tri godine (period 1938-40)(17)  izveo pet svojih najvažnijih ostvarenja kao samostalan projektant ili u svojstvu koautora(18). Objekat je u vrijeme gradnje spadao u najreprezentativnije i najopremljenije stambene objekte u gradu i imao je instalacije telefona, električne energije i plina(19), dok se grijanje vršilo pećima na čvrsto gorivo. Objekat je na spratovima imao stambenu funkciju, a u prvobitnoj formi, u prizemlju je radila čuvena sarajevska slastičarna „Ramiz“(20).

Tokom Drugog svjetskog rata na objektu nisu zabilježena oštećenja, a šezdesetih godina XX vijeka, u ulici Čemaluša je sa južne strane dograđen stambeno-poslovni objekat. U istom periodu je ukinuto snabdijevanje objekta plinom, a grijanje se vršilo pomoću TA peći(21) i na čvrsto gorivo. 

Osamdesetih godina XX vijeka izvršeno je spajanje stambenih jedinica na drugom katu objekta. Tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992-95), objekat nije doživio gotovo nikakva oštećenja.

Nakon završetka rata izvršeni su radovi redovnog održavanja objekta, uključujući radove na ravnom krovu, u objekat je sproveden plin. Danas objekat ima nepromijenjenu stambeno-poslovnu funkciju, a u prizemlju se nalazi jedna od poznatijih sarajevskih kafana.

2. Opis dobra  

Objekat je izgrađen u duhu moderne kao uglovnica približno pravougaone tlocrtne osnove dimenzija 10,73m x 13,33m. Spratnost objekta iznosi Suteren+P+4+Potkrovlje, dok ukupna visina objekta iznosi 21,50m. U funkcionalnom smislu, objekat je podijeljen na prizemlje gdje se nalaze poslovni prostori i spratove koji imaju stambenu funkciju.

Glavni ulaz(22) u stambeni dio objekta se nalazi na zapadnoj strani objekta i usmjeren je ka ulici Čemaluša. Ulazi u dva prizemna poslovna prostora su usmjereni ka ulici Ferhadija(23).

U prizemnom dijelu, na zapadnoj strani se nalazi predulazno stubište dimenzija 300cm x 400cm na koje se nadovezuje dvokrako stepenište(24), a na istočnoj i sjeverozapadnoj poslovni prostori dimenzija 3,45m x 5,07m, odnosno 5,88m x 8,35m.

Na etažama prvog, drugog i trećeg sprata se nalaze po dvije stambene jedinice različitog rasporeda i veličine. Na sjeverozapadnoj strani se nalaze dvoiposobne stambene jedinice površine od 73,50m2(25) konzolno izbačene u širini od 120cm prema sjeveru i zapadu, dok se na istočnoj strani nalaze garsonijere površine od 26,00m2.

Dvoiposobne stambene jedinice se sastoje od ulaznog hodnika dimenzija 150cm x 290cm na koji se nadovezuje toalet; dnevnog boravka dimenzija 507 x 392cm povezanog dvokrilnim ostakljenim vratima sa trpezarijom dimenzija 525cm x 250cm na koju se nadovezuje ostakljena lođa dimenzija 480cm x 120cm; spavaće sobe dimenzija 446cm x 406cm sa kupatilom dimenzija 240cm x 170cm; kuhinje dimenzija 362cm x 267cm sa ostavom gdje se nalazi i prostorija dimenzija 268cm x 140cm koja je originalno imala funkciju djevojačke sobe, a danas se uglavnom koristi kao ostava. 

Garsonijere se sastoje od ulaznog hodnika dimenzija 175cm x 130cm na koji se nadovezuje kupatilo i sobe dimenzija 396cm x 507cm.

Četvrta etaža se razlikuje od etaža ispod po tome što se na njoj pojavljuje samo veća stambena jedinica.  

U potkrovlju, na južnoj strani se nalazi zajednička prostorija stanara površine od 30m2, dok se na sjevernoj strani nalazi ravna terasa površine od 41m2.

U pogledu oblikovanja fasada, uglovnica na raskrsnici Ferhadije i Čemaluše je rađena u duhu moderne. Fasade objekta su podijeljene na prizemni dio gdje se ističu široke ostakljene površine poslovnih prostora i spratne dijelove fasada obložene zelenom keramikom, na kojima se pojavljuju konzolni istaci sa trakastim prozorima i širokim ostakljenim površinama lođa(26). 

Na prizemnom dijelu sjeverne fasade usmjerene ka Ferhadiji se nalaze izlozi i ostakljeni ulazi 2 poslovna prostora ukupnih dimenzija 10,00m x 3,00m. Iznad se pojavljuje konzolni istak gdje su smješteni trakasti prozori dimenzija 4,06m x 1,85m i ostakljeni dio lođe dimenzija 1,00m x 2,30m, dok se na istočnoj strani pojavljuju prozori dimenzija 2,70m x 1,85m(27).  

U oblikovnom smislu zapadna fasada predstavlja nastavak sjeverne fasade, gdje se na konzolnom istaku pojavljuju ostakljeni dijelovi lođe i trakasti prozori iste širine kao i na fasadi usmjerenoj ka Ferhadiji. Dužina ostakljenih dijelova lođe prema Čemaluši iznose 4,52cm, a trakastih prozora 2,50m, odnosno 5,00m. Na krajnjoj južnoj strani, iznad ulaznog portala dimenzija 170cm x 220cm se nalazi uvučeni dio fasade gdje se pojavljuju dvokrilni prozori na svakoj etaži dimenzija 1,20m x 1,85m. 

Na južnoj strani, prema uskom unutrašnjem dvorištu, usmjerene su malterisane sporedne fasade objekta, na kojima se nalaze otvori sekundarnih prostorija stambenih jedinica.

U pogledu konstrukcije i materijala, stambeno-poslovna zgrada je izvedena u armirano-betonskoj konstrukciji, sistemom nosivih zidova, greda i stubova. Ispuna je izvedena u opeci, dok su fasade obložene keramičkim pločicama zelene boje, a unutrašnje su malterisane. Originalne pozicije izloga u prizemlju su bile bravarske izvedbe, a prozori na spratovima su drveni, s izuzetkom bravarskih pozicija na lođama. Unutrašnje stepenište je armiranobetonsko, ograda metalna, a rukohvati drveni.

Ravni krov na sjeverozapadu je pokriven betonskim pločama, potkrovlje na jugu dvovodnim krovom klasične izvedbe, a istočni kraj zgrade duž Ferhadije krovom na jednu vodu. Debljina vanjskih i nosivih zidova iznosi 38cm, a u unutrašnjosti se pojavljuju zidovi debljine 17cm. Svijetla visina prizemlja iznosi 3,90m, a prvog, drugog, trećeg i četvrtog sprata po 2,95m. Debljina međuspratne konstrukcije iznosi 0,40m.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Po podacima dobijenim od strane Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta(28), Stambeno - poslovni objekat Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) u Sarajevu je evidentiran, ali nije upisan u registar spomenika kulture, s tim da pripada zaštićenoj ambijentalnoj cjelini ulice Vase Miskina (današnji naziv Ferhadija).

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nije poznato da su na stambeno - poslovnom objektu Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) u Sarajevu vršeni sistematski istraživački ili konzervatorsko-restauratorski radovi. Tokom postojanja objekta uglavnom su vršeni radovi redovnog održavanja ili manji građevinski zahvati.

5. Sadašnje stanje dobra

Stambeno - poslovni objekat Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) u Sarajevu je u vrlo dobrom konstruktivnom i svakom drugom stanju, s izuzetkom fasada usmjerenih ka unutrašnjem dvorištu koje su neodržavane. Ravni krov je primjereno održavan i nisu zabilježeni prodori atmosferske vlage.

Fasade i stubišta objekta su gotovo autentični, s izuzetkom izloga poslovnog prostora na istočnoj strani Ferhadije, gdje je izvršena izmjena bravarije stolarijom i hromatska obrada staklenih ploha.

Unutar objekta je došlo do izmjene ulaznih vrata u stanove, kao i velikog broja unutrašnjih stolarskih pozicija. Autentične emajlirane peći za grijanje na čvrsto gorivo, kao i zidane peći u kuhinjama su većim dijelom uklonjenje iz stanova.

Garsonijera i dvoiposobni stan na II spratu su spojeni u jedinstvenu stambenu jedinicu.

6. Specifični rizici

-          ograničen prodor atmosferske vlage kroz fasade unutrašnjeg dvorišta.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade

ii.          Kvalitet materijala

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

F.         Ambijentalna vrijednost              

ii.          Značenje u strukturi i slici grada               

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

iii.         Namjena i upotreba

v.          Položaj i smještaj u prostoru

I.          Cjelovitost

i.          Fizička cjelovitost (kompaktnost)

ii.          Homogenost

iii.         Zaokruženost (kompletnost)

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija

-         kopija katastarskog plana 2005, k.o. Sarajevo IV (novi premjer), p.l. 727, br. plana: SA 148; Razmjera 1:1000 (stari premjer k.č.br. 30, k.o. Sarajevo XXXIX, izdata 30.11.2010. godine od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Centar, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina; 

-         Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu br. 30 k.o. Sarajevo XXXIX, broj z.k. uloška 123 (stari premjer), Nar. br. 065-0-NarII-010-067603 od 13.12.2010., Zemljišno knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra

-         Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-4499-1/10 od 02.12.2010.

-          Fotodokumentacija

-         Historijska fotografija zgrade Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) u Sarajevu iz 1939. godine – Emir Kadić. Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Emir Kadić, 2010, 52.

-         Fotografije postojećeg stanja enterijera i eksterijera zgrade Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) u Sarajevu od decembra 2010. godine. Fotografirao arh. Adi Ćorović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10).

-          Tehnička dokumentacija

-         Reuf Kadić. Nacrt zapadne fasade. Sarajevo: Vakufska direkcija, 1938/39 godine – Emir Kadić. Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Emir Kadić, 2010, 52.

-         Muhamed Nalo, dipl. ing arh. i Rejhana Šakić dipl. ing arh. Osnova II sprata u ulici Šaloma Albaharija br. 10, postojeće stanje. Sarajevo: 1981. godine.  

-         Muhamed Nalo, dipl. ing arh. i Rejhana Šakić dipl. ing arh. Osnova II sprata u ulici Šaloma Albaharija br. 10, adaptirano stanje. Sarajevo: 1981. godine.   

-          Ostala dokumentacija

-         Zaključak o vršenju radova na II spratu zgrade u Ulici Šaloma Albaharija br. 10, Općine Centar (Općinska komisija za urbanizam i građenje, imovinsko-pravne poslove i katastar) broj 07/C-364-66/81 od 29. januara 1981. godine.  

-         Izvještaj o održavanju zajedničkih dijelova zgrade – ulaza u periodu 2002. – 2010. godina, Čemaluša 10. Sarajevo: Sarajevostan, 2010. godina.  

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1973.    Bejtić, Alija. Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1973.

1988.    Razni autori. Graditelji Sarajeva. Sarajevo: Radio Sarajevo III program, 1988.

1997.    Milošević, Predrag. Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941). Foča:  Prosvjeta, 1997.

1998.    Mujezinović, Mehmed. Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I. Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1998.

2007.    Sarić, Mesud. Kako je urbanistički uragan dohak’o sarajevskoj zelenoj dolini. Sarajevo: Videoarhiv – biblioteka “Hamdija Kreševljaković”, 2007.

2007.    Janković, Živorad. Muhamed Kadić – život i djelo. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bošnjački institut Fondacija Adila Zulfikarpašića, 2007.

2008.    Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesena na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 29. 01. do 05. 02. 2008. godine u Sarajevu

2008.    Odluka o proglašenju  Historijske građevine – Zgrade Penzionog fonda (zgrada na uglu ulica Maršala Tita i Hamze Hume) u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesena na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 27. 05. do 02. 06. 2008. godine u Sarajevu

2010.    Emir Kadić. Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Emir Kadić, 2010.

2011.    Odluka o proglašenju Historijske građevine – Stambeno-poslovnog objekta Vakufa Čokadži Sulejmana u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesena na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj novembra mjeseca 2011. godine u Sarajevu.

(1) Ferhat-beg je bio rodom iz hrišćanske porodice Vukovića – Desisalića, a sagradio je džamiju Ferhadiju 1561/1562 godine - Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1973, 374.

(2) Alija Bejtić, Nav. djelo, 1973, 374.

(3) M. Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I, Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1998, 183.

(4) Mesud Sarić, Kako je urbanistički uragan dohak’o sarajevskoj zelenoj dolini, Sarajevo: Videoarhiv – biblioteka “Hamdija Kreševljaković”, 2007, 75, 81.

(5) U periodu gradnje ulica Ferhadija je nosila naziv ulica Prijestolonasljednika Petra, s obzirom da je naziv bio izmijenjen 1928. godine. - Alija Bejtić, Nav. djelo, 1973, 374.

(6) U Pragu se od sredine dvadesetih godina XX vijeka školuju braća Kadić, pioniri moderne u Bosni i Hercegovini. U tom gradu je pokret moderna u punom zamahu, ali se osjećaju i uticaji poznate češke kubističke škole. - Živorad Janković, Muhamed Kadić – život i djelo, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Bošnjački institut Fondacija Adila Zulfikarpašića, 2007, 35-37.

(7) Razni autori, Graditelji Sarajeva, Sarajevo: Radio Sarajevo III program, 1988, 479.

(8) Predrag Milošević, Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941), Foča: Prosvjeta, 1997, 134.

(9) Više podataka u vezi biografije braće Muhameda i Reufa Kadića vidi odluku o proglašenju Graditeljske cjeline – Stambenog kompleksa na Džidžikovcu u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesenoj na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 29. 01. do 05. 02. 2008. godine u Sarajevu.

(10) Mlađi brat Reuf Kadić započeti studij u Pragu 1927. godine, završava 1934. godine. Stariji brat Muhamed započeti studij 1926. godine završava tek 1939. godine. Razlog dugog studiranja braće Kadić leži u političkom progonu i s tim u vezi oduzimanja pasoša Reufu Kadiću u Sarajevu, kao i privremenoj mjeri zabrane studiranja Muhamedu Kadiću u Pragu u periodu od 1933. do 1938. godine. (Emir Kadić, Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Emir Kadić, 2010, 16, 17; Ž. Janković, Nav. djelo, 2007, 21. i 22.)

(11) E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 32, 33.

(12) E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 5.

(13) Ž. Janković, Nav. djelo, 2007, 44, 45.

Bez obzira na različite pretpostavke po kojima je Reuf Kadić samo koprojektant Muhameda Kadića, u slučaju projekta Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb) se, gotovo sa sigurnošću, može reći da je Reuf Kadić jedini projektant. Muhamed Kadić od jeseni 1938. godine boravi u Pragu kako bi završio prekinuti studij do kraja 1939. godine. Teško je povjerovati da je bilo moguće da završavajući studij u Pragu, istovremeno aktivno sudjeluje u projektovanju i izvođenju zgrade Vakufa Hovadža Kemaludina (Mekteb).

(14) U razradi projekta za zgradu Vakufa Čokadži hadži Sulejmana učestvovao je i brat Muhamed u svojstvu koautora (Ž. Janković, Nav. djelo, 2007, 51, 52), ali Muhamed u tom trenutku još uvijek nije imao formalno zvanje arhitekte, s obzirom da je diplomirao u Pragu tek 1939. godine, kada je završavana izvedba zgrade. Revolucionarni duh Muhameda Kadića je uticao na to da mu je bilo zabranjeno školovanje u Pragu u periodu od 1933. do jeseni 1938. godine -  Ž. Janković, Nav. djelo, 2007, 21, 22

Mislim da treba posebno spomenuti i akcentirati kao izuzetan primjer zgrade Vakuf Hovadža Kemaludina (Mekteb). Na njoj se i danas može učiti kako interpolirati novo na zatečenoj patiniranoj matrici, zapravo podići likovno arhitektonski nivo zatečenog. Zlatko Ugljen, Predgovor - E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 6, 7.

(15) E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 51.

(16) Tokom Prvog razdoblja (1926-34) autor se kao student često vraća u Sarajevo i radi za GP „Rad“; Tokom Drugog razdoblja (1935-41) izvodi svoje najuspješnije projekte; Treće razdoblje je vezano za period II svjetskog rata, kada je izbjegao u Varaždin gdje radi za građevinsku tvrtku Zubić; U četvrtom razdoblju (1945-50) izvodi niz značajnih projekata vezanih za Hercegovinu i u svojstvu koautora sa bratom Muhamedom, značajne projekte za stambene i javne objekte u Sarajevu; Početkom Petog razdoblja (1951-74) prestaje sa radom u Zemaljskom projektantskom zavodu i počinje sa pedagoškim radom u sarajevskoj Građevinskoj srednjoj tehničkoj školi. U tom periodu izvodi svega nekoliko manjih projekata. - E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 27 - 45.

(17) E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 47.

Od preostala 4 najvažnija ostvarenja iz autorskog, odnosno koautorskog opusa Reufa Kadića, 2 su ranije proglašena nacionalnim spomenicima: Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju historijske građevine - Zgrade Penzionog fonda u Sarajevu, nacionalnim spomenikom na sjednici održanoj od 27. maja do 02. juna 2008. godine u Sarajevu; Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju historijske građevine – Stambeno-poslovnog objekta Vakufa Čokadži Sulejmana u Sarajevu, nacionalnim spomenikom na sjednici održanoj novembra mjeseca 2011. godine u Sarajevu.

(18) U pogledu projektovanja stambenih objekata, Reuf Kadić je spadao u grupu stvaralaca koji su gradili u duhu moderne, ali su pri tome uvijek naglašavali da je čovjek mjerilo svih stvari i svih odnosa bitnih za dobro organizovanje stanovanja i da njegov životni prostor treba da služi radu, odmoru, razonodi i ugodnom boravku. Projektovanje kod takvih vrsta objekata je uvijek išlo od unutrašnjosti, čija je spoljašnjost bila posljedica - P. Milošević, Nav. djelo, 1997, 134. 

(19) Kuhanje se vršilo pomoću ozidanih rerni, ali i na plinskim rernama koje su snabdijevane iz gradskog plinovoda. -  Svjedočenje stanarke Fatime Talić, čija je familija uselila u objekat 1942. godine – Sarajevo 16. decembar 2010. godine

(20) Slastičarna „Ramiz“ je nastavila sa radom u starom dijelu grada i danas njeno sjedište se nalazi u Gazi Husrevbegovoj ulici, na mjestu zvano „Slatko čoše“

(21) Neki stanari su samoinicijativno uklonili peći na čvrsto gorivo i zidane rerne u kuhinjama.

(22) Ulaz predstavljaju ostakljena dvokrilna metalna vrata dimenzija170cm x 220cm.

(23) Dimenzije ostakljenih ulaza u poslovne prostore iznose 90cm x 300cm, odnosno 100cm x 300cm.

(24) Širina stepenišnog kraka iznosi 120cm.

(25) Toj kvadraturi treba pridodati površinu ostakljenih lođa od 5,50m2.

(26) I ovdje su upotrijebljene ostakljene ugaone lođe te konzolno istaknuti dijelovi zgrade iznad prizemlja. Ovaj drugi element (erker, pomolak), koji je Reuf Kadić prvi put primijenio na zgradi Penzionog fonda službenika IVZ (Vidi odluku o proglašenju Historijske građevine – Zgrade Penzionog fonda (zgrada na uglu ulica Maršala Tita i Hamze Hume) u Sarajevu nacionalnim spomenikom, donesenoj na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 27. 05. do 02. 06. 2008. godine u Sarajevu), očito je inspiriran elementom tradicionalne bosanske kuće i kasnije je često upotrebljavan.Također su upotrijebljeni i karakteristični nizovi velikih prozora koji omogućavaju dobru prirodnu osvijetljenost. .unutrašnjih prostora. Projektant je ekonomično i majstorski iskoristio vrlo ograničen raspoloživi prostor i izvanredno se uklopio u okolinu. Čistoća linija i uvođenje novog materijala, zelene keramike na fasadi, dodatno su obogatili ovaj objekt. -  E. Kadić, Nav. djelo, 2010, 51.

(27) Izuzetak predstavlja četvrta etaža, gdje se ne pojavljuju prozori na istoku, već samo konzolni istak na zapadu.

(28) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-4499-1/10 od 02.12.2010.