Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 53/11.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. listopada 2010. godine je donijelo
O D L U K U
I.
Graditeljska cjelina - Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja i zgrada Bogoslovije u Reljevu, općina Novi Grad Sarajevo, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se sastoji od: crkve, ikonostasa sa ikonama i zgrade Bogoslovije.
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 1852 i dio 1869/1 (novi premjer), k.o. Reljevo što odgovara k.č. 1195/4 i dio 1195/5 (stari premjer), k.o. Crnotina, z.k. uložak br. 1387 i 2122, općina Novi Grad, Grad Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/02, 27/02, 6/04, 51/07).
II.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:
- Dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi tekućeg održavanja, radovi koji će osigurati održivu upotrebu objekata, kao i radovi koji imaju za svrhu prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu nadležna služba zaštite);
- Projekat konzervatorsko-restauratorskih radova mora biti zasnovan na metodološkom pristupu koji će biti usmjeren na zaštitu povijesnih vrijednosti objekata;
- Obavezno je sačuvati izvorni izgled objekata u pogledu obrade arhitektonskih detalja, boje zidova, tretmana fasada, konstrukcije objekata i nagiba krova, te vrste krovnog pokrivača i nije dopuštena promjena stilskih značajki uklanjanjem ili dodavanjem pojedinih dekorativnih elemenata i arhitektonskih detalja (kamene i druge plastike, vijenaca i sl.);
- Dopuštena je adaptacija unutrašnjeg prostora Bogoslovije u svrhu prilagodbe prostora suvremenim potrebama (instalacije grijanja i drugi radovi vezani za enterijer) pod uvjetom da se sačuvaju stilske značajke objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.
U svrhu zaštite i osiguranja uvjeta za konzervaciju i restauraciju objekta Bogoslovije, utvrđuju se hitne mjere zaštite:
- Ispitivanje i statička analiza konstruktivnih dijelova objekta;
- Statička konsolidacija objekta i sanacija konstruktivnih dijelova uz uporabu istih materijala i tehnoloških postupaka u najvećoj mogućoj mjeri;
- Zaštita objekta od negativnih vanjskih utjecaja.
Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretnu imovinu iz točke I. stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) i zidno slikarstvo:
- Vlada Federacije osigurat će odgovarajuće fizičke i tehničke uvjete za čuvanje pokretnog naslijeđa;
- Sve intervencije na pokretnom naslijeđu treba izvršiti stručna osoba, uz elaborat koji odobrava federalno ministarstvo nadležno za kulturu (u daljnjem tekstu: ministarstvo nadležno za kulturu) i stručni nadzor službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;
- Izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na temelju uvjeta koje utvrdi ministarstvo nadležno za kulturu;
- Nadzor nad provedbom mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši federalno ministarstvo nadležno za kulturu.
IV.
Iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u svrhu prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno naslijeđe.
Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V.
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u kome su oprečni odredbama ove odluke.
VI.
Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalne i općinske službe, suzdržavat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII.
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite i općinskim tijelima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u točkama II.–VI. ove odluke, te nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.
VIII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.kons.gov.ba).
IX.
Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X.
Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske« broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH« broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH« broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 554.
XI.
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u »Službenom glasniku BiH«.
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 07.3-02.3-71/10-23
26. listopada 2010. godine
Sarajevo
Predsjedateljica Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, nacionalni spomenik je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno članku V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02 ), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Crkve Prenosa mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu u Sarajevu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 554.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Graditeljska cjelina Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja i zgrada Bogoslovije građena je u Reljevu početkom austrougarskog perioda, u vrijeme kada pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini ponovo postaje autonomna mitropolija i dobija svoju nacionalnu jerarhiju, nakon perioda 1766.–1878., kada su se na čelu mitropolija nalazili grčki mitropoliti fanarioti. Crkva i Bogoslovija su izgrađene na imanju dabrobosanskog mitropolita Save Kosanovića. Gradnja Bogoslovije završena je 1884. godine, a 1886. završava se i gradnja Crkve posvećene blagdanu Prenosa mošti sv. oca Nikolaja. Nakon Prvog svjetskog rata Bogoslovija je adaptirana u sirotište, a nakon Drugog svjetskog rata u osnovnu školu koja je bila u funkciji do 1995. godine. Za razliku od zgrade Bogoslovije crkva je i danas u upotrebi.
Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja pripada tipu jednobrodnih crkvi sa zvonikom, polukružno završenim svetištem na istočnoj strani i horom na zapadnoj strani. Zgradu Bogoslovije čine 3 krila (južno – centralno i 2 bočna) pravokutnog oblika.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra;
- podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra;
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.;
- povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke;
- u skladu sa članom 12. Zakona o implementaciji odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika utemeljene na osnovi Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, za potrebe vođenja postupka proglašenja kulturnog dobra nacionalnim spomenikom BiH:
- Dopisom br. 07.3-35.2-10/10-34, od 23. 3. 2010. godine zatražena je dostava dokumentacije i stavovi u vezi s proglašenjem Crkve Prenos mošti sv. oca Nikolaja i zgrade Bogoslovije u Reljevu od: Općine Novi Grad – Kanton Sarajevo, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, Arhiva BiH, Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, Mitropolije dabrobosanske i Reljevske parohije;
- Vlasnik dobra Mitropolija dabrobosanska nije odgovorila na dopis, a predstavnici Reljevske parohije su usmeno podržali inicijativu.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je slijedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Graditeljska cjelina Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja i zgrada Bogoslovije nalazi se u Reljevu općina Novi Grad, u mjestu Dobroševići, koje je mostom preko rijeke Bosne povezano sa naseljem Rajlovac. Ista lokacija je poznata i pod imenom Vinja Luka ili Vinska Luka.
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru označenom kao k.č. 1852 i dio 1869/1 (novi premjer), k.o. Reljevo što odgovara k.č. 1195/4 i dio 1195/5 (stari premjer) k.o. Crnotina; z.k. uložak br. 1387 i 2122, općina Novi Grad, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Povijesni podaci
Godine 1219. osnovana je samostalna srpska arhiepiskopija. Dabarska eparhija, čije je sjedište prvobitno bilo u Banji kod Priboja (na Limu). Eparhija je obuhvatala i oblasti izvan teritorije koje su 1219. godine i kasnije pripadale Bosni. Nakon pada Bosne pod Osmanlije 1463. godine, dabrobosanski mitropolit je pored vršenja duhovnog nadzora nad pravoslavcima u Bosni, od pećkog patrijarha dobio zadatak da brine i nad pravoslavnima u Dalmaciji. Sjedište dabrobosanskog mitropolita bilo je najprije u manastiru Banji u Dabru. Od 1713. godine, tron vladičanstva prebačen je u Sarajevo, gde se nalazi i danas. Nakon ukidanja organizacije Pećke patrijaršije 1766. godine, na katedru dabrobosanskih mitropolita dolaze Grci. Nakon uspostavljanja austrougarske vlasti u BiH 1878. godine nastupile su i nove prilike za Pravoslavnu crkvu u BiH. Početkom austrougarskog perioda u BiH, 1880. godine na osnovu sporazuma između austrougarske vlasti i Carigradske patrijaršije, Pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini postala je autonomna mitropolija, pod vrhovnom duhovnom vlašću carigradskog patrijarha(1), u čiji sastav pored Dabrobosanske eparhije ulaze i Zvornička, Zahumsko-hercegovačka, a kasnije i Banjalučko-bihaćka eparhija. U tom historijskom periodu Pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini je dobila i svoju nacionalnu jerarhiju (grčke mitropolite zamijenili su velikodostojnici Srbi), a grčki mitropolit Antim je odstupio(2). Na njegovo mjesto dolazi dabrobosanski mitropolit Sava Kosanović koji je tu dužnost obavljao u period od 1881. do 1885. godine. Već 1882. godine(3) osnovana je Bogoslovija sa seminarom za sve bosanskohercegovačke eparhije, koja je do Prvog svjetskog rata radila u Reljevu, a između dva svjetska rata u Sarajevu. Izgradnja zgrade gdje je smještena Bogoslovija u Reljevu izvršena je u periodu između 1883. i 1884. godine, na zemljištu koje je darovao mitropolit Sava Kosanović, a kao projektanti se pojavljuju arhitekti Johan Kellner(4) i Josip Czerny(5). Godine 1884. završena je izrada projekta po kojem je izvedena Crkva posvećena prenosu mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu, a projektant objekta je bio koautor projekta Bogoslovije - Josef Czerny(6). Vjerski objekt je izveden u periodu između 1884. i 1886. godine, a gradnja je izvršena o trošku barona Feodora Nikolića(7). Crkva je posvećena prazniku Prenosa moštiju dabrobosanskog mitropolita Đorđa Nikolajevića, koji je umro 8. 2. 1896. godine(8). Godine 1890. Đorđe Nikolajević, koji je prvobitno želio da bude sahranjen u Crkvi u Reljevu, naložio je izgradnju sopstvene grobnice u srednjem dijelu vjerskog objekta(9). U dodatku testamenta pisanom februara 1893., mitropolit Đorđe Nikolajević mijenja svoju odluku, i traži da se u Crkvi sv. Save u Blažuju kod Sarajeva načini grobnica u koju će se iz Reljeva prenijeti njegovi posmrtni ostaci, ako u Reljevu budu sahranjeni. Mitropolit je 1896. godine sahranjen na groblju Koševo u Sarajevu, a ne u Reljevu(10).
Tijekom većeg dijela austrougarskog perioda Crkva prenos mošti sv. oca Nikolaja je služila isključivo za potrebe đaka i nastavnog kadra Bogoslovije. Godine 1911. Crkva dobija ulogu parohijske crkve, pa služi i narodu nastanjenom u Reljevu i okolici. Godine 1917., obustavljen je rad Bogoslovije u Reljevu, čije je sjedište prebačeno u Sarajevo. Od tada, pa do 1941. godine zgrada Bogoslovije u Reljevu ima funkciju sirotišta. Tokom Drugog svjetskog rata objekti Crkve i Bogoslovije u Reljevu nisu doživjeli razaranja, ali je sveštenik Risto Eranović cijeli tok rata proveo u zarobljeništvu. Nakon 1945. godine, u promijenjenim društvenim okolnostima, Crkva prenos mošti sv. oca Nikolaja i dalje je imala ulogu parohijske crkve, dok je zgrada Bogoslovije adaptirana u osnovnu školu “Gavrilo Princip”. Ta osnovna škola je bila u funkciji tijekom druge polovice XX. stoljeća, sve do konca 1995. godine.
Godine 1996. objekat je devastiran, i od tada škola prestaje sa radom. Godine 2005. izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na fasadama vjerskog objekta, a izvršeni su i radovi u unutrašnjosti objekta. Prethodno je izrađeno idejno rješenje restauracije zgrade Bogoslovije, ali projekat nije izveden. Nakon 1996. godine, Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu je bila čest objekt napada, ali nikada nije teže oštećena. Samo tokom 2009. godine odigralo se pet prijavljenih napada prilikom kojih je pričinjena manja materijalna šteta. Najteži napad se odigrao 12. kolovoza 2009. godine, kada je na objekat pucano iz vatrenog oružja(11). U svibnju 2010. godine, zabilježen je još jedan napad na Crkvu i svešteno lice, prilikom kojeg nije bilo povrijeđenih i nije izazvana materijalna šteta. U periodu od 1996. do 2010. godine objekat Bogoslovije je degradiran usljed ljudskog djelovanja i uticaja atmosferalija te je pristup unutrašnjosti objekta rizičan.
2. Opis dobra
Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu pripada tipu jednobrodnih zasvođenih crkvi sa zvonikom, zidanih kamenim blokovima i opekom, sa polukružno završenim svetištem na istočnoj strani i horom na zapadnoj ulaznoj strani. Po arhitektonskoj koncepciji, u sarajevskoj regiji tokom austrougarskog perioda građena su dva tipa pravoslavnih crkvi: crkve centralne osnove (Crkva Sv. Save - Blažuj(12) i Crkva Uspenja presvete Bogorodice - Pale) i jednobrodne zasvođene crkve sa zvonikom na zapadnoj strani (Crkva Sv. velikomučenika Georgija - Trnovo i Crkva Sv. Ilije - Ilijaš)(13). Crkva ima pravokutnu osnovu ukupnih dimenzija 15,85 m x 6,70 m. U osovini crkve, koja je orijentisana u pravcu zapad–istok, nalazi se zvonik dimenzija 3,10 m x 3,10 m, visine 21,47 m. Visina crkve do sljemena dvovodnog krova iznosi 8,10 m, a do strehe 5,25 m.
U prizemnom dijelu zvonika, na zapadnoj strani, nalazi se glavni ulaz koji čine dvokrilna vrata dimenzija 1,10 m x 2,20 m, a na južnoj strani vjerskog objekta nalazi se još jedan ulaz istog oblika dimenzija 1,00 m x 2,20 m. Unutrašnji prostor crkve sastoji se od priprate(14) sa galerijom iznad, naosa i svetišta. Prvu prostoriju, gledajući sa zapada čini predulaz, koji predstavlja prizemni dio zvonika unutrašnjih dimenzija 1,70 m x 1,70 m. Sa sjeverne strane se nalazi dodatni prostor istih dimenzija kao i predulaz, a sa južne zavojite stepenice širine 70 cm kojima se pristupa horu dimenzija 1,70 m x 3,85 m. Prostor hora je ograđen zidanom pregradom koja se sastoji od 2 stuba dimenzija 45 cm x 45 cm i zakošene ploče širine 40 cm(15). Hor je osvijetljen pomoću lučno završenog prozora dimenzija 1,00 m x 1,80 m koji je smješten na zapadnoj strani. U centralnom dijelu stropa nalazi se drveni otvor dimenzija 70 cm x 70 cm, putem kojeg je omogućen pristup gornjem nivou zvonika, gdje je smješteno crkveno zvono.
Iz predulaza se direktno pristupa pravougaonom naosu čije dimenzije iznose 7,50 m x 5,80 m. Naos je raščlanjen potpornim lucima na 3 traveje, koje su pokrivene krstastim svodovima(16). Osvjetljenje prostora je omogućeno pomoću lučno završenih prozora dimenzija 0,80 m x 1,60 m i okulusa prečnika 0,90 m, smještenog iznad ulaza s južne strane. U osovini naosa, sa istočne strane nalazi se pravokutni amvon zaobljenih uglova, dimenzija 1,60 m x 0,70 m. Na istočnoj strani se nalazi polukružno svetište pokriveno polukalotom. Širina prostora svetišta iznosi 4,50 m.
U središnjem dijelu svetišta smješten je kameni oltar dimenzija 1,10 m x 0,90 m i visine od 1,10 m. Na sjevernoj strani se nalazi proskomidija - zidna niša dimenzija 55 cm x 65 cm i dubine od 25 cm, a na južnoj strani dvokrilni drveni ormar standardne izrade koji ima ulogu đakonikona. Prostor svetišta je osvijetljen pomoću 2 prozora oblika i dimenzija kao i prozori naosa.
Po stilskim karakteristikama Crkva posvećena prazniku Prenosa mošti sv. oca Nikolaja je izvedena u historicističkom stilu(17). U kompoziciji fasada prisutna je vertikalna podjela kontraforima između kojih se pojavljuju dekorativni elementi – frizovi sa slijepim arkadicama. Isti motiv, dopunjen snažnim vijencem u centralnom dijelu, javlja se i na zvoniku. Završna obrada fasada je bihromatska. Fasade su izvedene u vodoravnim trakama bijele i terakot boje, izuzev kamenog sokla visine 50 cm.
Na zapadnoj fasadi, u osovini zvonika, nalazi se drveni portal dimenzija 1,10 m x 2,20 m, iznad kojeg je postavljena polukružna kamena ploča uokvirena arhivoltom, sa podacima o gradnji. U osovini portala iznad, nalazi se lučno završeni prozorski otvor dimenzija 1,00 m x 1,80 m. Između naglašenog vijenca i šatorastog krova zvonika(18) nalazi se bifora dimenzija 1,10 m x 1,80 m.
Sjeverna i južna fasada predstavljaju gotovo simetrične bočne fasade raščlanjene kontraforima, na kojima se nalaze 3 lučno završena prozorska otvora dimenzija 0,80 m x 1,60 m. Južna fasada se razlikuje od sjeverne po tome što je umjesto centralnog prozora izveden ulaz dimenzija 1,00 m x 2,20 m iznad kojeg se nalazi okulus.
Na istočnoj fasadi se nalazi apsida na čijim se bočnim stranama nalazi po jedan prozor dimenzija kao na bočnim fasadama. U sredini, u osovini crkve se nalazi slijepi otvor istog oblika.
U pogledu materijalizacije, vanjski zidovi, zvonik i unutrašnja nosiva konstrukcija crkve su izvedeni od slaganog kamena i opeke debljine od 45 cm. Nosivi zidovi su presvučeni malterom koji je hromatski tretiran s vanjske i unutrašnje strane.
Vanjska vrata su drvena, dok je konstrukcija prozora metalna. Pod prizemnog dijela crkve je kameni i pokriven tapisonom. Pod galerije je sastavljen od kamenih ploča dimenzija 20 cm x 20 cm. Konstrukcija dvovodnog krova crkve je drvena, a pokrov crijep. Zvonik i apsida su pokriveni limom. Visina unutrašnjeg prostora crkve, od nivoa poda naosa do tjemena krstastih svodova iznosi 5,80 m.
Prostor porte je ograđen sa južne, istočne i zapadne strane metalnom ogradom, dok je prostor otvoren prema sjeveru gdje se nalazi padina osigurana zakošenim kamenim zidom.
Tlocrtna osnova zgrade Bogoslovije je u obliku slova „U“, ukupnih dimenzija 33,00 m x 20,50 m. Objekat se sastoji od 3 krila pravokutnog oblika jednakih tlocrtnih osnova, koja se djelomično preklapaju, dimenzija 20,00 m x 13,50 m.
Spratnost centralnog krila iznosi P+2, a spratnost bočnih krila iznosi P+1. Visina centralnog krila do sljemena dvovodnog krova iznosi 16,40 m, a ista visina bočnih krila do sljemena četverovodnih krovova iznosi 14,10 m. Visina do krovne strehe centralnog krila iznosi 13,40 m, a bočnih krila 10,10 m.
Glavni ulaz, usmjeren je ka jugu i njegove ukupne dimenzije iznose 1,60 m x 2,70 m. Ulaz je povezan sa stubištem u kojem se nalaze dvokrake kamene stepenice(19). Na stubište se, kroz sve etaže, nadovezuje hodnik postavljen u smjeru istok–zapad, dimenzija 2,20 m x 18,50 m, kojim su povezani prostori iz sva tri krila (učionice, zbornice i druge pomoćne prostorije). Kvadrature učionica različitih veličina se kreću u rasponu od 20 m2 do 40 m2, raspoređene su na istočnoj, zapadnoj i južnoj strani objekta. Prostorije mokrih čvorova i ostale pomoćne prostorije usmjerene su ka sjeveru. Treća etaža se razlikuje od ostalih po tome što se učionice nalaze samo na južnoj strani južnog krila, a u istoj razini istočnog i zapadnog krila se nalazi tavanski prostor koji je služio kao školsko skladište.
Fasade zgrade Bogoslovije izvedene su bez posebnih ornamenata karakterističnih za historicističke objekte istog perioda. Od fasadnih ornamenata prisutni su samo linijski vijenci između etaža, kao i skromno dekorirani prozorski okviri. Fasade su malterisane i bojene u svijetlosmeđu nijansu boje.
Na južnoj fasadi ističe se centralni dio gdje su smještena 3 reda sa po 7 prozora dimenzija 90 cm x 180 cm(20) i 4 stubišna otvora na istočnoj strani, od kojih su donji dimenzija 120 cm x 270 cm, a gornji dimenzija 120 cm x 390 cm. Na bočnim stranama se nalaze po 2 prozora postavljena u razini prizemlja i prvog kata dimenzija 90 cm x 180 cm.
Istočna i zapadna fasada u oblikovnom smislu predstavljaju nastavak južne fasade, gdje se u razini prizemlja nalazi red od 6 prozora istih dimenzija kao na južnoj fasadi, a u njihovim osovinama iznad se nalaze prozori dimenzija 90 cm x 160 cm.
Sjeverna fasada je sporedna fasada bez vijenaca ili drugih fasadnih ornamenata, sa prozorima različitih dimenzija postavljenih u 3 reda u centralnom dijelu fasade(21). Na bočnim stranama se nalaze 2 reda sa po 3 prozora dimenzija kao na istočnoj odnosno zapadnoj fasadi, a u razini prizemlja na zapadnoj strani nalaze se zazidana sporedna ulazna vrata.
U pogledu materijalizacije zgrade Bogoslovije, vanjski i unutrašnji nosivi zidovi debljine 80 cm u razini prizemlja, su izvedeni na isti način kao i objekat crkve, od slaganog kamena i opeke. Međuspratna konstrukcija je drvena, kao i podovi učionica i holova na katovima, dok je pod prizemlja izveden u vještačkom kamenu. Vanjska i unutrašnja stolarija izrađena je od drveta. Stepenišni kraci širine 150 cm su konzolno izvedeni, a njihova ograda je bila izvedena od željeza kružnog presjeka, dok je rukohvat bio drveni. Konstrukcija krova je drvena, a pokrov od crijepa.
Korisna visina prizemlja iznosi 4,50 m, prvog kata 3,90 m, a visina trećeg kata iznosi 3,60 m.
Ikonostas sa ikonama
Ikonostas Crkve Prenosa mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu je jednostavna zidana pregrada koju krase dvije prijestolne ikone, carske dveri i oslikane bočne dveri. Svi elementi ikonostasa su in situ. Ikonostas, širok 6,70 m i visok 4,60 m, vizualno je podijeljen u dvije razine. U donjoj razini se nalaze 3 lučno završena otvora, od kojih je centralni dimenzija 1,20 m x 2,30 m, a 2 bočna su dimenzija 0,80 m x 2,10 m. Gornja razina ikonostasa je oblika luka, obojen u bijelo i nije ukrašen ikonama.
U centralnom otvoru su smještene drvene, tradicionalno dvokrilne, carske dveri sa jednostavnim geometrijskim ukrasom (krugovi, kvadrati, trokuti...). Carske dveri su flankirane stubovima koji su obojeni na način da podražavaju mermer sa kapitelima na vrhovima. Bočni otvori namijenjeni su južnim i sjevernim dverima na čijim površinama su ikone sa prikazima svetačkih likova. Dveri su završene lučno, sa ukupnom površinom 58 cm x 130 cm.
Na osnovu komparativne analize s ciljem ikonografskog određenja središnjeg lika vertikalne kompozicije sjevernih dveri, pružaju se dvije mogućnosti: sv. Sava(22), prvi srpski arhiepiskop, ili s obzirom da je crkva posvećena sv. ocu Nikolaju, sv. Nikola. Svetac je prikazan kako jednom rukom blagosilja, a drugom drži vladičanski štap. Jednostavnim prizorom dominira crvena boja svečeve raskošne odore suprotstavljena prostoj, tamnoj pozadini. Na južnim dverima prikazana je stojeća figura mladolikog sv. Dimitrija u čijoj pozadini je pejzaž sa arhitekturom živih boja.
Kao i ikone sa bočnih dveri i prestone su izrađene u maniru neoklasicizma tehnikom ulje na drvu. One su gipsom trajno pričvršćene na zidanu površinu ikonostasne pregrade. Ikonografija prestonih ikona je tradicionalna: sa desne strane carskih dveri nalazi se ikona Bogorodica sa Hristom, a s lijeve Hristos. Likovi sa obe prestone ikone prikazani su kako stoje odjeveni u crveni hiton i plavi himation (odnosno maforion). Visina prestonih ikona je 93 cm, a širina 41 cm. Bogorodica u naručju lijeve ruke drži dijete Hrista na čiju je glavicu blago naslonila lice što upućuje na ikonografski tip Bogorodice Nježne. S obzirom da Bogorodica u dlanu desne ruke drži kuglu, tzv. nebeski šar ili mundus čiji vrh ručicama dodiruje maleni Hristos cjelokupan prizor je moguće dovesti u vezu sa ikonografskim tipom Hristos Kosmokrator. Kugla je tirkizno plave boje ukrašena zlatnim trakama sa križem na vrhu.(23)
Lik Krista na prijestolnoj ikoni prikazan je kako mirno stoji i desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži zlatni štap. Slikar je iluziju dubine postigao gradacijom tonova smeđe boje od zlatnožute u vrhu do tamnosmeđe u dnu ikone.
Prema stilskim značajkama moguće je zaključiti da su ikone izvedene koncem XIX. stoljeća. U trenutku izrade odluke podaci o autoru ikona nisu bili poznati.
Plaštanica
Plaštanica, čije stilske karakteristike upućuju na XIX. stoljeće, je izrađena u duhu neoklasicizma tehnikom ulje na platnu. Samo platno, koje je znatno oštećeno (boja je ispucala ili trajno izgubljena na cijeloj slikanoj površini), široko je 68 cm i visoko 48 cm, a obrub od crvenog pliša sa izvezenim stiliziranim križevima širok je 37 cm. Kompozicija je vodoravna, vizualno podijeljena u dva pojasa sa temom Polaganje Krista u grob što je, za plaštanice veoma uobičajeno. Prvim dominira tijelo mrtvoga Krista položeno na bijelu tkaninu dok su u drugom pojasu poprsja Josipa, Marije, Jovana Bogoslova, Marije Magdalene i Nikodima. Bogorodice je blago nagnuta nad Kristovo mrtvo tijelo dok su ostali akteri prizora statični što je s obzirom na stilski iskaz značajka cijelog prizora.
Crkveni namještaj
Od crkvenog namještaja u reljevskoj crkvi se nalazi Hristov grob i klupe jednostavne izrade. S obzirom da su u pogledu dizajna ovi predmeti izrazito skromni sva njihova vrijednost leži isključivo u izvornosti.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu u Sarajevu nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika pod rednim brojem 554.
Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja i Bogoslovija u Reljevu su evidentirani od strane Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta pod imenom „Bogoslovija i crkva u Reljevu“, ali nije upisana u registar spomenika kulture(24).
Crkva je evidentirana kao sakralni objekat arhitektonske pravoslavne religije u studiji „Kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe Kantona Sarajevo“(25), ali nije upisana u registar spomenika kulture.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
- Godine 1884. – Izrada dvije varijante projekta Crkve Prenos mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu, od strane istog projektanta. Varijanta projekta po kojoj je vjerski objekat izveden, doživjela je izvjesne izmjene tokom izvedbenih radova(26);
- Godine 1890. - Iskopana je i ozidana grobnica u centralnom dijelu crkve za mitropolita Đorđa Nikolajevića, u koju nikada nije sahranjen, i vršeni su popratni radovi redovnog održavanja crkve;
- Godine 1911. – Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja dobija funkciju parohijske crkve;
- Godine 1918. – Sjedište Bogoslovije je prebačeno u Sarajevo, a zgrada Bogoslovije u Reljevu je adaptirana u sirotište;
- U periodu između dva svjetska rata vršeni su radovi redovnog održavanja Crkve Prenos mošti sv. oca Nikolaja i zgrade Bogoslovije gdje je bilo smješteno sirotište;
- Nakon 1945. godine izvršena je adaptacija zgrade Bogoslovije u osnovnu školu, a vršeni su radovi redovnog održavanja Crkve;
- Godine 1995. – Obustavljen je rad osnovne škole u zgradi Bogoslovije, i od tada do danas, zgrada je doživjela postupnu devastaciju;
- Godine 2005. – Izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi, kao i radovi redovnog održavanja Crkve, u izvedbi Dabrobosanske eparhije. Tom prilikom je izvršena restauracija fasada, djelomična izmjena pokrova, opravka prozora, uređenje unutrašnjeg prostora. Do tada su na fasadi bile prisutne svijetle monolitne boje (bijela i svijetložuta), a izvedene su horizontalne trake bijele i terakot boje. Izvršeno je uklanjanje originalnih ulaznih drvenih vrata na Crkvi i njihovo prebacivanje u devastirani objekat Bogoslovije, a na njihovo mjesto postavljena su nova drvena vrata. Prethodno je izrađeno idejno rješenje restauracije zgrade Bogoslovije od strane projektanta Borislava Spasojevića, ali nikada nije došlo do njegove realizacije.
5. Sadašnje stanje dobra
Crkva Prenos mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu, nakon radova iz 2005. godine, se nalazi u dobrom konstruktivnom stanju i redovno se održava. Površina poda vjerskog objekta je neznatno deformirana, najvjerojatnije usljed slijeganja tla. Na kružnom prozoru na južnoj fasadi vidljivo je oštećenje prouzrokovano pucnjem iz vatrenog oružja iz 2009. godine.
Bogoslovija u Reljevu danas predstavlja potpuno devastiran objekat. Kretanje u unutrašnjosti objekta je moguće na mjestima gdje nije došlo do kolapsa drvene međuspratne konstrukcije. Pristup svim etažama je moguć, s obzirom na to da su kamene stepenice neoštećene. Instalacije objekta, inventar, najveći dio stubišne ograde, kao i druga oprema su odneseni. Sa sjeverne strane otvoren je neovlašteni ulaz u objekat, tako da se devastacija nastavlja. Vanjska stolarija je oštećena, a fasade u lošem stanju, te je moguće vidjeti konstrukciju od kamena i opeke. Pokrov je oštećen, tako da u unutrašnjost objekta prodire atmosferska vlaga.
Sadašnje stanje ikonostasa sa ikonama
Znatna oštećenja uočljiva su na plaštanici dok je ikonostas sa ikonama u izuzetno dobrom stanju. Na prestonoj ikoni sa prikazom Krista kako blagosilja u predjelu ispod njegove desne ruke, primjetan je manji gubitak boje.
6. Specifični rizici
- Ograničena opasnost od slijeganja tla ispod Crkve Prenos mošti sv. oca Nikolaja;
- Opasnost od potpunog konstruktivnog kolapsa međuspratne konstrukcije Bogoslovije, negativni atmosferski utjecaji i opasnost od zaraze.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH“ br. 32/02 i 15/03 ), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu.
Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje (dobra nastala od prapovijesti do 1960. godine)
C. Umjetnička ili estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
ii. Kvalitet materijala
iii. Proporcije
v. Vrijednost detalja
E. Simbolička vrijednost
ii. Sakralna vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi
F. Ambijentalna vrijednost
iii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G. Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržaj
v. Položaj i smještaj u prostoru
I. Cjelovitost (cjeline, područja, zbirka )
iii. Zaokruženost (kompletnost)
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija:
- kopija katastarskog plana 1852, k.o. Sarajevo (novi premjer), p.l. 443, br. plana: sred. 92; Razmjera 1:2500 (stari premjer k.č. br. 1195/4, k.o. Sarajevo), izdata 12. 1. 2010. godine od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Novi Grad, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- kopija katastarskog plana 1852, k.o. Sarajevo (novi premjer), p.l. 443, br. plana: sred. 92; Razmjera 1:2500 (stari premjer k.č. br. 1195/4, k.o. Crnotina), izdata 12. 1. 2010. godine od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Novi Grad, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- kopija katastarskog plana 1869/1, k.o. Sarajevo (novi premjer), p.l. 378, br. plana: sred. 92; Razmjera 1:2500 (stari premjer k.č. br. 1195/5, k.o. Crnotina), izdata 9. 4. 2010. godine od strane Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Novi Grad, Kanton Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu br. 1195/4, k.o. Sarajevo, broj z.k. uloška 1387 (stari premjer), Nar. br. 065-0-Su-10-001111 od 12. 3. 2010., izdao Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnu parcelu br. 1195/5, k.o. Crnotina, broj z.k. uloška 2122 (stari premjer), Nar. br. 065-0-NarII-010-023751 od 23. 4. 2010., izdao Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u Sarajevu, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:
- Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-90/10 od 11. 1. 2010.;
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-52-1/10 od 8. 1. 2010.;
- Fotodokumentacija:
- Fotografije postojećeg stanja Crkve Prenos mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu uradio arh. Adi Ćorović, 19. ožujak 2010. godine. (fotografisano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10);
- Fotografije postojećeg stanja zidnih slika, ikonostasa i ikona Crkve Uspenja presvete Bogorodice uradila historičarka umjetnosti Aida Bucalović, 19. ožujak 2010. godine (fotografisano digitalnim fotoaparatom Canon, PowerShot SX10IS);
- Tehnička dokumentacija:
- Tehnički nacrti Crkve Prenos mošti sv. oca Nikolaja u Reljevu, 1884., Josef Czerny, snimljeni u Arhivu BiH, Sarajevo, 8. siječanj 2010.;
- Nacrti iz projekta restauracije Bogoslovije izrađeni od strane Borislava Spasojevića iz 2005. godine (fasade i situacija sa tlocrtom).
Korištena literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:
1987. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2 K-Rem. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1987.
1998. Nedžad Kurto. Arhitektura Bosne i Hercegovine – Razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo publishing, MCM, 1998.
1998. Svetlana Rakić. Ikone Bosne i Hercegovine (16 – 19. vijek). Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, 1998.
1998. Jelena Božić. „Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu (1878–1918)“, „Naše starine“, godišnjak republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske. Banjaluka: Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske, 1998.
2005. Zoran M. Jovanović. Azbučnik. Beograd: Muzej srpske pravoslavne crkve, 2005
2005. Odluka o proglašenju graditeljske cjeline Pravoslavne crkve sv. Save u Blažuju zajedno sa grobljem nacionalnim spomenikom, na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 3. do 9. svibnja 2005. godine u Sarajevu
2006. Odluka o proglašenju Katoličke crkve Uznesenja Marijina na Stupu nacionalnim spomenikom, na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 14. do 20. ožujka 2006. godine u Sarajevu.
2009. Odluku o proglašenju Crkve Presvetog Trojstva u Sarajevu nacionalnim spomenikom, na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 12. do 18. svibnja 2009. godine u Sarajevu.
2010. http://www.most.ba/092/060.aspx 20. listopad 2010. godine
(1) http://sr.wikipedia.org/sr - 7. 1. 2010. godine; Osnovni cilj austrougarske vlasti je bio obezbjeđenje uticaja na izbor više crkvene hijerarhije. Pravo postavljanja i smjenjivanja episkopa pripalo je austrougarskom caru, uz formalnu saglasnost carigradskog patrijarha. Istovremeno su mitropoliti dobijali godišnju platu od Zemaljske vlade, čime su izgubili pravo ubiranja crkvenih poreza koje je prešlo na državu. – Jelena Božić, “Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu (1878-1918)”, Naše starine, godišnjak republičkog Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Rebulike Srpske. Banjaluka: Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske. 1998. godina, 93.
(2) Sredinom XIX vijeka pravoslavci u Bosni i Hercegovini su tražili pomoć od Rusije, s obzirom da su grčki mitropoliti fanarioti neprestano tražili od pravoslavne raje novac koji su iznuđivali na grub način. - http://www.most.ba/092/060.aspx 20. oktobar 2010. godine.
Odlazak grčkih mitropolita označilo je obnavljanje domaće strukture Srpske pravoslavne crkve i bolji položaj domaćeg pravoslavnog življa.
(3) http://sr.wikipedia.org/sr - 7. 1. 2010. godine
(4) Johan Kellner rođen je 1853. godine u Brnu u Moravskoj (Češka) gdje je završio Visoku tehničku školu, u kojoj nakon školovanja radi kao asistent za geodeziju i astronomiju. Od 1880. godine radi u Mostaru kao referent za visokogradnju, a od 1882. do 1905. godine radi za Zemaljsku vladu u Sarajevu. Godine 1903. Promoviran je za doktora tehničkih nauka na Tehničkoj školi u Brnu, a nakon penzionisanja 1905. godine proglašen je počasnim članom Tehničkog kluba u Sarajevu. - Nedžad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine – Razvoj bosanskog stila, Sarajevo: Sarajevo publishing, MCM, 1998., 348.
(5) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-52-1/10 od 8. 1. 2010.; Josip Czerny je rođen 1850. godine u Grars-Sebowitzu u Moravskoj (Češka), a umro je 1919. godine u Sarajevu. Pored izgradnje Crkve u Reljevu, Josip Czerny je poznat u Sarajevu po tome što od 1884. godine obavlja dužnost upravnika Gradskog građevnog odjela. - Nedžad Kurto, Nav. dj., 1998., 340.
(6) SPC Reljevo, 1884. - Dokumentacija Arhiva BiH, Sarajevo 7. 1. 2010.
(7) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-52-1/10 od 8. 1. 2010.; Baron Feodor Nikolić, porijeklom iz Ugarske i posjednik velikih imanja u Banatu i Rumuniji bio je po majci unuk kneza Miloša Obrenovića. Od 1882. do 1886. godine radio je kao predstavnik Zemaljske vlade za civilne poslove. - Jelena Božić, Nav. djelo, 1998., 97.
(8) Vidi Odluku o proglašenju graditeljske cjeline Pravoslavne crkve Sv. Save u Blažuju zajedno sa grobljem nacionalnim spomenikom, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 3. do 9. svibnja 2005. godine u Sarajevu
(9) Jelena Božić, Nav. djelo, 1998., 98.
(10) Njegovo tijelo je prebačeno u blažujsku crkvu 1898. godine - Vidi Odluku o proglašenju graditeljske cjeline Pravoslavne crkve Sv. Save u Blažuju zajedno sa grobljem nacionalnim spomenikom, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 3. do 9. svibnja 2005. godine u Sarajevu.
(11) http://www.hayat.ba/vijesti/bih/12474-pravoslavni-hram-u-reljevu-najea-meta-napada-, Sarajevo 7. 1. 2010.
(12) Vidi Odluku o proglašenju graditeljske cjeline Pravoslavne crkve Sv. Save u Blažuju zajedno sa grobljem nacionalnim spomenikom, na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 3. do 9. svibnja 2005. godine u Sarajevu.
(13) Prvi tip javlja se kao konkretizacija romantičarskih težnji za ispoljavanjem nacionalnog identiteta, a drugi tip znatno je češće realizovan, pošto se radi o relativno jednostavnim i prostornim rješenjima. Ta tendencija je rezultat i uticaja vojvođanskih učitelja, koji u određenim slučajevima prenose izvjesne uticaje vojvođanskog baroka. - Jelena Božić, Nav. djelo, 1998., 95.
(14) Priprata se podudara sa predulaznim prostorom. Crkva je malih dimenzija, te nije postojala mogućnost raščlanjenja prostora.
(15) Ploča se nalazi na visini od 90 cm, i služi za postavku muzičkih partitura. Ispod, u nivou poda se nalazi greda visine 30 cm. Između grede i zakošene ploče je slobodan prostor bez ispune.
(16) Jelena Božić, Nav. djelo, 1998., 97.
(17) Jelena Božić, Nav. djelo, 1998., 97.
(18) Oblik krova je vrlo sličan obliku krova zvonika Katoličke crkve Uznesenja Marijina na Stupu (Sarajevo), projektovanom od strane asistenta Josipa Vancaša godine 1891. godine – Vidi Odluku o proglašenju Katoličke crkve Uznesenja Marijina na Stupu nacionalnim spomenikom, usvojenu na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 14. do 20. svibnja 2006. godine u Sarajevu.
Gotovo na isti način Josip Vancaš izvodi zvonik na Crkvi Presvetog Trojstva u Hrasnom (Sarajevo) 1906. godine - Vidi Odluku o proglašenju Crkve Presvetog Trojstva u Sarajevu nacionalnim spomenikom, usvojenu na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 12. do 18. svibnja 2009. godine u Sarajevu.
(19) Širina jednog kraka iznosi 1,50 m.
(20) Prozori zadnje etaže su nešto niži, i njihove dimenzije iznose 90 cm x 160 cm
(21) Dva prozorska otvora u razini prizemlja su proširena, prozor uklonjen, i tako je napravljen dodatni ulaz u objekat.
(22) Svetlana Rakić, Ikone Bosne i Hercegovine (16 – 19. vijek), Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, 1998., 179.
(23) Zoran M. Jovanović, Azbučnik, Beograd: Muzej srpske pravoslavne crkve, 2005.
(24) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-52-1/10 od 8. 1. 2010.
(25) Dopis Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo broj 02-23-90/10 od 11. 1. 2010.
(26) U odnosu na varijantu nacrta na osnovu kojih je objekat izgrađen, izvedeno stanje se razlikuje utoliko što je bočni ulaz izveden na južnoj, a ne na sjevernoj strani. Što se tiče druge varijante, po kojoj Crkva nije izvedena, moguće je uočiti da je izostavljen prostor između naosa i svetišta, tako da je crkva izgubila na dužini. - Jelena Božić, Nav. djelo, 1998., 98.
|
