Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 38/10.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 9. do 12. veljače 2010. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Povijesna građevina – Obiteljska kuća Đumišića u Banjaluci proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru koji obuhvaća k.č. 98 i 99/1, k.o. Banja Luka 8 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 82/10 i 82/11, zk. uložak broj 855, k.o. Banja Luka (stari premjer), Grad Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenoga sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 9/02, 70/06 i 64/08).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite dobra utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:

-          dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tehničkom održavanju objekta i radovi koji će osigurati održivu upotrebu objekta, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske;

-          potrebno je izvršiti uklanjanje naslaga cementnog maltera nastalih širokim dersovanjem spojnica na fasadama kamenih zidova prizemlja objekta;

-          restauraciju spojnica izvesti korištenjem vapnene žbuke, tako da se žbukom popunjava samo profil spojnica, bez nanošenja žbuke na kamene površine lica zidova.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u kojem su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objave u „Službenom glasniku BiH“.

            Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 06.1-02.3-71/10-4

10. veljače 2010. godine

Sarajevo

Predsjedateljica Povjerenstva

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH” broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Paša Đumišić iz Banje Luke podnijela je, dana 24. siječnja 2007. godine, peticiju/prijedlog Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Obiteljske kuće Đumišića u Banjaluci nacionalnim spomenikom BiH.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Đumišića kuća predstavlja rijedak, vrijedan i izuzetno dobro očuvan primjer stambene arhitekture osmanskog perioda u Banjaluci. Značaj objekta ogleda se i u činjenici da su objekti iz tog perioda izloženi brzom nestajanju. S obzirom na sadašnji arhitektonski izgled objekta, kao i povijesne podatke vezane za mahalu Pobrđe, kao i banjalučki ogranak porodice Đumišić, objekat je najvjerovatnije izgrađen u drugoj polovici XIX. stoljeća.

Obitelj Đumišić je imala značaja kako u razvoju mahale Pobrđe, tako i u javnom, kulturnom, vjerskom i političkom životu Banjaluke i Bosne i Hercegovine.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Sukladno članku 12. Zakona o implementaciji odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika utemeljene na temelju Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, za potrebe vođenja postupka proglašenja kulturnog dobra nacionalnim spomenikom BiH:

-          Dopisom br. 06.1-35-21/2007-2 , od 8. 2. 2007. godine zatražena je dostava dokumentacije i stavovi u vezi sa proglašenjem kuće Paše Đumišić u ul. Sime Pandurovića 67 u Banjaluci od: Grada Banjaluka (načelnika, Organa uprave nadležnog za poslove urbanizma i katastra, Zemljišno-knjižnog ureda Opštinskog suda); Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske; Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske; Paše Đumišić, ul. Sime Pandurovića 67, Banja Luka.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Porodična kuća Đumišića, u ulici Sime Pandurevića br. 67 (bivša Ahmeta Hadžihalilovića) je smještena na lijevoj obali Vrbasa, u banjalučkom naselju Pobrđe, na cca 95 m’ udaljenosti, jugozapadno od nacionalnog spomenika Historijsko područje – Harem Hadži Osmanije (Taline) džamije. Treba istaći da se parceli pristupa slijepom ulicom (čikmom), koja je, de facto, južni odvojak, dužine cca 65 metara, ulice Sime Pandurevića.

Nacionalni spomenik se nalazi na zemljištu označenom kao k.č. 98 i 99/1, k.o. Banja Luka 8 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 82/10 i 82/11, zk. uložak broj 855, k.o. Banja Luka (stari premjer), grad Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

U popisu bosanskog sanžaka iz 1604. godine(1), ne spominje se mahala Pobrđe, niti Hadži Osmanija džamija (Talina, ili džamija Osman-bega Đumišića).

Nakon izgradnje zadužbina(2) Ferhad-paše Sokolovića, koje su postale nukleusom kasnijeg Donjeg Šehera, grad se počinje razvijati u sva četiri pravca: ”... Za nepunih pedeset godina nasta tu, na lijevoj obali Vrbasa, od potoka Crkvine prema jugu, osam mahala i džamija: Daudija ili, kako je još zovu po susjednoj i već spomenutoj medresi, Medreska džamija, zatim Arnaudija ili Teftedarija, na Pobrđu Hadži Osmanija, zatim Simidija, pod Laušom Sefer-agina ili Pećinska, a dalje prema jugu i Gornjem Šeheru još Ajdipašina, Hadži Babina ili Šarena i Medibegova...”.(3)   

U popisu banjalučkih mahala i kuća iz 1851. godine spominje se mahala Pobrđe, koja, u to vrijeme, ima 19 kuća i čijim stanovnicima je bila određena suma od 1710 groša poreza.(4)       

Na austrougarskoj geodetskoj karti iz 1884. godine, jasno je ucrtana Đumišića kuća u mahali Pobrđe.

„...Porodica Đumišić vodi porijeklo iz Male Azije iz mjesta Gümüşhane, nedaleko od obale Crnog mora (na rijeci Harşit, južno od Trabzona), gdje je od davnina bila vlasnik rudnika srebra. Otuda i potječu prezime Đumišić i naziv mjesta Gümüşhane (tur. gümüş=srebro). U dokumentima se često susreće i i perzijska verzija ovog prezimena Sim-zade. Prvi Đumišići u Bosni, dvojica braće hadži Behram i hadži Osman, po svoj prilici, doselili su se u Banju Luku krajem XVI stoljeća i tu počeli kupovati zemlju. Njihovi su potomci, sve do agrarne reforme 1945. godine, bili među najbogatijim zemljoposjednicima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Jedan od spomenute braće hadži Behram-efendi nastanio se u Gornjem Šeheru. On je u Desnoj Novoseliji krajem XVI ili početkom XVII stoljeća podigao džamiju koju je narod prozvao Behram-efendijinom džamijom. Na desnoj plohi minbera nalazio se jedan zapis, najvjerovatnije Behram-efendijin, iz 1047/1637-38. godine. Pored džamije se nalazilo i turbe osnivača. Džamija je zapaljena 26. maja 1993. godine, kada je s njom izgorjelo i turbe. Drugi brat Osman-efendi nastanio se u Pobrđu i tamo podigao hadži Osmaniju ili Talinu džamiju, koja je zapaljena 8. septembra 1993. godine (v. Alija Bejtić, „Banja Luka pod turskom vladavinom“ / Dalje: Bejtić, Banja Luka... o.c.,/, Naše starine I, Sarajevo, 1953., 105-06 i Husedžinović, Dokumenti... o.c., 130 i 578). Tokom četiri naredna stoljeća, ova hanedanska porodica je dala mnogo istaknutih ličnosti u javnom, kulturnom, vjerskom i političkom životu Bosne, među kojima su svakako bili najpoznatiji banjalučki mutesellim i muftija Abdulah Hifzi-efendi Đumišić, jedan od najbližih saradnika Husejn-kapetana Gradaščevića, zapravo duhovni predstavnik njegova pokreta (v. Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo, 1996., 217) i njegov sin Mehmed Nazif Đumišić iz Banje Luke te kadije Muhamed-efendi Đumišić i sin mu Abdulkerim-efendi Đumišić iz Sarajeva. Ovaj posljednji je bio osnivač Sim-zade ili Đumišića ili Drvenije medrese u Sarajevu. Banjalučki i sarajevski Đumišići su dva ogranka jedne te iste porodice. Zato nije slučajno da su Abdulkerim iz Sarajeva i Abdulah Hifzi Đumišić iz Banje Luke ukopani u istom groblju pored Čokadži hadži Sulejmanove džamije u Sarajevu, u narodu poznate i pod nazivom Jedileri (v. Mujezinović, Epigrafika... o.c., I, 448).“ (5)

Početkom 2007. godine, sestre Džehva, Paša i Emina Đumišić su, za dušu svojih roditelja Muhamed-bega i Begzade Đumišić, uvakufile(6) privatnu zbirku porodice Đumišić: 64 rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku (čija se starost kreće od 150 do 600 godina), ukupno 1159 originalnih dokumenata: na osmanskom jeziku (iz XVII-XIX vijeka), kao i njemačkom i bosanskom jeziku (s kraja XIX i početka XX vijeka); 64 starije štampane knjige(7) i 740 pojedinačnih primjeraka stare periodike-časopisa (Biser, Behar, Dječiji novi Behar, El Hidaje, Gajret, Hikmet, Islamska Svijest, Islamski Glas, Jutro, Narodna Pravda, Narodna Uzdanica, Naš Dom, Novi Nehar, Novo Vrijeme, Pravda, Slobodna Riječ, Takvim i Đulistan) za Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.

Od ukupno 64 rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku (30 kompletiranih i 34 fragmenta(8)) koji su u stalnoj inventarskoj knjizi zavedeni pod br. R-10234-10307, njih 29 je kataloški(9) obrađeno u 16 svezaka Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, a planirano je da ostali rukopisi budu obrađeni u 17 svezaka Kataloga.

O važnosti i vrijednosti uvakufljenih originalnih dokumenata na osmanskom, njemačkom i bosanskom jeziku, hafiz Haso Popara, bibliotekar Gazi Husrev-begove biblioteke piše sljedeće: „Nema sumnje da su ovi dokumenti, među kojima ima više fermana, berata, bujuruldija, hudždžeta, murasela, deftera, arzulaha, ilama, temessuka itd., od prvorazrednog značaja za izučavanje kulturne baštine i historije Banja Luke i šire Bosanske krajine u zadnja dva stoljeća osmanske vlasti na ovim prostorima. U njima se spominje više hiljada imena istaknutih ličnosti koje su igrale ključnu ulogu u vjerskom, političkom, vojnom, kulturnom i javnom životu onog vremena.“(10)  

2. Opis dobra

Đumišića kuća je od ulice odijeljena avlijskim kamenim zidom, a parceli sa avlijom, kućom i baštom pristupa se iz ulice Sime Pandurevića (bivša Ahmeta Hadžihalilovića) kroz drvenu kapiju postavljenu u krajnjem sjeveroistočnom uglu zemljišne parcele k.č. br. 98.

Kuća ima dva ulaza: glavni postavljen na njenoj istočnoj strani, orijentisan prema čikmi i bočni ulaz postavljen na njenoj sjevernoj strani.

            Imajući u vidu dispoziciono rješenje same kuće, poziciju ulazne kapije, kao i kaldrmisani prilaz pozicioniran u potezu od ulazne kapije do pomoćnog ulaza u kuću, može se sasvim izvjesno zaključiti da je u dijelu zemljišne parcele k.č. br. 98, sjeverno od kuće bila muška avlija, dok je u dijelu zemljišne parcele k.č. br. 98, istočno od kuće bila ženska avlija.

Muška avlija je, na svojoj zapadnoj strani, povezana sa prostranom baštom (površine cca 17.483 m2) koja se nalazi zapadno i južno od kuće.

Na austrougarskoj karti iz 1884. godine, ucrtana su dva objekta istočno od kuće: na rastojanju od cca 8,50 metara, objekat gabarita cca 4,50 x 9 metara i na rastojanju od cca 8,50 metara, objekat gabarita cca 5 x 7,50 metara.

Prema podacima iz Projekta(11) gospodarskog objekta, prizemni pomoćni objekat dimenzija cca 3 x 9 metara, izgrađen je poslije 1970. godine. Pomoćni objekat je pozicioniran na udaljenosti od cca 5 metara sjeverno od kuće, a cca 22 m' zapadno od ulazne kapije.

Objekat simetrične(12) dispozicije, ima prizemlje (gabarita cca 10,64 x 12,61 m) i kat, koji je, sa svih strana, doksatno prepušten za cca 40-60 cm.

Prizemlje objekta, zidano masivnim kamenim zidovima (kamen Lauš), je u konstruktivnom smislu, kamenim zidovima debljine cca 78 cm, postavljenim u poprečnom pravcu objekta, podijeljeno u tri trakta. Perimetralni zidovi prizemlja imaju debljinu od cca 95 cm.

Kroz pomoćni ulaz (polukružno zasveden otvor dimenzija cca 100 x 190 cm) na sjevernoj strani pristupa se ulaznoj muškoj sobi-halvatu (dimenzija cca 400 x 404 cm) koja je vratima povezana sa muškim havatom (dimenzija cca 403 x 426 cm), a koja su u svojoj izvornoj funkciji, činile selamluk.

U kasnijim intervencijama, u jugoistočnom uglu ulazne muške sobe, dograđeno je drveno stepenište (stepenište zalomljeno pod uglom od 90 stepeni; širine kraka od cca 140 cm; dimenzije stepenika cca 22 x 22 cm) koje je povezuje sa divanhanom na katu. Pod prostorije je urađen od kamenih ploča dimenzija cca 23 x 23 cm.

Pomoćni ulaz je izveden sa vodoravnim užlijebljenjem u tijelu zida zbog konstrukcije tzv. „prijevornice“ (drvene grede) kojima su se vrata osiguravala od nasilnog ulaska u objekat, a na svim prozorima prizemne etaže, sa vanjske strane, su izvedeni demiri od kovanog željeza u funkciji osiguranja objekta.

Veća “muška soba” (halvat) ima po dva prozora (dimenzija cca 79 x 125 cm; visina parapeta je cca 55 cm), na sjevernom i na istočnom zidu. Primijenjen je tip prozora sa polukupolama i čeonim prelomljenim lukovima. Halvat je popođen drvenim podom.

Sve prostorije prizemne etaže su izvedene sa vidljivim gredama, kao i sa daščanim pokrovom greda drvene tavanice, u podgledu.

Glavna ulazna dvokrilna drvena vrata (dimenzija cca 235 x 227 cm) u objekat, su iz ženske avlije, okrenuta ulici, jednostavne obrade u drvetu. Iznad vrata je postavljen drveni pravokutni prozor (dimenzija cca 55 x 85 cm), sa demirima od kovanog željeza na vanjskoj strani, postavljen u funkciju osvjetljenja ulazne prostorije-hajata, koji se nalazi u središnjem traktu prizemlja objekta. Hajat je dubok (dimenzija cca 291 x 847 cm), pozicioniran između perimetralnih podužnih zidova prizemlja. Ima „svijetlu visinu“ od cca 347 cm i denivelisan je za -52 cm, u odnosu na pod ulazne muške sobe-halvata, sa kojim je povezan drvenim vratima (dimenzija cca 87 x 183 cm). Na svojoj južnoj strani, vratima (dimenzija cca 152 x 156 cm) povezan je sa magazom. Neposredno uz glavna ulazna vrata, prislonjena uz južni poprečni zid, nalazilo se je drveno stepenište, koje je vodilo na kamariju i divanhanu.

Naime, u kasnijim intervencijama, ovo stepenište je ukinuto, a kamarija na spratnoj etaži transformirana u sobu. Položaj ovog stepeništa je i danas vidljiv u podgledu tavanice hajata.

Magaza (dimenzija cca 225 x 847 cm) je, također pozicionirana između perimetralnih podužnih zidova prizemlja. Svijetla visina magaze iznosi cca 307 cm, a denivelisana je za +40 cm, u odnosu na pod hajata. U južnom zidu magaze je izveden jedan prozorski otvor (dimenzija cca 65 x 58 cm) u središtu južnog zida, a jedan (dimenzija cca 79 x 125 cm).

U konstruktivnom smislu, etaža kata ima tri trakta: istočni sa tri sobe (dimenzija, respektivno od sjevera prema jugu, cca 494 x 508 cm, cca 340 x 508 cm i cca 394 x 508 cm), središnji (prostor divanhane) i zapadni u kojem se nalaze manja soba, „kuća“-kuhinja (dimenzija cca 439 x 354 cm) i kupatilo sa ostavom (dimenzija cca 325 x 354 cm).

Dok je u ostalim krajevima Bosne položaj kuhinje najčešće u prizemlju objekta, pa „visinom“ prolazi kroz dvije etaže, u Bosanskoj krajini i Banjaluci, prostorija sa ognjištem, „kuća“ ili kuhinja, je redovito pozicionirana na spratnoj etaži(13), što je slučaj i sa Đumišića kućom. Kuhinja prvobitno nije imala tavanice, a dim je izlazio na krovište i dalje se evakuirao, u primjerima stambene arhitekture iz osmanskog perioda u Banjaluci, najčešće, kroz krovne badže. U kasnijem periodu iznad kuhinje je izgrađena drvena tavanica, pa je „kuća“ odijeljena od tavanskog prostora.

Vodnica, na kojoj je bio nužnik i držala se u posudama voda, više ne postoji. Kod svih tipološki sličnih kuća vodnica je bila spojena jednokrakim stepeništem sa baštom, pa je, s obzirom na poziciju kuhinje, za pretpostaviti da se vodnica nalazila na zapadnoj strani objekta i da je bila orijentisana prema bašti.

U sadašnjoj dispoziciji kata centralno mjesto zauzima divanhana (dimenzija cca 174 x 1260 cm) koja je pozicionirana cijelom dužinom objekta, od sjevernog do južnog perimetralnog zida. Osvijetljena je po jednim prozorom (dimenzija cca 70 x 130 cm) postavljenim u perimetralnim zidovima. U njenom sjevernom kutu je izlazni krak stepeništa iz prizemne etaže. Drveno stepenište je izvedeno sa tahtapošom.(14)  

Jedina reprezentativnija prostorija na katnoj etaži je veliki ženski čardak – „ćošak“, pozicioniran na sjeveroistočnom kutu objeta. Ova prostorija (dimenzija 494 x 508 cm) je osvijetljena sa po dva prozora (dimenzija cca 70 x 130 cm, na parapetnoj visini od cca 75 cm) postavljenim u vanjskim zidovima. Soba je opremljena sećijama postavljenim uz prozore i zastrta bosanskim ćilimima.

Svijetla visina prostorija na katu iznosi cca 250 cm.

Kuća je građena od tradicionalnih materijala – kamena (zidovi prizemlja), kao i drveta i ćerpiča (bondručna konstrukcija na katu).

Krovna konstrukcija je rađena od drveta. S obzirom na čađavost greda krovne konstrukcije, možemo pouzdano zaključiti da je sačuvana originalna krovna konstrukcija iz perioda kada je ognjište „kuće“ bilo u funkciji.

            Primijenjena je konstrukcija uspravnih stolica, koje su na kutovima ukrućene kosnicima. Srednje podrožnice su kosnicima oslonjene na vodoravne grede vezače postavljene u podužnom pravcu objekta. Krovište je izvedeno bez sljemene podrožnice a u gornjoj zoni rogovi su učvršćeni drvenim gredama raspinjačama, postavljenim na 2/3 visine krovišta. Kao krovni pokrivač je primijenjen biber-crijep, a strehe su izvedene bez oluka.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Nema dostupnih podatak o tome da li je objekat uživao režim prethodne zaštite, odnosno da li je bio evidentiran i valoriziran.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nakon katastrofalnog zemljotresa koji je 1969. godine zadesio Banjaluku i Đumišića kuća je pretrpjela znatna oštećenja: od ukupne bruto građevinske površine objekta od cca 275 m2, građevinsko vještačenje(15) je pokazalo da je procenat oštećenja objekta bio cca 34%.

Prema tabelarnom iskazu procenta učešća i oštećenja građevinsko zanatskih i instalaterskih radova, struktura oštećenja objekta je bila sljedeća: nosivi vertikalni elementi-zidovi i stubovi su bili oštećeni u procentu od cca 40%; nosivi vodoravni elementi u procentu od cca 10%; pregradni zidovi u procentu od cca 50%; malterisane površine su bile oštećene u procentu od cca 80%; krovna konstrukcija i dimnjaci, oštećenje u procentu od cca 50%; pokrov objekta od biber crijepa oštećenje u procentu od cca 20%; fasade objekta, kao i unutrašnji moleraj objekta su bile oštećene u procentu od cca 100%.

            U elaborata za sanaciju, dat je okvirni opisni pregled oštećenja objekta prouzročenih potresom iz 1969. godine: Svi zidovi kata imaju vodoravne, okomite i dijagonalne pukotine i ispune mjestimično odvojene od kostura. U prizemlju: u sjevernom zidu nadprozornici popucali okomite pukotine; na sjeverozapadnom kutu objekta okomita pukotina, kamen razmaknut; na sjeveroistočnom kutu objekta dijagonalna pukotina; na sredini istočnog zida jedna dijagonalna pukotina od visine vrata prema dolje; poprečni-ukrutni zid (unutrašnji zid postavljen u pravcu sjever–jug, pozicioniran između prostorija muškog halvata i ulaznog dijela sa stepeništem) je imao vodoravnu pukotinu. Na ostalim zidovima nisu bile vidljive pukotine.

Elaborat je predvidio čišćenje spojnica kamenih zidova prizemlja od žbuke i njihovo zatvaranje cementnim malterom. Ispucale kamene natprozornike u prizemlju objekta je bilo potrebno zamijeniti novim kamenim monolitnim blokovima, ili izradom armiranobetonskih natprozornika. Na terenu je evidentirano da je izvršeno djelomično preziđivanje istočnog prizemnog zida, u zoni sjeverno od vrata, izvršeno je zaptivanje svih spojnica cementnim malterom, a spojnice široko dersovane. Ispucali su natprozornici zamijenjeni kamenim natprozornicima.

Navedenim elaboratom, u prizemlju objekta, bilo je predviđeno uspostavljanje (zidanje) unutrašnjih poprečno-ukrutnih zidova od cigle, debljine 25 cm, postavljenim u pravcu sjever–jug, pozicioniranim u muškom halvatu i magazi. Ovi ukrutni zidovi trebali su biti temeljeni, a na svojim krajevima, na spojevima sa kamenim poprečnim zidovima prizemlja, trebali su biti izvedeni sa okomitim armiranobetonskim serklažima (armiranim sa 4Æ12 i uzengijama Æ6/25 cm) a sa postojećim poprečnim zidovima biti povezani spojnim željezima Æ6 mm postavljenim, kroz fuge postojećeg zida na svakih 60 cm visine. Uvidom u stanje objekta na terenu (2009.) konstatovano je da taj prijedlog nije realiziran.

Zidove ispune na katu bilo je planirano na kutovima učvrstiti željeznim klamfama, ispune od ćerpiča mjestimično prezidati šupljom ciglom i vezati na skelet na isti način, a drvene dijelove bondručne konstrukcije, prije malterisanja, obložiti trskom. Uvidom u stanje objekta na terenu (2009.) konstatovano je da ni taj prijedlog realiziran.

Elaborat sanacije je predviđao rješenje izvođenja vodoravnog i okomitog sprezanja tavanice i krovne konstrukcije. Grede tavanice su trebale biti spregnute postavljenim vlačnim dijagonalama (daskama 5 x 14 cm) zakucanim za stropne grede-tavanjače, uz eventualnu upotrebu drvenih podmetača (debljine najviše cca 5 cm) za poravnavanje visine, te spregnute postavljenim tlačnim dijagonalama (grede 12 x 12 cm) fiksiranim vijcima sa maticom za stropne grede-tavanjače. Uvidom u stanje objekta na terenu (2009.) konstatovano je da taj prijedlog nije realiziran. Krovna konstrukcija ima rješenje tipično za banjalučke tradicionalne stambene kuće iz tog perioda (vidjeti u opisu spomenika), a nikakva atipična rješenja spregova za utezanje konstrukcije, prilikom uvida u stanje objekta na terenu (2009.) nisu uočena.

5. Sadašnje stanje dobra

U građevinskom smislu objekat se se nalazi u dobrom stanju.

U donjim zonama zidova na katu, evidentirana su površinska oštećenja maltera, koji je otpao sa donjih završetaka doksatne bondručne konstrukcije.

Zbog starosti vlasnika i korisnika objekta, unutrašnjost objekta se nalazi u zapuštenom stanju, a život u objektu se, de facto, odvija u svega 4 prostorije.

Na parceli označenoj kao k.č. br. 82/11, upisanoj u zk. ul. br. 855 k.o. Banja Luka, površine 12185 m², u svojini(16) Đumišić Paše, kćeri Muhameda, sa 95/96 dijelova i Halila Šeranića, sina Mustajbega, sa 1/96 dijelova, prema izvodu iz Regulacionog plana „Lauš 1“, koji je usvojen i objavljen u „Sl. glasniku Grada Banja Luka“ br. 18/07, predviđena je izgradnja stambenih objekata.

Skupština grada Banja Luka, na 46. sjednici održanoj 8. 10. 2007. godine, donijela je Odluku br. 07-013-645/07 o donošenju Regulacionog plana „Lauš – 1“.

Prostorni obuhvat Regulacionog plana „Lauš-1“ iznosi 45 ha, a granica obuhvata polazi: u sjevernom dijelu – od Karađorđeve ulice, u zapadnom dijelu – dio ulice Miloša Matića i Vladimira Rolovića, u južnom dijelu – ulica Franca Šuberta. Jugoistočna granica obuhvata se spušta ulicom Sime M. Jorgića do rijeke Crkvene, i obuhvat se završava u Karađorđevoj ulici.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima („Službeni glasnik BiH” broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

B.         Povijesna vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u povijesti)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.          Kvalitet materijala,

iii.         Proporcije,

iv.         Kompozicija,

v.          Vrijednost detalja,

vi.         Vrijednost konstrukcije.

D.         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i.          Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

E.         Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

F.         Simbolička vrijednost

i.          Tradicionalna vrijednost,

ii.          Značaj za identitet skupine ljudi.

G.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.          Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.

H.         Izvornost

i.          Materijal i sadržaj,

ii.          Tradicija i tehnike,

iii.         Položaj i smještaj u prostoru.

Sastavni dio ove odluke su:

-          Imovinsko-vlasnička dokumentacija:

-         Kopija katastarskog plana, k.č. 98 i 99/1, k.o. Banja Luka VIII-2 (novi premjer), br. plana Banja Luka-93; Razmjera 1:1000; izdata 6. 2. 2002. godine od strane Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina;

-         Posjedovni list - Prepis, br. 10-952-2-2349/2007, od 1. 3. 2007., za parcele br. 98 i 99/1, k.o. Banja Luka 8; izdala Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

-          Fotodokumentacija:

-         Fotografije postojećeg stanja Povijesne građevine – Porodične kuće Đumišića u Banjaluci snimljene su 25. septembra 2009. godine; fotografirali: arh. Emir Softić (fotografirano digitalnim fotoaparatom FujiFilm FinePix S8100fd); kand. arh. Nermina Katkić (fotografirano digitalnim fotoaparatom Sony Cyber-Shot DSC-H10).

-          Tehnička dokumentacija:

-         Tehnički snimci postojećeg stanja Povijesne građevine – Obiteljske kuće Đumišića u Banjaluci (Tlocrti prizemlja i kata); dana 25. rujna 2009. godine mjerili i snimali: Nermina Katkić, kand. arh., i arhitekta Emir Softić; Crteže uradila Nermina Katkić;

-         Projekat gospodarskog objekta, Situacioni plan, Mj 1:500, Investitor Đumišić Begzada, Urbanistički zavod Banja Luka, Banja Luka, 23. 6. 1970. godine.

-          Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:

-         Projekat sanacije. Objekat u ul. Hadžihalilovića 23 u Banjaluci., P.P. „Projekt“ Banja Luka, izrađen 70-tih godina XX. stoljeća.

-          Ostala dokumentacija:

-         Rješenje (o prestanku državnog vlasništva i uspostavljanju ranijeg vlasničko-pravnog odnosa prema građevinskom zemljištu označenom kao k.č. br. 82/11, upisanoj u zk. ul. br. 855 k.o. Banja Luka) br. 11-476-33/08, od 11. 2. 2007. godine, Odjeljenje za imovinsko-pravne poslove, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka;

-         Dopis Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, br. 132/2008, od 14. srpnja 2008. godine, upućen Emina-hanumi Đumišić iz Banjaluke;

-         Odluka br. 07-013-645/07 o donošenju Regulacionog plana „Lauš – 1“, Skupština grada Banja Luka, 2007. godina;

-         Regulacioni plan „Lauš – 1“, Prilog br. 5. Plan prostorne organizacije, R=1:1000, Urbanistički zavod Republike Srpske, a.d. Banja Luka, rujna 2007. godine.

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja Povijesne građevine – Obiteljske kuće Đumišića u Banjaluci nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1953.    Bejtić, Alija, “Banja Luka pod turskom vladavinom”, “Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u 16. i 17. vijeku”, Sarajevo, Naše starine (Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine), br. I, 1953.

1989.    Škaljić, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost, 1989.

1999.    Husedžinović, Sabira, Džamije Banja Luke u planovima austrijskih ratnih karata iz XVIII stoljeća, Sarajevo: Orijentalni institut, Prilozi za orijentalnu filologiju 47-48, 1999.

2005.    Husedžinović, Sabira, Dokumenti opstanka, Vrijednosti, značaj, rušenje i obnova kulturnog naslijeđa, Zenica: Muzej grada Zenice, 2005.

2008.    Popara, Haso, “Tri banjalučka arzulaha”, Prilog historiji Banja Luke, Sarajevo: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XXVII-XXVIII, 2008.

(1) Opširni popis bosanskog sanžaka iz 1604. godine, Sv. III (Naziv originala: Defter-i-mufassal-i liva-i Bosna cild salis, Ankara, Tapu Kadastro, Kuyûd-1 Kadîme Arşivi TD 479), Sarajevo: Bošnjački institut Zűrich, Odjel Sarajevo: Orijentalni institut, 2000.

(2) Ferhad-paša Sokolović je na prostoru između potoka Crkvine i Vrbasa, u periodu od 1579. do 1587. godine, izgradio ukupno 216 javnih objekata. (Bejtić, Alija, “Banja Luka pod turskom vladavinom”, “Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u 16. i 17. vijeku”, Sarajevo: Naše starine (Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine), br I, 1953., 97)

(3) Bejtić, isto djelo, 103 - Autor navedenog rada, Alija Bejtić, je mislio na 50 godina nakon izgradnje zadužbina Ferhad-paše Sokolovića, dakle, pedesetak godina poslije 1587. godine, tj. na prvu polovinu 17. vijeka (op. E. Softić).

(4) Podatak preuzet iz dokumenta (akv. br. 139, folio 6a) pohranjenog u Državnom arhivu u Sarajevu (Bejtić, isto djelo, 115).

(5) Popara, Haso, “Tri banjalučka arzulaha”, Prilog historiji Banja Luke, Sarajevo: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XXVII-XXVIII, 2008., 70.

(6) Na svaki rukopis, dokument, knjigu i časopis stavljen je pečat sa natpisom “VAKUF MUHAMEDA I BEGZADE ĐUMIŠIĆ, BANJA LUKA 2007.” i u njemu upisan redni broj, pri čemu su rukopisi označeni sa slovom R, časopisi sa slovom P, štampane knjige sa slovom E, a dokumenti sa slovom A. (Podaci preuzeti iz dopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, br. 132/2008, od 14. jula 2008. godine, upućen Emina-hanumi Đumišić iz Banjaluke)

(7) Među kojima i prvo izdanje prevoda Kur'ana na naš jezik od Miće Ljubibratića, sa posvetom prevodiočeve supruge Mare Muhamedu Đumišiću (Popara, 2008., 71).

(8) “... 34 su nekompletna i predstavljaju samo kraće i duže fragmente pojedinih djela.” (Popara, 2008., 70).

(9) Kataloški brojevi rukopisa porodice Đumišić iz Banjaluke i brojevi stranica na kojima su obrađeni u 16. svesku Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa su: 8844 (str. 7-8), 8850 (str. 1213), 8866 (str. 35-36), 8884 (str. 53), 8890 (str. 75-77), 8891 (str. 77-79), 8902 (str. 93-94), 8906 (str. 98), 8924 (str. 140), 8927 (str. 142), 8928 (str. 142-143), 8936 (str. 149), 8890 (str. 75-77), 8943 (str. 154-155), 8947 (str. 157), 8949 (str. 158-159), 8956 (str. 167-168), 8974 (str. 211), 8975 (str. 212), 8980 (str. 219-220), 8990 (str. 228), 9030 (str. 276-277), 9066 (str. 313-314), 9107 (str. 375-377), 9163 (str. 437-438), 9264 (str. 529-531), 9265 (str. 531-533), 9360 (str. 670-671) i 9369 (str. 678). (Podaci preuzeti iz dopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, br. 132/2008, od 14. jula 2008. godine, upućen Emina-hanumi Đumišić iz Banjaluke).

(10) Popara, isto djelo., 71.

(11) Projekat gospodarskog objekta, Situacioni plan, Mj 1:500, Investitor Đumišić Begzada, Urbanistički zavod Banja Luka, Banja Luka, 23. 6. 1970. godine.

(12) Na prostoru Banja Luke, dispozicija objekata stambene arhitekture iz osmanskog perioda, je najčešće simetrična. (Husedžinović, Sabira, Dokumenti opstanka, Vrijednosti, značaj, rušenje i obnova kulturnog naslijeđa, Zenica: Muzej grada Zenice, 2005., 164).

(13) Husedžinović, Isto djelo.., 164

(14) tahtapôš, tahtòpeš m (pers.) od dasaka skovan nepomični sto nad stepenicama ili u uglu divhane starinskih kuća na kome se drži staklarija tahtapuş < pers. tahta-pūš (pers. tahte “daska” i pers. pūš, prez. osn. od inf. pūšiden “pokriti” (Izvor: Škaljić, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989, 596)

(15) Projekat sanacije. Objekat u ul Hadžihalilovića 23 u Banja Luci., P.P. “Projekt” Banja Luka, izrađen 70-tih godina 20. stoljeća. Iako je ova dokumentacija naslovljena kao “Projekat”, radi se u kraćem elaboratu, koji je proizišao iz tehničkog anketiranja oštećenih objekata nakon potresa 1969. godine.

(16) Po zahtjevu Đumišić Paše, na osnovu člana 44. stav 3. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske (“Sl. glasnik RS”, br. 112/06), Rješenjem Odjeljenja za imovinsko-pravne poslove, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banjaluka, br. 11-476-33/08, od 11. 2. 2007. godine, utvrđen je prestanak državnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog odnosa prema građevinskom zemljištu označenom kao k.č. br. 82/11, upisanoj u zk. ul. br. 855 k.o. Banja Luka.