Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 24. novembra 2011. godine, donijela je
O D L U K U
I
Arheološko područje – Skelani, općina Srebrenica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se sastoji od: rimskog naselja, dvije starokršćanske bazilike, grobova unutar bazilike, te pokretnih nalaza smještenih u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Arheološkom muzeju „Rimski municipium“ u Skelanima, općina Srebrenica.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata: k.č. 172/1, z.k. uložak broj 2, k.č. 170/3, z.k. uložak broj 125, k.č. 169/1, z.k. uložak broj 3, k.č. 169/2, z.k. uložak broj 33 (lokalitet Ankino dvorište), k.č. 501/1 i k.č. 501/5, z.k. uložak broj 92 (lokalitet Zadružni dom), k.č. 517/2, k.č. 517/4, k.č. 519/16 i k.č. 519/17, z.k. uložak broj 120 (lokaliet Brankova njiva), k.č. 510, k.č. 203/1, k.č. 203/2, k.č. 203/3, k.č. 203/4, k.č. 203/5, z.k. uložak broj 30, k.č. 176/8, z.k. uložak broj 155, k.č. 174/1, k.č. 174/3, z.k. uložak broj 105, k.č. 158/5, z.k. uložak broj 90, k.č. 179, k.č. 180/1, k.č. 180/2, k.č. 180/ k.č. 180/3, k.č. 180/4, k.č. 172/2, z.k. uložak broj 34, k.č. 165/1, 165/2, k.č. 165/3, z.k. uložak broj 128, k.č. 171, z.k. uložak broj 30, k.č. 159, k.č. 160, k.č. 177/1, z.k. uložak broj 2, k.č. 158/2, k.č. 158/4, k.č. 158/6, z.k. uložak broj 84, k.č. 167/2, z.k. uložak broj 57, k.č. 170/1, k.č. 170/2, k.č. 168/1, k.č. 168/3, k.č. 168/4, z.k. uložak broj 33, k.č. 167/1, k.č. 167/3, k.č. 167/4, z.k. uložak broj 95, k.č. 161/1, k.č. 161/2, k.č. 162/2, z.k. uložak broj 29, k.č. 137, z.k. uložak broj 42, k.č. 160, z.k. uložak broj 2, k.č. 403, k.č. 408/1 dio, k.č. 408/2, 409/1 dio, k.č. 409/2, k.č. 409/3, k.č. 409/4, z.k. uložak broj 31, k.č. 175/1, k.č. 176/2, k.č. 178, k.č. 410/1, k.č. 410/3, k.č. 410/4, k.č. 176/3, k.č. 176/4, k.č. 176/5, z.k. uložak broj 3, k.č. 410/5, k.č. 410/6, z.k. uložak broj 149, k.č. 176/1, k.č. 176/6, k.č. 176/7, k.č. 410/2, z.k. uložak broj 129, k.č. 404 dio, k.č. 405 dio, 406 dio, k.č. 407 dio, z.k. uložak broj 112, k.č. 411/1, k.č. 417, k.č. 417/2, k.č. 417/3, k.č. 417/4, k.č. 417/5, k.č. 420/1, k.č. 420/2, k.č. 420/3, k.č. 420/4, z.k. uložak broj 5, k.č. 425, k.č. 426/3 dio, k.č. 471, 487 dio, k.č. 488, k.č. 489, k.č. 493, k.č. 426/11, k.č. 426/12, z.k. uložak broj 9, k.č. 426/6, z.k. uložak broj 142, k.č. 426/7, z.k. uložak broj 146, k.č. 426/8, z.k. uložak broj 147, k.č. 426/10, z.k. uložak broj 150, k.č. 426/9, z.k. uložak broj 148, k.č. 426/5, z.k. uložak broj 143, k.č. 426/4, z.k. uložak broj 144, k.č. 426/2, z.k. uložak broj 154, k.č. 424, z.k. uložak broj 4, k.č. 423/3, z.k. uložak broj 164, k.č. 422, k.č. 423/1, k.č. 423/2, k.č. 423/4, z.k. uložak broj 7, k.č. 421/1, k.č. 421/2, k.č. 421/7, k.č. 421/8, k.č. 421/9, k.č. 421/10, z.k. uložak broj 47, k.č. 498/2 i k.č. 497/2, z.k. uložak broj 71, k.č. 499/1, z.k. uložak broj 118, k.č. 499/2, k.č. 499/3, k.č. 500/1, z.k. uložak broj 19, k.č. 504/1 i k.č. 504/3, z.k. uložak broj 108, k.č. 504/2, z.k. uložak broj 110, k.č. 501/7, z.k. uložak broj 161, k.č. 504/4, z.k. uložak broj 162, k.č. 506/1, k.č. 506/2, k.č. 506/3, k.č. 506/4, k.č. 506/5, z.k. uložak broj 124, k.č. 507/1, k.č. 507/2, k.č. 507/3, k.č. 507/4, k.č. 507/5, k.č. 507/6, k.č. 508/2, k.č. 508/3, k.č. 508/4, k.č. 508/5, k.č. 508/6, k.č. 508/7, k.č. 508/8, k.č. 508/9, k.č. 509, z.k. uložak broj 50, k.č. 511/1, k.č. 511/2, k.č. 511/3, k.č. 511/4, k.č. 512, z.k. uložak broj 91, k.č. 513/1, k.č. 513/2, k.č. 514/1, k.č. 514/2, k.č. 514/3, z.k. uložak broj 63, k.č. 515/1, k.č. k.č. 515/2, k.č. 516, z.k. uložak broj 64, k.č. 517/3, k.č. 519/5, z.k. uložak broj 137, k.č. 517/1, k.č. 519/1, k.č. 519/2, k.č. 519/3, k.č. 519/4, k.č. 519/6, k.č. 519/7, k.č. 519/9, k.č. 519/10, k.č. 519/11, k.č. 519/12, k.č. 519/13, k.č. 519/14, k.č. 519/15, k.č. 519/18, z.k. uložak broj 120, k.č. 519/8, z.k. uložak broj 136, k.č. 520/1, k.č. 520/2, k.č. 520/3, z.k. uložak broj 104, k.č. 521, k.č. 522, z.k. uložak broj 126, k.č. 461/1, k.č. 461/2, k.č. 461/3, k.č. 462, z.k. uložak broj 54, k.č. 501/3, z.k. uložak broj 115, k.č. 497/1, k.č. 498/1, k.č. 501/4, k.č. 501/6, z.k. uložak broj 92, k.č. 421/3, k.č. 421/4, k.č. 421/5, k.č. 421/6, k.č. 395, k.č. 505/1, k.č. 505/2, k.č. 505/3, k.č. 505/4, k.č. 505/5, k.č. 495/2, k.č. 495/3, k.č. 495/4, z.k. uložak broj 48, k.č. 163/2, k.č. 158/1, k.č. 158/3, k.č. 174/2, k.č. 175/2, k.č. 175/3, k.č. 176/9, k.č. 177/2, k.č. 401/1, k.č. 401/2, k.č. 401/3, k.č. 402/1, k.č. 402/2, k.č. 402/3, k.č. 402/4,411/2, k.č. 412, k.č. 413, k.č. 414/1, k.č. 414/2, k.č. 416, k.č. 420/5, k.č. 423/5, k.č. 426/1, k.č. 495/1, k.č. 495/5, k.č. 500/2, k.č. 505/6, k.č. 506/6, k.č. 508/1, k.č. 508/10, k.č. 508/11, k.č. 508/12, k.č. 508/13 i k.č. 473, k.o. Žabokvica Turska, općina Srebrenica, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH», br. 9/02, 70/06 i 64/08).
II
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
S ciljem trajne zaštite, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuje se sljedeće:
I zona zaštite obuhvata: k.č. 172/1, z.k. uložak broj 2, k.č. 170/3, z.k. uložak broj 125, k.č. 169/1, z.k. uložak broj 3, k.č. 169/2, z.k. uložak broj 33 (lokalitet Ankino dvorište), k.č. 501/1 i k.č. 501/5, z.k. uložak broj 92, k.č. 510 (lokalitet Zadružni dom), k.č. 517/2, k.č. 517/4, k.č. 519/16 i k.č. 519/17, z.k. uložak broj 120 (lokaliet Brankova njiva). U toj zoni utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;
- zabranjeno je izvođenje zemljanih i građevinskih radova i promjena oblika terena, izgradnja infrastrukture, industrijskih objekata i postrojenja;
- zabranjeno je vađenje zemlje, šljunka ili kamena;
- zabranjeno je potkopavanje kosina lokaliteta;
- zabranjeno je neovlašteno prikupljanje pokretnog arheološkog materijala (nalaza);
- zabranjeno je prosipanje, odlaganje i privremeno ili trajno deponiranje otpadnih, hemijski agresivnih, eksplozivnih otrovnih ili drugih štetnih materija;
- mjere tehničke zaštite arheološkog lokaliteta mogu se provoditi samo uz prethodna arheološka istraživanja.
II zona zaštite obuhvata: k.č. 203/1, k.č. 203/2, k.č. 203/3, k.č. 203/4, k.č. 203/5, z.k. uložak broj 30, k.č. 176/8, z.k. uložak broj 155, k.č. 174/1, k.č. 174/3, z.k. uložak broj 105, k.č. 158/5, z.k. uložak broj 90, k.č. 179, k.č. 180/1, k.č. 180/2, k.č. 180/ k.č. 180/3, k.č. 180/4, k.č. 172/2, z.k. uložak broj 34, k.č. 165/1, 165/2, k.č. 165/3, z.k. uložak broj 128, k.č. 171, z.k. uložak broj 30, k.č. 159, k.č. 160, k.č. 177/1, z.k. uložak broj 2, k.č 158/2, k.č. 158/4, k.č. 158/6, z.k. uložak broj 84, k.č. 167/2, z.k. uložak broj 57, k.č. 170/1, k.č. 170/2, k.č. 168/1, k.č. 168/3, k.č. 168/4, z.k. uložak broj 33, k.č. 167/1, k.č. 167/3, k.č. 167/4, z.k. uložak broj 95, k.č. 161/1, k.č. 161/2, k.č. 162/2, z.k. uložak broj 29, k.č. 137, z.k. uložak broj 42, k.č. 160, z.k. uložak broj 2, k.č. 403, k.č. 408/1 dio, k.č. 408/2, 409/1 dio, k.č. 409/2, k.č. 409/3, k.č. 409/4, z.k. uložak broj 31, k.č. 175/1, k.č. 176/2, k.č. 178, k.č. 410/1, k.č. 410/3, k.č. 410/4, k.č. 176/3, k.č. 176/4, k.č. 176/5, z.k. uložak broj 3, k.č. 410/5, k.č. 410/6, z.k. uložak broj 149, k.č. 176/1, k.č. 176/6, k.č. 176/7, k.č. 410/2, z.k. uložak broj 129, k.č. 404 dio, k.č. 405 dio, 406 dio, k.č. 407 dio, z.k. uložak broj 112, k.č. 411/1, k.č. 417, k.č. 417/2, k.č. 417/3, k.č. 417/4, k.č. 417/5, k.č. 420/1, k.č. 420/2, k.č. 420/3, k.č. 420/4, z.k. uložak broj 5, k.č. 425, k.č. 426/3 dio, k.č. 471, 487 dio, k.č. 488, k.č. 489, k.č. 493, k.č. 426/11, k.č. 426/12, z.k. uložak broj 9, k.č. 426/6, z.k. uložak broj 142, k.č. 426/7, z.k. uložak broj 146, k.č. 426/8, z.k. uložak broj 147, k.č. 426/10, z.k. uložak broj 150, k.č. 426/9, z.k. uložak broj 148, k.č. 426/5, z.k. uložak broj 143, k.č. 426/4, z.k. uložak broj 144, k.č. 426/2, z.k. uložak broj 154, k.č. 424, z.k. uložak broj 4, k.č. 423/3, z.k. uložak broj 164, k.č. 422, k.č. 423/1, k.č. 423/2, k.č. 423/4, z.k. uložak broj 7, k.č. 421/1, k.č. 421/2, k.č. 421/7, k.č. 421/8, k.č. 421/9, k.č. 421/10, z.k. uložak broj 47, k.č. 498/2 i k.č. 497/2, z.k. uložak broj 71, k.č. 499/1, z.k. uložak broj 118, k.č. 499/2, k.č. 499/3, k.č. 500/1, z.k. uložak broj 19, k.č. 504/1 i k.č. 504/3, z.k. uložak broj 108, k.č. 504/2, z.k. uložak broj 110, k.č. 501/7, z.k. uložak broj 161,k.č. 504/4, z.k. uložak broj 162, k.č. 506/1, k.č. 506/2, k.č. 506/3, k.č. 506/4, k.č. 506/5, z.k. uložak broj 124, k.č. 507/1, k.č. 507/2, k.č. 507/3, k.č. 507/4, k.č. 507/5, k.č. 507/6, k.č. 508/2, k.č. 508/3, k.č. 508/4, k.č. 508/5, k.č. 508/6, k.č. 508/7, k.č. 508/8, k.č. 508/9, k.č. 509, z.k. uložak broj 50, k.č. 511/1, k.č. 511/2, k.č. 511/3, k.č. 511/4, k.č. 512, z.k. uložak broj 91, k.č. 513/1, k.č. 513/2, k.č. 514/1, k.č. 514/2, k.č. 514/3, z.k. uložak broj 63, k.č. 515/1, k.č. 515/2, k.č. 516, z.k. uložak broj 64, k.č. 517/3, k.č. 519/5, z.k. uložak broj 137, k.č. 517/1, k.č. 519/1, k.č. 519/2, k.č. 519/3, k.č. 519/4, k.č. 519/6, k.č. 519/7, k.č. 519/9, k.č. 519/10, k.č. 519/11, k.č. 519/12, k.č. 519/13, k.č. 519/14, k.č. 519/15, k.č. 519/18, z.k. uložak broj 120, k.č. 519/8, z.k. uložak broj 136, k.č. 520/1, k.č. 520/2, k.č. 520/3, z.k. uložak broj 104, k.č. 521, k.č. 522, z.k. uložak broj 126, k.č. 461/1, k.č. 461/2, k.č. 461/3, k.č. 462, z.k. uložak broj 54, k.č. 501/3, z.k. uložak broj 115, k.č. 497/1, k.č. 498/1, k.č. 501/4, k.č. 501/6, z.k. uložak broj 92, k.č. 421/3, k.č. 421/4, k.č. 421/5, k.č. 421/6, k.č. 395, k.č. 505/1, k.č. 505/2, k.č. 505/3, k.č. 505/4, k.č. 505/5, k.č. 495/2, k.č. 495/3, k.č. 495/4, z.k. uložak broj 48, k.č. 163/2, k.č. 158/1, k.č. 158/3, k.č. 174/2, k.č. 175/2, k.č. 175/3, k.č. 176/9, k.č. 177/2, k.č. 401/1, k.č. 401/2, k.č. 401/3, k.č. 402/1, k.č. 402/2, k.č. 402/3, k.č. 402/4, 411/2, k.č. 412, k.č. 413, k.č. 414/1, k.č. 414/2, k.č. 416, k.č. 420/5, k.č. 423/5, k.č. 426/1, k.č. 495/1, k.č. 495/5, k.č. 500/2, k.č. 505/6, k.č. 506/6, k.č. 508/1, k.č. 508/10, k.č. 508/11, k.č. 508/12, k.č. 508/13 i k.č. 473.
II zona zaštite je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje bilo kakvih radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez prethodnih zaštitnih arheoloških istraživanja, uz uvjete koje propisuje nadležna služba zaštite i uz adekvatnu prezentaciju nalaza.
IV
Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u u Javnoj ustanovi Arheološki muzej „Rimski municipium“ u Skelanima, općina Srebrenica, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.
V
Iznošenje pokretnih nalaza iz tačke I stav 2. i tačke IV stav 1. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe. U odobrenju se utvrđuju svi uvjeti pod kojima se pokretno naslijeđe može iznijeti iz Bosne i Hercegovine, rok za povrat dobra u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
VI
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VII
Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VIII
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II – VII ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
IX
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (www.kons.gov.ba).
X
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
XI
Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03), briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 575.
XII
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 05.1-2.3-77/11-32
21. novembra 2011. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju lokaliteta Srebrenica - Skelani na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 575.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Rimski grad Malvesiatium na mjestu današnjih Skelana na rijeci Drini među najznačajnijim je antičkim područjima u Bosni i Hercegovini. On je predstavljao značajno privredno i strateško središte i datira iz vremena cara Vespasiana (negdje sedamdesetih godina 1. stoljeća). Područje obuhvata ostatke gradske vijećnice, termalna kupatila, palače, dvije ranokršćanske bazilike i ciglane. Uz njih je i mnoštvo značajnih rimskih spomenika, uključujući brojne natpise kojima se odaje spomen lokalnim općinskim velikodostojnicima i oltara koji otkrivaju identitet legija koje su tu bile smještene, od kojih su neke (a takva je Legija Gemina) bile među carskim elitnim snagama.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija je dužna pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je zatražila:
- dopisom broj 05.1-35.2-8/11-50 od 12. 04. 2011. godine, zatražena je dostava dokumentacije i stava u vezi sa proglašenjem, Arheološkog kompleksa Skelani, općina Srebrenica, nacionalnim spomenikom BiH od Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske i Općine Srebrenica (Organ uprave nadležan za poslove urbanizma i katastra – Skelani);
- dopisom broj 05.1-36.1-7/11-108 od 20. 09. 2011. godine, zatražena je dostava dokumentacije o zemljišnoknjižnim izvacima za katastarske čestice koje čine nacionalni spomenik, od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne odnose, Područna jedinica Srebrenica;
- dopisom broj 05.1-35.2-8/11-200 od 19. 10. 2011. godine, od Zemaljskog muzeja u Sarajevu, zatražena je informacija o arheološkom materijalu iz Skelana, za koje K. Patsch navodi da su prenešeni u Zemaljski muzej;
- dopisom broj 07-40-4-1271-1/08 od 08. 04. 2008. godine, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta potvrdio je da dobro nije bilo zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH;
- dopisom broj 05.1-36.11-/12-29 od 14. 02. 2012. godine, zatražena je dostava dokumentacije (zemljišnoknjižnih podataka), za Arheološki kompleks Skelani, općina Srebrenica, od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne odnose, Područna jedinica Srebrenica;
- dopisom broj: 082-0-RZ-12-000, od 07.03.2012. godine, Osnovni sud u Srebrenici-zemljišnoknjižna kancelarija, dostavio Komisiji tražene podatke;
- dopisom broj 05.1-36.11-/12-43 od 15. 03. 2012. godine, zatražena je dostava dokumentacije (zemljišnoknjižnih podataka, za katastarske čestice koje nisu dostavljane dopisom broj: 082-0-RZ-12-000, od 07.03.2012. godine), za Arheološki kompleks Skelani, općina Srebrenica, od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne odnose, Područna jedinica Srebrenica;
- dopisom broj: 21.61/952.1-1/12, od 21.03. 21012. godine, Komisija je obaviještena od strane Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne odnose, Područna jedinica Srebrenica, da je uvidom u katastarski operat utvrđeno da je većina katastarskih čestica cijepana ranije te nije usaglašena sa zemljišnoknjižnim podacima, te nisu u mogućnosti za iste izvršiti „usalašavanje“;
- do mementa donošenja odluke nije dobijen stav vlasnika.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Skelani su smješteni na lijevoj obali Drine, u zoni srednjeg Podrinja, geografski gledano, prirodni su centar Istočnog Osata, koji zajedno sa Zapadnim Osatom, čini mikroregiju Osat, s današnjim centrom u Srebrenici(1).
Nacionalni spomenik obuhvata: k.č. 172/1, z.k. uložak broj 2, k.č. 170/3, z.k. uložak broj 125, k.č. 169/1, z.k. uložak broj 3, k.č. 169/2, z.k. uložak broj 33 (lokalitet Ankino dvorište), k.č. 501/1 i k.č. 501/5, z.k. uložak broj 92 (lokalitet Zadružni dom), k.č. 517/2, k.č. 517/4, k.č. 519/16 i k.č. 519/17, z.k. uložak broj 120 (lokaliet Brankova njiva), k.č. 510, k.č. 203/1, k.č. 203/2, k.č. 203/3, k.č. 203/4, k.č. 203/5, z.k. uložak broj 30, k.č. 176/8, z.k. uložak broj 55, k.č. 174/1, k.č. 174/3, z.k. uložak broj 105, k.č. 158/5, z.k. uložak broj 90, k.č. 179, k.č. 180/1, k.č. 180/2, k.č. 180/ k.č. 180/3, k.č. 180/4, k.č. 172/2, z.k. uložak broj 34, k.č. 165/1, 165/2, k.č. 165/3, z.k. uložak broj 128, k.č. 171, z.k. uložak broj 30, k.č. 159, k.č. 160, k.č. 177/1, z.k. uložak broj 2, k.č 158/2, k.č. 158/4, k.č. 158/6, z.k. uložak broj 84, k.č. 167/2, z.k. uložak broj 57, k.č. 170/1, k.č. 170/2, k.č. 168/1, k.č. 168/3, k.č. 168/4, z.k. uložak broj 33, k.č. 167/1, k.č. 167/3, k.č. 167/4, z.k. uložak broj 95, k.č. 161/1, k.č. 161/2, k.č. 162/2, z.k. uložak broj 29, k.č. 137, z.k. uložak broj 42, k.č. 160, z.k. uložak broj 2, k.č. 403, k.č. 408/1 dio, k.č. 408/2, 409/1 dio, k.č. 409/2, k.č. 409/3, k.č. 409/4, z.k. uložak broj 31, k.č. 175/1, k.č. 176/2, k.č. 178, k.č. 410/1, k.č. 410/3, k.č. 410/4, k.č. 176/3, k.č. 176/4, k.č. 176/5, z.k. uložak broj 3, k.č. 410/5, k.č. 410/6, z.k. uložak broj 149, k.č. 176/1, k.č. 176/6, k.č. 176/7, k.č. 410/2, z.k. uložak broj 129, k.č. 404 dio, k.č. 405 dio, 406 dio, k.č. 407 dio, z.k. uložak broj 112, k.č. 411/1, k.č. 417, k.č.417/2, k.č. 417/3, k.č. 417/4, k.č. 417/5, k.č. 420/1, k.č. 420/2, k.č. 420/3, k.č. 420/4, z.k. uložak broj 5, k.č. 425, k.č. 426/3 dio, k.č. 471, 487 dio, k.č. 488, k.č. 489, k.č. 493, k.č. 426/11, k.č. 426/12, z.k. uložak broj 9, k.č. 426/6, z.k. uložak broj 142, k.č. 426/7, z.k. uložak broj 146, k.č. 426/8, z.k. uložak broj 147, k.č. 426/10, z.k. uložak broj 150, k.č. 426/9, z.k. uložak broj 148, k.č. 426/5, z.k. uložak broj 143, k.č. 426/4, z.k. uložak broj 144, k.č. 426/2, z.k. uložak broj 154, k.č. 424, z.k. uložak broj 4, k.č. 423/3, z.k. uložak broj 64, k.č. 422, k.č. 423/1, k.č. 423/2, k.č. 423/4, z.k. uložak broj 7, k.č. 421/1, k.č. 421/2, k.č. 421/7, k.č. 421/8, k.č. 421/9, k.č. 421/10, z.k. uložak broj 47, k.č. 498/2 i k.č. 497/2, z.k. uložak broj 71, k.č. 499/1, z.k. uložak broj 118, k.č. 499/2, k.č. 499/3, k.č. 500/1, z.k. uložak broj 19, k.č. 504/1 i k.č. 504/3, z.k. uložak broj 108, k.č. 504/2, z.k. uložak broj 110, k.č. 501/7, z.k. uložak broj 161, k.č. 504/4, z.k. uložak broj 162, k.č. 506/1, k.č. 506/2, k.č. 506/3, k.č. 506/4, k.č. 506/5, z.k. uložak broj 124, k.č. 507/1, k.č. 507/2, k.č. 507/3, k.č. 507/4, k.č. 507/5, k.č. 507/6, k.č. 508/2, k.č. 508/3, k.č. 508/4, k.č. 508/5, k.č. 508/6, k.č. 508/7, k.č. 508/8, k.č. 508/9, k.č. 509, z.k. uložak broj 50, k.č. 511/1, k.č. 511/2, k.č. 511/3, k.č. 511/4, k.č. 512, z.k. uložak broj 91, k.č. 513/1, k.č. 513/2, k.č. 514/1, k.č. 514/2, k.č. 514/3, z.k. uložak broj 63, k.č. 515/1, k.č. 515/2, k.č. 516, z.k. uložak broj 64, k.č. 517/3, k.č. 519/5, z.k. uložak broj 137, k.č. 517/1, k.č. 519/1, k.č. 519/2, k.č. 519/3, k.č. 519/4, k.č. 519/6, k.č. 519/7, k.č. 519/9, k.č. 519/10, k.č. 519/11, k.č. 519/12, k.č. 519/13, k.č. 519/14, k.č. 519/15, k.č. 519/18, z.k. uložak broj 120, k.č. 519/8, z.k. uložak broj 136, k.č. 520/1, k.č. 520/2, k.č. 520/3, z.k. uložak broj 104, k.č. 521, k.č. 522, z.k. uložak broj 126, k.č. 461/1, k.č. 461/2, k.č. 461/3, k.č. 462, z.k. uložak broj 54, k.č. 501/3, z.k. uložak broj 115, k.č. 497/1, k.č. 498/1, k.č. 501/4, k.č. 501/6, z.k. uložak broj 92, k.č. 421/3, k.č. 421/4, k.č. 421/5, k.č. 421/6, k.č. 395, k.č. 505/1, k.č. 505/2, k.č. 505/3, k.č. 505/4, k.č. 505/5, k.č. 495/2, k.č. 495/3, k.č. 495/4, z.k. uložak broj 48, k.č. 163/2, k.č. 158/1, k.č. 158/3, k.č. 174/2, k.č. 175/2, k.č. 175/3, k.č. 176/9, k.č. 177/2, k.č. 401/1, k.č. 401/2, k.č. 401/3, k.č. 402/1, k.č. 402/2, k.č. 402/3, k.č. 402/4, 411/2, k.č. 412, k.č. 413, k.č. 414/1, k.č. 414/2, k.č. 416, k.č. 420/5, k.č. 423/5, k.č. 426/1, k.č. 495/1, k.č. 495/5, k.č. 500/2, k.č. 505/6, k.č. 506/6, k.č. 508/1, k.č. 508/10, k.č. 508/11, k.č. 508/12, k.č. 508/13, k.č. 473, k.o. Žabokvica Turska, općina Srebrenica Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Najizrazitiji vid politike romanizacije u našim krajevima predstavljalo je, svakako, osnivanje gradova. Urbanizacija u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine za vrijeme Rimljana dostigla je najveći zamah u doba Flavijevaca i Elijevaca. Domavia je bila municipij prije cara Trebonijana (251-253), kada se prvi put javlja kao colonia(2).
Na području današnje Bosne i Hercegovine postojao je izvjestan broj i drugih gradskih centara koji su do sada identificirani samo po lokalizaciji, ali ne i po imenu, dok za neka mjesta navedena u izvorima, možemo pretpostaviti da su bila konstituirana kao gradske samoupravne općine ili veća naselja na području tih općina. S tim u vezi je i stjecanje civiteta koji je dodjeljivan cijelim općinama (municipia ili coloniae) ili pojedincima, i to prije Flavijevaca rijetko, u doba Flavijevaca dosta štedljivo (69-96 godine), da bi ono zauzelo veće razmjere tokom 2. stoljeća do 212. godine (Constitutio Antoniniana). Među domicilnom populacijom koja je dobijala civitas Romana, najveći je broj onih koji su ga dobili po odsluženju vojske. U predflavijevsko vrijeme, vojnici su pretežno peregrini, što znači da je civitas Romana, darivana vrlo rijetko, i to prvenstveno veteranima, pri čemu je dolazio do izražaja postupak prema individualnim zaslugama. Za flavijevsko-trajansku vladavinu karakterističan je stalan porast broja vojnika koji su dobili civitet prije dolaska u vojsku ili u samoj vojnoj jedinici. Intenzivna regrutacija među autohtonim stanovništvom u unutrašnjosti provincije Dalmacije, stvorila je povlasticu kod domaćih ljudi koji su po odsluženju vojske živjeli u svojim gradovima i selima kao građani i zajedno s kolonistima i domaćim plemenskim prvacima predstavljali oslonac rimske uprave.
Rimski gradovi na području današnje Bosne i Hercegovine, prema dosadašnjim istraživanjima, nastajali su prema rimskim uzorima. Djelimično to znamo za Delminium, Domaviu, Aquae S..., zatim za rimski Stolac, Šipovo, Skelane(3). U tim gradovima su se nalazili forumi, bazilike, hramovi, kurije, kupatila, vodovodi i druge javne zgrade. Gradovi su imali političku funkciju kao samoupravne općine s većim ili manjim područjem. Obično su to bili i privredni centri šire ili uže okoline. Naravno, u tome nije bilo nekog određenog pravila, jer su pri stvaranju rimskih naselja i gradova, odlučivali različiti faktori: položaj u odnosu na komunikacije, privredni izvori, strategijski momenti, autohtona osnova i dr.
Važan vid ekonomije u rimskoj provinciji Dalmaciji, predstavljalo je rudarstvo. Nalazi iz Gradine (Domavia) i njene okoline, pokazuju da je srebrenička rudarska regija igrala važnu ulogu u životu ovog dijela rimskog Carstva. Navedenu regiju karakteriziraju dva perioda rudarske djelatnosti: antički i srednjovjekovni. Ovdje je eksploatirana olovna ruda iz koje se dobijalo srebro. Ruda je kopana oko Domavije, a topljena je u Domaviji i kod samih majdana u Sasama. Da su rudarski radovi srebreničkog kraja postojali i u prahistoriji, govori to što su ležišta olova srebronosne rude u ovom kraju vrlo bogata, pa su ih Iliri kao vješti rudari lako mogli eksploatirati. Iz toga se da zaključiti da je u prahistoriji Domavia bila neki centar čiji je značaj u privrednom pogledu mogao zasnivati jedino na rudarstvu, jer ovaj kraj nema drugih bogatstava(4).
Srebrenički kraj, naročito njegov dio neposredno uz Drinu, spada među najnaseljenije krajeve Bosne i Hercegovine u rimsko doba. To je, svakako, najbolje nastanjeno područje na Drini. Prema dosadašnjim istraživanjima jasno se vidi da je srednje Podrinje, već od kraja 1. stoljeća imalo lijepo uređene gradske centre i da su ovdje bili razmješteni stalni garnizoni. Razvoju ovog kraja doprinijeli su i rudnici srebra i dobre komunikacije, koje su ga vezale sa susjednim oblastima(5).
Na cijeloj teritoriji municipija su prevladavali tradicionalni oblici ekonomije, u kojoj su značajniju ulogu igrali robovi (i liberti), što dobro potvrđuje i epigrafski materijal. To znači da se privreda ove političko-upravne zajednice, koja je bila oslonjena na djelimično plovnu rijeku, bazirala u prvom redu na stočarstvu i zemljoradnji, naročito na velikim posjedima. Vjerovatno je prevladavalo stočarstvo ekstenzivnog tipa, ali valja računati i sa šumarstvom, trgovinom i transportom po Drini, naročito voluminozne robe (kamen, kvarcit za staklarske peći, drvo, rudarski poluproizvodi itd.). Međutim, u ekonomiji područja značajnu je ulogu imalo i rudarstvo, i to ne samo prije odvajanja Domavije, ali za to nema potvrda ni u izvorima ni u arheološkim nalazima.
Na velikim posjedima, koji su se očito sastojali od oranica (njiva), pašnjaka i šuma (fundi, praedia), radili su robovi i liberti, što potvrđuju i natpisi:
S]eiae Fl(avii) Silvani serv(a)e,[Sc]orpus maritus.(6)
Komunikacija uz srednji tok Drine zahvata veliku okuku Drine od Đurđevca do Drinjače. Istraživanje rimske ceste izvršio je Ć. Truhelka. Njena dionica u dužini od oko 70 km obilježena je djelimično kao sigurna i ustanovljena, a djelimično kao sigurna, ali još neustanovljena(7). Od Bratunca, gdje je ustanovljen trag ceste, do Đurđevca nalaze se ostaci rimskih naseobina. Ćiro Truhelka navodi da je cesta išla pored ušća Saske rijeke, napominjući da je rudarski centar Domavia bio s njome vezan stazom, koja je išla uz Sasku rijeku. U Sikiriću, južno od sastava Saske rijeke i Drine, nađen je veliki depo rimskog bakrenog novca iz 3. stoljeća, kovanog u Viminaciju. Kod Skelana su ustanovljeni mnogobrojni građevinski ostaci, nekog većeg rimskog naselja(8). Tu se ponovno javljaju tragovi rimske ceste, a mogu se, gotovo kontinuirano pratiti, od Skelana do Đurđevca.
U istočnoj Bosni, pored Drine, ponikla su tri rimska municipaliteta: Mun. Malvesiatium, Domavia i Mun. S... na jugu. I ovdje se proces plemenskog raslojavanja i romanizacije domicilnog stanovništva odvijao dosta sporo, kao i općenito u unutrašnjosti. Ipak, zahvaljujući rudnim resursima, ovdje je bio formiran i jedan od tri rana Vespazijanova municipija, onaj u Skelanima. Sva tri municipaliteta ležala su južno od Drinjače, jedan sa centrom u Sasama kod Srebrenice (Domavia), drugi u Skelanima na Drini (Munv Malvesiatium), a treći južnije, sa centrom u Kominima kod Pljevalja, u dolini Ćehotine. Sva tri su se protezala i preko Drine na današnju teritoriju Republika Srbije i Crne Gore, što znači da Drina u antici nije bila administrativno - politička granica.
Zemljište sjeverno od Drinjače pripadalo je provinciji Donjoj Panoniji (kasnije II Pannonia), i to njegov zapadni dio vjerovatno municipalitetima u Slavonskom Brodu (Marsonia) i Vinkovcima (Cibalae) - današnja republika Hrvatska, a istočni ageru kolonije Sirmium u Sremskoj Mitrovici(9).
Municipium Malvesiatium se nalazio na srednjoj Drini, južno od Domavije, s centrom u Skelanima. Vrijeme osnivanja municipija vidi se iz njegova prvobitnog naziva M(alvesiatiumT) muni(cipium) Fl(avium) iz Rudog na Limu, nazvanog tako po gentiliciju cara koji ga je osnovao. Osnivanje municipija, dakle, pada u vrijeme prve Flavijevske dinastije, vjerovatno za Vespazijana, negdje sedamdesetih godina 1. stoljeća. U ovom slučaju u Bosni i Hercegovini poznat nam je carski atribut nekog samoupravnog grada. Među natpisima je i veliki broj njih s imenima gradskih magistrata (dekuriona i duovira), pa nam je po tome relativno dobro poznat i njegov (potencijalni) teritorij, razvoj i društveni sastav.
Natpisi s imenom grada-municipija susreću se na obje strane Drine, južno od Skelana i Bajine Bašte, često u skraćenoj formi kao mun. M. . ., Ma. . . ili Mal. . ., dok se u punom obliku municipium Malvesiatium spominje u Rudom, Starom Brodu (oštećen) i Misajlovini kod Rudog(10).
Po oštećenom natpisu iz Skelana, na kojem se spominje jedan princeps civitatis Dinda(riorum), moglo bi se naslućivati da se teritorija rimskog municipija podudarala s područjem plemenske dindarske civitas (civitas Dindarorum), koja je sa svojih 33 dekurije pripadala naronitanskom sudbenom konventu. Dindari su bili ilirski narod (indigenae), ali po mišljenju nekih istraživača, dosta izmiješan s keltskim Skordiscima, što drugi, opet, nastoje svesti na pravu mjeru.
Sudeći po epigrafskim potvrdama iz regiona, Požege i Titovog Užica, i onih s područja Rudog i Višegrada, teritoriji municipija je pripadalo područje s obje strane Drine, sve do ušća Lima i Prače u Drinu. Dvije (epigrafske) potvrde municipija, na kojima je ime grada pokraćeno siglama m(unicipium) M(alvesiatium), potječu iz samih Skelana: prva . . . Hviro m(umcipii) M(alvesiatium) IIv[i]ratu fu[n]cto . . . i druga . . . IIv[i]r q(uin)[q(uennalis), sa]cerd(otalis) it(em) m(unicipii) M(alvesiatium) l. p(11)
Druga potvrda ovog municipija potječe iz Starog Broda, južno od Skelana, također na lijevoj obali Drine - dec(urio) m(unicipii) Malve[siatiuml]e, dok su ostale, njih šest, s desne strane Drine, četiri iz regiona Požege i Titova Užica, a dvije s juga (Rudo i Misajlovina). Na natpisima iz područja Rudog ime municipija je tradirano u punoj formi, bez skraćivanja, očito iz razloga što je taj kraj bio dosta udaljen od svog municipalnog centra u Skelanima.
Zbog navedenog rasporeda epigrafskih potvrda municipija M(al. . .) dugo se smatralo da je središte ove samoupravne teritorije bilo na desnoj (srbijanskoj) strani Drine, i to u Visibabi kod Požege, pa se teritorija oko Skelana, na lijevoj obali Drine, izuzimala iz sastava ovog municipija. Novija istraživanja su pokazala da se radi o jedinstvenoj administrativno-političkoj zajednici sa centrom u Skelanima. To ne potvrđuje samo epigrafska dokumentacija nego i analiza cjelokupnog arheološkog materijala, u prvom redu brojnih nadgrobnih spomenika, koja je pokazala da se radi i o jedinstvenom etničkom i kulturnom području(12).
Iz samih Skelana, između ostalog, potječu i natpisi na kojima se spominje gradsko vijeće (ordo decurionum), koje je upravljalo municipijem. Odlukom vijeća dekuriona u Skelanima je 158. g. postavljena počasna baza sa statuom cara Antonina Pija. Kasnije su počasni spomenici postavljeni i carevima Septimiju Severu (201. g.?) i njegovu sinu Karakali (213—217. g.). Nisu nam pobliže poznati razlozi zbog kojih je gradsko vijeće dekuriona postavilo ove baze. Vijeće (senat) je odobrilo i mjesto za počasnu bazu sa statuom svog prvaka (primo ex ordine), uglednog građanina Tita Flavija Similisa, duovira (Hviro q(uin)q(uennali), što ju je ocu dao postaviti sin T. Flavije Rufin 26. aprila 169. godine, na rođendan cara Marka Aurelija (natale Augusti).
Postojanje gradskog vijeća (ordo) i gradske vijećnice (basilica) u Skelanima (u njoj su stajale i počasne baze) dovoljna je indikacija, ako ne i dokaz, da je u ovom gradu bilo centar municipija, odnosno municipals uprave, iako se na natpisima javlja u raznim mjestima svog prostranog municipalnog teritorija, to jest po cijelom srednjem Podrinju (i) na obje strane Drine. Sve su to bila mjesta u kojima su živjeli i umirali njegovi dekurioni i duumviri koji su kao zemljišni posjednici (obično) živjeli na svojim posjedima (villae, fundi, praedia) i kao predstavnici svojih naselja (vici, pagi) dolazili u grad na sjednice vijeća dekuriona(13).
U prilog Skelana kao centra muncipii Malvesiatium govori i razmjerno veliki broj votivnih spomenika koje su podigli konzularni beneficijari, a koji su često kao predstavnici centralne vlasti u provinciji boravili u municipalnim centrima. Dalju indikaciju koja govori u prilog Skelana kao centralnog mjesta municipija, pruža i fragmentarni natpis P. Elija, prvaka civitatis Dindarioum. Ovaj natpis, jedini na kojem se sačuvalo etničko ime Dindara, i pored svoje fragmentarnosti, ima i u tom smislu dokaznu vrijednost. Jer, ako je centar dindarskog plemena u predrimsko doba, pa i kasnije, u vrijeme peregrinskog statusa, bio u Skelanima, onda je tu očito bio i centar rimske administracije, ne samo u prelazno doba domaćeg principata, nego i kasnije, nakon formiranja municipija.
Na osnovu epigrafskih svjedočanstava, dakle, potpuno je jasno da je u Skelanima bilo središte municipija M(alvesiatium). Ono što ipak nije posve jasno, to je teritorijalni opseg njegove jurisdikcije, konkretno – da li je pod njegovu administraciju pripadalo i područje na desnoj obali Drine (sve do mezijske granice), a koje je inače pripadalo provinciji Dalmaciji. I na tome su, naime, području, nađeni brojni natpisi magistrata (dekuriona i duumvira), s imenom municipija ili bez njega.
Ostaci rimskog naselja u Skelanima pružaju utisak pravilne urbane aglomeracije. U Skelanima su otkopani brojni votivni i sepulkralni spomenici, te počasne baze carevima (Antonin Pije, Septimije Sever i Karakala). Od građevina javnog karaktera se spominju: bazilika (gradska vijećnica), ukrašena bazama i statuama, i hramovi (hram kapitolijske trijade, vjerovatno Silvana i Libera, i mitrej). U gradu se nalazila i stanica konzularnih beneficijara, koji su se brinuli za javni mir i red. Rimski grad u Skelanima bio je sagrađen na gornjoj (diluvijalnoj) terasi Drine, na ravnom terenu. Na predrimske autohtone tradicije ukazivala bi Gradina, utvrđenje kastelijerskog tipa koje se nalazi na brdu odmah iznad Skelana(14).
Proces i tempo romanizacije dindarske civitas može se dobro pratiti po brojnim natpisima (sepulkralnim i votivnim) s područja gotovo cijelog municipija. S obzirom da su Claudii iz Skelana bili eq(uites) R(omani), dakle da su pripadali senatorskom (viteškom) staležu, možda je bliže istini da su potomci neke bogate posjedničke obitelji iz Rima, kakvi su, na primjer, bili i Catii na Ilidži kod Sarajeva i u koloniji Scupi. Svi Claudii na natpisima potječu iz vremena, kada je u Skelanima već postojao municipij.
Najstariji sloj domorodaca (peregrina) s rimskim civitetom su Flavii. Građansko pravo im je (najvjerovatnije) podijelio Vespazijan sedamdesetih godina 1. st., otprilike u isto vrijeme kada su bile osnovane i kolonije u Sisciji i Sirmiju, no, ne treba isključiti ni Domicijana, koji je u rang kolonije podigao Scupi (colonia Flavia felix Domitiand) kod Skoplja, što je, u uvjetima spontane romanizacije, dosta rano. Flavii se nalaze u Skelanima i u okolini, te na jugu municipija. Iz Skelana su: T. Fl(avius) Similis i njegov sin T. FI. Rufinus iz 169. godine. Istoj porodici imućnih domorodaca (zemljoposjednika) pripada FI. Silvanus koji je, po svoj prilici, identičan sa svojim imenjakom Flavii Silvanus et Severus, iz nešto kasnijeg doba. Nadgrobni spomenik Seiae Fl(avii) Silvani servae podigao je njen suprug Scorpus, takoder servus. Sejin nakit, a i sam spomenik svojim bogatstvom pokazuje da njihov robovski peculium nije bio skroman(15).
U 2. stoljeću se imenska formula domaćih razvijala na rimski način, po sistemu tria nomina, dok su se domaća imena samo ponekad sačuvala u kognomenu, najčešće ženska: Aioia, Anna, Annia, Baeta, Bato, Catta, Dalmata, Dasius, Dussona, Genthena, Gentilla, laca, Madussa [Madus(sa)], Nindia, Pinenta, Tatta, Tattaia i Varra (Varro m.). Neki, pak, kognomeni, kao što su Lupus, Maximus, Nigrinus (?), Silvanus, Similis, Victor, Vigor i drugi, u stvari, i nisu ništa drugo nego kalkirana domorodačka imena. Ipak se najčešće javljaju kognomina koja su bila rasprostranjena po cijelom Carstvu (italska, keltska, hispanska, orijentalna i druga), što već odražava visok stepen romanizacije dindarskog društva(16).
Zanimljiv slučaj pruža i (nova) stela iz Skelana koju je Can(ius) Dasa(s) postavio majci Ammatae (Ammat(i)sae?). .(17) Sin na njoj nosi italski gentile, a kognomen ilirski. Iz Skelana je i ara Jupiteru, Junoni i Minervi koju je postavio M. Alp(ius) Canius bf. cos. leg. I Adiut. u čijoj onomastičkoj formuli Canius dolazi kao kognomen, a ne kao gentilno ime. Natpis potječe iz kasnijeg principata (3. st.), kao i natpis koji je postavio Can-(ius) Dasa(s). Inače, Canius kod domaćih nije potvrđeno ni u jednom ni u drugom svojstvu.
Autohtoni elementi se naziru i u religiji, nešto jače u istočnom nego u zapadnom dijelu municipija. U Skelanima i oko njih dedikanti su najčešće službene osobe, a posvete su naslovljene Jupiteru, najboljem i najvećem (IOM), moćnom gospodaru rimskog Panteona, samom ili u zajednici s Junonom i Minervom (Kapitolijska trijada), a ponekad i s Marsom. Posvete domaćim božanstvima Silvanu i Liberu su rijetke, prvome je aru podijgao Cl(adius) Maximus, vjerovatno domorodac, a drugome nepoznati dedikant. Konzervativnost sredine više dolazi do izražaja u posmrtnim kultovima i umjetnosti vezanoj za taj kult(18).
Na osnovu brojnih natpisa u Skelanima, smatra se da je ovdje lociran centar rimske municipalne uprave za istočnu regiju Provincije Dalmacije, M(unicipium) MAL(vesiatium). Navedeni municipij bio je jedan od tri gradska naselja na području srednjeg i gornjeg Podrinja u rimsko doba (pored Domavije kod Sasa i Municipija S kod Pljevalja). Po nekim natpisima moglo bi se zaključiti da je naselje možda dobilo rang municipija još u vrijeme Flavijevaca u drugoj polovini 1. stoljeća i da je imao dosta italskih doseljenika s istočne obale Jadrana, kao i iz drugih krajeva Rimskog carstva. Vjerovatnije je da se to dogodilo u prvoj polovini 2. stoljeća(19).
Na temelju natpisa na žrtvenicima poznato je da su u Skelanima postojali hramovi posvećeni vrhovnom bogu Jupiteru, kapitolskoj trijadi (Jupiter, Minerva, Junona), bogu šuma Silvanu, bogu rata Marsu, Liberu i istočnjačkom kultu boga Mitre, kao i zaštitnicima liječnika-grčkim bogovima Asklepiju i Higiji(20).
2. Opis dobra
Rezultati istraživanja Karla Patscha
Karlo Patsch je 29. 07. 1896. godine rekognoscirajući teren, na udaljenosti dva kilometra od Skelana, sjeveroistočno od napuštene Karaule Liješće, na (tadašnjem konjskom) putu, koji je vodio iz Fakovića u Skelane, u šikari Mehmeda Smajlovića iz Liješća, našao, između srednovjekovnih grobnica, oblika ploča i sarkofaga, oltare, građevne ulomke i dva konzularna beneficijara(21).
U samim Skelanima, 750 koraka sjeveroistočno od tadašnje oružničke postaje, Ć. Truhelka je pronašao 1891. godine, počasnu bazu cara Karakale, „između od prilike 20 velikih tesanih kamenova velikih do 1,3 m, koji jamačno potječu od veće zgrade“, a u jesen 1895. godine gospodin I. Kulaš, je u neposrednoj blizini, pronašao spomen-kamen duovira quinquennalisa T. Flavija Similisa, kome je, kako natpis kaže, podignut kip „in basilica“(22).
U augustu 1896. godine započelo se s iskopavanjem, pod pretpostavkom - „bazilike“, a istraživanja su nastavljena u augustu i septembru 1897. i pola mjeseca jula 1898. godine, kada se mogla istraživati „beneficijarska postaja“ kod Karaule Liješća. Međutim, na obje lokacije, nije se naišlo ni na kakve ostatke pod zemljom. Naime, tu su bili dovučeni spomenici iz srednjeg vijeka: u Liješće na groblje, kao grobnice, a u Skelane, kao građevinski materijal za dvije crkve.
Prema K. Patschu, rimske ruševine (ostaci) pronađene su:
1. Sjeverozapadno od iskopina u Liješću, na Srebrenoj luci Ibrahima Nekića, na površini oranica nađeni su ulomci crijepova, grumenje žbuke, a na putu koji vodi u Liješće, također je pronađen crijep. U šikariju je nađena i ara od vapnenca, dosta oštećena, s vidljivim dijelom natpisa: l(ibens) p(osuit). Prilikom probnog iskopavanja 01.08.1898. godine ovdje je pronađeno dosta ulomaka zarubljenog i žlijebastog crijepa i zemljanog posuđa.
2. Druga lokacija s rimskim ostacima, nalazila se u Skelanima, od tadašnje „finacijalne i oružničke kasarne“, niz Drinu u pravcu jugozapada. Gdje god bi se ovdje kopao temelj za izgradnju, naišlo bi se na podgrade i kamene ulomke iz rimskog perioda, koji su ugrađivani u zgrade(23).
U okolini Skelana bilo je brojnih, jednostavno izrađenih grobnih spomenika. Najbliži majdan za kamen bio je u Barakovićima na Drini, poviše Skelana, gdje su nađeni nedovršeni stećci, i kod crkve u Crvici.
Ostaci ciglane, nađeni su nedaleko od Drine, u blizini bazilike I. Pronađena je jaka, kompaktna masa cigle, aproksimativnih dimenzija 3,20 m dužine, 2,35 širine i oko 1,60 dubine. U donjem dijelu peći bila su tri jednaka žlijeba, u međusobnom razmaku od 50 cm, širine 20 cm, dubine 1,40 cm, pokriveni pločama od cigle. Ovo je bilo ognjište ciglane. Jarak u kojem se ložila vatra i koje je bilo većih dimenzija, nije se sačuvalo, jer ga je razorila voda(24).
K. Patsch dao je popis nađene kamene plastike(25) u Skelanima, navodeći da su teži spomenici ostavljeni u natkrivenoj prostoriji F bazilike I, zbog nemogućnosti transporta u Zemaljski muzej u Sarajevu, dok su manji ulomci prenešeni u isti(26).
Bazilika I i bazilika II
Prva bazilika koja je pronađena, bila je bogatija rimskim nalazima, kvalitetnije građena od druge, smještene 150 koraka u pravcu jugozapada od prve(27). Zidovi bazilika bili su prekriveni tek tankim neobrađivanim slojem zemlje (10 cm). Obje su imale jednu lađu (jednobrodne) s apsidom u sredini i pobočne prostorije, koje se rasporedom i brojem razlikuju. U oba slučaja veći dio prostorija je smješten s lijeve strane, a samo jedna prostorija s desne, pored apside. Razlike u tlocrtu bazilika mogle bi se pojasniti različitiom konfiguracijom terena na kojem su smještene: prva je, za razliku od druge, na ravnoj, pogodnijoj lokaciji.
Lijeve pobočne prostorije bazilike I, od kojih se srednja proširila izvan lica susjednih, međusobno komuniciraju, a komunikacija s bazilikom bila je moguća samo preko predvorja. Na nejednakim temeljima stajao je dosta čvrst zid, s unutrašnje strane od lomljenog kamena, a za vezivo je korišteno dosta žbuke od vapnenca (bez dodataka cigle). Za lice zida korišteno je lomljeno kamenje, otesani valjutak iz Drine ili rimski spomenici (kao spolije). Rimski kameni ulomci upotrebljavali su se čitavi ili u komadima, a uz to su se, kao nepodesan materijal za građenje, koristili stupovi i kipovi. Cijeli spomenici su služili uglavnom za pojačavanje ogaonih dijelova bazilike. Sudeći po nađenom materijalu, za izgradnju gornjeg dijela zida upotrebljavali su se pravougaoni kameni ulomci i sedrene kocke. Pod je bio prekriven malterom s primjesom smrvljene opeke, koji je ležao na šljunku. Isti je mjestimično bio probijen, jer je bazilika poslužila kasnije kao groblje. Groblje savremeno bazilici nalazilo se oko nje, do druge bazilike i do ciglane(28). Na skici bazilike(29) vidi se da su skeleti nađeni u sljedećim prostorijama: prostorija A – pet skeleta (od čega jedan orijentiran sjever-jug), prostorija F-1 skelet, prostorija E – 2 skeleta i u prostoriji G-također 2. Pokojnici su bili polagani u drveni sanduk, položeni na leđa, s glavom na istoku; takav položaj odgovara grobovima unutar i oko bazilike (izuzev gore navedenog iz prostorije A). Kao grobno kamenje poslužili su rimski pravougaonici i građevni dijelovi, a prilozi uz skelete nisu pronađeni.
Bazilika II bila je skromnije građena i manjih dimenzija, prilagođena drugačijoj konfiguraciji terena, s apsidom okrenutom prema sjeveroistoku. Po prvobitnom rasporedu i građa i materijal odgovara bazilici I, ali se ovdje još upotrebljavao i rimski crijep, ploče od hipokausta i veće ploče od opeka, a kreč je obilno upotrijebljen. Dubina temelja iznosila je prosječno 55 cm. Gornji zidovi bili su sačuvani u prostorijama B, C i do d 1,19 m. Pod u glavnoj lađi bio je od sabijene zemlje, a samo u prostoriji G bio je izlijevak s grumenjem lomljenog kamena (prostorija do apside). Ispod bazilike u prostorijama E, F i G, opaženi su ostaci rimskih zidova i čini se da su se širili, ali iskopavanje na susjednoj njivi nije bilo moguće.
Dva slučajna nalaza rimskih spomenika u Skelanima(30)
Prvi slučajan nalaz iz Skelana predstavljao je dio kamene skulpture s predstavom kompozicije vjerovatno Jupitera i otmice Ganimeda, a pronađen je prilikom radova na izgradnji kolektora kanalizacije 1999. godine, a nađen je u privatnoj kolekciji 2008. godine. Fragment, dimenzija 60x25 cm, predstavlja kvalitetan rad u mramoru. Radi se složenoj i rijetkoj kompoziciji s velikom pticom okrenutom leđima i dijelom nagim, manjim ljudskim figurama sa sačuvanim prikazom butnog dijela noge i malom šakom na leđima ptice. Ovdje je riječ o mitološkom prikazu s Jupiterom, orlom i Ganimedom, ali također treba uzeti u obzir i mogućnost da se radi o intimnoj sceni Lede i labuda.
Drugi nalaz je kompletan žrtvenik s natpisom posvećenom Jupiteru, pronađenom prilikom izrade porodične grobnice Maksimovića 2000. godine, za koji se doznalo 2003. godine, nakon čega je prebačen u muzej u Bijeljini.(31)
Natpis je pronađen na udaljenosti od 150 m od današnje pravoslavne crkve, a nešto južnije, na obali Drine nalazi se još jedna lokacija gdje su zapaženi ostaci dviju većih antičkih građevina (istraživanjima 2008, obuhvaćen dio-sondom 10). Žrtvenik je rađen od tvrdog bijelo-sivog kamena krečnjaka, obrađen je s tri strane, dok je četvrta samo grubo obrađena, jer je vjerovatno, prvobitno bila prislonjena uz zid hrama. Ukupna visina mu je 97,5 cm, širina 51,5 cm, dok je debljina od 32-36,5 cm u gornjem dijelu i od 37-38 cm u donjem dijelu. Postament je izveden s 5 profilacija. U gornjem dijelu spomenika nalazi se ornament u vidu pravilno valovite vitice iz koje vertikalno nadole polaze bršljenovi listovi. S prednje i desne strane predstavljeno je po šest bršljenova, a s lijeve četiri. U sredini gornjeg dijela nalazi se glavni ornament - pravilna kružna rozeta sa šest istih listova (polukružni presjeci u krugu). S desne strane, u istoj ravni, nalazi se također krug s ornamentom od šest geometrijski povijenih krakova.
Natpisno polje nalazi se u centralnom dijelu žrtvenika i visoko je 44,5 cm, a široko 41 cm. Natpis je izuzetno dobro očuvan i čitljiv: I(ovi) O(ptimo) M(aximo)/M(arcus) L(ucius) VALENS CUM/m(arco) L(ucio) FRONTON/TONAE FILIO/C. I(Primae) COH(ortae) M(ilitariae)/V(otum) S(olvit) L(ibens) M(erito)(32). Natpis je značajan po prvom pominjanju Prve kohorte (Dalmatorum) na ovom prostoru.(33)
Rezultati arheoloških istraživanja u Skelanima 2008.
U Skelanima su, nakon 112 godina, ponovo izvedena arheološka istraživanja u trajanju od pet sedmica (08.09.-12.10. 2008.godine). Radovi su se odvijali na četiri lokacije: Zemljoradnička zadruga, porta SPC, teren oko kuće u vlasništvu Anke Ivanović i njiva u vlasništvu Branka Todorovića. Uz pomoć mehanizacije otvoreno je 16 kontrolnih rovova, koji su u nastavku pretvoreni u 10 istražnih sondi ukupne površine od oko 500 kvadratnih metara. Sonde 1, 2 i 3 bile su otvorene pored zemljoradničke zadruge, sonde od 4 do 7 u porti SPC, sonde 8 i 9 pored kuće Anke Ivanović, a sonda 10 na njivi Branka Todorovića(34).
Od tri prvootvorena kontrolna rova u dvorištu Zemljoradničke zadruge, prvi je bio dimenzija 9,5 x 1 m, a iskopan je u sjeveroistočnom uglu dvorišta, pod pravim uglom na južni zid Doma kulture. Na 0,80 m naišlo se na malterni pod, te je ovaj prostor pretvoren u sondu 1, dimenzija 9,50 x 5,10 m. Iznad sloja malternog poda, odnosno mozaika, nalazio se sloj djelimične gareži i sloj s rastresitim malterom i sitnim šutom od krovnih opeka, a iznad njega deblji sloj s krupnijim šutom, uglavnom od kamena. Iznad se nalazio sloj humusa i recentog nanosa.
Kontrolni rov 2, iskopan je u jugoistočnom dijelu dvorišta, ali paralelno s Domom kulture, odnosno pod pravim uglom na dvije vezane zgrade, u dijelu prema susjednim objektima otkupnih stanica. Rov dimenzija 8 x 1 m pretvoren je u sondu 2, dimenzija 7,85 x 5, 50 m. Kontrolni rov 3, bio je otvoren u sjeverozapadnom uglu dvorišta Zemljoradničke zadruge, kod njenog jugozapadnog ugla, na osnovu pretpostavke da se tu 1946. godine naišlo na mozaike, prilikom izgradnje Doma. Međutim, pokazalo se da na ovom potezu nije bilo arheoloških slojeva. Kontrolni rovovi 4, 5 i 6, dimenzija 14x1, 8x1 i 8 x 1 m, otvoreni su prema ulici, sa čeone strane zadruge. Već na dubini od oko 50 cm, došlo se do rimskih zidova, te je ovaj prostor pretvoren u sondu 3 (približnih dimenzija 9x9 m).
U porti srpske pravoslavne crkve, koja je smještena istočno od glavne ulice, dijagonalno preko puta Zadruge, u samom centru Skelana, otvoreno je 6 kontrolnih rovova. Kontrolni rov 7, dimenzija 5x 0,5 m, otvoren preko puta otkrivene rimske građevine u dvorištu Zemljoradničke zadruge, nije sadržavao arheološke slojeve. U kontrolnom rovu 8, južno od ulaza u portu crkve, na dubini od 40 cm, naišlo se na tragove maltera i zida, te je isti pretvoren u sondu 4, dimenzija 5x5 m. U rovu 9, na dubini 0,50 m naišlo se na oskudne tragove malternog šuta, a u rovu 10 na sloj s rimskom provincijskom keramikom, te je ovaj prostor otvoren kao sonda 5, dimenzija 7,50 x 4, 00 m. Kontrolni rov 11 iskopan je u pravcu crkve, odmah do manjeg stepeništa, pretvoren je u sondu 6, dimenzija 9x3 m, a također se naišlo na tragove zida. Ovdje se ranije, prilikom podizanja podzida trotoara, naišlo na 2 masivna obrađena kamena, sekundarno korištena kao recipijenti. U kontrolnom rovu 12, smještenom u centralnoj zoni crkvene porte, pretvorenom u sondu 7, dimenzija 11,50 x 3,00 m, naišlo se na sloj s keramičkim nalazima.
Kontrolni rovovi 13 i 14, iskapani su na adresi Skelani 62, u dvorištu Anke Ivanović. U cilju provjere da li se ovdje nalazi bazilika 1, koju je 1896. godine istražio Karlo Patsch. Rov 13, dimenzija 12x0,60 m, i dubine 1,80 m, polazio je od vrha nekog obrađenog kamena, za kojeg se kasnije uspostavilo da se radio o stećku s krovom na 4 vode. Na dubini od 1,70 m i na udaljenosti od 9 i 11, 50 m od stećka, konstatirana su dva groba. Prostor oko stećka tretiran je kao sonda 8. Kontrolni rov 14 bio je postavljen između kuće i pomoćnog objekta, dimenzija 8x2 m. Na dubini od 1,30 m naišlo se na dio zida i fragment simsa, a potom i na vrh jednog spomenika, na temelju čega je zaključeno da je konačno locirana prostorija F Bazilike 1, u kojoj je bio smješten cijeli trezor od 80 rimskih kamenih spomenika, od iskopavanja K. Patscha 1896.-1898. godine, kada je Drina zatrpala nanosima ovaj predio. Arheološka istraživanja su bila nastavljena i naredne dvije godine, ali su definitivno svi nalazi bili dospjeli pod zemlju (a smatralo se da su nestali u koritu Drine).
Kontrolni rovovi 15 i 16 bili su iskopani sjeverno od ulaza u Dom kulture Zemljoradničke zadruge u centru Skelana, kako bi se provjerilo eventualno sjeverno krilo zgrade s mozaicima. Međutim, oba rova su bila bez arheoloških slojeva.
Sonda 10 bila je otvorena na lokaciji Brankova njiva, na samoj obali Drine, na južnim granicama naselja. Ovdje je vlasnik obavljajući zemljane radove, naišao na rimske zidove. Prostor je očišćen i zaglačana je velika osnova dimenzija 32 x 7 m. Uočene su barem dvije impozantne rimske građevine, od kojih je jedna imala dio kupatila i dobro sačuvane izlivne kanale, dok je druga izgleda imala trikonkavne bazene s hidroskopskim malterom. Tek u ovoj sondi, pronađen je veći broj rimskog pokretnog materijala.(35)
Zgrada vijećnice, terme i palače
U nastavku arheoloških istraživanja u dvorištu Zemljoradničke zadruge, sonde 1 i 2 su spojene s kontrolnim rovom između njih. Na taj način se istražio, do nivoa podnica, zapadni dio zgrade s mozaicima. U sondi 3, otkrivena je rimska građevina s mozaicima.
Pronađena rimska reprezentativna građevina s podnim mozaicima, podnim grijanjem i zidnim freskama, zahvatala je kompletan prostor sve tri navedene sonde. Sa sigurnošću je konstatiran samo njen sjeveroistočni ugao s apsidom, veći dio istočnog spoljnjeg zida i dio sjevernog, a njene nepotpune istražene dimenzije iznosile su približno 25 x 18 m (po pravcu istok-zapad).
Prema istraženim ostacima za ovu građevinu može se pretpostaviti da je bila vjerovatno i najznačajniji objekat rimskog naselja u Skelanima i da je služila za gradsku vijećnicu, odnosno luksuzne terme ili kakvu palaču neke značajnijie ličnosti.(36)
U sondi 2 prosječna očuvana visina zidova bila je 88 cm. Pronađene su dvije manje južne prostorije s ulazima od masivnih kamenih pragova, širine 1,10 m i s pravilnim kvadratnim rupama 7x7 cm za dovratnike. U ove prostorije ulazilo se iz glavnog hodnika, sa skoro dvostruko većim ulazom. U zapadnoj prostoriji pronađena je konstrukcija zidana od opeke, peć četvrtastog oblika, dimenzija 60 x 77 cm, s polukružnim ložištem, dubine 35 cm i prečnika 45 cm.
Na zidu 1 u donjem dijelu, u dužini od 1,70 m i visini od 0,25 m, nađeni su ostaci bojenog maltera s motivima vertikalnih bojenih linija crvene i crne boje na bijeloj podlozi. Slični ostaci maltera evidentirani su i na zidu 3, na sastavu sa zidom 1 (40 x 20 cm). Treći ostatak zidnog maltera pronađen je u jugozapadnom uglu, ispod današnje građevine.
Prostorija F bazilike I danas se nalazi većim dijelom ispod kuće i pomoćne zgrade Anke Ivanović, te je za nastavak istraživanja potrebno otkupiti iste. Iz sonde 9, na prostoru između ova dva objekta, izvađeno je 30 rimskih spomenika.
Tokom iskopavanja na prostoru pored zemljoradničke zadruge, u istražnim sondama 1, 2 i 3, pronađeni su veliki i dobro očuvani rimski podni mozaici, vjerovatno iz prve polovine 4. stoljeća(37). Mozaik je izuzetno kvaliteno izveden, s geometrijskim motivima četverolisnih rozeta, izvedenih preciznim prepletom 4 kružnice s ornamentima u tamnoplavoj i bordocrvenoj boji, na kontrasnoj bijeloj podlozi. Okolo se nalaze ukrasna pravougaona i kvadratna polja, s nekoliko geometrijskih motiva i izvedenim prepletom, a od boja javljaju se još svijetloplava i oker žuta. Otkriveno je oko 40 kvadratnih metara mozaika u (bar) četiri prostorije, ali se centralni mozaik s najljepšom kompozicijom, očekuje na prostoru dvije prizidane građevine, južno od Doma kulture.
Arheološka istraživanja bila su usmjerena na otkrivanje ostataka arhitekture, tako da je znatniji pokretni arheološki materijal pronađen tek u sondi 10 i dijelom u sondi 5. Tome je doprinijela i činjenica da su radnici prilikom izgradnje zemljoradničke zadruge 1946. godine, naišli na mozaik, a određena iskopavanja je neovlašteno izvodio lokalni nastavnik historije, a ova saznanja nikada nisu došla do nadležnih institucija.(38)
Spisak kamene plastike(39)
K-1 Dio kapitela s floralnim ornamentom, sonda 3, dimenzija 16,5x8,5x9,5 cm
K-2 Dio kamenog recipijenta, sonda 2 – sloj 203, dimenzija 30,5x23x7 cm
K-3 Fragment reljefno ukrašenog spomenika, sonda 6 – sloj 602, dimenzija 30x22x12 cm
K-4 Fragment ploče reljefno ukrašene lozom bršljena, sonda 6 – sloj 603, dimenzija 16x10,5x4 cm
K-5a Dio spomenika s udubljenim poljem za natpis, obijenog okvira (spaja se s 5b i 5c), sonda 9-bazilika 1, vidljiva slova P.A.., dimenzija 30x32,5x15 cm
K-5b Dio spomenika s udubljenim poljem za natpis, obijenog okvira, sonda 9- bazilika 1, vidljiva slova u prvom redu DIND, u drugom FVNC, a u trećem vidljiv gornji dio slova F, dimenzija 38x22x11 cm
K- 5c Dio spomenika s udubljenim poljem za natpis, obijenog okvira, sonda 9- bazilika 1, vidljiva slova u prvom redu V i donji dio slova F, u drugom RIS i u trećem H, dimenzija 33,5x19x17
K-6 Dio spomenika s natpisom, sonda 9 - bazilika 1, vidljiva slova u prvom redu D, u drugom AVR:M, u trećemVF, dimenzija 29x33x11 cm
K-7 Dio spomenika s natpisom, sonda 9 - bazilika 1, vidljiva slova O možda I, dimenzija 18x25x15 cm
K-8 Baza stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 27x14x12 cm
K-9 Baza ili kapitel, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 1,21x15x20 cm
K-10 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 1,26x21x8 cm
K-11 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 25x20x12 cm
K-12 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 14x20x12 cm
K- 13 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 37x22x9 cm
K-14 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 50x22x9 cm
K-15 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 47x40x25 cm
K-16 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 27x25x9 cm
K-17 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 38x29x10 cm
K-18 Dio stuba, sonda 9 - bazilika 1
K-19 Baza stuba, sonda 9 - bazilika 1, 38x29x10 cm
K-20 Dio reljefnog spomenika, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 32x26x8 cm
K-21 Dio reljefnog spomenika, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 24x12x9 cm
K 22 Dio reljefnog spomenika, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 22x18x5 cm
K-23 Dio reljefnog spomenika, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 22x26x21 cm
K-24 Dio reljefnog spomenika, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 29x25x8 cm
K-25 Dio reljefnog spomenika, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 32x27x18 cm
K-26 Dio reljefnog spomenika, sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 22x15x9 cm
K-27 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 65x72x25 cm
K-28 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 77x80x42 cm
K-29 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 68x52x33 cm
K-30 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 49x52x33 cm
K-31 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 58x39x23 cm
K-32 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 39x42x24 cm
K-33 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 59x36x27 cm
K-34 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 79x44x20 cm
K-35 Arhitektonska plastika, sonda 9 – bazilika 1, dimenzija 125x70x45 cm
K-36 Baza iz dva dijela (36 a i 36 b), sonda 9 - bazilika 1, dimenzija 70x56x29 cm
K- 37 Baza iz dva dijela (37 a i 37 b), sonda 9 - bazilika 1, 55 x19 cm
K-38 Dio stuba, sonda 9 – bazilika 1, 113x167 cm (obim)
K-39 Dio stuba, sonda 9 – bazilika 1, 157x180 cm (obim)
K-40 Dio stuba, sonda 9 – bazilika 1, 122x166 cm (obim)
K-41a Kanalica, njiva Branka Todorovića, dimenzija 76x75x23 cm
K-41b Kanalica, njiva Branka Todorovića, dimenzija 102x79x23 cm
K-41c Kanalica, njiva Branka Todorovića, dimenzija 98x78x23 cm
K-42 Amorfni spomenik, njiva Branka Todorovića, dimenzija 116x29x17 cm
K-43 Amorfni spomenik, njiva Branka Todorovića, dimenzija 95x40x23 cm
K-44 Ploča bez natpisa, njiva Branka Todorovića, dimenzija 95x40x23 cm
K-45 Ara, oštećena, DIMENZIJA 89X52X47 CM, s vidljivim natpisom:
LVA
SAC
LMAXIMUS
V S L M
K- 46 Ara, bez natpisa s rozetom, dimenzija 89x38x28
K-47 Ara, dimenzija 80x36x32 cm, s natpisom:
IOM
K-48 Ara, oštećena, dimenzija 104x59x45 cm, s natpisom:
I O M
L NAEVIVS
MAXIMVS
B COS LEG XI
CL P F V S L M
K-49 Nadgrobni spomenik s reljefnim predstavama na prednjoj i bočnim stranama, na prednjoj strani ispod zabata dvije ženske figure drže se za ruke, na jednoj bočnoj strani ženska figura, a na drugoj figura konjanika, dimenzija 69x58x44 cm
K-50 Spomenik, dosta oštećen, dimenzija 85x55x23 cm, s pravougaonim poljem s natpisom:
D M
CL CATTAE
CLANNIA
FILIAE
DULCISSIMAE
P
K-51 Ara, oštećena, sastavljena iz dva dijela, dimenzija 80x46x30 cm:
OVI IVNO
NI MINER
VAE M ULP
CANIUS BE
COS LEG IAD
IVT V S L M
K- 52 Ara, dimenzija 68x54x42 cm, donji dio s natpisom;
- u prvom redu vidljiv donji dio slova V R i Q
- u drugom redu GERD I
- u trećem redu M L P
K-53 Baza, sastavljena od 5 dijelova obilježenih s 531, 53b, 53c, 53d i 53e, dimenzija 66x35 cm, oštećena, s profiliranim užim stranama i plitkim pravokutnim poljem s natpisom:
IMP CAES
T AEL HADR
ANTONINO AVG
PIO P P DIVI HADR
F DIVI TRAIANI PART
NEP DIVI NERVAE
PRON PONTIFIC
MAXIMO TRIBUN
POTEST XXL COS
III DECR DECVR
K- 54 Stub od sedre-dio, Petriča, dimenzija 156x28x28 cm
K-55 Stub od sedre-dio, Petriča, dimenzija 133x28x28 cm
K-56 Stub od sedre-dio, Petriča, dimenzija 102x27x27 cm
K- 57 Stub od sedre-dio, Petriča, dimenzija 93x29x28 cm
K-58 Stub od sedre-dio, Petriča, dimenzija 94x33x22 cm.(40)
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Dobro se, pod nazivom Srebrenica - Skelani, Skelani i rednim brojem 575, nalazi na Privremenoj listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
U Prostornom planu BiH do 2000. godine(41) lokalitet Skelani (prijelaz preko Drine) 2 bazilike, štite se pod rednim brojem 17, kao III kategorija, sa sljedećim režimom zaštite: ne mijenjati niti objekte, niti ambijent, a potrebno izvršiti konzervatorske radove (arheološka konzervacija) i naučno prezentirati spomenik.
Narodna Skupština Republike Srpske donijela je Odluku o utvrđivanju Arheološkog kompleksa Skelani kulturnim dobrom od izuzetnog značaja („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 11/95 i 103/08).
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Lokalitet Skelani, Srebrenica, zaveden je u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine(42), kao lokalitet na kojem se nalazi rimsko naselje, dvije starokršćanske jednobrodne crkve, nekropola, srednjovjekovno groblje i pokretni nalazi.
Najstarija zapažanja o vidljivim ostacima rimskih građevina u Skelanima objavio je historičar i istraživač Feliks Kanic, opisavši rimske spomenike, dijelove starih ulica, puteva i ostatke palača(43).
Prva arheološka istraživanja u Skelanima, izvedena su u periodu od 1896. do 1898. godine pod vodstvom Karla Patcha, koji je istražio dvije starokršćanske bazilike i sakupio čak 80 rimskih kamenih spomenika(44).
Ć. Truhelka je pronašao 1891. godine, počasnu bazu cara Karakale.
U jesen 1895. godine gospodin J. Kulaš je pronašao spomen-kamen duovira quinquennalisa T. Flavija Similisa, kome je, kako natpis kaže, podignut kip „in basilica“.
Pod vodstvom arheologa Mirka Babića, direktora Muzeja Semberija u Bijeljini, 01.09. 2008. godine započela su arheološka istraživanja na području Skelana. Istraživanja, koja su trajala pet sedmica, vršena su na četiri lokaliteta: Zadružni dom, Crkveno dvorište, njiva Branka Todorovića i u dvorištu Anke Ivanović. Pronađeno je 30 spomenika s natpisima posvećenih Jupiteru, Trijadi, Marsu, Silvanu i Mitrasu. Ispred i iza Zadružnog doma, otkriveni su ostaci rimske arhitekture s 40 kvadratnih metara podnih mozaika jedinstvenih na Balkanu. Također, pronađen je i stećak, dimenzija 205x100 cm, s prikazom luka i strijele.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 27. 06. 2011. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- na sva tri istraživana lokaliteta vraćena je zemlja.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
C. I. Kvalitet obrade
C. II. Kvalitet materijala
C. II. Proporcije
C. IV. Kompozicija
C. V. Vrijednost detalja
C. VI. Vrijednost konstrukcije
D. Čitljivost
D. II. Svjedočanstvo o historijskim promjenama
D. IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
D. V. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu
E. Simbolička vrijednost
E. I. Ontološka vrijednost
E. II. Sakralna vrijednost
E. III. Tradicionalna vrijednost
E. IV. Vezanost za rituale ili obrede
E. V. Značaj za identitet grupe ljudi
F. Ambijentalna vrijednost
F. I. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline
F. II. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko – vlasnička dokumentacija
- Kopija katastarskog plana, k.o. Skelani, općina Srebrenica;
- Zemljišnoknjižni izvaci, k. o. SP Žabokvica - Skelani, izdao Osnovni sud Srebrenica, Zemljišnoknjižni ured Srebrenica;
- Prijepis posjedovnih listova, k.o. Skelani, izdala Skupština općine Srebrenica, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
- Fotodokumentacija
- Fotografije postojećeg stanja snimljene su 27 06. 2011. godine; fotografirala: arheolog Silvana Čobanov, (digitalnim fotoaparatom Canon 1000D).
- Grafički prilozi.
Korištena literatura
Tokom vođenja postupka proglašenja Arheološkog područja – Skelani, općina Srebrenica, nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1907. Patsch, Karlo. „Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije Dalmacije“, Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo: 1907.
1960. Pašalić, Esad. Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: 1960.
1980. Redžić, Husref (ur.). Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ – Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: 1980.
1988. Bojanovski, Ivo. Bosna i Hercegovina u antičko doba, u: Djela, Knjiga LXVI. Sarajevo: Centar za balkanološka istraživanja, ANUBiH, 1988.
1988. Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon BiH, Tom 3. Sarajevo: 1988.
2009. Babić, Mirko. „Preliminarni izvještaj o arheološkim istraživanjima u Skelanima 2008. godine“, u: Zbornik druge i treće konferencije o integrativnoj zaštiti. Banjaluka: 2009.
(1) Mirko, Babić, „Preliminarni izvještaj o arheološkim istraživanjima u Skelanima 2008. godine“, u: Zbornik druge i treće konferencije o integrativnoj zaštiti, Banjaluka: 2009, 171.
(2) Esad, Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: 1960, 86.
(3) Esad, Pašalić, Nav. dj., Sarajevo: 1960, 86.
(4) Esad, Pašalić, Nav. dj., Sarajevo: 1960, 93.
(5) Esad, Pašalić, Nav. dj., Sarajevo: 1960, 74.
(6) Ivo, Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, u: Djela, Knjiga LXVI, Centar za balkanološka istraživanja, ANUBiH, Sarajevo: 1988, 190.
(7) Esad, Pašalić, Nav. dj., Sarajevo: 1960, 73.
(8) Esad, Pašalić, Nav. dj., Sarajevo: 1960, 73.
(9) Ivo, Bojanovski, Nav. dj., Sarajevo: 1988, 177.
(10) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 177.
(11) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 177.
(12) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 178.
(13) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 179.
(14) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 181.
(15) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 182.
(16) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 188.
(17) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 188.
(18) Ivo, Bojanovski, Nav.dj., Sarajevo: 1988, 189.
(19) Mirko, Babić, Nav.dj., Banjaluka: 2009, 173.
(20) Mirko, Babić, Nav.dj., Banjaluka: 2009, 173.
(21) Karlo, Patsch, „Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije Dalmacije“, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo: 1907, 431.
(22) Karlo, Patsch, Nav. dj., Sarajevo: 1907, 431.
(23) „Stare ostatke vjerno su čuvali za svog boravka u Skelanima gg. carinik Ivan Kulaš (sada u S. Brodu) i oružnički stražmeštar Ferdinand Ciganek“ so, Patch, Nav. dj., Sarajevo: 1907, 432.
(24) Karlo, Patsch, Nav. dj., Sarajevo: 1907, 434.
(25) Karlo, Patsch, Nav. dj., Sarajevo: 1907, 435-460.
(26) Karlo, Patsch, Nav. dj., Sarajevo: 1907, 434.
(27) Karlo, Patsch, Nav. dj., Sarajevo: 1907, 460.
(28) Karlo, Patsch, Nav. dj., Sarajevo: 1907, 461.
(29) Karlo, Patsch, Nav. dj., Sarajevo: 1907, 460.
(30) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 174.
(31) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 174.
(32) U prijevodu: Jupiteru, najboljem, najvećem (posvećuje) Marko Lucije Valens, s Maekom Frontontonim sinom; oficir Prve kohorte hiljadnine (ovaj) zavjet (koji) izvrši rado čineći (Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 175).
(33) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 175.
(34) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 176.
(35) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 179.
(36) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 180.
(37) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 180.
(38) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 181.
(39) Spisak objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“, broj 38/09.
(40) Prema riječima sadašnjeg direktora Arheološkog muzeja „Rimski municipium“ Skelani, Dragića Glišića, kamena plastika je smještena u bivšoj osnovnoj školi Kosta Todorović, područno odjeljenje Crvica, Skelani, današnja Zgrada muzeja, Skelani.
(41) Husref, Redžić (ur.), Prostorni plan Bosne i Hercegovine, Faza „B“ – Valorizacija, Prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo: 1980, 41.
(42) Borivoj, Čović (ur.), Arheološki leksikon BiH, Tom 3, Sarajevo: 1988, 79.
(43) Mirko, Babić, Nav. dj., Banja Luka: 2009, 172. (Feliks Kanic, Srbija; zemlja i stanovništvo, 1. i 2. deo, Beograd, 1985)
(44) Karlo, Patsch, Nav.dj., Sarajevo: 1907, 430.
|
