Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 44/09.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 12. do 18. maja 2009. godine, donijela je

O D L U K U

I

Graditeljska cjelina Turkovića kula u Stocu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čine kula, stara kuća, kuća kuhača (kuhinja) uz staru kuću, kuća uz sjevernu fasadu kule, donja i gornja avlija, bašta uz kuću i ispod nje i prilazne stepenice prema graditeljskoj cjelini.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č.  I/303, I/304, I/305, I/309, I/256, I/257, I/258, I/259 i I/260 (stari premjer), broj plana S.9.Z.33.C.XVIII d/2, zemljišnoknjižni uložak br. 119 i 120, k.o. Stolac, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH“, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju, rehabilitaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) će utvrditi tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

I stepen zaštite primjenjuje se na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke. U tom stepenu zaštite utvrđuju se sljedeće mjere:

-          Dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na rehabilitaciji objekta, uključujući i one radove čiji je cilj prezentacija nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          Dopušteni su radovi koji će osigurati održivu upotrebu objekta uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          Potrebno je provesti statičko-konstruktivnu analizu stanja nosivih zidova kule, stare kuće i kuće kuhače, rekognoscirati konstruktivne i nekonstruktivne pukotine u zidu i površinska oštećenja zida, utvrditi karakter pukotina u zidovima, njihovu dubinu, širinu i smjer i utvrditi razloge njihovog nastajanja, ispitati stanje konstrukcije, izvršiti geomehanička ispitivanja tla, ukoliko to bude potrebno, te izraditi elaborat statičko-konstruktivne sanacije kule sa prijedlogom mjera radi zaštite objekta;

-          Nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli ugroziti nacionalni spomenik, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

-          Dopušteno je korištenje nacionalnog spomenika u njegovoj izvornoj namjeni i njegova prezentacija u obrazovne i kulturne svrhe koje ne ugrožavaju nacionalni spomenik i prirodno okruženje;

-          Spomenik može biti dostupan javnosti na način koji će biti utvrđen sporazumom između nadležne službe zaštite i vlasnika objekta;

-          Izvršiti uklanjanje svih struktura koje narušavaju cjelovitost cjeline, a koje su izvedene od neodgovarajućih građevinskih materijala. To se odnosi na betonom dograđeni dio objekta uz istočnu fasadu kule, neadekvatne intervencije na mutvaku u sjevernoj avliji i betonske ukrute zidova na staroj kući. 

II stepen zaštite definiran je Odlukom o proglašenju Historijskog područja – Stari grad Stolac nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 15/03), donesenoj na sjednici Komisije,  od  21. do 27. januara  2003. godine, a obuhvata prostor označen kao k.č. 215/1, Pašnjak „Križevac-Humčine“, na sjeveru i sjeverozapadu do ulice 29. novembra; na zapadu i jugozapadu do ulice 25. oktobra; a na istoku i jugoistoku pojas širine 100m.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka će se dostaviti Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tački II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 33/02, „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 79/02, „Službene novine Federacije BiH“, broj 59/02 i „Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj 4/03), briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 594.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-2-40/09-34                                                                                

13. maja 2009. godine

Sarajevo                                                                                   

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH,“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to, da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Turkovića kuće u Stocu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 594.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Graditeljska cjelina Turkovića kula predstavlja stambenu cjelinu visoke ambijentalne vrijednosti. Prepoznatljiva je u tkivu i slici grada i predstavlja lokalni toponim. Način na koji je plasirana na stijeni, kao da izranja iz nje i stapa se sa prirodom, daju joj poseban značaj. Pretpostavlja se da je graditeljska cjelina građena etapno, od XVII  do XVIII vijeka, jer ne postoje historijski izvori o tome. Čine je kula, stara kuća, kuća kuhača (kuhinja) uz staru kuću, kuća uz sjevernu fasadu kule, donja (sjeverna) i gornja (istočna) avlija, bašta uz kuću i ispod nje i prilazne stepenice prema graditeljskoj cjelini.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;

-          podatke o ratnim oštećenjima iz 1993. godine, podatke o intervencijama i radovima na dobru, itd.;

-          uvid u sadašnje stanje dobra;

-          kopiju katastarskog plana;

-          zemljišno-knjižni izvadak;

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Graditeljska cjelina Turkovića kula(1) smještena je na stjenovitoj litici, na dnu zapadne padine Starog grada Stoca(2), uz šetnicu na početku mahale Zagrad. Glavnim fasadama kula i stara kuća orijentirane su na zapad, prema Podgradskoj (Maloj) Čaršiji.

Graditeljskoj cjelini Turkovića kuli pristupa se kamenim stepenicama(3) kojima se od dna padine, sa ulice, idući na sjever i jug, dolazi do sjevernog i južnog ulaza. Sjeverne se stepenice završavaju na ulazu u sjevernu avliju uz kulu, a od južnih se odvaja krak koji vodi dalje do objekata postavljenih iznad graditeljske cjeline Turkovića kule. Pretpostavlja se da je ulaz u kompleks bio kroz kuću uz sjevernu fasadu kule, a kasnijim dijeljenjem kuće početkom XX vijeka dodana su dva nova ulaza, jedan uz sjevernu a drugi uz južnu avliju.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. I/303; I/304; I/305; I/309; I/256; I/257; I/258; I/259; I/260 (stari premjer), broj plana S.9.Z.33.C.XVIII d/2; broj zemljišnoknjižnog uloška 119 i 120, k.o. Stolac, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, uključujući i prostor zaštitnog pojasa definiranog u tački III ove odluke.

Historijski podaci

Pretpostavlja se da je graditeljska cjelina Turkovića kula građena etapno u periodu od XVII do XVIII vijeka(4). Predstavlja jedinstven prelazni tip feudalne kule i gradske kuće. To je stambeni objekat porodice Rizvanbegović, koji je udajom prešao u vlasništvo Turkovića. Pretpostavlja se da je najstariji dio objekta kuća uz sjevernu fasadu kule, te stara kuća sa kućom kuhačom. Najmlađi je objekat kule.

U daljem tekstu data je analiza fizičkih promjena na objektu, na osnovu starih fotografija/razglednica, kojim se objašnjava raščlanjivanje graditeljske cjeline na danas zasebne dijelove.

Fotografija koju je napravio Lederman (Fotografija 1.)(5) na prijelazu sa XIX na XX vijek prikazuje graditeljsku cjelinu Turkovića kulu kao jedinstvenu cjelinu. Kasnijim dijeljenjem porodice, kuća je podijeljena na dva dijela. Stara kuća je prema sjeveru, bila duga do kule(6). Kako je graditeljska cjelina Turkovića kule građena na strmoj litici i etapno, a u kasnijim periodima sjeverni dio stare kuće je srušen, činilo se da se radi o dva zasebna objekta, a ne o cjelini.

Analizom Ledermanove fotografije zaključujemo sljedeće:

-          Postojeći i srušeni dio stare kuće bili su pokriveni zajedničkim četverovodnim krovom;

-          Vrh zida stare kuće i kasnije izgrađene kule je na istoj visinskoj koti;

-          Uz istočni zid kule vidi se krilo koje je nekada spajalo obje kuće(7);

-          U sjevernoj avliji, na mjestu današnjeg novog mutvaka i sjeverne avlije, vidi se kuća uz sjevernu fasadu kule, pokrivena dvovodnim krovom. Na zapadnoj fasadi ima male otvore u dva niza. Pri dnu zida objekta na desnoj strani zapadnog zida naziru se vrata završena lukom, te se pretpostavlja da je to bio ulaz u graditeljsku cjelinu;

-          Graditeljska cjelina imala je baštu na istoku prema brdu i bila je ograđena avlijskim zidom;

Na fotografiji 2. iz kasnijeg perioda(8) već su vidljive promjene. Bašta istočno od graditeljske cjeline, u brdu, podijeljena je na dva dijela kamenim zidom. Time je označen početak dijeljenja cjeline na dva dijela. U ovom periodu se otvara i novi ulaz u južni dio cjeline.Fotografija 3. prikazuje već razdvojenu cjelinu, sa srušenim sjevernim dijelom stare kuće. Izvorni pokrov kamenim pločama je na kuli zamijenjen crijepom. Krilo uz istočni zid kule je i dalje očuvano, ali se ne može tačno utvrditi šta se desilo sa njegovim produžetkom prema staroj kući, jer je taj dio kuće srušen. Kuća uz sjevernu fasadu kule još postoji. Ne može se sa tačnošću utvrditi kada je dio ovog objekta pretvoren u avliju. Tada su izgrađene i kamene prilazne stepenice do novog sjevernog ulaza.

Godine 1975, intervencijom vlasnika, uz sjeverni zid kule dograđeni su kupatilo i kuhinja, a postojeći krov je produžen i na dograđeni dio. Ovom intervencijom na ostacima kuće uz sjevernu fasadu kule izgrađen je novi mutvak. Stanje poslije intervencije vidimo na fotografiji 4.

Hasandedić, Kreševljaković i Rajković evidentirali su kasnije sagrađeni dio kuće, koji je pomjeren prema bliže ulici, kao kulu. Kako se u narodu ustalio naziv „kula“ za taj dio kuće i kako ona svojim položajem na stijeni i visinom podsjeća na istu, i u odluci se prihvata naziv „kula“.

2. Opis dobra

U opisu dobra, cjelina je opisana prema stanju prije rušenja, tj. nakon razdvajanja kuće na dva dijela. Graditeljsku cjelinu danas čine: kula, stara kuća, kuća kuhača, novi mutvak uz kulu, gornja (istočna) i donja (sjeverna) avlija i kasnije dograđeni dio objekta kule. Dio graditeljske cjeline su i prilazna stepeništa kojima se sa pristupa u donju (sjevernu) i gornju (istočnu) avliju.

Kula je u osnovi pravougaona zgrada sa dimenzijama zidova 5.43 x 7.32 x 5.43 x 7.57m. Kako je postavljena na liticu, visina zidova se razlikuje u zavisnosti od položaja. Visina zapadne fasade iznosi 10.27m, a istočne, na gornjoj strani, 4.85m. „Zahvaljujući konfiguraciji zemljišta, stječe se dojam da se nakon avlije koja je u visini druge etaže ulazi u kuću a ne u kulu. Ova kula ima oblik tipične stambene zgrade sa avlijom i bunarom u avliji.“ (9)  Kula ima podrum, prizemlje, sprat i čardak.

Kula ima podrum na pola osnove, sa unutarnjom prostorijom dimenzija 3.05 x 4.02 x 3.27 x 3.98m. Tavanica podruma je drvena. U jugoistočnom zidu vidljiva su tri ventilaciona otvora. Dvije bočne ventilacije su sa unutarnje strane zida zazidane. Ne postoje tačni podaci na koji se način izvorno silazilo iz prizemlja u podrum. Pretpostavlja se da su se koristile pomične drvene stepenice.

Ulaz je izvorno bio iz hajata na istočnoj strani kule, na visini prve etaže. Na prizemlju Turkovića kule pored ulaznih vrata u sjevernom zidu(10), samo u južnom zidu, ima i jedan prozor. U istom zidu, unutar objekta, lijevo od prozora postoji dolaf(11). Iznad dolafa vidi se zazidani dio zida, koji upućuje da je ovaj dolaf bio odžak, koji se vezao za dimnjački kanal koji je očuvan i danas u ovom zidu. Lijevo od tog dolafa nalazi se, zazidan manji dolaf. U zapadnom zidu, ispod prozora na prvoj etaži i doksata na čardaku, nalaze se zazidana dva veća dolafa. U prizemlju kule, prema istočnoj strani, dio stijene ulazi u enterijer, na visini od cca 1m od poda i širini 1.20m od istočnog zida.

Prva etaža kule imala je dva prozora u zapadnom zidu, ispod doksata; i dva prozora u sjevernom zidu, prema avliji. Izvorno su svi prozori Turkovića kule bili pravougaoni sa polukupolama  sa unutarnje strane. Prozori prve etaže prema avliji su kasnijom intervencijom povećani, na način da su polukupole uklonjene, a otvor povećan u visinu jednaku izvornom vrhu polukupole. Prozori ispod doksata na zapadnom zidu su zadržali polukupole.

Unutar kule, uz zidove nema vidljivih ostataka stepeništa, kako se na čardak ulazilo sa vanjskog krila do kojeg se penjalo vanjskim drvenim basamcima. Ulaz u čardak je odmah iznad ulaza u kulu na prvoj etaži. U sjevernom zidu, prema avliji, na čardaku, kula ima tri prozora sa polukupolama, a u južnom jedan prozor, na kojem je također uklonjena polukupola i povećana visina prozora.

Turkovića kula bila je prepoznatljiva po doksatu na čardaku, širine 2.30m, sa istakom cca. 1m dužine, na zapadnoj fasadi. Konstrukcija doksata bila je u vidu čatma zida(12) sa konzolnim drvenim gredama i kosnicima. Doksat je imao tri lučno završena prozora, po jedan na svakoj strani.

Dimnjački kanal nalazi se u južnom zidu, dok su otvori odžaka unutar objekta zazidani. Izvorni dimnjak je prepravljan i današnji ne odgovara tipu i vremenu nastanka objekta. Na fotografiji 2. vide se dva dimnjaka, oble osnove, jedan do drugog na mjestu današnjeg prepravljenog odžaka.

Kula je građena lomljenim kamenom krečnjakom u krečnom malteru, sa uglovima provezanim naizmjenično postavljenim tesanim kamenim blokovima. Sagrađena je na stjenovitoj litici, koja dijelom ulazi i u enterijer kule. Zidovi su pri dnu kule deblji (120cm)(13) i sužavaju se prema visini, do cca 60cm.

Sve međuspratne konstrukcije kule su bile drvene. Bila je pokrivena četverovodnim krovom sa manjim trovodnim krovom nad doksatom, na zapadnoj strani objekta. Izvorno je imala pokrov kamenom pločom.

Kuća uz sjevernu fasadu kule imala je dva niza malih prozora na zapadnoj fasadi i bila pokrivena dvovodnim krovom. Ulaz u objekat bio je sa ulice na zapadu kroz lučno završena vrata. Objekat ne postoji u izvornom obliku, tako da su podaci o njegovoj arhitekturi dati na osnovu fotografije 1. Kuća je bila zidana lomljenim kamenom krečnjakom u krečnom malteru, i pokrovom kamenom pločom. Nema podataka o unutarnjoj organizaciji ove kuće.

Stara kuća je u osnovi kvadratna jednoprostorna zgrada, dimenzija 5.70 x 5.18 x 5.92 x 6.04m. Ima podrum(14) i visoko prizemlje. Stara kuća izvorno je uključivala i današnji lučni zid koji je bio visok kao i kuća i činio njen sastavni dio. O unutarnjoj organizaciji ovog dijela kuće nema podataka.

Visina zapadnog zida iznosi 7.43m a istočnog koji je istovremeno zapadni zid kuće kuhače 4.78m. Izvorno je bila pokrivena jednovodnim krovom sa kamenim pločama kao pokrovom.

Ulazna vrata u kuću su na nivou visokog prizemlja. U podrumsku prostoriju se, pretpostavljamo, silazilo stepeništem sa visokog prizemlja unutar kuće. Objekat je u zapadnom zidu imao četiri prozora, dva u podrumu i dva na visokom prizemlju; u južnom zidu na visokom prizemlju je bio jedan prozor, a u sjevernom su se nalazila vrata kojima se ulazilo u objekat. Pretpostavlja se da istočni zid nije imao otvora. Stepenište koje je vodilo do vrata na visokom prizemlju predstavlja intervenciju vlasnika, nakon rušenja sjevernog dijela kuće.

Stara kuća zidana je lomljenim kamenom krečnjakom u krečnom malteru, sa uglovima provezanim naizmjenično postavljenim tesanim kamenim blokovima.

Kuća kuhača (kuhinja) ima pravougaonu osnovu, dimenzija 5.92 x 3.80 x 5.98 x 3.84m. To je jednoprostorna građevina pokrivena dvovodnim krovom. Zapadni zid objekta je ujedno i istočni zid stare kuće, sa visinom 4.78m. Istočni zid kuće kuhače ozidan je na višoj stijeni, koja je vidljiva u enterijeru, a  zid je sa vanjske strane, uz ulaz u gornju avliju, visok 1.91m. Dužina istočnog zida je 8.05m, što ukazuje da je to bila izvorna širina kuće kuhače i da je ona imala hajat uz sjeverni zid. U južnom zidu kuća kuhača imala je manje dolafe. 

Izvorno je ulaz u kuću kuhaču bio iz avlije u sjevernom zidu. Krovna konstrukcija kuće kuhače nije bila sakrivena u enterijeru, tj. nije bilo tavanice, već je činila njen sastavni dio.

Kuća kuhača je bila zidana lomljenim kamenom krečnjakom u krečnom malteru, sa pokrovom kamenom pločom.

Graditeljska cjelina Turkovića kula ograđena je avlijskim zidom sa svih strana. Sa donje strane, u padini, kula i stara kuća su povezane blago zakrivljenim zidom, koji je izvorno bio zid stare kuće. 

Pretpostavlja se da su avlijska vrata na sjevernoj i južnoj strani bila lučno završena(15), što je danas promijenjeno. Avlijska vrata su obično bila drvena i dvokrilna. Danas su vrata na sjevernoj avliji drvena, a na južnoj metalna. U strukturu zida na ovim mjestima dozidani su betonski zidovi i greda iznad vrata.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Dobro je bilo evidentirano u Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa, pod nazivom:

Turkovića kula, u Podgrađu, ul. 25. oktobar br. 7, općina Stolac - Osmanski period, vrijeme nastanka XVII – XVIII vijek.

Dobro se nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH pod rednim brojem 594.

Odlukom o proglašenju Historijskog područja Stari grad Stolac nacionalnim spomenikom, Turkovića kula uvrštena je u drugu zonu zaštite.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nema podataka o istraživačkim i konzervatorskim radovima na objektu.

Podjela Turkovića kuće na dva dijela prihvata se kao historijski tok trajanja objekta.

Intervencije na cjelini i objektima 1975. godine, vlasnici su radili samoinicijativno. Postojeći hajat i krilo, na istočnoj strani kule, su srušeni i na tom mjestu dograđen je novi dio objekta, građen betonom. U novi dio smješteni su kuhinja i ulazni hol sa stepeništem u prizemlju (prva etaža kule).           

Stepeništem se penjalo na krilo, odakle se ulazilo na drugu etažu-čardak kule. Na krilu je bilo i kupatilo u dograđenom dijelu. Već ranije izgrađeni zid koji je dijelio kuću srušen je i umjesto njega ozidan betonski zid prema avliji uz staru kuću. Postojeći krov kule, intervencijom je produžen na dograđeni dio objekta. Na mjestu kuće uz sjevernu fasadu, na njenoj sjevernoj fasadi otvoren je i drugi sjeverni ulaz, koji je vodio u popločanu avliju odakle se direktno ulazilo u prizemlje kule a vanjskim stepenicama se pristupalo prizemlju dograđenog dijela objekta, tj. prvoj etaži kule. Istočni dio kuće uz sjevernu fasadu adaptiran je u novi mutvak. Pokriven je betonskom pločom, na koju se penjalo unutarnjim stepeništem. Ploča je služila kao terasa u čijem je produžetku ostao dio gornje bašče sa voćkama.

Ulaz u gornju, južnu avliju ostao je ulaz za desni dio cjeline, odakle se vanjskim kamenim stepeništem silazi u avliju uz staru kuću i kuću kuhaču. Intervencije novijeg datuma pretrpjela je i stara kuća. Dograđeno je vanjsko stepenište, kojim se penjalo na visoko prizemlje kuće, i na desnom uglu zapadne fasade oštećeni dio kamenog zida dozidan je betonom. Druge intervencije nisu vidljive, niti ima podataka o njima.

5. Sadašnje stanje dobra

Svi objekti koji čine graditeljsku cjelinu Turkovića kulu zapaljeni su 1993. godine. Izgorjeli su svi drveni elementi: međuspratne konstrukcije, krovovi, stepeništa, stolarija. Kameni dijelovi objekata nisu srušeni, ali su uslijed stalnog djelovanja atmosferilija, tokom 16 godina, pretrpjeli znatna oštećenja. Otvorene pukotine nalazimo na sjevernom i južnom zidu kule.

U enterijeru kule, na prvoj etaži i na čardaku, dijelom je očuvan izvorni malter sa soboslikarskom obradom sa početka 20. vijeka. Izvorni odžaci su zazidani, kao i pojedini dolafi.

Na mjestu kuće uz sjevernu fasadu kule danas je sjeverna avlija i novi mutvak.

Stara kuća i kuća kuhača pretrpjele su znatna oštećenja. Zid, kojim su ova dva objekta bila spojena je srušen, kao i sjeverni zid ovog kompleksa. Očuvani su zapadni i južni zid stare kuće i istočni i južni zid kuće kuhače, s napomenom da se u južnom zidu kuće kuhače nalazi veće oštećenje u vidu rupe, koja se vremenom širi i obrušava. Sjeverni zid kuće kuhače većim dijelom je urušen. Urušeni materijal iz zidova pao je unutar kuća i preko sjevernog zida u avliju.

6. Specifični rizici

-          neodržavanje;

-          nepovoljno dejstvo atmosferilija.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije,

iv.          Kompozicija.

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv.          Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju.

F.         Ambijentalna vrijednost

i.           Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.          Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

G.         Izvornost

i.           Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,

iv.          Tradicija i tehnike,

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.           Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

Sastavni dio ove odluke su:

-          foto-dokumentacija,

-          grafički prilozi.

Korištena literatura

1953.    Bejtić, Alija; „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“, Prilozi za orijentalnu

filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952-53, Veselin Masleša, Sarajevo, 1953.

1954.    Kreševljaković, Hamdija; „Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini“ u  Naše starine II, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, 1954.

1982.    Rajković, Salih; „Kule i odžaci u Hercegovini, stambeno-fortifikacioni objekti“, naučnoistraživački rad, Sarajevo, 1982.

1988.    Poljarević, Ale M.; „Arhitektura povijesne jezgre Stoca“, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Centar za postdiplomski studij Dubrovnik, Stolac, 1988.

1990.    Hasandedić, Hivzija; Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, Sarajevo, 1990.

2003.    Odluka o proglašenju historijskog područja – Stari grad Stolac nacionalnim spomenikom, „Službeni glasnik BiH“, br. 15/03, Sarajevo, 2003.

2008.    Arhitektonski snimak Turkovića kule, stare kuće i kuće kuhače - Medina Hadžihasanović-Katana, 2008.

Foto Arhiv Međunarodnog foruma Bosna, Sarajevo.

(1) Poljarević, Ale (Poljarević, Ale M.; „Arhitektura povijesne jezgre Stoca“, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Centar za postdiplomski studij Dubrovnik, Stolac, 1988, str.93) bez navođenja pouzdanih izvora tvrdi: “Najreprezentativnija kula u Stocu je kula porodice Rizvanbegović, pogrešno nazvana 'Turkovića kula“. Kako je kuća u narodu poznata isključivo kao Turkovića kula, taj naziv je zadržan kao njen zvanični naziv i u ovoj odluci.

(2) „Stari grad Stolac je smješten na kupastom krečnjačkom brdu, u narodu poznatom kao Veli-dedino brdo, čija zapadna padina prema mahali Zagrad nosi naziv Šetnica, sjeverna prema današnjem središtu grada naziva se Carinska strana, a istočna padina prema mahali Uzinovići nosi naziv Križevac. Stari grad je smješten na lijevoj obali Bregave, iznad Stoca, odakle se pruža pogled na naselje, plodno Vidovo polje, rijeku Bregavu i okolna brda: Hrgud na sjeveru, Komanje brdo na istoku, Ošaniće na zapadu i uzvišenje Bašnik na jugu, na kraju Vidovog polja.“ (Odluka o proglašenju historijskog područja – Stari grad Stolac nacionalnim spomenikom, „Službeni glasnik BiH“, br. 15/03, Sarajevo, 2003).

(3) Stepenice se nalaze na zapadnoj padini ispod graditeljske cjeline.

(4) Evidencija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH.

(5)   ÖNB Österreichische Nationalbibliothek, Sammlungen:Bildarchiv, katalogzettelnummer 959975;

(6) I danas se na južnom zidu kule jasno vidi površina zida koja se naslanjala na kulu.

(7) Vlasnica stare kuće, kuće kuhače i gornje avlije Kimeta Čustović u razgovoru mi (op. MHK) je rekla ovaj podatak. Na osnovu razgovora i dostupnih podataka sa terena, te geodetskog snimka, nije moguće tačno utvrditi kako je ta veza izgledala.

(8) Tačnu dataciju fotografije nije moguće utvrditi, ali se na osnovu promjena na objektu zaključuje da je izrađena za vrijeme II svjetskog rata.

(9) Poljarević, Ale M.; "Arhitektura povijesne jezgre Stoca", magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Centar za postdiplomski studij Dubrovnik, Stolac, 1988, str.93.

(10) Vrata su vodila do starog mutvaka (kuća sa dvovodnim krovom uz sjevernu fasadu kule).

(11) U gornjem desnom uglu dolafa nalaze se ostaci ćupa.

(12) Hamdija Kreševljaković u ranije citiranom djelu navodi: „Čatma je vrsta drvenog zida (konstruktivni elementi su od drveta sa ispunom od npr. gline sa trskom, krečnim malterom i sl.), pa se po njemu cijela etaža često zvala čatma.“

(13)  Poljarević, Ale M.; „Arhitektura povijesne jezgre Stoca“, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Centar za postdiplomski studij Dubrovnik, Stolac, 1988, str.93.

(14) Podrum stare kuće se koristio kao stambena površina.

(15) Analogno sličnim ulaznim kapijama u Stocu, iste datacije