Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 53/11.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine, donijela je
O D L U K U
I
Historijska građevina - Crkva Majke Božje u Olovu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se sastoji od crkve i pokretne imovine (zbirka ikona, oltarna slika, kadionica i skulptura Bogorodice).
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 681 i 682, posjedovni list broj 1155, z.k. uložak broj 1154, k.o. Olovo, općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteno je izvođenje konzervatorskih i restauratorskih radova, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- dopušteni su radovi koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika, uređenje parcele i s tim vezani manji građevinski i infrastrukturni radovi, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.
U cilju zaštite i osiguranja uvjeta za konzervaciju i restauraciju nacionalnog spomenika, utvrđuju se hitne mjere zaštite:
- ispitivanje i statička analiza konstruktivnih dijelova objekta;
- statička konsolidacija objekta i sanacija konstruktivnih dijelova uz upotrebu istih materijala i tehnoloških postupaka u najvećoj mogućoj mjeri;
- zaštita objekta od negativnih vanjskih utjecaja.
Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretnu imovinu iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe):
- izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeđa na području Bosne i Hercegovine vršit će se na osnovi uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo nadležno za kulturu;
- nadzor nad provođenjem mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši federalno ministarstvo nadležno za kulturu.
IV
Iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ako se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.
Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat dobra u Bosnu i Hercegovinu i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalne i općinske službe, suzdržavat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II-VI ove odluke, te nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.kons.gov.ba).
IX
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 07.3-02.3-71/10-22
26. oktobra 2010. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e nj e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, nacionalni spomenik je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika (Službeni glasnik BiH, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Općinski načelnik općine Olovo podnio je, dana 10.02.2009. godine, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika prijedlog/peticiju za proglašenje Crkve Majke Božje u Olovu nacionalnim spomenikom BiH.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Crkva Majke Božje u Olovu u kontekstu franjevačke tradicije predstavlja značajnu hodočasničku crkvu u Bosni i Hercegovini. Današnja crkva projektovana je od strane arhitekta Karla Paržika 1925. godine. Osamdesetih godina XX stoljeća crkveni prozori zamijenjeni su vitražima slikara Slavka Šohaja koji potpisuje i zbirku ikona sa predstavama Križnog puta. U crkvi se nalazi kadionica, drvena skulptura Bogorodice i vrijedna oltarna slika.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
- podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
U skladu sa članom 12. Zakona o implementaciji odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika utemeljene na osnovi Annexa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, za potrebe vođenja postupka proglašenja kulturnog dobra nacionalnim spomenikom BiH:
- Dopisom br. 07.3-35.2-23/09-238, od 18.12.2009. godine zatražena je dostava dokumentacije i stavovi u vezi sa proglašenjem Crkve Majke Božije u Olovu od: Općine Olovo, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Zemaljskog muzeja BiH i Arhiva BiH;
- Rimokatolički župski ured Gornje Olovo nije dostavio pismeni stav u vezi sa inicijativom o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Crkva Majke Božje se nalazi u Gornjem Olovu, na udaljenosti od 1km jugozapadno od centralnog dijela Olova. Vjerski objekat se nalazi na nadmorskoj visini od oko 650 m, na uskoj visoravni uokvirenom strmom liticom sa zapadne i sjeverne strane, koja nosi naziv Gradina.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. br. 681 i 682, posjedovni list broj 1155, z.k. uložak broj 1154, k.o. Olovo, općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Olovo je grad smješten na udaljenosti od 50km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnom putu Tuzla – Sarajevo, na ušću rijeka Stupčanice i Bioštice, koje dalje tvore rijeku Krivaju. Grad se prostire ispod planine Stoborja.
Olovo se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1382. godine pod imenom „Olovo Plumbum“, a 1415. godine pod nazivom „città de Piombo“. Bogatstvo rudama i mineralima odredili su njegov historijski razvoj, tako da su naselje i grad dobili naziv po rudi olovo(1). Stari rudnik olova bio je poznat mnogo ranije, još u vremenu rimske dominacije u Panoniji, Dalmaciji i Iliriku. U drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivnija eksploatacija bosanskih rudnika olova, između ostalog u Olovu(2).
U srednjem vijeku na navedenom prostoru formiralo se naselje sa gradom koji se nazivao Olovac(3).
Prvi franjevački samostan sa crkvom u Olovu, na mjestu današnje Crkve Majke Božje u Gornjem Olovu osnovan je u 14. vijeku(4). Prvobitna crkva nije bila velika (12,60 x 9,50 m), a njeni masivni zidovi bili su građeni od tesanog kamena(5). Iznutra je bila omalterisana i likovno dekorisana(6). Od stare olovske crkve očuvan je i ključ, koji je istovremeno služio kao vatreno oružje.(7)
Zabilješka o Crkvi Majke Božje u Gornjem Olovu se nalazi u Dubrovačkom ljetopisu od 10. aprila 1454.: "...izmiri se Herceg Stjepan s Dubrovnikom, sa ženom Jelenom, sinom Vladislavom te sa svojim zetom, bosanskim kraljem. Ovom se izmirenju obradovaše oba zeta, a obje njegove kćeri, Katarina i Marija, poslaše darove Gospinoj crkvi u Olovo"(8).
Nakon što je Bosna postala dio osmanske imperije 1463. godine, samostan i crkva su pošteđeni razaranja, a redovnici franjevačkog reda nesmetano nastavljaju svoj rad. Autor Ante Šoljić iznosi tvrdnje da je Olovski samostan stradao 1524. godine, a poziva se na tekst o fojničkom samostanu fra Mije Vjenceslava Batinića(9). Nepovoljna ekonomska i politička klima uticala je na to da, počevši od sredine 17. vijeka, starosjedilačko katoličko stanovništvo počne sa iseljavanjem uglavnom u prekosavske krajeve. Autor Pavao Knezović iznosi tvrdnje da su svi samostani u Bosni 1648. godine opljačkani, osim Olovskog, na osnovu Hronike iz 1890. godine (Euzebije Fermendžin, „Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci Seraphici“, U: Starine JAZU, knj. 22, Zagreb 1890, 1-67, 39)(10). Ubrzo samostan zapada u dugove zbog različitih nameta, tako da je oko 1670. godine privremeno napušten.
Godine 1687. svi franjevci, osim gvardijana, napuštaju samostan i odlaze u Ilok, gdje seli i gvardijan 1700. godine(11).
Godine 1704. samostan i crkva su zapaljeni(12) i od njih su preostale samo ruševine. Od čitavog kompleksa održao se jedino lijevi dovratnik ulaza stare crkve, poznatiji kao Crni kamen oko kojeg su se vjernici skupljali i oko njega palili svijeće(13).
Godine 1887. podignuta je drvena crkva(14), koja se neposredno pred I svjetski rat, 1913. godine srušila.
U periodu između 1886. i 1889. godine izvršena su opsežna arheološka istraživanja pod rukovodstvom Koste Hermana, kada je utvrđeno postojanje temelja stare crkve i samostana, čiji se tlocrti djelimično preklapaju sa ulaznom zonom nove Crkve podignute u prvoj polovini 20. vijeka(15). Godine 1925. Karl Paržik završava projekat vjerskog objekta. Izvedba projekta je počela tek 1930. godine(16), a glavnina izvođačkih radova je završena 1932. godine(17). Pokrivanje objekta izvršeno 1936. godine, s tim da nisu završeni svi radovi.
Godine 1937. završen je projekat pod nazivom „Gradnja kuće za čuvara Rim. kat. Crkve u Olovu“(18). Autor projekta je nepoznat, a dimenzije projektovanog objekta iznose 8,00m x 10,00m i spratnost P+1+Potkrovlje.
Godine 1938. u Crkvi je postavljen kameni oltar s tabernakulom, izrađen od projektanta vjerskog objekta, i tada je u oltar ukomponovan kameni stećak nađen u blizini crkve(19). Tokom II svjetskog rata nisu zabilježena posebna oštećenja na objektu. Po tvrdnji autora Bernardina Matića, u periodu 1959-1961 godina izvršena je izgradnja hora(20) iznad narteksa u armiranobetonskoj konstrukciji, po izmijenjenom projektu, a po tvrdnjama fra Gabrijela Tomića, u istom periodu je izvršeno oblaganje ulaznog portala bračkim kamenom.
Godine 1965. završena je konstruktivna sanacija temelja crkve(21).
Po riječima fra Gabrijela Tomića, iza 1966. godine postavljena je kamena oltarska ploča u izvedbi skulptora Zdenka Grgića(22).
U periodu između 1968. i 1971. godine, izgrađene su dvije prednje kule, od predviđene četiri na sva četiri ugla crkve. Pored toga, bila je planirana izgradnja tornja i trijema koji je trebao zaokružiti prostor predviđen za prijem hodočasnika(23).
Godine 1972, na mjestu stare, podignuta je nova župna kuća na inicijativu fra Leopolda Rochmesa, koja je potom renovirana 2009. godine.
Godine 1978, povodom petstogodišnjice smrti bosanske kraljice Katarine Tomašević, sa obje strane ulaznog portala Crkve postavljene su kamene spomen-ploče.
Godine 1983. izvršena je izmjena prozora na crkvi(24). Postavljeni su namjenski prozori u koje su 1985. godine postavljeni vitraži izrađeni od strane Marijana Ilića iz Zagreba(25).
U periodu između 1986. i 1989. godine vršeni su arheološki i drugi istraživački radovi vezani za lokaciju Crkve Majke Božje, koji su rezultirali izradom preciznog nacrta preklapanja tlocrta stare crkve i samostana i nove crkve, izrađenog od strane Đure Baslera.
Tokom zadnjeg rata u BiH (period 1992-95) nisu zabilježena oštećenja na vjerskom objektu(26).
Godine 2000. urušila se drvena kućica za hodočasnike izvedena u periodu između dva svjetska rata, koja se nalazila zapadno od crkve. Od drvenih ostataka, 2001. godine izveden je provizorni objekat sjeveroistočno od crkve, namijenjen parkiranju vozila koji služe za potrebe samostana.
Godine 2001/02. završen je projekat uređenja šireg poteza Olovskog svetišta.
Godine 2006. godine, izrađen je snimak postojećeg stanja Crkve. Iste godine su na vertikalne pukotine na bočnim zidovima Crkve postavljeni senzori koji bilježe pomjeranje konstrukcije i promjenu veličine pukotina.
Danas olovska Crkva Majke Božje predstavlja hodočasničko mjesto gdje se vjernici okupljaju svakog 14. i 15. avgusta, na dan Sv. Roka, zaštitnika od kuge. U ta dva dana odvija se vjerska procesija, od Crkve Majke Božje u Gornjem Olovu do Crkve svetog Roka u Bakićima(27), koja se u narodu naziva Gospoina.
2 . Opis dobra
Crkva je jednobrodna bazilika građena u neoromaničkom duhu, izvedena u armiranom betonu obloženim rustično obrađenim kamenim blokovima. Crkva ima duboko polukružno završeno svetište na sjevernoj strani, u centralnom dijelu se nalazi naos, a na južnoj ulaznoj strani narteks(28) sa horom iznad i dvije bočne kule. Ispred se nalazi ulazni trijem. Kompletan objekat crkve je prekriven dvovodnim krovom, s izuzetkom centralnog dijela koji je pokriven četverovodnim krovom.
Po stilskim karakteristikama, materijalizaciji, orijentaciji, ali i po dubokom polukružnom svetištu, moguće je uporediti sa crkvom Sv. Josipa u Sarajevu, koja je izrađena po projektu istog autora(29).
Ukupne tlocrtne dimenzije crkve iznose 29,11m x 16,95m, a visina do sljemena četverovodnog krova iznosi 18,96m. Objekat se sastoji od prizemlja, 1. sprata, gdje je smješten hor, i 2. i 3. sprata bočnih kula gdje su smještene sobe za hodočasnike. Vanjske dimenzije kula iznose 4,75m x 4,20m, dok je njihova visina 13,12m.
Unutrašnjost crkve je pokrivena bačvastim svodom raspona 6,25m, osim naosa koji je pokriven križnorebrastim svodom raspona 7,83m.
Ulazni trijem dimenzija 6,25m x 2,10m natkriven je naglašenim dvovodnim krovom čija visina sljemena iznosi 12,87m. Dvovodni krov je oslonjen na masivne kamene zidove debljine 80cm. Pristup trijemu vodi preko naglašenog lučno završenog otvora postavljenog u osovini crkve postavljenoj u smjeru jug - sjever(30).
Narteksu crkve se pristupa pomoću dvokrilnih vrata dimenzija 1,76m x 2,68 m. Dimenzije narteksa iznose 6,25m x 6,16m, a u centralnom dijelu se nalaze 2 kamena stuba dimenzija 55cm x 55cm, na koje je oslonjen lučno završeni hor dimenzija 6,25m x 4,73m(31). Narteks je osvijetljen pomoću dva bočna lučna prozorska otvora dimenzija 1,20m x 3,10m, gdje su smješteni vitraži.
Na bočnim stranama se nalaze kule unutrašnjih dimenzija od po 4,25m x 3,20m koje su s narteksom povezane drvenim vratima dimenzija 94cm x 215cm.
U istočnoj kuli se nalazi grobnica fra Luje Zloušića obnovitelja olovskog svetišta, a u zapadnoj kuli(32) ispovjedaona i stepenice širine 88 cm, kojima se pristupa 1. spratu kule, iz kojeg se pristupa horu, koji je dalje povezan sa spratnom sobom istočne kule smještene iznad grobnice.
U obje sobe za hodočasnike na prvom spratu smještene su drvene stepenice širine 70cm kojima se dalje pristupa sobama iste namjene drugog i trećeg sprata.
Na narteks se nadovezuje centralni dio crkve, odnosno naos kvadratnog oblika unutrašnjih dimenzija 7,83m x 7,83m(33), u kojem se nalaze drvene klupe za vjernike. Naos je osvijetljen sa po tri bočna lučna prozorska otvora dimenzija 0,75m x 2,65m, odnosno 0,75m x 3,65m, gdje su smješteni vitraži.
Duboko polukružno završeno svetište se sastoji od oltarskog dijela približno kvadratne osnove dimenzija 6,25m x 6,20m i polukružne apside prečnika 6,25m. Apsida je prekrivena ravnim stropom koji skriva polukalotu.
Oltarski dio se nadovezuje na naos, a izdignut je sa dva stepenika koja se protežu čitavom širinom naosa. U oltarskom prostoru se nalazi oltarska kamena ploča dimenzija 2,80m x 0,90m x0,17m. Ploča, postavljena na visini od 1,15m je konzolno oslonjena na ekscentrično postavljeni kameni stub pravougaone osnove dimenzija 0,32m x 0,45m.
U istoj osovini, postavljenoj približno u pravcu jug – sjever, iza oltarske ploče nalazi se kameno postolje izdignuto 20cm, dimenzija 3,30m x 2,10m, na kojem se nalazi oltar. Oltar je ukupnih dimenzija 2,70m x 1,40m i visine od 1,10m, a u njegovom centralnom dijelu nalazi se stećak pronađen u blizini Crkve dimenzija 190cm x 90cm x 95cm. Prostor je sa bočnih strana osvijetljen sa po jednim lučnim prozorskim otvorom sa vitražom dimenzija 1,20m x 3,10m.
Oltarski prostor je odvojen od apside masivnim zidom debljine 60 cm, na čijim se bočnim dijelovima nalaze otvori bez vrata dimenzija 86cm x 210cm. U gornjem dijelu zida, u osovini Crkve smještena su 3 lučna prozorska otvora sa vitražima dimenzija 0,60m x 1,50m, odnosno 0,60m x 1,25m. Apsida se nalazi na nižoj koti u odnosu na oltarski prostor za 40cm, a na krajnjoj sjeverozapadnoj strani u osovini crkve nalaze se drvena vrata dimenzija 0,95m x 2,25m kojima je prostor povezan sa vanjskim dijelom. Na bočnim stranama se nalazi po jedan lučno završeni prozorski otvor dimenzija 80cm x 240cm.
Analizirajući fasade, treba reći da se u kompoziciji ne samo fasada, već i volumena i detalja, prepoznaju uticaji Paržikovog učitelja, Hansena i njegovog „vizantizma“(34).
Južna fasada predstavlja simetričnu kompoziciju u čijem se središnjem dijelu nalazi trijem natkriven dvovodnim krovom, a sa bočnih strana kule prekrivene četverovodnim krovovima(35). Vezu trijema i unutrašnjosti Crkve predstavlja centralni drveni portal sa polukružnim nadsvjetlom, uokviren bračkim kamenom, a iznad portala se nalaze tri lučno završene niše(36). U centralnoj niši se nalazi lik kraljice Katarine izrađen u tehnici mozaika. Sa strana portala se nalaze uokvirene kamene ploče dimenzija 90cm x 80cm sa natpisima.
Natpis na ploči zapadno od portala glasi:
BLAŽENA KATARINA
KRALJICA BOSANSKA, TREĆOREDICA SV. FRA-
NJE, KĆI HERCEGA STJEPANA:
SVOJIM JE RUKAMA VEZLA CRKVENO RU-
HO U KRALJEVSKOM DVORU U SUTJESCI.
DONIJELA JE NARODU OKO KRALJEVE SU-
TJESKE NOVU, ZGODNIJU PRESLICU I POU-
ČAVALA SEOSKE ŽENE I DJEVOJKE U RUČ-
NOM RADU.
ZATO I DANAS, IZA 500 GODINA, KATO-
LIČKE SELJANKE OKO KR. SUTJESKE RŰŠE
SE (NOSE NA GLAVI CRNE RUPCE) ZA
DOBROM KRALJICOM KATARINOM.
Natpis na ploči istočno od portala je sljedeći:
DNE 10 IV 1454. IZMIRI SE HERCEG
STJEPAN S DUBROVNIKOM, SA ŽE-
NOM JELENOM, SINOM VLADISLA-
VOM TE SA SVOJIM ZETOM, BOSAN-
SKIM KRALJEM. OVOME SE IZMIRE-
NJU OBRADOVAŠE OBA ZETA A OBJE
KĆERI NJEGOVE KATARINA (ŽENA PRED-
ZADNJEG KRALJA BOSANSKOG STJEPA-
NA TOME) I MARIJA (ŽENA IVANA CRNO-
JEVIĆA, GOSPODARA CRNE GORE) PO-
SLAŠE DAROVE GOSPINOJ CRKVI U
OLOVO.
(Luccari: Ann. Di Ragusa, 168)
Istočna i zapadna fasada predstavljaju bočne fasade u čijem središtu se nalaze 3 lučno završena prozorska otvora namijenjena osvjetljenju naosa, a sa strana po jedan otvor narteksa, odnosno svetišta. Na sjevernoj strani se nalazi apsida, a na južnoj strani trijem sa crkvenim zvonima smještenim u gornjoj zoni, unutar kula iza lučno završenih otvora dimenzija 1,00m x 1,30m. Na istočnoj kuli, u nivou sprata se nalazi uski lučno završeni prozorski otvor dimenzija 80cm x 330cm. Na istom nivou, na zapadnoj kuli se, umjesto prozorskog otvora, nalaze jednokrilna drvena vrata(37) standardnih dimenzija.
Sjeverna fasada predstavlja simetričnu kompoziciju u čijoj se sredini nalazi apsida, iznad koje su smještena 3 prozorska otvora svetišta.
Osnovni konstruktivni sistem crkve (vanjski i unutrašnji nosivi zidovi, stubovi i nosive grede) je izrađen u armiranom betonu, koji je sa vanjske strane presvučen kamenom oblogom, a sa unutrašnje strane je malterisan. Ukupna debljina vanjskih zidova crkve iznosi 60cm, 69cm i 80cm, a debljina polukružno izvedenih zidova apside iznosi 55cm. Debljina zidova bočnih kula iznosi 50cm. Tjeme križnorebrastog svoda kojim je pokriven centralni dio crkve se nalazi na visinskoj koti od +15,40m u odnosu na pod crkve. Visina tjemena bačvastog svoda kojim je pokriven ostatak crkve iznosi 10,50m. Svijetla visina apside je znatno manja, I kreće se u rasponu između 4,00m i 5,80m. Svijetla visina ulaznog dijela crkve - narteksa ispod hora iznosi 3,65m. Svijetla visina prizemlja bočnih kula iznosi 3,62m, prvog sprata 2,47m, drugog sprata 2,37m i trećeg sprata 2,85m.
Konstrukcija krova je drvena, a pokrov Crkve je od pocinčanog lima, sa izuzetkom pokrova bočnih kula koje su pokrivene crijepom.
Stepenice u kulama su drvene, izuzev stepenica zapadne kule kojima je povezano prizemlje i prvi sprat, koje su betonske. Pod crkve je obložen pločama od prirodnog kamena, a pod etaža na kulama i hora je drveni. Oltar je kameni, a vanjski portali, unutrašnja vrata i klupe izrađeni su od drveta. Konstrukcija prozora je metalna.
Na zaravni ispred Crkve Majke Božje, na udaljenosti od 20m jugoistočno od ulaza, nalazi se Crni kamen pravougaone osnove dimenzija 50cm x 35cm i visine od 60cm. Taj kamen predstavlja ostatak in situ lijevog (jugoistočnog) dovratnika prvobitne crkve iz 14. vijeka(38). Do njega, na mjestu desnog dovratnika nalazi se još jedan, naknadno postavljen kamen iste boje i sličnog oblika dimenzija 35cm x 25cm i visine od 40cm.(39)
U okviru iste parcele istočno od Crkve nalazi se provizorni drveni objekat koji služi kao garaža. Južno, izvan parcele na udaljenosti od 40m, nalazi se zgrada župne kuće izgrađena sedamdesetih godina XX vijeka tlocrtnih dimenzija 14,00m x 9,00m i spratnosti P+1+Potkrovlje.
Vitraži i zbirka ikona Slavka Šohaja
Nacrte vitraža i četrnaest ikona u naosu crkve izradio je u periodu od 1984. do 1986. godine hrvatski slikar Slavko Šohaj (Zagreb, 08.06.1908. – Zagreb, 01.03.2003). Slikarstvo je studirao na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu (1926.-1931.) u klasi profesora Becića i Babića. Nakon Akademije kao stipendist francuske vlade boravi u Parizu (1931-1932) gdje pada pod snažan uticaj ranog kubizma, ekspresionizma i fovizma, umjetničkih pravaca koje dosljedno primjenjuje i na ikonama olovske crkve(40).
Na ikonama različitih dimenzija predstavljeno je četrnaest prizora Križnog puta, a u središtu kompozicije uvijek je izmučeni Kristov lik. Da bi posmatraču približio Kristovu patnju, slikar koristi hladne tonove plave, zelene i crvene boje - od najsvjetlijih do najtamnijih. Ikone su izvedene u tehnici tempera na platnu. Ostali sudionici pojedinih prizora Križnog puta su potpuno apstrahirani.
Ikone sjevernog zida Z →I
1. Pilat osuđuje Isusa na smrt, dimenzije 112 cm x 72 cm
2. Isus prima na se križ, dimenzije 67 cm x 67 cm
3. Isus pada prvi put pod Križ, dimenzije 112 cm x 121 m
4. Isus susreće svoju majku, dimenzije 52 cm x 52 cm
5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, dimenzije 67 cm x 67 cm
6. Veronika pruža isusu Rubac, dimenzije 62 cm x 52 cm
7. Isus pada drugi put pod križem, dimenzije 112 cm x 72 cm
8. Isus tješi jeruzalemske žene, dimenzije 67 cm x 67 cm
9. Isus pada treći put pod križem, dimenzije 112 cm x 72 cm
Ikone južnog zida I → Z
10. Isusa svlače i napajaju žučju, dimenzije 67 cm x 67 cm
11. Isusa pribijaju na križ, dimenzije 62 cm x 52 cm
12. Isus umire na križu, dimenzije 82 cm x 52 cm
13. Pieta, Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo, dimenzije 67 cm x 67 cm
14. Isusa polažu u grob, dimenzije 82 cm x 52 cm(41)
Prilikom obnove crkve koja je započeta 1983. godine, raniji prozorski otvori zamijenjeni su sa trinaest vitraža od kojih četiri stoje samostalno a devet u grupama od tri – kao triptisi. Slavko Šohaj je upute za odabir motiva dobio od fra Luke Markešića, tadašnjeg upravitelja svetišta. Izbor motiva bio je uslovljen činjenicom da je olovska crkva marijansko svetište.(42)
Prizori vitraža sjevernog zida I → Z
1. Isus sa Josipom i Marijom
2. Crkva Gospe olovske sa narodom u tradicionalnoj nošnji ispred nje (dio triptiha)
3. Marija na prestolju sa Isusom u naručju (dio triptiha)
4. Marija prima Duha Svetoga sa apostolima (dio triptiha)
5. Marija pobjeđuje zmaja, prezbiterij
Prizori vitraža sjevernog zida I → Z
1. Pohod Marije Elizabeti
2. Motivi iz knjige Otkrivenja, Marija sa mjesecom pod nogama (dio triptiha)
3. Motivi iz knjige Otkrivenja, Marija obučena u sunce (dio triptiha)
4. Motivi iz knjige Otkrivenja, Marija okružena sa dvanaest zvijezda (dio triptiha)
5. Marija pobjeđuje smrt, prezbiterij
Triptih u apsidi
Motiv vitražnog triptiha u apsidi je “Kraljica neba i zemlje”. U središnjem vitražu nalazi se okrunjena Marija, sa desne strane nalazi se vitraž sa likom anđela – simbol neba, a sa lijeve vitraž na kom je lik čovjeka sa ašovom – simbol zemlje.
Stećak u oltaru i oltarna slika
Spolijizacija ili ugradnja ulomaka stare građevine ili spomenika u novi objekat prisutna je u evropskoj, pa tako i bosanskohercegovačkoj historiji od starog vijeka pa do danas. Mnoge srednjovjekovne ali i novovjekovne crkve, džamije i profani objekti u svojim temeljima i zidovima sadrže stećke ili ostatke antičkih građevina.(43)
Olovo je grad izrazito slojevitog naslijeđa stoga ne čudi da je za dominantni element olovskog, posve jednostavnog, oltara upotrijebljen stećak sa neke od brojnih olovskih nekropola. Šefik Bešlagić je u svom kataloško – topografskom pregledu stećaka iz 1971. naveo četrnaest nekropola na području Općine Olovo: Jelaške, Kamensko, Moguš, Drecelj Donji, Križevići, Boganovići, Kozjaci, Olovo, Musići, Dolovi, Slavanj, Krivajevići, Bakići, Dugandžići. Ornament na stećku je izrađen u vidu reljefnog ispupčenja. Unutar dvostruke spiralne okvirne trake nalazi se šest rozeta raspoređenih u dva reda – simetrično i polumjesec. Stećak je dug 177 cm, širok oko 47 cm i visok 84 cm, sa oltarom je povezan betonom.
Oltarna slika Gospina svetišta u Olovu nastala je u prvoj polovini XVIII stoljeća i izrađena je u tehnici ulje na platnu. Visoka je 205 cm i široka 135 cm. Gospa Olovska je na molbu Provincijala Bosne Srebrene fra Joze Andrića, upućenu provincijalu Hrvatske provincije Michalu Trohu, ustupljena svetištu u Olovu. Slika je iz Iloka u Bosnu stigla 1920, no sve do 1964. godine nalazila se u franjevačkom samostanu na Bistriku u Sarajevu kada je konačno prenesena u Olovo. Riječ je o djelu majstora skromnih slikarskih sposobnosti koje nosi odlike italijanskog baroknog slikarstva sa postridentskim ikonografskim programom. Na slici su prikazana dva anđela u činu uzdizanja tonda sa likovima Bogorodice i maloga Isusa na nebo.
Po tvrdnjama Mladena Barbarića oltarna slika Gospa Olovska je kopija nestale čudotvorne ikone. Nastala je na osnovu sjećanja baruna Ivana Brnjaković, Iločanina porijeklom iz Olova. Barun Brnjaković je 1732. godine u Iloku dao izgraditi kapelicu u kojoj je podigao oltar u čast Majke Božje na nebo uznesene(44). Osim nanosa prašine i čađi kojim je intenzitet boja umanjen, slika je s obzirom na vrijeme nastanka u dobrom stanju.
Ostalo pokretno naslijeđe
Gabrijel Jurkić (Livno, 24.03.1886. – 25.02.1974), jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih slikara simbolizma i secesije(45), za crkvu Majke Božje je naslikao ikonu Čudotvorna slika Gospe Olovske. Slika je nastala 1954. godine(46) prema opisu istoimene ikone koja nije sačuvana do danas. Na slici je prikazana Bogorodica koja sjedi na prestolju sa Isusom u krilu, ruke su joj prekrižene, a dva malena anđela spuštaju joj krunu na glavu. Ogrnuta je ogrtačem plave boje koja uz zlatnožutu i crvenu dominira prizrom. U pozadini, s njene desne strane, se nalazi prizor Blagovijesti, a sa lijeve Rođenje Kristovo. Slikar je potpuno odbacio sopstveni likovni izražaj prihvatajući norme klasicističke kompozicije. Ikona dimenzija 65 cm x 48 cm izvedena je uljanim bojama na omorikovoj dasci.
Kadionica je metalna posuda učvršćena na podu, zidu ili ovješena o tri lanca. U nju se stavlja žeravica na kojoj se pali tamjan ili druge mirišljave tvari u počast nekoj osobi, božanstvu ili radi uklanjanja neugodnih mirisa(47). Olovska kadionica izrađena je od bakra, a po formi odgovara nešto skromnijim baroknim kadionicama sa arhitektonskim ornamentima. Na postolju je ispisan tekst na latinskom jeziku GREGORIUS / MASNOVICH / FRAIER.
Drvena Skulptura Djevice Marije, dimenzija 107 cm x 40 cm, izrađena u drugoj polovini 19. stoljeća u austrijskoj drvorezbarskoj radionici Ferdinand Stuflesser. Marija je prikazana u činu molitve, a pod nogama su joj mrtav zmaj – simbol zla i planeta zemlja. Ogrnuta je plavim plaštom koji je ukrašen zlatnožutim floralnim ornamentom. Skulptura je obojena uljanim bojama.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Crkva Majke Božje u Olovu je evidentirana od strane Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta pod imenom „Samostan Svete Marije (Gospa olovska) sa crkvom“, ali nije upisana u registar spomenika kulture(48).
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
- Godina 2001/02 – projekat uređenja šireg poteza Olovskog svetišta, arhitekti Rajko Mandić i Stjepan Roš(49). Projektom obuhvaćeni radovi uređenja šetnica, križnog puta, izrada podzida na strmini sjeveroistočno ispod Crkve, te ograničena izgradnja manjih građevina za potrebe vjerskih obreda poput vanjskog oltara, ispovjedaonice i kosturnice. Osim toga, projekat obuhvata proširenje zgrade župne kuće iz sedamdesetih godina XX vijeka, koja se nalazi izvan parcele gdje je smještena Crkva i izgradnju manjeg parkinga ispred kuće u cilju uklanjanja provizorne garaže kod crkve;
- Maj mjesec 2006. godine – arhitekta Admer Bolić, ispred projektantske kuće Kriva Rijeka d.o.o. iz Olova, izradio je arhitektonski snimak Crkve Majke Božje i shemu oštećenja objekta(50). Dana 24. maja iste godine, stručnjaci iz Trsta(51) su postavili 12 senzora za praćenje povećanja vertikalnih pukotina na bočnim zidovima Crkve. Od tada, obučeni fratri iz Olovskog samostana gotovo svakodnevno arhiviraju tehničke podatke dobijene pomoću senzora konstrukcije.
- Druga polovina 2009. godine – dreniranje temelja oko Crkve. Radovi su izvedeni od strane firme Kriva Rijeka d.o.o. iz Olova, pod rukovodstvom inženjera Alije Smajića.
5. Sadašnje stanje dobra
Crkve Majke Božje u Olovu se nalazi u nezavidnom konstruktivnom stanju, s obzirom da su unutar objekta, na bočnim zidovima, vidljive veće vertikalne pukotine koje nedvosmisleno ukazuju na teži konstruktivni poremećaj izazvan slijeganjem tla ili zbog poremećene statike temelja objekta. Stanje objekta je donekle stabilizirano izvedbom drenažnih kanala, ali je i dalje takvo da zahtijeva hitnu provedbu mjera koje će sprijećiti proširenje pukotina na zidovima.
6. Specifični rizici
- Opasnost od konstruktivnog kolapsa vjerskog objekta
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH“, br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.
Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)
C. Umjetnička ili estetska vrijednost
i. kvalitet obrade
ii. kvalitet materijala
iii. proporcije
v. vrijednost detalja
vi. vrijednost konstrukcije
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iii. djelo značajnog umjetnika ili graditelja
E. Simbolička vrijednost
ii. sakralna vrijednost
iii. tradicionalna vrijednost
iv. vezanost za rituale ili obrede
v. značaj za identitet grupe ljudi
G. Izvornost
i. oblik i dizajn
ii. materijal i sadržaj
iii. namjena i upotreba
v. položaj i smještaj u prostoru
I. Cjelovitost (cjeline, područja, zbirka)
i. fizička cjelovitost (kompaktnost)
iv. nenarušenost stanja
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija
- kopija katastarskog plana br. 681 i 682, k.o. Olovo (novi premjer), p.l. br. 1155, br. plana 9; Razmjera 1:1000, izdata 21.12.2009. godine od strane Geodetske uprave Općine Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Zemljišnoknjižni izvadak za zemljišne parcele br. 681 i 682, k.o. Olovo, broj z.k. uloška 1154, Nar. br. 041-0-Nar-10-002/69 od 08.03.2010. godine, izdao Zemljišno- knjižni ured Općinskog suda u Visokom, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;
- Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-4-4638-1/09 od 23.12.2009. godine;
- Fotodokumentacija
- Fotografije postojećeg stanja Crkve Majke Božje u Olovu od 21. decembra 2009. godine. Fotografirao arh. Adi Ćorović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony DSC – H10) i historičarka umjetnosti Aida Bucalović (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon PowerShot SX10IS);
- Tehnička dokumentacija
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, „Gradnja kuće za čuvara Rim. kat. Crkve u Olovu – 21. juli 1937. godine, Sarajevo“, Olovo: 21. decembar 2009. godine;
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Basler Đuro. Tlocrt Samostana Sv. Marije u Olovu, prema istraživanjima iz 1889. i 1986. godine;
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Paržik Karl. Projekat Gospa olovska, Sarajevo 1925. godine;
- Projekat „Svetišta Gospe olovske“ izrađena od strane arh. Rajka Mandića i arh. Stjepana Roša, Sarajevo 2001. godina;
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, arh. Admer Bolić - Kriva Rijeka d.o.o., Olovo, Arhitektonski snimak Crkve Gospe olovske, 2006. godine;
- Druga dokumentacija
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Josip Dugančić, viši građevinski tehničar. Asanacija Crkve Gospe od Olova i platoa oko iste u Olovu. Sarajevo 15.03.1966. godine, Olovo: 21. decembar 2009. godine;
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Ugovor između Franjevačkog provincijalata u Sarajevu i Marijana Ilića iz Zagreba od 24. novembra 1984. godine;
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Olovo – Gospino svetište, 1983. godine;
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, arh. Rajko Mandić i arh. Stjepan Roš – Maketa Projekta „Svetišta Gospe olovske“ izrađena od strane arh. Žanija Maksimovića, 2002. godine;
- Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Ponuda za izradu željeznih prozora, zanatske radnje Livotop iz Zagreba od 23. jula 1984. godine.
Korištena literatura
Tokom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:
1889. Hörman, Kosta. „Olovo“. Sarajevo: GZM, juli-septembar 1889.
1957. Vego, Marko. Naselja bosanske srednjovjekovne države. Sarajevo: 1957.
1987. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2 K-Rem. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, 1987.
1989. Dimitrijević, Branka. Arhitekt K. Paržik – disertacija. Sarajevo: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1989.
1990. Dr. Marko Karamatić, dr. Andrija Nikić. „Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine”. Zagreb: Privredni vjesnik, 1990.
1992. Karamatić, Marko. “Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914“. Sarajevo: Svjetlo riječi, 1992.
2002. Rauter-Planičić, Biserka. Šohaj, katalog izložbe u Pastoralnom središtu sv. Josip. Mostar: Curija Episcopalis, 2002.
2006. Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2006.
2008. Grupa autora. Zbornik radova sa Znanstvenog skupa Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu. Sarajevo: Franjevačka teologija, 2008.
2008. Živković, Pavo. “Veze Olova i Dubrovnika u srednjem vijeku”. Sarajevo: Zbornik radova sa znanstvenoga skupa „Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004)“, 2008.
2008. Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Prirodnog i historijskog područja – nekropole sa stećcima, nišanima, obeliskom i ostacima crkve sv. Roka u Bakićima Donjim, u selu Bakići Donji, općina Olovo, nacionalnim spomenikom od 9. do 15. januara 2008.
Hadžimuhamedović, Amra.“Grad razgrad“. Sarajevske sveske 21-22(2008): 113-129.
2009. http://www.vijaka.com/zupa_vijaka/susjedne_zupe.htm, 17. decembar 2009.
http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=233, 17. decembar 2009.
http://www.olovo.ba/olovo/turizam.html
(1) Kosta Hörman, „Olovo“, Sarajevo: GZM, juli-septembar 1889, 63.
(2) Desanka Kovačević – Kojić, Gradska naselja srednjevjekovne Bosanske države, Sarajevo: Veselin Masleša, 1978. godine, 34.
(3) Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo: 1957, 84.
(4) Moguće je, da se samostan razvio od crkve, koja se gradila u svakoj naseobini kod majdana. Biće da je osnovan u XIV stoljeću, pošto je uz srebrenički, zvornički i fojnički bio najstariji samostan u Bosni. – Kosta Hörman, „Olovo“, Sarajevo: GZM, juli-septembar 1889, 66.
Da je samostan postao od crkve, potvrđuju neki izvori, jer čitamo: ”da su Olovljani imali crkvu od vajkada, a franjevci ih iz bližih samostana služili, dok napokon uz istu crkvu franjevci samostan načiniše, koji se u iskazu ljetopisa Vadingovih već god. 1400 spominje. To ujedno potvrđuje da je samostan već opstojao u drugoj polovini XIV stoljeća. - Hörman Kosta. Olovo. Sarajevo: GZM, juli-septembar 1889, str. 68.
(5) Temelje samostana otkopao Kosta Herman 1886. godine tokom arheoloških istraživanja iniciranih od strane austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini i tada utvrdio stvarne dimenzije. - Kosta Hörman, „Olovo“, Sarajevo: GZM, juli-septembar 1889, 69.
(6) Kosta Hörman, „Olovo“, Sarajevo: GZM, juli-septembar 1889, 69.
(7) Originalni ključ predstavlja jedinstven predmet koji je imao oblik ključa u koji je bilo moguće smjestiti olovno zrno i ispaliti ga pomoću barutnog punjenja. Barutno punjenje unutar ključa se moglo zapaliti pomoću fitilja koji se postavlalo u ključ preko manje rupe na bočnoj strani.
Original se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu (Kosta Hörman, „Olovo“, Sarajevo: GZM, juli-septembar 1889, 73), a kopija u samoj crkvi.
(8) Lukarević, Dubrovački ljetopis, april 1454. godine.
http://www.vijaka.com/zupa_vijaka/susjedne_zupe.htm
(9) Grupa autora, Ante Šoljić, Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) – Zbornik radova sa Znanstvenog skupa, Sarajevo: Franjevačka teologija, 2008, 7.
(10) Grupa autora, Pavao Knezović, Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) – Zbornik radova sa Znanstvenog skupa, Sarajevo: Franjevačka teologija, 2008, 233.
(11) Dr. Marko Karamatić, dr. Andrija Nikić, “Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine”, Zagreb: Privredni vjesnik, 1990, 55.
(12) Dr. Marko Karamatić, dr. Andrija Nikić, Op. cit, 1990, 55.
Dr. Marko Karamatić, dr. Andrija Nikić, „Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine“, Zagreb: Privredni vjesnik, 1990, 54.
(13) Crni kamen se nalazi in situ.
„Samo u narodnoj predaji ostade tamna uspomena na negda bogato mjesto, te svake godine dolaze sa svih strana Bosne, a i iz Bugarske, Srbije i Arbanaske, vjernici na crkveničku ravan, da se ondje mole kod nekog kamena, što viri iz zemlje kao jedini ostatak stare crkve. Godine 1886, došlo je u Olovo 5000 hodočasnika.“ - Kosta Hörman, Op. cit., 1889, 66.
(14) Kosta Hörman, „Olovo“, Sarajevo: GZM, juli-septembar 1889, 72.
(15) Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Đuro Basler. Tlocrt Samostana Sv. Marije u Olovu, prema istraživanjima iz 1889. i 1986. godine, Olovo: 21. decembar 2009. godine.
Dopis Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-4638-1/09 od 23.12.2009. godine
(16) Originalni Paržikovi nacrti datiraju iz 1925. godine. - Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Karl Paržik. Projekat Gospa olovska, Sarajevo: 1925. godine, Olovo: 21. decembar 2009. godine.
(17) Veliki broj Paržikovim projektom iz 1925. godine predviđenih radova nikada nisu izvedeni. To se prvenstveno odnosi na izgradnju crkvenog tornja sa zvonikom visine od 24,25m do strehe četverovodnog krova, izgradnju kula sa bočnih strana svetišta gdje su bili predviđeni sakristija i soba za svećenike na spratu, te predulaznog trijema koji je trebao zaokružiti prostor namijenjen okupljanju vjernika dužine 17,40m i širine 23,30m. Pored toga, bila je predviđena izgradnja dva bočna trijema koji su se trebali prostirati cijelom dužinom Crkve. - Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Karl Paržik. Projekat Gospa olovska, Sarajevo 1925. godine, Olovo: 21. decembar 2009. godine.
(18) Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, „Gradnja kuće za čuvara Rim. kat. Crkve u Olovu – 21. juli 1937. godine, Sarajevo“, Olovo: 21. decembar 2009. godine.
Iz pronađene dokumentacije se vidi da je područje gdje se nalazi Crkva i kuća pripadalo Kotaru Kladanj i katastarskoj općini Olovo.
(19) Ideja o ubacivanju stećka u kompoziciju oltara iznio je fra Lujo Zloušić. Veći broj stećaka nađenih u okolici Crkve u ranijem periodu su poslužili kao građevni materijal temelja okolnih kuća, pa se na taj način želio zaštititi jedan od posljednjih preostalih stećaka koji su se još nalazili oko Crkve. – svjedočenje fra Gabrijela Tomića na osnovu usmenog razgovora sa fra Lujom Zloušićem iz šezdesetih godina XX vijeka, Olovski samostan, Olovo: 13.01.2010.
(20) Grupa autora, Bernardin Matić, Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) – Zbornik radova sa Znanstvenog skupa, Sarajevo: Franjevačka teologija, 2008, 254.
(21) Radovi su izvedeni od strane poduzetnika Laze Savića - Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Josip Dugančić, viši građevinski tehničar. Asanacija Crkve Gospe od Olova i platoa oko iste u Olovu. Sarajevo: 15.03.1966. godine, Olovo: 21. decembar 2009. godine.
Stručna komisija koju su sačinjavali statičar Hilmo Mujezinović i tehničar Jozo Tokmakčić, ispitujući uzroke pukotina na crkvi, počevši od 1963. godine, ustanovili su da nije postojao statički proračun, već je projektant, na osnovu iskustva, vršio dimenzioniranje konstrukcije. Razni autori, Bernardin Matić, Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) – Zbornik radova sa Znanstvenog skupa, Sarajevo: Franjevačka teologija, 2008, 253.
(22) Svjedočenje fra Gabrijela Tomića, Olovski samostan, Olovo: 13.01.2010.
(23) Dr. Marko Karamatić, dr. Andrija Nikić, „Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine“, Zagreb: Privredni vjesnik, 1990, 55-57.
(24) Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Olovo – Gospino Svetište, 1983. godina. Olovo: 21. decembar 2009. godine.
(25) Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, Ugovor između Franjevačkog provincijalata u Sarajevu i Marijana Ilića iz Zagreba od 24. novembra 1984. godine, Olovo: 21. decembar 2009. godine.
(26) http://www.olovo.ba/olovo/turizam.html
(27) Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Prirodnog i historijskog područja – nekropole sa stećcima, nišanima, obeliskom i ostacima crkve sv. Roka u Bakićima Donjim, u selu Bakići Donji, općina Olovo, nacionalnim spomenikom na sjednici održanoj od 9. do 15. septembra 2008. godine u Sarajevu.
(28) Narteks i naos su međusobno spojeni i nalaze se u istom nivou. Svetište je izdignuto u odnosu na naos s kojim je povezano stepenicama.
(29) Historijska građevina – Crkva sv. Josipa na Marijin dvoru u Sarajevu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine na 35. sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 28. do 02. 04. 2008. godine u Sarajevu. Crkva sv. Josipa u Sarajevu se razlikuje od Crkve Majke Božje u Olovu prvenstveno po tome što predstavlja trobrodnu baziliku, ali u pogledu materijalizacije i oblika pokazuje sličnosti. Karl Paržik projektuje Crkvu sv. Josipa u Sarajevu 1935. godine, dakle 9 godina poslije Crkve Majke Božje u Olovu. Potrebno je naglasiti da je glavnina izvođačkih radova na Crkvi Majke Božje u Olovu završena tek 1936. godine, pa je moguće zaključiti da je projektiranje Crkve u Sarajevu vršeno uporedo sa završetkom izvođačkih radova na Crkvi u Olovu i da su sličnosti rezultat uporednog rada istog stvaraoca.
(30) Otvor je širine 4,80m i visine 9,88m. Istom trijemu je moguć pristup sa bočnih strana kroz lučne otvore širine 1,50m i visine od 3,35m.
(31) Duž vanjskog oboda luka hora nalazi se puna kamena ograda visine parapeta 1,00m. Na južnom zidu iznad ulaznih vrata crkve nalaze se 3 lučno završene niše dimenzija 0,75m x 2,65m, odnosno 0,75m x 3,65m.
(32) Jugozapadna kula je posvećena fra Matiji Divkoviću, umrlom 1631. godine u Olovu - http://www.bosnasrebrena.ba/php/modules.php?name=Sections&op=viewarticle&artid=233
(33) Naos je u odnosu na narteks i svetište širi za oko 150cm. Sličnu kompoziciju tlocrta je moguće prepoznati i na Crkvi sv. Josipa u Sarajevu.
(34) Ista karakteristika se prepoznaje i na ranijem Paržikovom projektu Crkve sv. Josipa u Sarajevu, ali i na kasnijem projektu Crkve u Tesliću.
Gotovo kao kuriozitet izgleda historijski put uticaja i učesnika koji su ih prenosili: Danac Theophil Hansen donio je u bečku arhitekturu polovinom XIX vijeka uticaje vizantijske umjetnosti. Iste uticaje prihvata njegov učenik Čeh Karl Paržik, koji iste ideje primjenjuje radeći u BiH - Branka Dimitrijević, Arhitekt K. Paržik – disertacija, Sarajevo: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1989, 345. i 346.
Svoju naklonost vizantijskoj arhitekturi Hansen je obrazlagao činjenicom da se radi o stilu u kojem su rađene sve crkve na Orijentu, prema tome izvorno kršćanskom. Velika prednost ovog stila je u tome da dobro odgovara materijalima koji su nam na raspolaganju, što se pogotovo odnosi na opeku - Branka Dimitrijević, Nav. djelo, 1989, 26.
Grčkovizantijski uticali na Theophila Hansena se prvenstveno vide u specifičnoj „vizantijskoj“ dekoraciji i oblikovanju prozora. Isti uticaji se uočavaju i u prostornim rješenjima nekih crkvi. Karakterističan primjer predstavlja Kapela u Lembergu-Lavovu (1855-1859) koja ima osnovu upisanog križa, ali se oblicima kupole i tornjića na uglovima udaljila od vizantijskog stila - Branka Dimitrijević, Nav. djelo, 1989, 26.
Karl Paržik svoju arhitektonsku poetiku razvija pod uticajem Hansenovih teorija, i to se vidi u oblikovanju detalja i dekoracije. Po uzoru na istog autora, eksperimentiše sa različitim formalnim pristupima i drugačijim materijalima (armirani beton umjesto opeke koju priziva Theophil Hansen) te na taj način gradi svoj posebni izraz, gdje se ipak jasno prepoznaju uticaji velikog učitelja Theophil Hansena.
(35) Na obje kule se nalaze jednokrilna vrata sa nadsvjetlom ukupnih dimenzija 80cm x 250cm, a iznad lučno završeni prozori dimenzija 80cm x 330cm. Na zapadnoj (lijevoj) kuli se nalazi kamena ploča dimenzija 70cm x 40cm sa natpisom:
OCU BOSANSKE KNJIŽEVNOSTI
FRA MATI DIVKOVIĆU
* 1563 Jelaške † 21.VIII.1631. OLOVO
NAUK KARSTIANSKI
V MNETGIE 1611
(36) Dimenzije bočnih niša iznose 0,75m x 2,65m, a centralne 0,75m x 3,65m.
(37) Postojanje vrata na fasadi u nivou sprata su dokaz da svi Paržikovim projektom predviđeni radovi nisu izvedeni. Na tom mjestu je bila predviđena spratna veza između bočne kule i širokog predulaznog trijema koji nikada nije izveden
(38) Crna boja kamena nije prirodna, već je rezultat dugogodišnjeg obreda paljenja svijeća hodočasnika na prostoru oko jedinog vidljivog ostatka prvobitne crkve. http://www.vijaka.com/zupa_vijaka/susjedne_zupe.htm
(39) Pronalazak Crnog kamena je rezultat arheoloških iskopavanja pod rukovodstvom Đure Baslera iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu izvedenih u periodu 1986-89 godina, a koja su se temeljila na ispitivanjima iz 1886. godine. Rezultati ispitivanja su doveli do izrade preciznog nacrta temelja prvobitnog historijskog kompleksa. Utvrđeno je da su prvobitna crkva i samostan predstavljali jedinstvenu građevinu ukupnih dimenzija 36,65m x 13,40m. Na jugozapadnoj strani se nalazila crkva koja je podužnim zidom bila odvojena od samostana na sjeveroistočnoj strani. Ulaz u prvobinu crkvu i samostan se nalazio na jugoistočnoj strani, s tim da se oltar sa franjevačkim grobnicama nalazio na jugozapadu, a polukružna niša, gdje je bila smještena Gospina slika, na sjeverozapadnoj strani. Na istoj strani, na mjestu samostana nalazio se istak dimenzija 7,50m x 5,90m sačinjen od dvije prostorije. Sjeverozapadni dio arheoloških ostataka samostana se preklapa sa narteksom, kulama i manjim dijelom naosa današnje Crkve Majke Božje.
Tokom iskopavanja, u zoni ulaznog praga prvobitne crkve, u blizini „Crnog kamena“ otkriven je još jedan kamen koji je kasnije dislociran i postavljen na mjesto drugog dovratnika prvobitne crkve.
(40) Biserka Rauter-Planičić., Šohaj, katalog izložbe u Pastoralnom središtu sv. Josip, Mostar: Curija Episcopalis, 2002, 7.
(41) Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2006, 390.
(42) Vitraže je izveo Marijan Ilić iz Zagreba što je moguće zaključiti na osnovu Ugovora o izradi vitraža za crkvu Gospinog svetišta u Olovu, sklopljen u Sarajevu dana 24. novembra 1984. god.
(43) Amra Hadžimuhamedović, “Grad razgrad“, Sarajevske sveske 21-22 (2008): 113-129.
(44) Grupa autora, Stjepan Duvnjak, Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) – Zbornik radova sa Znanstvenog skupa, Sarajevo: Franjevačka teologija, 2008, 115-129.
(45) Likovna enciklopedija Jugoslavije, tom 1 A-J, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod ‘Miroslav Krleža’, 1987, 715.
(46) Grupa autora, Stjepan Duvnjak, Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) – Zbornik radova sa Znanstvenog skupa, Sarajevo: Franjevačka teologija, 2008, 124.
(47) Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2006, 343.
(48) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj 07-40-4-4-4638-1/09 od 23.12.2009. godine.
(49) Maketa projekta koja se čuva u ulaznom dijelu Crkve Majke Božje izrađena je od strane arhitekte Žanija Maksimovića decembra 2002. godine.
(50) Dokumentacija Rimokatoličkog župskog ureda Gornje Olovo, arh. Admer Bolić - Kriva Rijeka d.o.o., Olovo, Arhitektonski snimak Crkve Gospe olovske, Olovo: 2006. godina.
(51) Senzore su postavili docenti sa Građevinskog fakulteta iz Trsta, inženjeri Dario Almezberger i Antonio Rizzo.
|
