Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 38/12.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 13. jula 2009. godine, donijela je
O D L U K U
I
Arheološko područje – Rimska vila (Villa Rusticae) u Višićima, (lokalitet „Kućišta“) sa ostacima iz rimskog antičkog perioda, ranog i kasnog srednjeg vijeka (slavensko naselje i groblje), općina Čapljina, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini arheološko područje – ostaci vile i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području, koje je smješteno u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata: k.č. 821/1, k.č. 821/2, posjedovni list broj 910, k.č. 822/2, k.č. 823, k.č. 824/1, k.č. 824/2, (novi premjer), što odgovara k.č. 1081/1dio z.k. uložak broj 514 i k.č. 1081/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 336, k.č. 825, (novi premjer), što odgovara k.č. 1078/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 1949 (novi premjer), što odgovara k.č. 985/3 (stari premjer), k.č. 1951/1 i k.č. 1951/2, (novi premjer), posjedovni list broj 858, što odgovara k.č. 986/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 503, k.č. 838, (novi premjer), što odgovara k.č. 1074/1 i 1075/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 15, k.č. 840, (novi premjer), posjedovni list broj 936, što odgovara k.č. 1075/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 841, (novi premjer), posjedovni list broj 936, što odgovara k.č. 1074/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 839, (novi premjer), posjedovni list broj 613, što odgovara k.č. 1075/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 15, k.č. 842, (novi premjer), posjedovni list broj 521, što odgovara k.č. 1073/4 (stari premjer), k.č. 843, (novi premjer), posjedovni list broj 521, što odgovara k.č. 1073/3 (stari premjer), k.č. 862 (novi premjer), posjedovni list broj 249, što odgovara k.č. 985/1 (stari premjer), k.č. 863 (novi premjer), posjedovni list broj 238, što odgovara k.č. 985/2 (stari premjer), k.č. 1938 i k.č. 1939 (novi premjer), posjedovni list broj 11, k.č. 1940 (novi premjer), posjedovni list broj10, k.č. 1941(novi premjer), posjedovni list broj12, što odgovara k.č. 1060dio (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 1950 (novi premer), posjedovni list broj 958, što odgovara k.č. 986/1(stari premjer), z.k. uložak broj 4, k.č. 832 (novi premjer), posjedovni list 987, što odgovara k.č. 1077(stari premjer), z.k. uložak broj 123, k.č. 834/1 (novi premjer), posjedovni list broj 987, što odgovara k.č. 1076/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 123, k.č. 826/1 (novi premjer), posjedovni list 987, što odgovara k.č. 1078/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 546 i 826/2 (novi premjer), posjedovni list broj 203, što odgovara k.č. 1078/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 788 (novi premjer), što odgovara k.č. 1162/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 163, k.č. 789 (novi premjer), što odgovara k.č. 1090/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 844, k.č. 790 (novi premjer), što odgovara k.č. 1089/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 844, k.č. 791/1 (novi premjer), što odgovara k.č.1088/4, 1088/3 i 1088/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 695, k.č. 791/2 (novi premjer), što odgovara k.č. 1088/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 695, k.č. 791/3 (novi premjer), što odgovara k.č. 1087dio (stari premjer), z.k. uložak broj 514, k.č. 799 (novi premjer), što odgovara k.č. 1086/1 i k.č. 1086/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 1038, k.č. 800 (novi premjer), što odgovara k.č. 1085/1 (stari premjer), z.k uložak broj 602 i k.č. 1085/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 969, k.č. 810 (novi premjer), što odgovara k.č. 1084/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 214, k.č. 811 (novi premjer), što odgovara k.č. 1083dio (stari premjer), k.č. 812 (novi premjer), što odgovara k.č. 1083dio (stari premjer), k.č. 813 (novi premjer), što odgovara k.č. 1083dio (stari premjer), z.k. uložak broj 223, k.č. 814 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/2dio (stari premjer), k.č. 815 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/2dio (stari premjer), k.č. 816 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 367, k.č. 817 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/1dio (stari premjer), k.č. 818 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 577, k.č. 1931 (novi premjer), što odgovara k.č. 987/6 (stari premjer), z.k. uložak broj 879 i k.č. 987/3dio (stari premjer), z.k. uložak broj 1041, k.č. 819 (novi premjer), što odgovara k.č. 1081/1dio (stari premjer), k.č. 820 (novi premjer), što odgovara k.č. 1081/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 514, k.č. 850/1 (novi premjer), što odgovara k.č. 1073/6dio (stari premjer), z.k. uložak broj 876, k.č. 850/2 (novi premjer), što odgovara k.č. 1073/6dio (stari premjer), z.k. uložak broj 876, k.č. 852 (novi premjer), što odgovara k.č. 1073/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 876, k.č. 854 (novi premjer), što odgovara k.č.1072/5dio (stari premjer), z.k. uložak broj 875, k.č. 856 (novi premjer), što odgovara k.č. 1072/3dio (stari premjer), z.k. uložak broj 879, k.č. 858/1 (novi premjer), što odgovara k.č. 1072/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 879, k.č. 858/2 (novi premjer), što odgovara k.č. 1072/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 879, k.č. 859 (novi premjer), što odgovara k.č. 1070/3dio (stari premjer), z.k. uložak broj 402 i k.č. 1070/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 390, k.č. 860 (novi premjer), što odgovara k.č. 1070/2 dio (stari premjer), z.k. uložak broj 402, i k.č. 1070/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 390, k.č. 1948 (novi premjer), što odgovara k.č. 1070/4, z.k. uložak broj 390, k.č. 1070/6 (stari premjer), z.k. uložak broj 402 i k.č. 1070/7 (stari premjer), k.č. 1949 (novi premjer), što odgovara k.č. 985/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 697, k.č. 1946 (novi premjer), što odgovara k.č. 1068/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 878, k.č. 1945 (novi premjer), što odgovara k.č. 1066 (stari premjer), z.k. uložak broj 875, k.č. 1944 (novi premjer), što odgovara k.č. 1066 (stari premjer), z.k. uložak broj 875, k.č. 1943 (novi premjer), što odgovara k.č. 1063, 1064 (stari premjer), z.k. uložak broj 1040, k.č. 1942 (novi premjer), što odgovara k.č. 1061 (stari premjer), z.k. uložak broj 864, k.č. 1937 (novi premjer), što odgovara k.č. 1057 dio (stari premjer), z.k. uložak broj 633, k.č. 1936 (novi premjer), što odgovara k.č. 1057dio (stari premjer), z.k. uložak broj 633, k.č. 1934 (novi premjer), što odgovara k.č. 987/10 (stari premjer), z.k. uložak broj 879 i k.č. 987/11 (stari premjer), z.k. uložak broj 1041, k.č. 1933 (novi premjer), što odgovara k.č. 987/12 (stari premjer), z.k. uložak broj 824 i k.č. 987/4 (stari premjer), z.k. uložak broj 1041, k.č. 1932 (novi premjer), što odgovara k.č. 987/5 (stari premjer), z.k. uložak broj 1041, k.o. Višići, općina Čapljina, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
Prvi stepen zaštite obuhvata prostor označen kao: k.č. 821/1, k.č. 821/2, posjedovni list broj 910, k.č. 822/2, k.č. 823, k.č. 824/1, k.č. 824/2, (novi premjer), što odgovara k.č. 1081/1dio z.k. uložak broj 514 i k.č. 1081/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 336, k.č. 825, (novi premjer), što odgovara k.č. 1078/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 1949 (novi premjer), što odgovara k.č. 985/3 (stari premjer), k.č. 1951/1 i k.č. 1951/2, (novi premjer), posjedovni list broj 858, što odgovara k.č. 986/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 503, k.č. 838, (novi premjer), što odgovara k.č. 1074/1 i 1075/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 15, k.č. 840, (novi premjer), posjedovni list broj 936, što odgovara k.č. 1075/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 841, (novi premjer), posjedovni list broj 936, što odgovara k.č. 1074/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 839, (novi premjer), posjedovni list broj 613, što odgovara k.č. 1075/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 15, k.č. 842, (novi premjer), posjedovni list broj 521, što odgovara k.č. 1073/4 (stari premjer), k.č. 843, (novi premjer), posjedovni list broj 521, što odgovara k.č. 1073/3 (stari premjer), k.č. 862 (novi premjer), posjedovni list broj 249, što odgovara k.č. 985/1 (stari premjer), k.č. 863 (novi premjer), posjedovni list broj 238, što odgovara k.č. 985/2 (stari premjer), k.č. 1938 i k.č. 1939 (novi premjer), posjedovni list broj 11, k.č. 1940 (novi premjer), posjedovni list broj10, k.č. 1941(novi premjer), posjedovni list broj12, što odgovara k.č. 1060dio (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.č. 1950 (novi premer), posjedovni list broj 958, što odgovara k.č. 986/1(stari premjer), z.k. uložak broj 4, k.č. 832 (novi premjer), posjedovni list 987, što odgovara k.č. 1077(stari premjer), z.k. uložak broj 123, k.č. 834/1 (novi premjer), posjedovni list broj 987, što odgovara k.č. 1076/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 123, k.č. 826/1 (novi premjer), posjedovni list 987, što odgovara k.č. 1078/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 546 i 826/2 (novi premjer), posjedovni list broj 203, što odgovara k.č. 1078/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 546, k.o. Višići. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;
- nije dopušteno oranje dublje od 25 cm;
- nije dopušteno odlaganje otpada;
- potrebno je kontinuirano čišćenje prostora od samonikle vegetacije.
Drugi stepen zaštite obuhvata prostor označen kao: k.č. 788 (novi premjer), što odgovara k.č. 1162/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 163, k.č. 789 (novi premjer), što odgovara k.č. 1090/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 844, k.č. 790 (novi premjer), što odgovara k.č. 1089/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 844, k.č. 791/1 (novi premjer), što odgovara k.č.1088/4,1088/3 i 1088/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 695, k.č. 791/2 (novi premjer), što odgovara k.č. 1088/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 695, k.č. 791/3 (novi premjer), što odgovara k.č. 1087dio (stari premjer), z.k. uložak broj 514, k.č. 799 (novi premjer), što odgovara k.č. 1086/1 i k.č. 1086/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 1038, k.č. 800 (novi premjer), što odgovara k.č. 1085/1(stari premjer), z.k uložak broj 602 i k.č. 1085/2 (stari premjer), z.k. uložak broj 969, k.č. 810 (novi premjer), što odgovara k.č. 1084/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 214, k.č. 811 (novi premjer), što odgovara k.č. 1083dio (stari premjer), k.č. 812 (novi premjer), što odgovara k.č. 1083dio (stari premjer), k.č. 813 (novi premjer), što odgovara k.č. 1083dio (stari premjer), z.k. uložak broj 223, k.č. 814 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/2dio (stari premjer), k.č. 815 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/2dio (stari premjer), k.č. 816 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 367, k.č. 817 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/1dio (stari premjer), k.č. 818 (novi premjer), što odgovara k.č. 1082/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 577, k.č. 1931 (novi premjer, što odgovara k.č. 987/6 (stari premjer), z.k. uložak broj 879 i k.č. 987/3dio (stari premjer), z.k. uložak broj 1041, k.č. 819 (novi premjer), što odgovara k.č. 1081/1dio (stari premjer), k.č. 820 (novi premjer), što odgovara k.č. 1081/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 514, k.č. 850/1 (novi premjer), što odgovara k.č. 1073/6dio (stari premjer), z.k. uložak broj 876, k.č. 850/2 (novi premjer), što odgovara k.č. 1073/6dio (stari premjer), z.k. uložak broj 876, k.č. 852 (novi premjer), što odgovara k.č. 1073/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 876, k.č. 854 (novi premjer), što odgovara k.č.1072/5dio (stari premjer), z.k. uložak broj 875, k.č. 856 (novi premjer), što odgovara k.č. 1072/3dio (stari premjer), z.k. uložak broj 879, k.č. 858/1 (novi premjer), što odgovara k.č. 1072/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 879, k.č. 858/2 (novi premjer), što odgovara k.č. 1072/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 879, k.č. 859 (novi premjer), što odgovara k.č. 1070/3dio (stari premjer), z.k. uložak broj 402 i k.č. 1070/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 390, k.č. 860 (novi premjer), što odgovara k.č. 1070/2dio (stari premjer), z.k. uložak broj 402, i k.č. 1070/1dio (stari premjer), z.k. uložak broj 390, k.č. 1948 (novi premjer), što odgovara k.č. 1070/4, z.k.uložak broj 390, k.č. 1070/6 (stari premjer), z.k. uložak broj 402 i k.č. 1070/7 (stari premjer)(1), k.č. 1949 (novi premjer), što odgovara k.č. 985/3 (stari premjer), z.k. uložak broj 697, k.č. 1946 (novi premjer), što odgovara k.č. 1068/1 (stari premjer), z.k. uložak broj 878, k.č. 1945 (novi premjer), što odgovara k.č. 1066 (stari premjer), z.k. uložak broj 875, k.č. 1944 (novi premjer), što odgovara k.č. 1066 (stari premjer), z.k. uložak broj 875, k.č. 1943 (novi premjer), što odgovara k.č. 1063, 1064 (stari premjer), z.k. uložak broj 1040, k.č. 1942 (novi premjer), što odgovara k.č. 1061 (stari premjer), z.k. uložak broj 864, k.č. 1937 (novi premjer), što odgovara k.č. 1057dio (stari premjer), z.k. uložak broj 633, k.č. 1936 (novi premjer), što odgovara k.č. 1057dio (stari premjer), z.k. uložak broj 633, k.č. 1934 (novi premjer), što odgovara k.č. 987/10 (stari premjer), z.k. uložak broj 879 i k.č. 987/11 (stari premjer), z.k. uložak broj 1041, k.č. 1933 (novi premjer), što odgovara k.č. 987/12 (stari premjer), z.k. uložak broj 824 i k.č. 987/4 (stari premjer), z.k. uložak broj 1041, k.č. 1932 (novi premjer), što odgovara k.č. 987/5 (stari premjer), z.k. uložak broj 1041. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- prostor je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez nadzora nadležne službe zaštite;
- prilikom obavljanja istražnih radova obavezno je osigurati prisustvo arheologa;
- nije dopušteno oranje dublje od 25 cm;
- nije dopušteno odlaganje otpada;
- potrebno je kontinuirano čišćenje prostora od samonikle vegetacije.
IV
Svi pokretni nalazi koji tokom arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen tokom arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.
V
Iznošenje pokretnih nalaza iz tačke I stav 2. ove odluke i tačke IV stav 1. ove tačke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ako se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inozemstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.
Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat dobra u Bosnu i Hercegovinu i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
VI
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VII
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VIII
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
IX
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www. kons.gov.ba).
X
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
XI
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 05.1-2-40/09-36
8. jula 2009. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi člana 2, stav 1, Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta podnio je, dana 28. maja 2008. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog područja – Rimska vila, Višići, općina Čapljina, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člaka V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Vila u Višićima pripadala je tipu velikih imanja (fundusa) koji, ograđeni zidovima velikih dužina, imaju u svom centru grupu luksuzno opremljenih zgrada u kojima su stanovali vlasnici. Oko njih bile su raspoređene i najpotrebnije prostorije domaćinstva i radionice, zajedno s poljoprivrednim i drugim zgradama koje su bile smještene podalje od grupe luksuznih zgrada. Od imanja u Višićima za sada su otkrivene samo centralne zgrade s potrebnim domaćinskim prostorijama i zanatskim radionicama. Centar građevinskog kompleksa i jednu od najvažnijih funkcija u sklopu zgrada imalo je, svakako, centralno mjesto za život, s četiri strane okruženo otvorenim kolonadama u smislu samostanskog trijema (peristila) - omiljeno uređenjeu primorskim i toplim krajevima u rimsko doba.
Istraživanja vile dala su dosta novih rezultata - vila je jedan od rijetkih objekata koji datiraju iz ranog doba Carstva. Očuvani mozaici i zidno slikarstvo pružaju uvid u umjetničko stvaranje. Značajni nalazi u vili nisu ograničeni samo na rimski period. Slavensko naselje s grobljem na ruševinama vile, dalo je niz dragocjenih podataka.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;
- uvid u sadašnje stanje dobra;
- kopiju katastarskog plana;
- zemljišnoknjižni izvadak;
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.
Prema odredbi člana V stav 2. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija je dužna pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je dopisom broj:
- 05.1-35-155/08-2, od 02.06.2008. godine, zatražila dostavu dokumentacije;
- 05.1-36-155/08-3, od 07.10.2008. godine, zatražila dostavu katastarskih podataka;
- 08-35-2/09-26, od 10.04.2009. godine godine zatražila dokumentaciju i stav vlasnika u vezi sa proglašenjem lokaliteta Arheološko područje – Rimska vila (Villa Rusticae) – Višići, (lokalitet „Kućišta“), općina Čapljina, nacionalnim spomenikom BiH, od Općine Čapljina, Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Federalnog ministarstva prostornog uređenja;
- 08-2-14/09-39, od 17.07.2009, informacija o donesenoj odluci za predmetno dobro;
- 05.1-35-23/09-115, od 17.07.2009, zahtjev za dostavu informacije o pokretnom ahrološkom materijalu od Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu:
- 05.1-36.1-9/09-206, od 09.11.2009, zahtjev za dostavu katastarskih podataka;
- 05.1-36.1-9/09-243, od 30.11.2009, zahtjev za dostavu kopije katastarskog plana šireg obuhvata;
- 05.1-36.1-1/10-3, od 06.01.2010, zahtjev za dostavu zemljišnoknjižnih izvadaka;
- 05.1-36.1-1/10-84, od 29.06.2010, urgencija za dostavu zemljišnoknjižnih izvadaka;
- 05.1-36.1-7/11-18, od 31.01.2011, urgencija za dostavu zemljišnoknjižnih izvadaka;
- 05.1-36.1-7/11-24, od 09.02.2011, godine, zatražili identifikaciju katastarskih čestica;
- 05.1-36.1-7/11-33, od 09.03.2011, zahtjev za dostavu identifikacije novih sa starim premjerima;
- 05.1-36.1-7/11-36, od 16.03.2011, zahtjev za dostavu zemljišnoknjižnih izvadaka;
- 05.1-36.1-7/11-67, od 17.06.2011, urgencija za dostavu zemljišnoknjižnih izvadaka;
- 05.1-36.1-7/11-109, od 21.09.2011, urgencija za dostavu zemljišnoknjižnih izvadaka;
- 05.1-36.1-7/11-204, od 15.12.2011, zahtjev za dostavu zemljišnoknjižnih izvadaka;
- 05.1-36.1-7/11-211, od 22.12.2011, zatražili identifikaciju katastarskih čestica;
- 05. 05.1-36.1-11/12-30, od 14.02.2012. godine, zatražili identifikaciju katastarskih čestica-urgencija;
- 1-36.1-11/12-38, od 28.02.2012. godine, zatražili dostavu dokumentacije-zemljišnoknjižne izvatke.
Nakon toga, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:
- dopisom broj: 02-35-23/09-48, od 22.04.2009. godine, Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta obavijestio je Komisiju da je dobro bilo zaštićeno Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH broj 05-TB-772-1/66, od 27.05.1966. godine;
- dopisom broj:05.1-36-9/09-60, od 10.06.2009. godine, Općina Čapljina, Služba geodetskih i imovinsko-pravnih poslova dostavila izvod iz posjedovnog lista za predmetno dobro;
- dopisom od 14.10.2011. godine, Općinski sud Čapljina obavijestio Komisiju, da će zemljišnoknjižni izvadci za Villu Rusticae u Višićima kod Čapljine biti dostavljeni nakon pripreme;
- dopisom od 03.03.2011. godine, Općina Čapljina, Služba geodetskih i imovinsko-pravnih poslova dostavila identifikaciju katastarskih čestica;
- dopisom od 31.10.2011. godine, Općinski sud Čapljina dostavio zemljišnoknjižne izvatke;
- dopisom od 23.12.2011. godine, Općinski sud Čapljina dostavio zemljišnoknjižne izvatke i obavještenje o nemogućnosti dostave zemljišnoknjižnih izvadaka za k.č. 1070/7, jer parcela nije formirana, odnosno cijepana;
- dopisom 053-Su-12-000 146, od 24.02.2012. Općinski sud Čapljina dostavio zemljišnoknjižne izvatke;
- dopisom od 21.03.2012. godine, Općinski sud Čapljina dostavio zemljišnoknjižne izvatke;
- do momenta donošenja odluke stav vlasnika nije dobijen.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Na lokalitetu „Kućišta“, na nadmorskoj visini od 20 m, geografskoj širini 43° 03.75.3' i geografskoj dužini 17° 42.972' nalazila se rimska villae rustica u selu Višićima.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. 821/1 i k.č. 821/1, posjedovni lista broj 910, k.č. 822/2, k.č. 823, k.č. 824/1, k.č. 824/2, k.č. 825, k.č.. 1949, k.č. 1951/1 i k.č. 1951/2, posjedovni list broj 858, k.č. 838, k.č. 840 i k.č. 841, posjedovni list broj 936, k.č. 839, posjedovni list broj 613, k.č. 842 i k.č. 843, posjedovni list broj 521, k.č. 862, posjedovni list broj 249, k.č. 863, posjedovni list broj 238, k.č. 1938 i k.č. 1939, posjedovni list broj 11, k.č. 1940, posjedovni list broj10, k.č. 1941, posjedovni list broj12, k.č. 1950, posjedovni list broj 958, k.č. 832 i k.č. 834/1 posjedovni list broj 987, k.č. 826/1 i 826/2, posjedovni list broj 203, k.o. Višići, općina Čapljina, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Današnja Čapljina nalazi se na rimskoj cesti koja je od Narone(2) dolinom Neretve vodila prema Mostaru. Bila je veće rimsko naselje, što potvrđuju ruševine rimskih zgrada, brojni nalazi antičkog novca(3) i uvezene keramike. Blizina Narone i pogodan geografski položaj, doprinijeli su tome da je rimsko naselje u Čapljini postalo jedan od centara trgovine i saobraćaja s okolnim krajevima. Uz Neretvu, sjeverno od Čapljine, veća rimska naselja nalazila su se u Dretelju, kod Počitelja i u Žitomislićima. Cijelo područje od Čapljine prema Naroni i Hutovu Polju spada među najnaseljenije krajeve Bosne i Hercegovine u rimsko doba(4). Narona, rimska kolonija na južnom Jadranu, prostirala se dublje u njegovo zaleđe, tako da je njen ager zahvatao (gotovo) cijelu zapadnu Hercegovinu. Na zapadu je dopirao do Imotskog polja i tu graničio s municipijem(5) Novensium (Runovići kod Imotskog), a na sjeverozapadu s Delminijem (mun. Delminensium) na Duvanjskom polju, oba u zemlji Delmata. Na lijevoj obali Neretve nalazio se municipium Diluntum (Diluntinum, Stolac). Pretpostavka je da je prostrana teritorija kolonije radi lakšeg upravljanja bila podijeljena u manje upravne jedinice-prefekture, a potonje u paguse. U stvari, to su bile manje prirodne cjeline, čiji se položaj i opseg može samo naslućivati po prirodnoj konfiguraciji terena (Ljubuški, Brotnjo, Čapljina, Cim). Upravljanje cijelim područjem bilo je jedinstveno s centrom u Naroni, čije je gradsko vijeće (ordo decurionum), imalo zakonodavnu i upravnu vlast nad cijelim agerom kolonije. U vijeće su dolazili i predstavnici vangradskih dekurija (decuriones), u početku uglavnom krupni zemljoposjednici, a s vremenom i poneki domaći uglednik(6).
Proces romanizacije i urbanizacije, koji je na donjoj Neretvi započeo čitavo stoljeće i pol prije nego u unutrašnjosti zemlje (gornja Neretva, Bosna), najveće je rezultate dostigao u 2. stoljeću. Gradnja urbanih naselja, jedan od najznačajnijih vidova romanizacije, počela je ovdje još u 1. stoljeću AD (Narona, Humac, Posuški Gradac, Stolac, Tasovčići, putne stanice itd.). Za potrebe izgradnje primjenjivane su nove, prije Rimljana nepoznate, građevinske forme, tehnike i strukture. Tradicionalne načine gradnje u drvetu i suhozidu zamijenili su novi materijali (kreč i malter, tesani kamen i opeke itd.). Dokaz rane prisutnosti Rimljana u Čapljini i okolini je i natpis iz Tasovčića što su ga 36/35. godine, braća Papii postavili u čast Oktavijanu (CIL III 14625). To je ujedno i najstariji rimski natpis u Bosni i Hercegovini(7). Na cijelom području kolonije Narone, razvio se veći broj naselja italskog tipa, najvećim dijelom još u doba ranog Carstva. Takva naselja su locirana oko Ljubuškog, Čapljine i Čitluka, ali ih ima i oko Gruda, Posuškog Gradaca i Širokog Brijega, pa uz Radobolju kod Mostara s centrom u Cimu i Ilićima. Među tim građevinskim kompleksima najbrojnije su villae rusticae kao centri većih i manjih poljoprivrednih imanja (fundi, praedia), koja su proizvodila i za tržište. Na takvim posjedima se s vremenom razvijaju i manje manufakture, najčešće ciglane (figlinae), koje proizvode vrlo traženi crijep i opeku, ali i drugi zanatski pogoni, klesarski, kovački, stolarski itd. Do sada je vrlo mali broj tih gospodarskih objekata istražen. Jedan od istraženih je velika vila u Višićima kod Čapljine.
2. Opis dobra
Građevinski ostaci vile
Otkrivena vila sastojala se od nekoliko zgrada različite namjene, među kojima su luksuzne stambene zgrade činile glavni dio i zauzimale centralni prostor. Zgrade su se dodirivale i međusobno su bile povezane tako da zatvaraju veća ili manja dvorišta. Periferija kompleksa zgrada bila je ograđena zidom tamo gdje su se na periferiji nalazili otvoreni prostori dvorišta, ponekad i većih dimenzija. Dvorišta su arheološki ispitana samo duž zidova, manjim probnim rovovima. Dakle, zatvoren kompleks činila je grupa zgrada, od kojih su se pojedine izdvajale, predstavljajući cjelinu za sebe, a bile su obično odvojene zidovima. Prvu sjeveroistočnu grupu prostorija predstavljale su one grupirane oko peći za opeku i slobodnog prostora I (objekt A). Drugu grupu činila je zgrada s peristilom(8) (objekt B). Od njenog jugoistočnog ugla nastavljale su se zgrade s hipokausom(9) (objekt C), na koje se nadovezivalo dvorište IV s radionicama. Južni zid dvorišta IV nastavljao se prema istoku i pred južnom fasadom zgrade s peristilom zatvaralo dvorište V. Na sjeverozapadni ugao zgrade s peristilom nastavljao se niz prostorija koje su je vezivale s grupom zgrada (objekt D) - sjevernom zgradom kompleksa vile. Objekt D sastojao se od jedne duge (južne) zgrade, za koju se pretpostavlja da je bilo kupatilo, te zapadne i sjeverne zgrade koje su se na nju nadovezivale. Zgrade su bile raspoređene oko četverouglog dvorišta, tako da im je oblik ličio na slovo „U“, pa su prema tome i nazivane „U-zgrade“, a sve su imale trijem (porticus) prema dvorištu, koji ih je međusobno uvezivao(10).
U kompleksu zgrada, glavne, bogato opremljene zgrade (objekt B, C i D), bile su postavljene pravilno, po pravcu jugoistok-sjeverozapad. I u arhitekturi zgrada težilo se za pravilnošću i simetrijom. Međutim, gledano u cjelini, kompleks nije odavao takvu sliku, radi skretanja zidova popratnih prostorija od osnovnog pravca glavnih zgrada. Ovakav raspored nesumnjivo su diktirale praktične potrebe gazdinstva.
Namjena pojedinih grupa zgrada mogla se odrediti samo na osnovu očuvanih građevinskih ostataka i nalaza u njima. Treba napomenuti da su mjestimično, naročito na perifernim dijelovima, ostaci zidova bili jako razneseni, a i slavensko naselje i groblje dosta je oštetilo pojedine zgrade, što je razlog nedovoljnog objašnjenja arhitekture vile u Višićima.
Sudeći po zidovima koji su bili očuvalni u objektu B i ponešto u objektu C (kod svih ostalih objekata bili su očuvani samo temelji), zidovi su bili građeni od opeke, a temelji, širine 50 cm, od oblutaka, između kojih je prostor bio popunjavan smjesom maltera i šljunka. Kod običnih podnica temelji su bili visine 60-70 cm, a kod podnica s hipokaustnim substrukcijama viši za visinu stubića substrukcija. Zid od trougaoastih opeka rađen je u tehnici zvanoj „opus testaceum“. Trougaoaste opeke (bipedales) bile su redane dužom stranom uz lice zida, dok je prostor između oba reda istih, bio popunjavan smjesom maltera i šljunka. Ovaj način zidanja bio je čest u Rimu već za Klaudija(11) (1. stoljeće) i održao se do kraja 2. stoljeća. U jugoistočnom uglu južne fasade zgrade s peristilom, bio je sačuvan dio zida na osnovu kojeg se moglo zaključiti da je južna fasada bila rađena u tehnici „opus reticulatum“, dakle rađena je od malih paralelopipednih opeka. Kao i prethodna, i ova tehnika se javlja već u doba Klaudija i traje do 180. godine. Zid je pripadao kasnijoj fazi izgradnje, jer je u ovoj tehnici bila građena samo jedna strana zgrade. Već u doba Vespazijana(12) u potonjoj tehnici izrađuju se samo istaknute zidne površine, a od Trajana(13) do Aurelija(14), ovakav način zidanja se reducira.
Objekt A
Grupa prostorija koja je zatvarala sjevero-istočnu stranu kompleksa vile, najmanje se mogla arheološki istražiti, jer je većina njenih prostorija zalazila ispod porodičnih kuća, dok je ostatke najistočnijih prostorija, izgleda odnijela rijeka, koja je nekad ovuda tekla, a koritom sada prolazi put. Ovu pretpostavkui potvrđuju tragovi ostataka zidova na suprotnoj strani puta u njivama, gdje se vjerovatno završavao istočni ugao komleksa. Objekt A bio je odvojen od objekta B dvorištem i samo je prostorija 10 na sjevernom kraju dvorišta služila kao spona sa sjevernim i istočnim prostorijama objekta B. Peć za opeku dijelila je objekt A na grupu južnih i sjevernih prostorija, koje su se, vjerovatno, razlikovale po namjeni. Četiri južne prostorije (1-4 A), bile su orijentirane kao i zgrada peristila. Njihov jugoistočni ugao se nije mogao arheološki istražiti jer je zalazio pod voćnjak(15). Dvije duguljaste, krajnje, jugoistočne prostorije bile su nepravilnog oblika: njihov sjeverni zid bio je ukošen, jer se na njega naslanjala peć, čiji je položaj skretao od pravca jug-sjever prema zapadu. Prema zapadu skretala je i grupa sjevernih prostorija. Dvije prostorije nepravilnog oblika (2 i 3A), u kojima su nađeni ostaci velikih posuda i amfora, bile su potpođene namazom krečnog maltera. Druge dvije prostorije (1 i 4A) koje su ulazile u dvorište I, nisu imale građenu podnicu. U njima se nalazio sloj od sitnih grumenova crvenkastih i žućkastih nedopečenih otpadaka gline, debljine 10-ak cm. Ova grupa prostorija, kao i prostorije 5 i 6A, vjerovatno su služile kao radionice uz peć za opeku. Veća prostorija, 6A, pripadala je prvobitnoj gradnji, a prostorija 5A je kasnije prigrađena uz nju, što se vidjelo po dograđenim zidovima na pola metra debelom sloju ruševine. U sjevernom prostoru 9A, nađeno je mnoštvo fragmenata keramike, koji su bili po svoj prilici otpaci iz keramičkih radionica, jer su među njima nađena i dva neuspjela dna posuda. Dok se namjena grupe južnih prostorija mogla na osnovu nalaza dosta jasno odrediti, svrha prostorija sjeverno od peći nije jasna, ponajviše stoga što se nisu mogle istražiti. Mogao se pratiti samo njihov zapadni zid, koji se više od 15 m produžavao dalje do objekta B, činieći tako granicu otvorenog prostora II pred zgradom s peristilom i vjerovatno zgradom kupatila (objekt D). Ova grupa prostorija sastojala se, izgleda, od dva niza prostorija, od kojih su se djelimično mogle ispitati samo prve dvije (7 i 8A). Činjenica da je nivo zdravice u prostoriji 7 za više od pola metra bio niži od zdravice prostorije 8, te da su u sloju ruševina bile nađene okrugle opeke hipokaustih stubića, upućuje na to da je u ovim prostorijama postojao hipokaust, koji je postojao i u daljnjim prostorijama, što se da zaključiti po opeci zvanoj „Mamea“ (ona zamjenjuje tubulae)(16). Sudeći prema hipokaustu, potonje prostorije služile su kao stambene, možda i kao kuhinje, jer su bile u blizini soba za ručavanje sjevernog krila objekta B(17).
Od ovih prostorija razlikovala se prostorija 10, koja je povezivala objekte A i B. Njen profil pokazivao je da je služila kao spremnik za amfore, vjerovatno s uljem i vinom. Nad zdravicom, koja je kao i kod svih otvorenih prostorija bila bez podnice, na dubini od 150 cm dubine, nalazio se prvo 40 cm debeo sloj pijeska, u kome je bilo fragmenata amfora. Debljina sloja pijeska i ostaci amfora pokazuju da su se u pijesak postavljale iste. Prostorija je sigurno služila kao spremnik za vino i ulje za objekat B.
Centralno mjesto objekta A zauzimala je peć za pečenje opeke, većih dimenzija (5x10 m), četvrtastog oblika, s jednim centralnim kanalom širine 50, visine 30 cm, od kojeg se odvajalo 6 užih poprečnih kanala. Od peći su se očuvale samo substrukcije. Kanal za loženje bio je uništen, naknadnim trima slavenskim ukopima. Tip peći prvenstveno odgovara pećima za pečenje opeke, na što su upućivala dva velika grumena slijepljenih nepečenih krovnih opeka (imbrices), nađena nedaleko peći u trijemu i vrtu peristila, kao i ostaci gline u radionicama do peći. Oko same peći nisu nađeni nikakvi otpaci na osnovu kojih bi se moglo sa sigurnošću reći kakva se roba ovdje pekla. Naime, četvrtaste peći nisu služile samo za pečenje opeke. U Helvetii(18) i Panoniji nađene su četvrtaste peći u kojima se pekla keramika. Četvrtaste peći za keramiku starije su od okruglih peći, npr. nađenih u Germaniji, a i u Pompejima se javljaju već u 1. stoljeću BC. Okrugle peći javljaju se tek u 2. i 3. stoljeću. Peć četvrtaste osnove nađena je i u Sarajevu kod Alipašine džamije i za nju se smatra da je služila za pečenje keramike(19). S obzirom da je gornji dio peći u Višićima bio popuno nestao, ne može se odrediti da li je služila i za izvedbu keramike.
Objekt B
Objekt B - zgrada s peristilom – pokazivala je pravilan i uobičajen raspored prostorija oko centralnog vrta: po jedan red prostorija s istočne i zapadne strane, a dva reda prostorija sa sjeverne strane. Na sjevernoj i južnoj fasadi bio je uzak trijem (porticus). Vanjska površina južne fasade zgrade je izgleda bila obložena malim prizmatičnim opekama - tehnika zvana „opus reticulatum“, sudeći po malom ostatku zida koji se očuvao u istočnom uglu fasade. Otvoreni centralni prostor zgrade, bio je približno kvadratičan (13x14 m) i nije imao podnice, te je možda služio kao vrt. Bio je obzidan dvostrukim zidom: vanjski je vjerovatno služio kao podnožje stubovima trijema, dok je unutrašnji, za 20 cm niži od vanjskog, bio ili neka vrsta ojačanja ili stepenište. Od kamenog namještaja trijema i vrta nije nađeno ništa na ovom prostoru, kao ni tragovi stubova peristila, izuzev fragmenta jednog stubića promjera 13 cm. Većina predmeta koja je nađena u ovom kompleksu je izgleda bila dovučena iz drugih prostorija. U kulturnom sloju, debljine 15 cm, na dubini od 150 cm ispod površine zemlje, nađeni su pomiješani rimski i slavenski predmeti, fragmenti keramike, alatke, dijelovi slavenskog nakita i polukružni bronzani pečat s imenom oficine „MAXENTIA“, koji je svakako poticao iz kompleksa radionica kao i gruda slijepljenih otpadaka krovne opeke.
Oko vrta nalazio se trijem, čija se, dosta oštećena podnica, sastojala od 30 do 40 cm debelog sloja pijeska, iznad kojeg je bila nabijena sitno istucana opeka. Ista je vjerovatno bila na istom nivou kao i podnice mozaika.
Stambene prostorije, smještene oko vrta, bile su bogato ukrašene. Podovi su bili većinom pokriveni mozaicima, zidovi dekorirani zidnim slikarstvom i gesimsovima od štuka, a donji dio zidova obložen mramornim pločama. Uske prostorije, hodnici, imale su jednostavne mozaike s plavim motivima. Od bogatih podova s polihromnim mozaicima, odudarale su prostorije 4, 6, 8, 11, 15 B, s podom od namaza krečnog maltera, iako su inače bile bogato ukrašene zidnim slikarstvom i mramornom oplatom. Nije zato isključeno da je podnica od žbuke stavljena kad su mozaici oštećeni, kao što je to bio slučaj s prostorijama 7 i 8, koje su prvobitno činile jednu prostoriju.
Najvrednije ostatke prostorija svakako predstavljaju mozaici, bolje očuvani nego zidno slikarstvo, a mogli su se rekonstruirati. U potpunosti je bio uništen samo mozaik u prostoriji 4B, teže su bili oštećeni oni u prostorijama 1, 2 i 23 B, dok su ostali bili oštećeni samo mjestimično. U prostoriji 18 B mogle su se ustanoviti kasnije popravke na mozaiku – oštećena mjesta popunjavana su većim kockicama od prvobitnih.
U arhitekturi ove zgrade bila je prisutna težnja za simetrijom, tako da je istočni i zapadni niz prostorija peristila bio gotovo sasvim jednak po rasporedu i veličini prostorija. Navedena simetričnost odražavala se i na glavnim motivima mozaika, a monotonija ponavljanja bila je izbjegnuta izborom različitih motiva za popunjavanje mozaika: u prostorijama 2 i 23 centralni motiv je bio krug s rozetom rombičnih krakova, u prostorijama 3 i 22 centralni motiv bio je krug ispunjen motivom rombova, odnosno, drugi, motivom krljušti, a u centru je bila riba na zdjeli, odgovarajući hodnici 5 i 19 imali su motiv od niza križeva, a prostorije 17 i 8 motiv centralnog kruga u koji je bilo upisano sedam šesterouglova. Simetričnost se ponavljala i u sjevernim prostorijama objekta B. U centru je bila smještena najveća prostorija za ručavanje (triclinum) s motivima bogatim mozaikom. Veličina, centralni položaj i bogata oprema podvlače značaj ove prostorije kao glavnog boravišnog mjesta za ručavanje i gozbe. Oko potonje prostorije s obje strane su bile simetrično smještene po dvije prostorije i jedan hodnik, s motivom dijagonalnih križića. Dvije naspramne prostorije uz trijem imale su pod od namaza od krečnog maltera (11 i 15 B), a one uz sjeverni porticus (10 i 16 B), mozaike s temama u kojima su prevladavali motivi kvadrata.
Pravac kretanja u objektu B nije bilo moguće konstatirati u potpunosti, jer zidovi nisu bili svuda očuvani do iznad podnice, a mjestimično niti pragovi. O konstrukciji pregradnih tankih zidova, koji su bili dosta porušeni, moglo se suditi jedino po ostacima dva veća bloka, očuvana u sloju ruševina iznad podnica u prostorijama 10 i 11 B, građenih od fragmenata tanke krovne opeke, poredane koso i vezane debelim slojem maltera. Uočeni su bili prolazi iz prostorija 1 u 2, 5 u 6, 7 u 8 B, iz hodnika 5 u trijem i prostorije 8 u 10 B, kod istočnih prostorija. Centralna sjeverna prostorija bila je s četiri prolaza vezana za bočne hodnike, direktnim prolazom s trijemom.
Simetriju niza istočnih i zapadnih prostorija objekta B narušavale su male prostorije uz zapadnu stranu zapadnih prostorija. Izgleda da je većina ovih prostorija imala istu namjenu - da indirektno zagrijavaju zapadne prostorije uz koje su se naslanjale, jer su u njima nađeni stubići hipokausta. Prostorije 22 i 23 B završavale su se prostorijama u obliku apsida, koje su bile vezane na mjestu gdje su se sastajale s propusnim kanalom za topli zrak. Ložište (praefurnium) se nije očuvalo.
Druga grupa od četiri male prostorije, četvrtastog oblika, zauzimala je sjeverni ugao zapadnih prostorija objekta B. Grupu od prve tri prostorije sačinjavala je srednja duža prostorija bez podnice (28B), a sa svake strane bila je mala prostorija istih dimenzija sa stubićima hipokausta. Prostor sa stubićima imao je otvor (kanal) prema srednjoj, velikoj prostoriji, odakle je okolni prostor vjerovatno direktno zagrijavan. Istih manjih dimenzija bila je i četvrta prostorija (30B), na samom sjeverozapadnom uglu peristilne zgrade, koja je služila kao latrina (nužnik). Podnica joj je bila od masivnih kamenih ploča. Nizu navedenih manjih prostorija, pripadala je još jedna manja, naknadno prigrađena, prostorija, koja je služila kao vrsta prolaza iz hodnika u otvoreno dvorište II.
Bogato ukrašene prostorije objekta B, svakako su služile kao reprezentativne, za ručavanje i gozbe, na što su upućivali nalazi terre sigillate Chiare i školjki(20).
Objekat C
Stambena zgrada s hipokaustom, četverougaonog oblika, nije se mogla izdvojiti od ostalih prostorija s dvorištem IV, jer je činila sjeveroistočni ugao tog objekta. Uz nju su se naslanjale prostorije, namjenski vezane za dvorište i okolne prostorije za domaćinstvo. Uz zgradu četverougaonog oblika nalazile su se i tri male prostorije, za koje se nije moglo ustanoviti da li su bile vezane s navedenom zgradom, ili su imale posebnu funkciju. Mala južna prostorija 12 C bila je zagrijavana hipokaustom ove zgrade. Podnice prostorija u ovoj zgradi jače su stradale nego podnice objekta B, jer je nivo hipokaustnih prostorija uopće bio nešto viši od nivoa prostorija B, te je i to bio jedan od uzroka da se nije očuvala niti jedna podnica sa stubićima. I u ovoj zgradi podnica nad stubićima je nestala, a na podnici substrukcije, samo su se mjestimično očuvali ostaci stubića. I podnice prostorija koje nisu imale stubića jako su stradale jer su ležale samo pola metra ispod površine kontinuirano obrađivanih njiva. U prostorijama 2 i 4C očuvala se samo podloga mozaika, a kockice su se nalazile u ruševini iznad poda. Na istom nivou bila je i podnica prostorije 5C, čiji su fragmenti od krečnog maltera nađeni u ruševini iznad iste. Podnice od mozaika imale su izgleda i prostorije 10 i 11C s hipokaustnim stubićima, jer su u ruševinama između stubića nađene brojne kamene kockice i fragmenti crvenog zidnog slikarstva. Samo mala prostorija iznad ložišta nije imala podnicu, jer se iz nje ložio praefurnium.
Bolje očuvane bile su substrukcije hipokaustnih prostorija. Ložište, čiji je kanal direktno zagrijavao prostoriju 10C, grijao je dalje i prostorije 11, 1a i 12C, koje su međusobno bile povezane kanalima (otvorima) u zidovima kroz koje je prolazio topli zrak. Kasnije je zazidan otvor prostorije 11C. U svim prostorijama stubići hipokausta bili su građeni od okruglih opeka, promjera 20 cm. Samo uz zapadni zid prostorije 1C bili su uz sam zid prislonjeni stubići od cigle kvadratnog oblika (30 x 30 cm).
Sudeći po hipokaustu i njenoj opremi, mozaicima i zidnom slikarstvu, ova zgrada je svakako služila kao stambena, čemu u prilog ide i sistem konstrukcije hipokausta, kanal ložišta nije bio kod kupatila izvan prostorije, nego je bio ugrađen u samu prvu prostoriju. Postavljeni stubići hipokausta tik do zida onemogućavali su postavljanje tubula(21) uz zid, koje su u kupatilima neophodne za čuvanje zidnog slikarstva od vlage. Međutim, postoje i mišljenja da su tubuli služili i za zagrijavanje zidova, a ne samo za izolaciju zidnog slikarstva. Isto tako nije jasna namjena prostorija s direktnim zagrijavanjem bez ložišta, kao što su prostorije 9C, 27B i 29B. Smatraju ih malim pomoćnim hipokaustima za jače zagrijavanje jedne prostorije, što bi odgovaralo i svrsi manjih prostorija uz zapadnu stranu peristila u Višićima(22).
Način građenja hipokausta u Višićima odgovara trećoj, razvijenoj fazi razvoja hipokausta. Kao građevinski materijal upotrijebljena je opeka maksimalno otporna na toplotu, što je omogućavalo postizanje maksimalno visoke temperature, tako da je jedno ložište moglo zagrijavati i četiri prostorije. Ovakvi hipokausti počeli su se graditi krajem 1. stoljeća.
Zgrada s hipokaustom činila je s jugozapadnim dvorištem IV jednu cjelinu, jer je zajedno s prostorijom s bunarom, činila sjevernu stranu dvorišta. Istočni zid dvorišta predstavlja produženje istočnog zida prostorije 12C, a zapadni zid produženje zapadnog zida prostorije s bunarom (8C). Na ovaj zapadni zid naslanjao se red prostorija velikih dimenzija 21 do 24C (14 metara širine). Južni zid kompleksa nije se mogao pratiti iz tehničkih razloga. Od zidova velikih prostorija sačuvao se samo donji red oblutaka temelja kao i kod ostalih perifernih prostorija vile. Kulturni sloj je bio siromašan: nađeno je nešto ostataka keramike.
Nalazi u ostalim prostorijama oko dvorišta, pokazali su da su ovdje bile radionice. Veliki posjedi, poput ovog u Višićima, imali su uvijek i sve vrste radionica, potrebne domaćinstvu. Pojedine od njih nije bilo moguće locirati, jer su Slaveni sav namještaj zgrada raznijeli i od njih gradili ognjišta u objektu D, u sjeverozapadnom uglu kompleksa vile (kupatilo). Po ostacima u ovom dvorištu, dalo se zaključiti da su ovdje bile radionice za preradu gline, kovačnica i druge radionice. Naime, u užem dijelu dvorišta do prostorije 8C, nađene su željezne alatke za obradu kamena i drveta, zidarska mistrija, fragmenti troske - ostaci iz kovačnice. U prostoriji 13 C nađeni su fragmenti amfora, nedopečenih fragmenata keramike i blokovi pečene zemlje, po čemu se zaključilo da je ovdje bila keramička radionica, koju su Slaveni potpuno uništili, jer su u donjem sloju zajedno s rimskom keramikom nađeni fragmenti slavenske i ostaci dječijih kostura. Za preradu gline služio je i niz malih prostorija (14 do 20C), u kojima je pronađen 20 cm debeo sloj otpadaka gline, zelene i žute boje. Kako je za rad radionica bila neophodna voda, smještene su uz prostoriju s bunarom (8C). Kameni bunar je bio kvadratnog oblika, pokriven kamenim pločama koje su se bile očuvale samo u njegovom zapadnom uglu.
U prostorijama za domaćinstvo nigdje nije bio nađen trag podnice, a vjerovatno su bile od namaza krečnog maltera.
Objekt D
Treća stambena zgrada, s bogatim kamenim namještajem, nalazila se u sklopu grupe zgrada, koje su bile raspoređene s tri strane otvorenog četverougaonog prostora, koje su bile međusobno vezane trijemom s unutrašnje strane dvorišta. Glavna zgrada bila je povezana nizom malih prostorija s objektom B, a konstrukcija zidova (širine 20-30 cm), bila je slabija nego kod ostalih. Slabija konstrukcija, nalazi fragmenata amfora, keramike, kamen posude za tucanje i školjaka, upućivali su na to da su to bile prostorije domaćinstva (ili spremnice). U objektu D, glavna zgrada se ističe bogatim kamenim namještajem, arhitekturom, namjenom i izgleda da je činila cjelinu za sebe. Zapadna i sjeverna zgrada objekta D, koje su se na nju nastavljale, su sudeći po nalazima, znatno manjeg značaja.
Dokaz za postojanje kupatila u objektu D, predstavljaju substrukcije hipokausta i instalacije za vodu. Kako je gotovo u svim prostorijama nestala podnica substrukcija, moglo se samo na osnovu indicija zaključiti da su pojedine prostorije imale hipokaustne stubiće. U velikoj prostoriji zgrade (9D), koja je duž južne i sjeverne strane imala niz malih prostorija, bio je očuvan namaz od krečnog maltera u dvije male sjeverne prostorije (4 i 5D) i u duguljastoj prostoriji na njenom zapadnom kraju (10D). Dubina ovih podnica odgovarala je podnici substrukcija hipokaustnih prostorija objekta C. U prostoriji 10D, nađene su okrugle opeke stubića na podnici, koje su tu vjerovatno ostale in situ. Unutar zgrade tragovi ložišta nisu pronađeni, a ista su vjerovatno bila van zgrade kao kod svih kupatila. Grubi malter s dodacima sitno tucane opeke, na temeljima koji su se očuvali u prostoriji 10D, govorio je u prilog tome da na ovoj dubini nije bila podnica. Zidovi prostorija, naprotiv, bili su objeni, o čemu su svjedočili ostaci crvenog zidnog slikarstva na zidu malog prostora u potonjoj prostoriji.
Izuzev tragova privremene vatre od ognjišta, izgradili su Slaveni i brojna trajna ognjišta, na kojima je bilo i do 30 cm debelog sloja crvene pečene zemlje. Ognjišta nisu na jedan metar debelom sloju ruševina kao uz slavenske grobove, nego su bila izgrađena među temeljima, a ponegdje i iznad temelja, na dubini podnice hipokaustnih substrukcija, koja je nestala. Izgradili su ognjišta u malim prostorijama 3, 7 i 8D, od naslaganih velikih blokova kamenja iz substrukcije zgrade i velikih opeka koje su vezivale stubiće hipokausta i služile kao supstrukcija podnici. Pod ognjištem je nađena oplata kapitela pilastra. U prostoriji 16D, uz privremeno ognjište, nađen je okrugli kamen iz prese za ulje i kameni tegovi, koji ne spadaju u okvir arhitekture ove zgrade, nego su vjerovatno bili ovdje donešeni iz susjednih prostorija oko dvorišta IV. Tragovi instalacija za vodu, nađenih uz veliku prostoriju s malim pregradama uz južni i sjeverni zid, govore u prilog hipotezi da su ovo bile prostorije kupatila(23). Na podnici prostorije 18D, bio je očuvan dio kamenog žlijeba za oticanje vode u veliku prostoriju 9D. Sljedeća prostorija (19D) imala je bazen za hladnu vodu, a od kojeg su bili očuvani samo tragovi (donji red oblutaka, unutarnjih triju strana bazena, na dubini od 1,50 m).
Arhitektura zgrade pokazivala je veliku sličnost sa zgradama drugih rimskih kupatila, posebno s planom zgrade kupatila u velikoj vili, zvanoj Sette Bassi, u okolini Rima, koja je samo nešto veća i ima više sporednih prostorija. Na navedenu sličnost posebno ukazuju veličina, oblik i konstrukcija sa svodovima dvaju velikih prostorija (2 i 9D), koje odgovaraju takvim prostorijama u vili Sette Bassi(24). Prema svim indicijama, prostorija 2D, morala je također biti presvođena, kao i u vili u okolini Rima. Na takav zaključak upućivala je velika širina prostorije i dva kratka bočna zida, od kojih su bili očuvani krajnji ostaci, te se moglo pretpostaviti da ih je bilo više.
Druga velika prostorija vile u Višićima, po brojnim malim odjeljenjima duž oba bočna zida, ukazivala je na sličnost u rasporedu prostorija u drugoj velikoj prostoriji vile Sette Bassi, koja je predstavljala tepidarium(25). Ostaci sedre i plan osnove prostorije, upućivali su na to da je bila djelimično presvođena. Najzad, vila u Višićima imala je isti trijem uz male prostorije kao i vila Sette Bassi, kod koje se raspored daljnjih prostorija još produžuje, dok se u vili u Višićima, nakon prostorija s frigidarijem(26), kompleks završavao grupom prostorija koje su se mogle smatrati reprezentativnim ulazom u ovu zgradu(27).
U Višićima dalju grupu oko ulaza činile su velika prostorija koja je bila otvorena prema sjeveru (21D) i tri manje uz južni zid (20, 22 i 23D). Grupa se završavala s dvije prostorije nepravilnog oblika (24 i 25D, u kojima se nije očuvala podnica. Baza stuba nađena je u sjeveroistočnom uglu prostorije uz kratki (1 m dužine) sjeverni zid. Osim baze, nađeni su i fragmenti stubova promjera 28 – 30 cm. Ostaci kamenog namještaja nađeni su u južnim pregradnim prostorijama velike 9D prostorije, a u maloj pregradi 11D fragmenti korintskih kapitela. U zgradi koja je bila dosta oštećena, teško je odrediti odakle su poticali pojedini arhitektonski dijelovi, jer se nije moglo sa sigurnošću utvrditi da su nađeni in situ. Od naknadnog naseljavanja Slavena jako je bio oštećen i krajnji zapadni dio zgrade, tako da se od zidova očuvao samo donji red oblutaka temelja, a mjestimično su isti potpuno nestali. Nad pregradnim zidom prostorija 21 i 25, Slaveni su bili izgradili ognjište od nabacane podne opeke najvećeg obima u zgradi. Promjer mu je 5 m, a pola metra debeo kulturni sloj od organskih otpadaka s životinjskim kostima, nalazio se oko njega.
Zapadna i sjeverna grupa prostorija objekta D, bila je samo informativno arheološki ispitana (probnim rovovima).
Arhitektonski ostaci, od kojih je sačuvan manji broj komada, pokazuju da je vila bila bogato ukrašena kamenim i mramornim detaljima. Najviše potonjih nalaza dala je zgrada vjerovatnog kupatila (objekt D). Među nalazima posebno se ističu tri fragmenta korintskih pilaster-kapitela i mramorna oplata kapitela pilasta. Arhitektonski nalazi u kupatilu:
- fragmenti korintskih kapitela, iz prostorije 11D, od kojih su sastavljena tri kapitela, koja se nisu mogla potpuno rekonstruirati
- oplate kapitela pilastra; u ruševini kupatila nađeni su fragmenti jedne cijele i jedne polovne mramorne oplate kapitela pilastra. Motiv na oplati kapitela pilasta rađen je u plitkom reljefu, s velikom preciznošću.
- baza pilastra koničnog oblika
- tri razbijena četvrtasta stuba visine 168 cm
- baza stuba iz 21D prostorije
- fragment osnove stuba
- gornji dio stuba
- srednji dio stuba
- fragment impost-kapitela
- arhitekturalni završetak u obliku kugle ispod koga je fragmentiran konični dio ornamentrian u obliku ljuski
- fragmenti stubova promjera 13 cm iz objekta B
- fragment arhitrava profiliran s obje strane
Materijal (karbonatne stijene) za izradu kamenog namještaja vile u Višićima vjerovatno je domaćeg porijekla.
U ruševinama vile najbrojniji ostaci su opeke za zidanje, oblika trougla, većinom crvene boje, i krovne bjeličastožute opeke. Od opeka upotrijebljenih u hipokaustnim prostorijama najviše su se očuvale one od kojih su bili građeni stubići suspensura, kružnog oblika, različitog dijametra, a rjeđe su upotrebljavane četvrtaste opeke. Najbrojniji su fragmenti krovnih opeka žlijebnika – imbrices i krovnih ploča – tegulae. U objektu B nađene su i one trapezoidnog i trouglastog presjeka sa stepeničastim profilom, vjerovatno ugrađivanih u gesims u trijemu peristila. Za neke od ovih vrsta opeka može se pretpostaviti da su bile pečene u radionicama ove vile. Postoje sigurni dokazi da su ovdje pečeni žlijebnjaci-imbrices, jer je u vrtu peristila nađen veliki grumen slijepljenih nepečenih imbrices. Isto se može pretpostaviti i za zidne i podne opeke, jer su fragmenti nedopečenih opeka nađeni u malim prostorijama do bunara (prostorije od 14 do 20C). Međutim, tegulae su izgleda uvezene iz drugih radionica, jer su nađeni pečati. Radi se i o sljedećim radionicama:
PANSIANA: nađena su dva fragmenta s ovim pečatom, u prostorijama 9A i 3C, ali su se na njima sačuvala samo dva zadnja slova, tako da se nije moglo ustanoviti kojoj varijanti pripadaju. Smatra se da je centar ove radionice bio Trst(28). Opeke iz ove radionice javljaju se u Dalmaciji i Naroni, Imotskom, Gradcu, Stocu i Čapljini. Iako se zna da ova radionica pod Tiberijem postaje carska oficina i da za Vespazijana ovaj pečat nestaje, ipak nam ona nije mogla poslužiti za dataciju, jer su se opeke ove radionice ponegdje dugo očuvale (npr. u bazilici u Klobuku još u V st.).
COELI: nađena su dva fragmenta s ovim pečatom u prostoriji A. Do sada je ovaj pečat poznat samo iz Asserije i Narone. Centar radionice je izgleda bio u Istri i Aquileji.
L.EPIDIUS THEODORUS: fragment nađen u prostoriji 9A. Isti pečat javlja se i u okolini Trsta. Pečati s imenima Caiusa i Marcusa Epidiusa javljaju se i u Saloni, a u Naroni je nađen pečat C. Petronius Aper EPID. K. Patsch smatra ova razna lica najamnicima figline Epidiusa. Ime Epidiusa javlja se i na keramici.
T.R.D.: fragment nađen uz zapadni zid prostorije 22B; javlja se u varijanti T.R.DIAD u Puli, Saloni i u Aquileji.
M.VAL.DO: nađena u prostoriji 9A; do sada nepoznat pečat kod nas.
(C.TIT) I. HERMEROTIS: nađena u objektu D;
MAXENTIA: originalan bronzani pečat, polukružnog oblika nađen je u bašti peristila. Po obliku liči na pečat za opeke karakterističan za 1. stoljeće. Međutim, ime ove oficine upućuje na kasnu antiku.
Među rjeđe arhitektonske nalaze spada i jedan cijeli antefix i jedan fragment antefixa s reljefom Meduzine glave. Oba su nađena u vrtu zgrade s peristilom, te su vjerovatno pripadali toj građevini. Predstava Meduzine glave dosta je stilizirana, te tako njena kosa više liči na dijademu, a na čelu umjesto zmijskih glava je nešto slično privjesku u obliku palmete. Izraz lica Gorgone je miran, a ne mrk, te predstavlja varijantu mirne Gorgone – dosta česte predstave u rimsko doba (blagi lik Gorgone javlja se i u Šipovu, sličnog je oblika i ima isto tako miran izraz lica, ali je bolje izrade i ne pokazuje tendenciju stilizaciji). Prema rimskom vjerovanju Meduza je bila zaštitnica i okućnice (domaćinstva), te je njezin lik na antefixima služio da zaštiti kuću.
U kupatilu vile (9D), na sekundarnom mjestu, nađen je okrugli kamen (area) sa žlijebom na periferiji (canalis rotunda) koji potiče iz prese za vino ili ulje. Kako nije nađen primaran položaj prese, a ni njeni ostali dijelovi, nisu se mogle naći preciznije analogije za nju. Uz kamen od prese nađena su i dva velika kamena tega uobičajenog bikoničnog oblika, koji svakako potiču iz domaćinskih prostorija.
Mozaici
Mozaici zgrade s peristilom spadaju u najbolje očuvane arhitektonske ostatke. I pored toga što su ponegdje bili oštećeni, svi su se mogli rekonstruirati. Izgleda da je u doba Slavena mozaike prekrivao debeo sloj ruševina, tako da su se podnice bolje održale nego u zgradi banje kupatila objekta D. U zgradi s peristilom (B), Slaveni su samo mjestimično ukopali svoje grobove. Mozaici nisu pokazivali uobičejenu jaku podlogu, njihova je osnova bila svega 25 do 30 cm debljine. Na red većih oblutaka položenih u zemlju, stavljan je samo 13 cm debeo sloj sitnijeg šljunka i maltera. U gornji, finiji sloj, stavljane su kockice. Usljed slabije podloge kod većine mozaika podnica je bila neravna i utonula u sredini, ponekad i po 10 cm. Kao poslijedica slijeganja javljala su se veća oštećenja.
Materijal, tehnika i pojedini motivi mozaika, bili su kod svih mozaika isti, te su svakako nastali u istom periodu. Svi mozaici spadaju u geometrijske, oživljene pojedinačnim prikazima morskih životinja i konvencionalnim motivima. Kockice bordura su bile veće od kockica unutarnjih motiva. Osnova kod svih mozaika je bila bijele boje, a zastupljene su još crvena, svijetlocrvena, žuta i plavosiva boja. Plavosiva boja zamjenjivala je crnu, kao uobičajenu kod drugih mozaika, usljed čega mozaici iz Višića imaju svjetliji i nježniji ton. Većina mozaika je polihromna s četiri navedene boje. Kod manjeg broja mozaika motivi su rađeni u bijeloj i sivoplavoj boji (mozaici u hodnicima i predsobljima, manjih dimenzija).
Mozaici s centralnim motivom podijeljeni su u dvije varijante. Kod prve, centralni krug zauzima cijelo polje, a u uglovima je bršljenov list (prostorija) ili trougaono polje podijeljeno u bijele i plave trouglove (prostorija 22). Oba mozaika u centru imaju motiv ribe u crvenoj i svijetlocrvenoj boji, na žutom tanjuru s geometrijski stiliziranom drškom. Centralni krug ima motiv od 11 koncentričnih redova ljuski. Mozaici iz prostorija 2 i 23 B, predstavljaju drugu varijantu s centralnim motivom kruga u četverouglu, oko koga su razmještene četvrtine krugova na uglovima, a odsječci krugova duž strana četverougla, zatvaraju s krugom sferne četverougle. U ovu grupu centralnih motiva spada po shemi i mozaik iz prostorije 16B s centralnim motivom romba uokvirenog pletenicom.
Mozaici s ponavljanjem geometrijskih motiva podijeljeni su na jednostavnije i bogatije (bogatstvo dekora često povećava pletenica koja uokviruje motiv). Jednostavniji motivi predstavljeni su ponavljanjem jednog motiva-krugova koji se sijeku (prostorija 20 B), u čijim sredinama su rombovi. Jednoličnost redanja jednog motiva izbjegnuta je kod mozaika u prostoriji 18 naizmjeničnim redanjem četverokrake rozete s rombodinim krakovima i kvadrata, u kojima su motivi sfernih četverouglova ili četiriju stepeničastih trouglova. Na taj način je cijela površina prekrivena geometrijskim motivima. Najbogatiji mozaik potiče iz prostorije 13B, koji ima tri osnovna motiva: rozetu s četiri kraka oblika trougla, kvadrat i osmougao u okviru pletenice. Drugo manje i usko polje mozaika, ukrašeno manje bogatim motivom neprekidne rombične svastike, smješteno je poprečno iznad glavnog polja pa mozaik ima izgled slova T. Ovakvi mozaici T oblika karakteristični su za triclinium(29).
Među motivima koji su služili za popunjavanje polja mozaika, zastupljeni su motivi iz životinjskog (ribe, delfini i stilizirane školjke) i biljnog svijeta (palma, cvjetna čašica, duguljasti listovi, bršljanov list). Na mozaicima postoji uvijek jednostavan, siromašniji, vanjski okvir, samo u plavoj boji, i drugi unutarnji, koji je bogatiji i u boji (najčešće pletenica u tri boje na plavoj osnovi).
Mozaici iz Višića i po šemi i po motivima pokazuju dosta raznolikosti. Na mozaicima je skoro u podjednakom broju zastupljena centralna šema grčkih helenističkih mozaika, gdje su centralnom motivu podređeni sporedni, i šema s ponavljanjem geometrijskih motiva koja se javlja tek na rimskim mozaicima. Obje šeme javljaju se i u ostalim rimskim provincijama, samo motivi koji ih ispunjavaju pokazuju veliku raznolikost u kombinacijama. Za geometrijske mozaike nemamo bližih analogija, jer je kod nas većina nalaza iz kasne antike. Šeme mozaika i repertoar motiva pokazuju skoro identičnost s italskim, posebno s mozaicima manjih vila u okolici Rima(30).
Na temelju dosadašnjih istraživanja, mozaici s prostora današnje Bosne i Hercegovine, mogu se u najvećoj mjeri datirati u period od 2. do 4. stoljeća(31). Po načinu izrade, u kojem je dominantna crno – bijela tehnika, dva primjerka (iz okoline Zenice i iz Višića), mogu se datirati kao najstariji primjerci iz 1. stoljeća. Popularizacija i širenje izrade rimskih mozaika počinje s 3. stoljećem, a od 4. stoljeća dolazi do opadanja ove vrste umjetnosti. Mozaici s lokaliteta Carina u Sarajevu, Crkvina u Paniku i dosta oštećen fragmenti iz Japre svedoče o postojanju mozaičke produkcije u BiH u starokršćanskoj funkciji od 5. do 6. stoljeća. Jako središte mozaičkog stvaralaštva u provinciji Dalmaciji bilo je u Saloni. Pored Salone, značajne radioničke centre iz kojih su dolazili majstori, koji su izrađivali mozake na prostoru Višića, Stoca, Panika, Ilidže i Domavie, predstavljaju gradovi Epidaur i Narona(32).
Zidno slikarstvo
U raznesenim ostacima vile zidno slikarstvo je posebno stradalo. Očuvalo se nešto raznolikih fragmenata (od kojih se nisu mogle rekonstruirati cjeline) samo u pojedinim prostorijama, najviše u objektu B, dok su u hipokaustnim prostorijama (objekt C), većinom uništene. Ornamenti i boje zidnog slikarstva su slični u svim prostorijama i izgleda da datiraju većinom iz istog perioda (od oko 190. do 220 godine). Na osnovu većeg broja crvenih, žutih i bijelih fragmenata i očuvanih ostataka zidnog slikarstva u podnožju zidova, može se pretpostaviti da su polja, na koja su zidovi bili podijeljeni, bila u navedenim bojama. Različito obojene površine zida bile su podijeljene širim i užim trakama i okvirima. Od prikaza u poljima očuvali su se samo pojedini fragmenti prikaza vegetacije i ptica. Motivi zidnog slikarstva odgovaraju temama ostalog zidnog slikarstva u okolnim pokrajinama i vremenski se mogu uklopiti u kraj antoninskog stila.
Na osnovu malobrojnih i raznovrsnih fragmenata zidnog slikarstva nije moguće dati određenu sliku zidnog slikarstva po prostorijama, već samo uopćenu predstavu o načinu ukrašavanja zidova i o stilu slikarstva. Iz očuvanih fragmenata zidnog slikarstva, moglo se zaključiti da su rađene svakako u drugoj polovini 2. stoljeća, dakle u doba antoninskog stila koji zamjenjuje klasični filhelenistički stil, kod kojeg je zid arhitekturnim prikazima raščlanjen u polja (donje, srednje i gornje polje) unutar kojih se pojavljuju izvjesne scene. U doba Antonina arhitekturna pozadina, koju zamjenjuju široki okvirovi, postupno nestaje, a potpuno iščezava oko 190. godine. Periodu od oko 190. do 220 godine, kada su u slikarstvu jednako bile zastupljene dekoracije s podjelom polja širokim i tankim trakama, pripadaju i dijelovi zidnog slikarstva nađeni u Višićima. Kako su u zgradi kupatila nađeni isti dijelovi zidnog slikarstva kao i u ostalim prostorijama, a nađeni kapiteli u njoj datiraju iz 4. stoljeća, izgleda da je većina zidnog slikarstva, uz naknadne prepravke, postojala do u 4. stoljeće(33).
Najbrojniju grupu nalaza u vili u Višićima čini rimska keramika, koja je nađena u poremećenim slojevima, na cijelom istraženom prostoru vile, izuzev u prostoriji oko bunara. Iako brojno vrlo zastupljena, ipak se malo zdjela moglo rekonstruirati. Najviše fragmenata nađeno je u prostoriji 9 A kod peći za opeku i oko bunara. U donjem kulturnom sloju i u sloju ruševina rimska je pomiješana sa slavenskom keramikom, koja je dospjela u dublje slojeve usljed vađenja kamenja iz zidova i ukopavanja grobova.
Među rimskom keramikom najbrojnija je svijetla i crvena keramika većinom od fino pročišćene zemlje i sigllata Chiara(34). Vrlo slabo je zastupljena tzv. belgijska siva i crna keramika, koja je u sjevernim provincijama među nalazima brojna, a isto tako i marmorirana keramika i keramika s bojenim ornamentima, uglavnom prugama. Nešto je brojnija keramika bijelo obojene površine. Najbrojniji nalazi Chiare nađeni su oko zgrade s peristilom, dok je u ostalim zgradama nađena sporadično. U zgradi kupatila, čiji je kameni namještaj iz 4. stoljeća, nađeni su fragmenti Chiare koja se pripisuje 2. stoljeću, što navodi na zakjučak da je i zgrada kupatila morala postojati u 2. stoljeću.
Marmorirana keramika podijeljena je u dvije grupe. Ranija iz 1-2. stoljeća, finije obrade s ornamentom svijetlocrvenkaste boje nanesenih spužvom i kasnija grupa grublje obrade s tamnosmeđim ornamentom. Od četiri fragmenta, dva pripadaju ranijoj grupi, a preostala dva kasnijoj, datiranoj od 3-4 stoljeća, tri pronađena fragmenta keramike s bojanim ornamentom nisu preciznije obrađena i datirana. Siva (belgijska) keramika, kao i u susjednom Mogorjelu, slabo je zastupljena, te se može zaključiti da nije kakrakteristična za ove krajeve.
Pompejanske zdjele, koje se na zapadu javljaju uglavnom tokom prvog stoljeća, zastupljene su također s nekolko fragmenata (crvena jako pečena zemlja, s nešto primjesa kvarcita slično kasnijoj slavenskoj keramici, od koje se razlikuje po boljoj pročišćenosti i jačem pečenju). Pripada ranoj keramici od 1. do 2. stoljeća.
Crvena keramka s bijelim premazom spada među keramiku fine fakture i čini posebnu grupu i po obradi i po oblicima (fragmenti vrčeva, zdjela i lončićana kojima su se većinom očuvali tragovi potamnjele bijele boje). Većina posuda je od crvenkaste zemlje s primjesom isitnjenog tinjca („Glimmer“), jako su pečene i tankih stijenki. Kada je u pitanju datiranje ove keramike, može se pretpostaviti da je u upotrebi dosta dugo, od 1. do 4. stoljeća.
Fragmenti keramike s crvenim premazom, obično od svijetlo pečene zemlje, dosta su rijetki.
Bizantska keramika javlja se u zemljama Sredozemlja u kasnoj antici. Neravne, rebraste je površine i nema analogija u sjevernim zemljama Evrope. Zastupljena je u Italiji i na Balkanu i većinom je zovu bizantskom, jer ona u doba Bizanta preovladavala u ovim krajevima. U Italiji je datiraju u 4. i 5. stoljeće. Tragovi ove tehnike rada nađeni su i na keramici u Višićima, i to na svijetloj i crvenoj keramici. Većina fragmenata rebraste površine pripada loptastim zdjelicama zvanim „ole“, koje su u Italiji najviše zastupljene. U zdjele s neravnom površinom spadaju i fragmenti velikih crvenih zdjela s gustim i oštrim rebrima koje su česte u castrumima i zastupljene su i u Mogorjelu(35).
Crvena i svijetla rimska provincijska keramika. Od vrčeva se nije sačuvalo dovoljno fragmenata na temelju kojih bi se mogla uraditi rekonstrukcija, a bez cijelih oblika nemoguće je izvršiti tipologiju i preciznije datiranje. Ipak, nađeni fragmenati različitih dijelova vrčeva upućuju na dataciju od 1. do 4. stoljeća. Vrlo su brojni fragmenti oboda s prstenastim obručem oko usta koji je više ili manje zaobljen. Ovaj oblik usta provlači se kroz sve rimske periode(36). Za obode posuda od svijetlocrvene zemlje, dobro pročišćene i pečene, fine tehnike rada, teško je odrediti da li su pripadali amforama ili velikim vrčevima-ćupovima, jer se nije sačuvao niti jedan oblik u cjelini. Fine tehnike rada i fakture je fragment vjerovatno male amfore koja ima ljevkasto proširena usta sa širokim istaknutim prstenom, s četverorebrastom drškom, prema čemu se datira u ranije doba 1-2 stoljeća(37). Lonci kao i vrčevi pokazuju finu fakturu od svijetle ili crvene zemlje, a samo je manji broj od lošije pročišćene zemlje s primjesama kvarca, ali isto dobre tehnike izrade i pečenja. Od velikog broja pronađenih fragmenata samo su se dva lonca mogla rekonstrirati. Prvi s kosim obodom, naglašenih leđa i uske noge, po obliku pripada periodu 1-2 stoljeća, dok drugi lonac, s vertikalno profiliranim ustima, malo naglašenih leđa i širokog dna spada u 3. stoljeće. Od zdjela se mogla rekonstruirati samo jedna i spada u zdjele lučno svedenih zidova, a njen izdužen i plići oblik upućuje na 2-3 stoljeće.
Iz pregleda rimske keramike u Višićima može se zaključiti da su zastupljeni oblici keramike koji se po općim pravilima razvoja oblika rimske keramike i po datiranim primjercima u okolnim provincijama mogu datirati od kraja 1. do kraja 4. stoljeća. Svakako treba uzeti u obzir da je ovo datiranje relativno iz više razloga, a neki od njih su: mnoštvo fragmenta, lokalne osobenosti, neki od oblika zadržavaju se kroz duži period.
Među nalazima su dosta zastupljeni fragmenti rimskih lampica. Samo dvije su nađene čitave. Izuzev dvije lampice, sve pripadaju tipu X (po Löschke-u), (I. Čermošnik, 1965, 195). Očuvani nosevi lampica pokazuju karakteristiku ovog tipa, naime plastičan prsten leđa produžuje se i obrubljuje i nos lampice i time su leđa vezana s nosem. Na prstenu se nalaze po dvije ili tri bradavice (zadebljanja). Ovom tipu vjerovatno pripadaju i fragmenti dna sa žigom Fortis i Vibian(us), sjeveroitalskih firmi, koje se najčešće javljaju na ovom tipu lampica. Tip X se po Löschke-u javlja koncem 1. stoljeća, vrlo je čest u 2. i 3. stoljeću, a u Panoniji i Ptuju se javlja još u 4. stoljeću, što je sigurno slučaj i Višićima, gdje je vila postojala još u 4. stoljeću. Od ranorimskih lampica nađena je samo jedna s plitkim i nejasnim reljefom, sličnim nekoj ribi. Pripada tipu I c po Löschke-u, a javlja se krajem 1. i u 2. stoljeća. Brojne lampice ovog tipa nađene su u Dalmaciji. Druga cijela očuvana lampica okruglog je oblika, s otvorom u sredini i tankom drškom i spada u tip XIII (Löschke). Sudeći po širokom dnu i relativno malom otvoru, spada u kasnije doba u 2. i 3. stojeće, kada oblici ovog tipa postaju nešto nerazmjerniji i zdepastiji.
Predmeti finije namjene rađeni su od bronze i kosti. Uglavnom su to ukrasni predmeti, nakit ili predmeti za finiju domaću potrebu. Među ukrasnim predmetima važne su fibule, koje omogućavaju nešto preciznije datiranje. Iz ranog doba Carstva je jedna aucisa fibula, čiji se luk postupno sužava od glave prema nožici, a ukrašen je ornament kružića i crtica na obodu. Ovaj tip se javlja u Augustovo doba i zadržava se do 2. stoljeća. Vrlo su brojne njene varijante nađene u Dalmaciji, datirane od Augusta do Hadrijana. Centrom izrade ovog tipa aucise smatra se Siscia. U Višićima su brojnije kasnoantičke fibule iz 4. stoljeća (dvije fragmentirane križolikog oblika i jedna sasvim fragmentirana) od nakita sačuvane su bronzane. Od bronzanih predmeta, koji su pripadali ljudima zaposlenim u vili, pronađene su igle zadebljane i profilirane glave, karičice, prsten, fragmenti narukvice od bronzane žice i narukvica iz 4. stoljeća čiji su krajevi spljošteni i ukrašeni ormanentom stilizirane palmete. Od bronzanih predmeta za domaću upotrebu zastupljeni su ključ u obliku prstena, drška i obod bronzanih posudica, igle s ušicama za šivanje. Dvije nađene udice svjedoče da su se u ovom gazdinstvu bavili i ribolovom. Predmeti od kosti su uglavnom ukrasi u vidu igala raznih oblika s glavom oblika kugle, piramide ili oblika konično zadebljanog prema glavi.
Nalazi antičkog stakla u vili su brojni, ali su usljed lomljivosti slabo očuvani i pripadaju periodu od 2. do 4. stoljeća (kojemu pripada većina pronađenih fragmenta).
Nalazi željeznih predmeta u Višićima su dosta raznovrsni, što se moglo i očekivati u bogatoj vili s velikim domaćinstvom. Među uobičajene nalaze spadaju ostaci predmeta za domaću upotrebu, kao mnogobrojni noževi, reze za vrata, oruđe i alat za poljoprivredu (srp, kosijer, kamene prese za ulje i vino, dlijeta, klinovi, mistrije, sjekira). Od rimskog oružja nađen je jedan kratki mač, oblika koji se nosio u prva dva stoljeća, mala strelica s piramidalnim vrhom.
Na velikom području vile nađeno je malo epigrafskih nalaza, svega dva grafito-natpisa na fragmentima keramike i pečat fabrike na jednom velikom komadu olovnog lima (dim. 25x30 cm).
1. Grafit (urezano ime na fragmentu svijetlocrvene keramike) s imenom AEM(ilius) LICIN(ianus), nađen je u prostoriji 9D i ime je nekog privatnog lica ili radnika. Isti gentilicium javlja se i u Naroni.
2. Grafit (urezano ime na fragmentu dna terre sigillate Chiare) s imenom OL(...) BEN(e)F(iciarius) ERB8oni) (centurionis)
3. Pečat radionice na fragmentu od olovne cijevi ili kotla- slova natpisa: I(d)IUS EUCA(r)P(us)
Nalazi novca su brojni i nađeni svuda na području ruševina (Inv. br. 12.827-12.858), a pripadaju periodu od 104. do 383. godine, dakle istom vremenskom rasponu kao i ostali nalazi vile.
Nalazi iz kasnijih perioda
Na prostoru rimske vile nađeni su tragovi stanovnika i iz vremena nakon rušenja i napuštanja vile. Kako je vila porušena koncem 4. stoljeća, okolno stanovništvo je počelo ukopavati grobove u ruševine, a po dolasku Slavena u ove krajeve na ruševinama se razvilo slavensko naselje s grobljem. Dakle, naišlo se na ostatke kasnoantičkog groblja, slavenskog naselja i groblja.
Kasnoantički grobovi su bez reda i određene orijentacije ukopani u dio vile koji je izgleda tada bio najjače porušen (objekt A i B). Zastupljene su bile dvije vrste grobova. Dva dječija skeleta ukopana u rimskim amforama, jedan – B, uz prostoriju 6A, drugi-B, uz prostoriju 8B. Uz ove grobove od amfora nađeno je i nekoliko grobova od rimske opeke složene u obliku krova ( A1 i A2 u dvorištu I, A7 u prostoriji 19C). Svi grobovi su bili bez priloga. Tipove grobova od krovne opeke složene u obliku krova nalazimo već u rimsko doba u 2. i 3. stoljeću sa siromašnim prilozima. Inače obje vrste grobova održavaju se dalje do 4. stoljeća.
Slavensko naselje
Brojni tragovi privremenih ložišta i s nekoliko zidanih ognjišta na prostoru vile govore u prilog tome da su Slaveni izvjesno vrijeme upotrebljavali ruševine vile kao zaklon. U Višićima su se Slaveni izgleda naselili u prostoru objekta D, jer su samo u u njemu nađena zidana odnjišta i debeo, crn sloj organskih otpadaka oko njih. Uz njih su nađeni i tragovi privremenih ložišta koja su ostavila samo tanak, crven, pečen sloj. Ova zidana ognjišta razlikuju se od druga dva velika ognjišta (O1 i O2), koja su nađena u objektu I, u predjelu gdje je bilo slavensko groblje, a koja su sigurno služila za daće, jer je i oko njih nađeno dosta fragmenata keramike. Zidana ognjišta u groblju nisu nađena. Smještaj zidanih ognjišta bio je sasvim drugačiji. Tako su ognjišta O5 (u prostoriji 7D) i O6 (u 8 D) bila izgrađena iznad samog poda substrukcija ove zgrade od kamenih blokova, a O7 (u 3 D) od opeka. Ognjišta O3 i O4 nisu bila građena, nego su se prislanjala uz poprečne zidove manjih prostorija 16 i 17D. Prema tome, dok su se ognjišta u groblju nalazila nad potpunim ruševinama zgrada, izgleda da su pojedine zidne konstrukcije u objektu D još postojale, jer su se glavne ruševine nalazile iznad ognjišta. Slaveni su, dakle, naselili objekat D, koji još nije bio potpuno porušen, dok su potpuno porušeni objekat A i B upotrijebili za pokapanje mrtvih(38). Izgled cijelog slavenskog naselja nije bilo moguće rekonstruirati. Kako nije otkriven sav prostor s ruševinama vile (nisu otkrivena velika dvorišta II, III, IV i V), nisu se mogli konstatirati niti svi tragovi naselja.
Slavensko groblje u Višićima nije odavalo sliku planiranog stalnog, groblja, kao slavenska groblja na redove. Naime, grobovi su bez reda ukapani u ruševinu, dok je orijentacija većinom bila održana (istok – zapad), a fragmenti keramike upućuju na običaje ukapanja kod Slavena. Većina otkrivenih grobova, ukopanih u ruševinu, nemaju priloga, izuzev uz grobove C4 do C6, gdje su nađeni fragmenti slavenskih posuda. Uz lubanju skeleta u grobi C10 nađene su dvije ogrlice od žice. Prva je presjeka romba, a bridovi su nešto zaobljeni, pri krajevima se žica stanjuje i zatvara petljom i kukicom. Druga ogrlica, iste tehnike rada, sastoji se iz dva nejadnaka kraka koji se također kopčaju petljom i kukicom, a naprijed se krakovi završavaju elipsastim bobicama. Najbogatije priloge imao je grob C8, u prostoriji 23B, ukopan u ruševinu. Skelet je ležao na zdravici, tako da je bio bolje očuvan, orijentiran istok – zapad, ruke su bile opuštene uz tijelo. Na grudnom košu nađeno je 9 jagoda zlatne ogrlice i dvije staklene perle, a ispod lubanje nađene su dvije naušnice, zvane „bizantske“, s četiri jagode. Jagode ogrlice kao i naušnica, bogato su ukrašene granulacijom i filigranom. Ukras bočnih jagoda s lukovima od filigrana naušnice iz Višića, pokazuje nešto drugačiju varijantu od filigranskih lukova na naušnicama iz Ptuja i na jagodama iz Trilja, koja predstavlja do sada jedinu analogiju jagodama ogrlice iz Višića. Zlatne jagode istog oblika nalazimo inače dosta ranije na ogrlicama iz kasnohelenističkog doba i one predstavljaju svakako naslijeđe antičkih radionica. Zlatni nalazi nakita smatrali su se ranije importom bizantskih radionica. Međutim, na osnovu novijih istraživanja smatra se da su i zlatni nalazi rađeni u domaćim radionicama pod uticajem istoka, jer i među starohrvatskim naušnicama od srebra i bronze, koje su rađene u dalmatinskim radionicama, nalaze se bizantske naušnice s jagodama ukrašenim granuliranim trouglićima. Prema tome, i naušnice iz Višića, koje pokazuju sve karakteristike starohrvatskog nakita, vjerovatno potiči iz obližnjih dalmatinskih radionica IX stoljeća(39).
Iako su nalazi u grobovima malobrojni, oni ipak upotpunjuju i potvrđuju datiranje brojnih nalaza keramike, koji upućuju da je naselje s grobljem iz najranijeg perioda, dakle iz perioda do X stoljeća.
Slavenska keramika nađena je na cijelom prostoru vile u sloju ruševine, najčešće pomiješana s rimskom keramikom, a nađena je i u samom kulturnom sloju rimskog doba, kao u dvorištu I, jer su ovdje slavenski grobovi bili duboko ukopani. Slavenska keramika se ipak po okolnostima nalaza, po oblicima i fakturi mogla izdvojiti od rimske. Fragmenti slavenske keramike (mrke, sivkastožute, sivkastocrvene i crvenkaste boje, imaju uvijek dosta jaku primjesu kvarcita) su se već po fakturi mogli izdvojiti od rimske (finije fakture, od dobro pročišćene zemlje bez primjesa kvarcita i savršenije tehnike obrade). Iz pregleda materijala da se zaključiti da je od slavenskog materijala najzastupljenija keramika, i to tipa starijeg, srednjeg i mlađeg gradišnog tipa. Ako bismo prihvatili uobičajeno datiranje gradišne keramike, onda bi nalaze, a prema tome i naselje i groblje, trebalo datirati od 7. do 12. stoljeće. Međutim, prema novijim istraživanjima, smatra se da gradišna keramika u naseljima traje do 10. stoljeća(40). Datiranje groblja i naselja prema nalazima slavenske keramike može biti samo približno, jer je slavenska keramika, a posebno naselja, još nedovoljno ispitana. Poznato je da su se stariji tipovi gradišne keramike nekada i duže zadržali i da se u kasnijim stoljećima javljaju primjerci razvijenih oboda i grubog rada. Zato datiranje samo po tipovima nije sigurno. Osim toga postojala je i razlika između keramike koja je nađena u grobovima od one nađene u naseljima. Datiranje keramike iz Višiića otežava i postojanje lokalnih pojava i u oblicima i u obradi. Uticaju autohtone kulture treba pripisati i za sada lokalnu pojavu glačanja keramike. Tragovi glačanja nalazili su se samo na zdjelama s uvijenim obodom i na loncima tipa dolija, dakle na tipovima koje vuku porijeklo od prahistorije i rimskog doba(41).
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta - arheološko područje – Rimska vila u Višićima, općina Čapljina, Federacija Bosne i Hercegovine, je Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH broj 05-TB-772-1/66, od 27.05.1966. godine, bio registriran kao spomenik kulture, u Registar nepokretnih spomenika kulture tadašnje RS BiH.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Među mnogobrojnim lokalitetima iz rimskog perioda, duž donjeg toka Neretve, C. Patsch izdvaja lokalitet „Kućišta“ u selu Višići kod Čapljine, zbog velike površine koju zauzima(42).
Rekognosciranje terena izveo je 1955. godine, tadašnji direktor Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, prof. Marko Vego, kada je ustanovljeno da se radi o značajnom objektu s mozaicima i zidnim slikarstvom. Arheološka istraživanja, kojima je rukovodila I. Čermošnik, trajala su na ovom lokalitetu od 1956. godine.
Pokretni arheološki materijal deponiran je u prostorijama Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na lokalitetu, dana 04. 06 2009. Godine, ustanovljeno je sljedeće:
Ni po čemu se nije moglo zaključiti da je na lokalitetu bila rimska vila. Rijetki mještani znaju da se ona tu nalazila i da su vršena arheološka istraživanja. Izgrađene su kuće, zasađeni voćnjaci, zemlja je izorana. Zemlja na oranicama je bila mokra (natopljena kišom) te se ni površinski nisu mogli primijetiti nalazi (eventualno kockice mozaika i sl.).
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Historijska vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kompozicija
v. Vrijednost detalja
D) Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Svjedočanstvo o historijskim promjenama
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru
E) Simbolička vrijednost
i. Ontološka vrijednost
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura
U toku vođenja postubka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1960. Pašalić, Esad. Antička naselja i komunikacije u BiH. Sarajevo: 1960.
1965. Čermošnik, Irma. „Rimska villa u Višićima“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s., A, svezak XX. Sarajevo: 1965.
1988. Bojanovski, Ivo. Bosna i Hercegovina u antičko doba, Djela, knjiga LXVI. Sarajevo: ANUBiH, 1988.
1988. Čović, Borivoj (ur.). Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I. Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 1988.
2007. Ajzinberg, Aleksandar. Stilovi, Arhitektura, Enterijer, Namještaj, Terminološki rečnik. Beograd: 2007.
2008. Busuladžić, Adnan. Umjetnost antičkih mozaika na tlu BiH. Sarajevo: 2008.
(1) Parcela nije pocijepana, te nema z.k. izvadak.
(2) Vid kod Metkovića, Republika Hrvatska
(3) Posebno su važni numizmatički nalazi iz Čapljine i okoline. Drahme (Apollonia, Dyrrhachium), nađene su u Čapljini, Tasovčićima i Hutovu. Rimski republikanski novac datira s kraja republike, a carski novac prikupljen u ovom kraju ide od Augusta do kraja 4. stoljeća (Pašalić, 1960, 65).
(4) Esad Pašalić, Antička naselja i komunikacije u BiH, Sarajevo: 1960, 64.
(5) U državnopravnom smislu autonomni gradovi-municipiji (Arheolški leksikon BiH, Tom I, 1988, 117)
(6) Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, u: ANUBiH, Djela, knjiga LXVI, Sarajevo: 1988, 116.
(7) Ivo Bojanovski, Nav.dj., 1988, 126.
(8) Peristil (grč. peristylos-okružen stupovima), dvorište opasano stubovima (Đ. Basler, Kršćanska arheologija, Mostar: 1990, 160).
(9) Hipokaust je starorimski uređaj za zagrijavanje prostorija. ... hr.wikipedia.org/wiki/Hipokaust
(10) Irma Čermošnik, „Rimska villa u Višićima“, u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s., A, svezak XX, Sarajevo: 1965, 150.
(11) Klaudije, dinastija Julijsko – Klaudijevska, vladao od 41-54, http://bs.wikipedia.org/wiki/Spisak_rimskih_careva.
(12) Vespazijan, dinastija Flavijevaca, vladao od 69-79.godine, http://bs.wikipedia.org/wiki/Spisak_Rimskih_careva.
(13) Trajan, dinastija Nerva – Antoninska vladao od 98-117. godine, http://bs.wikipedia.org/wiki/Spisak_Rimskih_careva.
(14) Marko Aurelije, dinastija Nerva – Antoninska, vladao od 161 – 180. godine, http://bs.wikipedia.org/wiki/Spisak_Rimskih_careva.
(15) Katastarska čestica 1073 (I. Čermošnik, 1965, 151)
(16) „...koja je svojim bradavicama bila prislonjena uz navedeni zapadni zid ovih prostorija, koji je išao do pod kuću na katastarskoj čestici br. 1076 i. 1077. Prilikom kopanja temelja za kuću nailazilo se na zidove i kockice mozaika.“(I. Čermošnik, 1965, 152)
(17) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 152.
(18) U rimsko doba naziv za regiju u centralnoj Evropi, između Alpa i Jura, prostor današnje Švajcarske (http://en.wikipedia.org/wiki/Helvetia); Helvetia (lat.), staro latinsko ime za Švajcarsku (Rječnik stranih riječi, Domović, Anić, Klaić, Beograd: 2001, 531)
(19) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 153.
(20) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 155.
(21) Tubula,“...ciglenih cijevi pomoću kojih zagrijani zrak cirkulira unutar zidova“. (http://209.85.129.132/search?q=cache:0EzVQexqin4J:hrcak.srce.hr/file/42209+tubula+zidno+slikarstvo&cd=1&hl=bs&ct=clnk&gl=ba).
(22) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 157.
(23) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 159.
(24) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 161.
(25) tepidarium, (lat. tepidorium mlako), mlako kupatilo u ant. rimskim termama (Aleksandar Ajzinberg, Stilovi, Terminološki riječnik, Beograd: 2007, 274)
(26) frigidarijum (lat. frigidarium od frigidarius koji osvežava)1. U ant, rimskim termama, hladno kupatilo. ponekad ima bazen (piscina), mlako kupatilo u ant. rimskim termama (Aleksandar Ajzinberg, Stilovi, Terminološki riječnik, Beograd: 2007, 87)
(27) Plan osnove velike prostorije (9D) s malim odjeljenjima i pregradama uz bočne zidove odgovara planovima kupatila kod luksuznih vila u Aiseau i Gerpines u Belgiji. U javnim kupatilima pojavljuju se ovakvi mali pregrađeni prostori, vjerovatno za pojedinačne kade rjeđe, kao u Amelie-les-bains u Francuskoj (I. Čermošnik, 1965, 160).
(28) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 166.
(29) triclinium (lat. triclinium), svečana prostorija za ručavanje u ant. rimskom domusu (Aleksandar Ajzinberg, Stilovi, Terminološki riječnik, Beograd: 2007, 280)
(30) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 175.
(31) «Izuzetak predstavljaju samo tri primjerka koja se datiraju nešto kasnije, a stavljaju se u kontekst starokršćanske prisutnosti na ovim prostrima!» (Busuladžić, 2008, 28)
(32) Adnan Busuladžić, Umjetnost antičkih mozaika na tlu BiH, Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 2008, 27.
(33) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 182.
(34) “...koja je obrađena u Glasniku 1962...“ (Čermošnik, 1965, 184).
(35) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 188.
(36) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 189.
(37) Za detaljniju analizu fragmenata amfora pogledati rad I. Čermošnik, GZM, 1965, 189-191.
(38) Irma Čermošnik, nav. dj., 1965, 201.
(39) Irma Čermošnik, nav. dj., 1965, 203.
(40) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 209.
(41) Irma Čermošnik, nav.dj., 1965, 210.
(42) (C. Patsch, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina)
|
