Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniki BiH", broj 25/11.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. listopada 2010. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Povijesno područje – Stari grad Kamičak u Ključu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č 7/150 (stari premjer) što odgovara k.č. 1307 (novi premjer), posjedovni list broj 102, k.o. Kamičak (13), općina Ključ, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenogа sukladno Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika na prostoru definiranom u točki I. stavak 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-         dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-         nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnoga spomenika;

-         nije dopušteno razaranje zidanih struktura i odnošenje fragmenata;

-         zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

Vlada Federacije dužna je obezbijediti izradu geodetskog snimka postojećeg stanja nacionalnoga spomenika i izradu Projekta sanacije, restauracije, konzervacije i prezentacije nacionalnoga spomenika.

Projekt sanacije, restauracije, konzervacije i prezentacije treba sadržavati:

-         arheološko istraživanje;

-         čišćenje zidova od rastinja koje predstavlja opasnost za njihovu strukturu;

-         konstruktivnu sanaciju i konsolidaciju oštećenih zidova, kruništa kula i bedema;

-         uređenje staza za pristup nacionalnom spomeniku;

-         postavljanje klupa, korpi za otpatke, putokaza i oznaka za kretanje.

Na svim susjednim parcelama (k.č. 1302, k.č. 1305, k.č. 1306 i k.č. 1308) koje graniče sa zaštićenim prostorom, dopušta se rekonstrukcija postojećih objekata uz zadržavanje postojećih gabarita i visina. Moguća je interpolacija stambenih objekata najveće dopuštene spratnosti P+1, odnosno najveće dopuštene visine od cca 6,50 m do krovnog vijenca.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u kojem  su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnome općinskome sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva  (www.kons.gov.ba).

VIII.

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske« broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH« broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH« broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 301.

IX.

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

X.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 05.1-02.3-71/10-17

26. listopada 2010. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga sukladno Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno člancima  V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju - Starog grada Kamičak, općina Ključ pod rednim brojem 301, na Privremenu listu nacionalnih spomenika.

Općina Ključ podnijela je, dana 10. 4. 2003. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje povijesnog područja – Stari grad Kamičak, općina Ključ, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać je podnio prijedlog /peticiju za proglašenje povijesnog područja – Stari grad Kamičak dana 25.09.2008. godine.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Oko grada Ključa sačuvani su ostaci brojnih utvrđenja, što ukazuje na njegov vojno-strateški značaj; stari grad Ključ koji se nalazi iznad današnjeg grada Ključa tvrđava Kamičak, smještena u naselju Kamičak, dvadesetak km nizvodno od Ključa, i utvrđenje u današnjem naselju Vrpolje, kod ušća Sanice u Sanu. Sva ova utvrđenja treba dovesti u funkciju osiguranja puta koji je prolazio u njihovoj neposrednoj blizini.            

Pisani podaci o srednjovjekovnom gradu Kamičku potječu iz XVIII. stoljeća, kada je imao i posadu, sve do 1824. godine. Napušten je prije 1833. godine. Za sada ne raspolažemo pisanim izvorima o gradu iz vremena srednjovjekovne Bosne.

Prema tipu osnove, obradi kamena, načinu zidanja i vrsti maltera Kamičak predstavlja tipičan srednjovjekovni utvrđeni grad sastavljen od masivne kule na jugozapadnoj strani i obora, izduženog i nepravilnog oblika koji se nalazi na jugoistočnoj strani.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-         povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru,

-         Dopisom broj 05.1-35.2-10/10-1/1 od 12. 7. 2010. godine, zatražena je dostava dokumentacije i stava u vezi sa proglašenjem Starog grada Kamička, općina Ključ, nacionalnim spomenikom BiH od Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Općine Ključ (Služba za prostorno uređenje, stambeno-komunalne, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina).

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Stari grad Kamičak nalazi se na blagom uzvišenju, na lijevoj obali rijeke Sane, u istoimenom naselju, općina Ključ.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č. 7/150 (stari premjer) što odgovara k.č. 1307 (novi premjer), posjedovni list broj 102, k.o. Kamičak (13), općina Ključ, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Župa Banjica je krajem 12. i početkom 13. stoljeća bila u posjedu porodice kneza Hrvatina. Njegov sin, knez Vukoslav Hrvatinić, izdao je 1305. ili 1315. godine jednu povelju u Sanici, koja se 1446. godine javlja kao selo u župi Banjici. Desetak godina kasnije (1325.) sin vlastelin je izdao svoju drugu ispravu u gradu Ključu, i to je prvi spomen ovog naselja u povijesnim izvorima. Ime župe potiče od desne pritoke Sane, koja se u nju ulijeva kod sela Ljubinje, a u njenoj dolini je postojalo i selo Banjica. Centar župe bio je grad Ključ(1). Bosanski ban Stjepan II je 1323/26. godine potvrdio vlast Hrvatinića nad ovom župom, formalno im darujući grad Ključ sa župom Banjicom. Ali, grad je uskoro prešao u ruke ugarskog kralja pošto je 1363. godine knez Vlatko Vukoslavić mijenjao grad Ključ za slavonski grad Bršljanovac. U pitanju je bilo ne samo ovo gradsko naselje, već i sva sela koja su pripadala Ključu. Vlast ugarske države postojala je sve do oko 1382. godine, kada je vojvoda Hrvoje, nakon smrti kralja Lajoša, preduzeo vojne akcije da vrati porodične posjede, u čemu je i uspio, tako da se grad s podgrađem spominje u povelji kralja Stjepana Tomaša 1446. godine(2).

Ključ je izgleda bio jedini grad u župi Banjici, ali su sačuvani ostaci brojnih utvrđenja. Na istoj, lijevoj obali Sane, nalazila se tvrđava Kamičak, a kod ušća Sanice bilo je utvrđenje u današnjem Vrpolju. Oba ova utvrđenja treba dovesti u funkciju osiguranja puta koji je prolazio s njihove lijeve strane(3).

U jednom od priloga u ”Povijesti Jajca (banovine, grada i varoši)”, Lajoš Taloci donosi spisak gradova Jajačke banovine(4). Prema njegovom mišljenju to su slijedeći gradovi: Banja Luka, Bilaj, Bočac, Čerepvar, Greben, Grmeč-grad, Jajce, Jezero, Komotin, Kamengrad, Kotor, Kozara, Krupa na Vrbasu, Oštregrad (Istregrad), Perga, Prusac, Sokol na Plivi, Travnik, Vinac, Vrbenac-grad i Zvečaj. Jelena Mrgić-Radojčić smatra da ovim gradovima treba dodati Ključ na Sani(5). Naime, ovo posljednje utočište bosanskog kralja nije moglo ostati u posjedu turske vojske nakon protuofanzive kralja Matije nakon 1463. i početkom 1464. godine, budući da je sa svih strana bilo okruženo ugarskim teritorijama. Prilaze Ključu branio je s jugoistoka grad Sokol na Plivi, a dalje i Vesela Straža u Uskoplju i grad Livno. Tvrđava Kamičak, koja se nalazila kod istoimenog današnjeg naselja, na lijevoj obali Sane, oko 15 km nizvodno od Ključa, posljednji put se spominje pred pad pod tursku vlast 1495. godine, dok se za Kamengrad zna da je osvojen 1499. godine. Stoga i osvajanje Ključa treba približiti posljednjoj deceniji 15. stoljeća. Jajačku banovinu su u početku dakle činili: Vrbaški Grad, Levač, Kozara, Banja Luka, Kotor, Zvečaj, Greben, Bočac, Komotin, Peć, Jajce, Vinac, Jezero, Sokol, Ključ, Kamičak i Kamengrad. Na ovaj način dobija se jedna teritorija, koja se, izuzevši župu Uskoplje, poklopila s teritorijom Donjih Kraja(6). Turci su 1491. godine osvojili Vinac, a potom su zaobilazeći Jace i Sokol, iz pravca Livna i Glamoča, usmjerili svoje napade na dolinu Sane, gdje su do kraja 15. stoljeća osvojili Ključ, Kamičak i Kamengrad.

Oko 1541. godine, osnovan je Kamengradski kadiluk, koji je u početku obuhvaćao po prilici teritorij donedavnog kotara (sreza) Sanski Most. Od 1565. godine pa do sredine XVII stoljeća njegov se teritorij povećavao sve do Cetingrada. Vjerovatno su ovom kadiluku oko sredine XVI stoljeća pripadale i nahije Ključ i Bilaj(7). Krajem XVI stoljeća Kamengrad je bio u sandžaku Bosni, zatim do iza 1626. godine u sandžaku Bihać(8).

            Ključka kapetanija sa sjedištem u Ključu na Sani obuhvatala je dva kadiluka kliškog sandžaka i to Ključ i Jezero s gradovima Ključ, Kamičak i Jezero, a graničila je s Kamengradskom, Džisri-Sanskom, Petrovačkom i Jajačkom kapetanijom. Ključka kapetanija prvi put se spominje 1694. godine(9).

          O srednjovjekovnom gradu Kamičku nalazimo pisane podatke tek iz 18. stoljeća, kada je imao posadu, sve do 1824. godine. Napušten je prije 1833. godine. Za sada ne raspolažemo pisanim izvorima o gradu iz vremena srednjovjekovne Bosne(10). 

2. Opis dobra

Sistem odbrane srednjovjekovnih država u jugoistočnoj Evropi, pa tako i u Bosni i Hercegovini u 14. i 15. stoljeću, činio je limes utvrđenih gradova, koji su svojim položajem i dispozicijom, a pogotovu fortifikacijskim specifičnostima osiguravali zaštitu svojih stanovnika. Stari gradovi odražavali su stanje društvenih odnosa uspostavljenih između feudalnih gospodara ili plemićkih porodica, čak i samih kraljeva, kao zaštitnika i seljaka. Da bi se to postiglo utvrđeni gradovi bili su matice očuvanja ovakvog sistema, a njihova funkcija prvenstveno odbrambena, mogla je biti državnog značaja ili vojno upravnog, odnosno, mogli su imati ulogu zaštite komunikacija, rudarskih nalazišta, stambenih naselja unutar zidina, a daleko češće podgrađa, koja su se oko njih razvijala. Konačno, ove utvrde mogle su biti samo burgovi, odnosno plemićki zamkovi s branič kulom i okolnim zidovima(11). 

Najveći dio grada danas je zarastao u gusto rastinje i pristup gradu je veoma otežan. Grad je smješten na blagoj uzvisini oko koje se nalazi relativno ravno zemljište. U neposrednoj blizini grada nalaze se stambeni objekti i plodno obradivo zemljište. Od zadnjeg stambenog objekta u naselju koji je od srednjovjekovnog grada Kamička udaljen svega cca 20 m, vodi uski puteljak, staza.

Detaljan opis srednjovjekovnog grada Kamička nikad nije napisan, niti je utvrda detaljno snimljena. U knjizi profesora Husrefa Redžića Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini moguće je naći kraći opis srednjovjekovnog grada Kamička(12). Prema istraživanjima profesora Redžića kao i prema njegovom nacrtu osnove srednovjekovnog grada Kamička, obradi kamena, načinu zidanja i vrsti maltera, može se zaključiti da je Kamičak bio srednjovjekovni utvrđeni grad.  

Srednjovjekovni grad Kamičak se prostire u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Ulaz u grad se nalazi na jugoistočnom zidu obora. Grad se sastoji od masivne kule koja se nalazi na jugozapadnoj strani i obora koji se nalazi na jugoistočnoj strani. Čeona kula je istaknuta u odnosu na izduženi nepravilni oblik obora. Osnova kule ima kružni oblik čija debljina zidova u donjem dijelu iznosi cca 2,5 do 3,2 m, koji se sužavaju prema vrhu. Unutrašnji prečnik ima dimenzije cca 6,0 m a vanjski cca 11,5 m. Zidovi kule su očuvani do visine od cca 8,0 m, a zidovi obora do visine cca 7,0 m. Prvobitna visina zidova kule do krova iznosila je cca od 12 do 15 m. Zidovi kule i obora su zidani lomljenim kamenom sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom. Krov je imao šatorasti oblik i bio je prekriven šindrom. Na sjeveroistočnoj i jugoistočnoj strani kule se nastavljaju masivni bedemi obora čija debljina iznosi cca 0,9 m. Zidovi se od kule šire u blagom zakrivljenju prema kraju obora čija širina na jugoistočnoj strani iznosi cca 26,15 m. Zadnji dio obora pregrađen je poprečnim zidom iste debljine. Širina ovog pregrađenog dijela iznosi cca 8,1 m. Vanjske dimenzije obora iznose cca 36,15 X 26,15 m. Unutrašnje dimenzije glavnog dijela obora iznose cca 25,5 X 21,0 m. U ovom dijelu nema ostataka zidanih niti drvenih zgrada. Uz jugoistočni zid obora bio je prislonjen kameni kontrafor čiji su ostaci i danas vidljivi.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnoga ministarstva kulture i sporta – povijesno područje Stari grad Kamičak je evidentirano i zaštićeno od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH (od 21. 4. 1969. godine, Rješenjem broj:05-815-3.), pod nazivom: Srednjovjekovni grad Kamičak u selu Gornji Kamičak, koji pripada srednjovjekovnom i osmanskom periodu.

U Prostornome planu, faza B-Valorizacija od 1980. do 2000. godine, Stari grad Kamičak, uvršten je u III. kategoriju, pod rednim brojem 126.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Prema dostupnim podacima na lokalitetu nikada nisu poduzimani istraživački niti konzervatorsko-resturatorski radovi.

 5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu, koji je obavljen dana 13. 7. 2010. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-         područje nacionalnoga spomenika je građevinski u lošem stanju; potpuno obraslo u samoniklu vegetaciju, te su, prilaz gradu, kao i detaljno snimanje (pogotovu u mjesecima bujne vegetacije) gotovo u potpunosti onemogućeni;

-         zidovi kule su očuvani do visine od cca 8,0 m, a zidovi obora do visine cca 7,0 m a isti su gotovo u potpunosti obrasli rastinjem, koje predstavlja opasnost za njihovu strukturu.

6. Specifični rizici

Područje Starog grada Kamička je u potpunosti obraslo gustim rastinjem koje je u velikoj mjeri oštetilo strukturu zidova.

Ukoliko se ne poduzmu hitne mjere zaštite, postoji opasnost da dođe do potpunog urušavanja zidova.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Povijesna vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

vi.         Vrijednost konstrukcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima

ii.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

v.          Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija:

-         Kopija katastarskog plana, Razmjera 1:25 000, izdata: 29. 7. 2010. godine, Općinska geodetska uprava Ključ, K.o. Kamičak, broj plana: 3;

-         Prepis posjedovnog lista broj 102 za zemljišne parcelu br. 7/150, NAR. br. 26/03, k.o. Kamičak (13), izdao 29. 7. 2010. godine Sektor za geodetske poslove i katastar nekretnina, Općina Ključ, Unsko-sanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina;

-          Fotodokumentacija:

-         Fotografije postojećeg stanja snimljene su 13.  7. 2010. godine; fotografirala: arhitekta Arijana Pašić, (digitalnim fotoaparatom Canon 1000D);

-          Grafički prilozi.

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine,  korištena je sljedeća literatura:

1959.    Kreševljaković, Hamdija. Naše starine, VI. Sarajevo, 1959.

1980.    Kreševljaković, Hamdija. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: „Svjetlost“, 1980.

2002.    Mrgić-Radojčić, Jelena. Donji Kraji, Krajina srednjovekovne Bosne. Beograd, 2002.

2009.    Mujadžić, Mirzet, i Maslaka, Nijazija. Stari gradovi Unsko-sanskog kantona. Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać i Muzej Unsko-sanskog kantona, Bihać: 2009.

2009.    Redžić, Husref. Srednjevjekovni gradovi BiH. Sarajevo: Sarajevo „Publishing“, 2009.

(1) Jelena Mrgić-Radojčić, Donji Kraji, Krajina srednjovekovne Bosne (Beograd: 2002.), 231.

(2) Ibidem, 231.

(3) Ibidem, 236.

(4) Ibidem, 126.

(5) Ibidem, 127.

(6) Ibidem, 128.

(7) Kadiluk se dijelio na šest nahija

(8) Hamdija Kreševljaković, Naše starine, VI (1959.), 28.

(9) Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini (Sarajevo: 1980.), 150.

(10) Husref Redžić, Srednjevjekovni gradovi BiH (Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2009.), 122.

(11) Mirzet Mujadžić i Nijazija Maslaka, Stari gradovi Unsko-sanskog kantona (Bihać: 2009.), 4.

(12) Husref Redžić, 2009., 123.