Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 3/10.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. ožujka 2009. godine je donijelo
O D L U K U
I.
Spomenička cjelina i povijesno područje – prapovijesna gradina, kasnoantička utvrda – refugij, ostaci kasnoantičke crkve posvećene sv. Luciji i nekropole sa stećcima u Podastinju, općina Kiseljak, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini arheološko područje - ostaci ilirske gradine, kasnoantičke utvrde – refugija, kasnoantičke crkve posvećene sv. Luciji i nekropole sa stećcima na lokalitetima Crkvina (2 stećka), Grčko/kužno groblje (67 stećaka) i Vrbica (dislocirano 6 stećaka).
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č 1058, posjedovni list broj 187 (novi premjer), što odgovara k.č. 1748 (stari premjer), posjedovni list broj 11-II, z.k. uložak broj 257, k.č. 1731/1 (stari premjer), z.k. izvadak broj 1796, k.č. 1059, posjedovni list broj 56 (novi premjer), što odgovara k.č. 1752/6 (stari premjer), z.k. izvadak broj 209, k.č. 1061, posjedovni list broj 56 (novi premjer), što odgovara k.č. 1752/11 (stari premjer), z.k. izvadak broj 209, k.č. 998, posjedovni list broj 229 (novi premjer), što odgovara k.č. 1754, posjedovni list broj 795, z.k. izvadak broj 1904, k.č. 999, posjedovni list broj 48 (novi premjer), što odgovara k.č. 1756 (stari premjer), z.k. izvadak broj 1927, k.č. 1066, posjedovni list broj 54 (novi premjer), što odgovara dijelu k.č. 1752/5 (stari premjer), z.k. izvadak broj 209, k.č. 1259 (novi premjer), posjedovni list broj 75 (novi premjer), što odgovara k.č. 414 (stari premjer), z.k. izvadak br. Iskaz I, k.č. 117, posjedovni list broj 197 (novi premjer), što odgovara k.č. 207 i 208/1 (stari premjer), z.k. izvadak broj 236, k.o. Podastinje, općina Kiseljak, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- zona zaštite je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje bilo kakvih radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez nadzora nadležnih službi i bez prisustva arheologa;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.
Vlada Federacije je dužna posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:
- izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;
- izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije lokaliteta u Podastinju; sa vraćanjem stećaka iz parka u Kiseljaku na izvornu lokaciju;
- uklanjanje novoizgrađenih objekata na vrhu gradine (križ i spomen ploča).
Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:
- arheološko istraživanje;
- čišćenje na lokalitetu ilirske gradine, stećaka od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;
- uređenje lokaliteta sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- uređenje pješačke staze za bezbjedan pristup spomenicima;
- postavljanje zaštitne ograde, klupa, korpi za otpatke, putokaza, oznaka za kretanje i sl.;
- izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.
IV.
Svi pokretni nalazi, koji budu nađeni u tijeku arheološkog istraživanja, bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Iznošenje pokretnih nalaza koji u tijeku arheološkog istraživanja budu pronađeni na lokalitetu iz Bosne i Hercegovine, nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog izvoženja, postupanja s njim u toku boravka izvan zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Povjerenstvo će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Povjerenstvo utvrđuje.
V.
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.
VI.
Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII.
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.
VIII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
IX.
Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X.
Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske« broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH« broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH« broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 293.
XI.
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od objave u »Službenom glasniku BiH«.
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 02-2-40/09-10
11. ožujka 2009. godine
Sarajevo
Predsjedatelj Povjerenstva
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju članak 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju dobra pod nazivom Podastinje - Crkvina, spomenička cjelina, kasnoantička crkva – Kiseljak, na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 293.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak);
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.;
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
Izjava o značaju dobra
U naselju Podastinje na prostoru općine Kiseljak, evidentirano je ilirsko gradinsko naselje na lokalitetu Crkvina, za koje se u narodu sačuvao naziv – Stijena. Po prostranstvu i obilju arheološkog materijala gradina spada među najveće u Bosni i Hercegovini.
U zaseoku Bijele Vode (Podastinje), iznad korita rijeke Fojnice i ceste prema Visokom, evidentirana je jedna šumom obrasla glavica, na kojoj se nalazilo manje ilirsko naselje.
Većina rimskih nalaza iz Podastinja zabilježena je u literaturi, (K. Patsch, dr. M. Mandić i Đ. Basler, P. Anđelić). Na njivi Povratnici dr. M. Mandić je 1923. pronašao temelje rimske zgrade i odlomak kamene ploče sa dijelom natpisa, dok je na brežuljku Humcu 1884. godine, pronađen depo rimskog novca. Također, dr. M. Mandić je 1923. godine otkopao u kameno tlo uklesanu žitnu jamu, čiji oblik podsjeća na bocu. U jami su nađene i kosti subfosilnog konja, koji je na današnjem prostoru Bosne i Hercegovine živio negdje do VII. stoljeća n.e.
O crkvi u Podastinju, osim toponima Crkvina, govori i narodna tradicija koju je zabilježio K. Patsch. Na četiri lokaliteta evidentirano je postojanje nekropola sa stećcima, čija se geneza i razvoj mogu pratiti od sredine XII. do početka XVI. stoljeća.
Na vrhu Crkvine unutar ruševina kasnoantičkog refugija, bila je smještena nekropola sa 10 stećaka od krečnjaka, među kojima je bio i tzv. “biskupov“ grob. Svi grobovi su u ranijem periodu prekopavani tako da se danas na ovom lokalitetu nalaze samo dva stećka u formi sanduka.
Na prijevoju koji veže Crkvinu sa ostalim brdskim masivom na dvije omanje glavice smještene su nekropole sa stećcima. Navedeni prostor oko glavica je tzv. “Grčko groblje“. U tri skupine na tom prostoru raspoređeno 75 spomenika. Na jednom spomeniku prve skupina od 17 stećaka nalazi se urezan križ jednakih krakova.
Kao materijal za izradu stećaka na “Grčkom groblju“ upotrijebljen je uglavnom krečnjak, ali evidentirani su i pojedini primjerci izrađeni od sedre, pješčara, škriljevca i naročito konglomerata.
Stećci sa lokaliteta “Vrbica“ premješteni su sa izvorne lokacije u gradski park u blizini izvora kisele vode 20. travnja 2002. godine.
1. Podaci o dobru
Lokacija
Podastinje je naselje udaljeno od Kiseljaka oko dva km u pravcu sjevera. Čitavim područjem oko ušća (rijeke) Lepenice i Fojničke rijeke dominira kraška litica koja nosi naziv Crkvina ili Stijena sa nadmorskom visinom od 604,46 metara. Na širem području naselja evidentirani su ostaci prapovijesne gradinske keramike, željezne troske, ostaci rimskog građevinskog materijala (crijep), temelji rimske zgrade, odlomak kamene ploče sa dijelom natpisa, rimskog novca, rimske naseobine, stela sa natpisom na brežuljku Crkvina, kasnoantička utvrda – refugij, ostaci kasnoantičke crkve posvećene sv. Luciji te nekropole sa stećcima na lokalitetima: Crkvina, Grčko/kužno groblje.
Nacionalni spomenici se nalaze na lokacijama označenim kao k.č broj 1058, broj posjedovnog lista 187, (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1748 (stari premjer), broj posjedovnog lista 11-II, upisan u z.k. uložak 257, i k.č. broj 1731/1 (stari premjer), upisan u z.k. izvadak broj 1796, k.č. broj 1059, broj posjedovnog lista 56, (novi premjer), što odgovara 1752/6 (stari premjer), upisan u z.k. izvadak broj 209, k.č. broj 1061, broj posjedovnog lista 56, (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1752/11 (stari premjer), upisan u z.k. izvadak broj 209, k.č. broj 998, broj posjedovnog lista 229 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1754, broj posjedovnog lista 795, broj z.k. izvadka 1904, k.č. broj 999, broj posjedovnog lista 48 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1756 (stari premjer), upisan u z.k. izvadak broj 1927, k.č. broj 1066, broj posjedovnog lista 54 (novi premjer), što odgovara dio k.č. broj 1752/5 (stari premjer), upisan u z.k. izvadak 209, k.č. broj 1259, broj posjedovnog lista 75 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 414 (stari premjer), upisan u z.k. izvadak Iskaz I, k.č. broj 117, broj posjedovnog lista 197 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 207, i 208/1 (stari premjer), upisan u z.k. izvadak 236, k.o. Podastinje, općina Kiseljak, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Pravo raspolaganja zemljišnim parcelama nalaze se u privatnoj i državnoj svojini.
Povijesni podaci
Iako naziv središnja Bosna nije do kraja precizan, on markira područje u izvorima srednjeg vijeka poznato pod imenom “contrata del re“ – Kraljeva oblast – s političkog stajališta središnju regiju srednjovjekovne Bosne. Ovo je područje od davnina pa i tokom srednjeg vijeka predstavljalo važnu raskrsnicu puteva, ovdje je bio podignut veći broj utvrđenih gradova među kojima i bansko-kraljevske rezidencije, ovdje su otvoreni mnogi rudnici uz koje su se razvila naselja i kolonije dubrovačkih trgovaca, na ovom se području do sredine XIII. stoljeća nalazilo središte bosanske katoličke biskupije, a kasnije središta Crkve bosanske i Franjevačke vikarije ali i politička središta države s grobnom i krunidbenom crkvom Kotromanića u Milima kod Visokog, konačno ovdje su živu aktivnost razvili njemački rudari Sasi.(1) Sve je to rodilo izuzetno kulturološko, etničko, vjersko i privredno šarenilo, s Visokim kao svojevrsnom kulturnom metropolom – centrom pismenosti, političkog i vjerskog života te bogate umjetničke i građevinske djelatnosti, bez premca u tadašnjoj Bosni.(2)
Kiseljak je smješten u proširenoj dolini rijeke Fojnice i Lepenice, na raskrsnici puteva iz Fojnice, Visokog i Kreševa. Konfiguracija tla i geografski položaj pružali su u njegovoj užoj okolici mogućnost za stalno nastanjivanje još od prahistorijskog doba na što upućuju, osim brojnih toponima; Gradina, Gradac, Gradište i brojni arheološki nalazi pronađeni tokom istraživanja, obavljanja infrastrukturalnih radova ili slučajnim pronalaskom. Prve vijesti o Kiseljaku daje Benedikt Kuripešić u svom Itineraru i kaže da je: “dne 11 septembra 1530 godine, dolazeći iz Busovače, prešao rijeku Željeznicu (danas uobičajen naziv za Fojničku rijeku) i stigao u Kiseljak (njem. Saurer Prunnen = kiseli zdenac)“. Naime B. Kuripešić je u pratnji grofa Lamberga i hrvatskog kapetana Nikole Jurišića putujući u Carigrad 1530. godine, prošao kroz Kiseljak.(3) Regija Kiseljaka bogata je mineralnim izvorima koji su evidentirani duž čitave doline, počev od Kobiljače, preko Kiseljaka, Gromiljaka, Brestovska, Bilalovca do Klokota, dok se u radijusu od oko 1500 m u centru Kiseljaka nalazi nekoliko izvora.(4) Predio u kojem je selo Podastinje nalazi se na sjevernom dijelu područja srednjovjekovne župe Lepenice. U ranom srednjem vijeku pa sve do XIV stoljeća postojala je velika župa Lepenica, koja se prostirala na području današnjih općina Fojnica, Kreševo i Kiseljak, tj. obuhvatala je čitav sliv današnje Fojničke rijeke. Bila je jedna od sedam župa u srednjoj ili gornjoj Bosni. Najstariji historijski podatak o župi Lepenici nalazi se u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine, u kojoj se, između ostalog, potvrđuje bosanskom biskupu posjed “Rozil in supa Lepeniza, apud ecclesiam s. Michaelis”. Rotilj se nalazi oko 1,5 km zapadno od Kiseljaka. U to vrijeme bila je ova župa u direktnom posjedu bosanskih banova, a do 1463. godine, tj. od propasti bosanskog srednjovjekovnog kraljevstva, bila je, zajedno sa ostalom centralnom Bosnom, u direktnom posjedu dinastije Kotromanića. Krajem XIV stoljeća, razvojem feudalizma, završen je proces rastakanja starih župa. Župe su podijeljene na više manjih jedinica koje su skoro redovno imale svoje upravno-političke centre u utvrđenim gradovima. Tako se i velika župa Lepenica podijelila na knežije: okolina Fojnice sa Kozogradom, sliv rijeke Kreševčice sa gradom Kreševom, Lepenica sa gradom kod Višnjice. Iz XIV stoljeća poznata su dva dokumenta u kojima se spominje contrata quam vocatur Lepenica, a odnose se na prodaju konja i robinje. (P. Anđelić, 1963, str. 173.) Nahije koje su formirane u rano doba osmanske vladavine na teritoriji Bosne i Hercegovine obuhvataju teritorije kasnosrednjovjekovnih knežija. Nahija Lepenica prostirala se na području Lepenice u užem smislu, a to su sliv rijeke Lepenice sa većim naseljima i ekonomskim centrima oko sastavaka Lepenice i Fojničke rijeke, tj. oko Kiseljaka i Podastinja.(5)
U selu Podastinje na prostoru današnje općine Kiseljak, evidentirano je ilirsko gradinsko naselje na lokalitetu Crkvina, za koji se u narodu sačuvao i naziv Stijena.
Na vrhu gradine i u njenim nižim dijelovima sa sjeverne strane i u pravcu potoka Paroša i zaseoka Ukućevaca evidentirani su veća količina prahistorijske gradinske keramike i željezne troske.
Jedan dio te keramike po svojim oblicima i fakturi karakterističan je za srednje bronzano doba. Tragovi prahistorijske arhitekture nisu utvrđeni, budući da je na jednom dijelu gradine kasnije podignuto antičko utvrđenje, a konstatirani su i ostaci iz srednjeg vijeka. Po prostranstvu i obilju arheološkog materijala gradina spada među najveće u Bosni i Hercegovini. Iz zaseoka Ukućevci, na južnoj padini Crkvine, potiče i bronzana ilirska kaciga pronađena 1908.(6) Kaciga se vjerovatno nalazi u Zemaljskom muzeju, ali nije predmetom zaštite ove Odluke. U zaseoku Bijele Vode (Podastinje), iznad korita rijeke Fojnice i ceste prema Visokom, evidentirana je jedna šumom obrasla glavica, na kojoj se nalazilo manje ilirsko naselje(7).
P. Anđelić je mišljenja da su na području Lepenice živjeli pripadnici ilirskog plemena Desidijata, s obzirom na blizinu Breze, gdje se nalazio jedan od centara ovog snažnog i ratobornog plemena. Metalurška djelatnost lepeničkih Ilira zasvjedočena je čestim nalazima željezne troske na gradinama. U tom pogledu Podastinje nadmašuje sva ostala nalazišta, na području Lepenice, što upućuje na zaključak da se prerada željeza i izrada željeznih predmeta tu vršila u velikom obimu(8).
Većina rimskih nalaza iz Podastinju zabilježena je u literaturi, npr. ostatke tipično rimskog građevinskog materijala u podnožju Crkvine evidentirali su: K. Patsch, dr. M. Mandić i Đ. Basler. Na njivi Povratnici dr. M. Mandić je 1923. pronašao temelje rimske zgrade i odlomak kamene ploče sa dijelom natpisa. Također, iz Podastinja potiče i jedan depo rimskog novca pronađen na brežuljku Humcu 1884. godine.
Jedan dio tog novca nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, drugi u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a treći u zbirci Franjevačkog samostana u Fojnici. Nekim primjercima se zagubio trag, jer su bili u posjedu privatnika. K. Patsch je obradio 114 komada, s tim što u njegovu obradu nije uračunat novac iz Fojnice. Novci potiču od raznih rimskih careva iz dinastije Antonina, počevši od Septimija Severa (193–211) do Galijena (253–268). Prema Patschovim zaključcima novac je zakopan za vrijeme vlade cara Galijena. K. Misilo je još 1936. godine zabilježio da se na istom mjestu skoro svake godine nađe poneki primjerak novca, a nekoliko komada se tada nalazilo u posjedu visočkog advokata dr. Mikoljija(9).
Na lokalitetu Crkvina 1882. godine pronađena je nadgrobna stela sa natpisom. Prvi koji je opisao stelu bio je V. Handel, zatim A. Evans i konačno K. Patsch.(10) Na ovaj spomenik iz raznih aspekata osvrnuli su se također, dr. M. Mandić, K. Misilo i Đ. Basler(11).
Natpis glasi:
C. MANLIVS
C. L(ibertus)
HONESIMVS
ANN (orum) L
H(ic) S(itus) E(st)
Spomenik se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. (P. Anđelić, Ibidem, str. 165.).
Uz kuću Petra Vučića u Podastinju, dr. M. Mandić je evidentirao fragment nadgrobne ploče sa dijelom natpisa(12):
: . . . SERVA
: . . . MERITAE
: . . . ITE
P. Anđelić je zabilježio da tradicija prenosi da sa Crkvine potiče i nadgrobna kocka (cippus), koja se nalazila pred kućom porodice Slišković u Podastinju.(13) Prema čitanju D. Sergejevskog natpis glasi:
Aur(eliae) Nava(e)
an(norum) X(L)V aur(elius) (Li)
cinianus p(r)
im(us) fili(us), matr(i)
pr(o) p(ietate) p(osuit).
Tem(o) Aur(elia) (Cil–?) –
ta mater eiu(s),
viva sibi fec(it)
et napoti su(o)
Marcel(lino)
defunct(o)
p(osuit) p(ecunia) su(a). (14)
Iz rimskog perioda na lokalitetu Crkvina ili Stijene evidentirani su temelji većeg utvrđenja, zidanog krečnim malterom. Zidovi su poprilično dobro bili izvedeni, a na istočnom i zapadnom dijelu utvrde raspoznaju se ostaci kula. Konfiguracija terena uslovila je oblik utvrde, ali se ipak zapaža nastojanje da se dobije oblik četverokuta. I ova fortifikacija stoji na jednom dijelu stare ilirske gradine. Za ovu gradinu iznesena su dva mišljenja: dr. M. Mandić ruševine gradine datira u srednji vijek, a Đ. Basler u antiku uz napomenu da smještaj nekropole sa stećcima unutar samih ruševina isključuje mogućnost istovremenog postojanja grada i groblja na jednom mjestu. Ovome važnom argumentu P. Aneđelić je dodao, da uprkos višekratnom pretraživanju ni na padini ni na Crkvini i njenim padinama, nije pronašao nikakvog arheološkog materijala karakterističnog za srednji vijek.
S tim da je dopunio Baslerovo mišljenje da se ne radi o rimskoj, nego kasnoantičkoj utvrdi – tzv. refugiju i da bi utvrda iz rimskoga doba morala imati mnogo više tipično rimskog građevinskog materijala – opeke i cigle. Osim temelja zidova na Crkvini i njenim obroncima, evidentirani su rijetki komadići rimskog crijepa, brojna provincijskorimska keramika, pojedinačni predmeti od željeza i sl. Pokraj zapadnog bedema P. Anđelić je pronašao sitne ulomke stakla, te jedan novčić cara Konstancija II (337–361). Rimsko naselje je ležalo u podnožju Crkvine(15). U selu Podastinju, dr. M. Mandić je 1923. godine otkopao u kameno tlo uklesanu žitnu jamu, čiji oblik podsjeća na bocu, visoku 1,90, a široku 1,60 m. U jami su nađene i kosti subfosilnog konja, koji je na današnjem prostoru Bosne i Hercegovine živio negdje do VII. stoljeća n.e. Pozivajući se na jedno mjesto kod Tacita, dr. M. Mandić je ovu jamu pripisao nekom germanskom plemenu. Đ. Basler, naprotiv ovu jamu smatra kasnoantičkim granarijem. Sličnih jama u Bosni je evidentirano: 19 u Detlaku kod Dervente i 9 u kod Šipova. Dr. J. Korošec je ukazujući na brojne primjere kod drugih Slavena, zaključio da sve ove jame u Bosni, najvjerovatnije pripadaju Slavenima. Neophodno je napomenuti da su žitne jame Južnih Slavena poznate iz pisanih izvora kasnijeg srednjeg vijeka.(16)
Naziv mjesta i vrlo živa narodna tradicija govore o crkvi koja je navodno stajala na Crkvini. Đ. Basler je zabilježio da se radi o starokršćanskoj crkvi, a P. Anđelić ukazuje da živost tradicije i prisustvo nadgrobnih spomenika – stećaka više upućuju na srednji vijek, iako, zbog važnosti naselja i kasnoantičkog refugiuma, postoji vjerovatnoća da je tu negdje bila i kasnoantička crkva.(17)
O crkvi u Podastinju, osim toponima Crkvina, govori i vrlo živa narodna tradicija koju je zabilježio K. Patsch. Prema kojem je: “crkva stajala na samom vrhu stijene, na ruševinama stare ilirske gradine i kasnoantičkog refugija. Bila je posvećena sv. Luciji, a u njoj je bio pokopan i neki biskup. Jedan stećak se smatrao spomenikom na biskupovu grobu”.(18) Na lokalitetu Crkvine kao nadgrobne ploče ili dijelovi arhitekture, pronađeni su (kao spolia): rimska nadgrobna stela M. Hoensima i cippus Aurelija Victorina i nekropola sa desetak stećaka. Rimska nadgrobna stela M. Hoensima i cippus Aurelija Victorina vjerovatno se nalaze u Zemaljskom muzeju, ali se ne uvrštavaju u pokretno naslijeđe zaštićeno ovom Odlukom. Okolnosti kao što su: ime, položaj, stari politički centar, antička spolia, vrlo živa narodna tradicija, govore u prilog vjerovanju da je uistinu postojala srednjovjekovna crkva. U Podastinju P. Anđelić je na četiri lokaliteta evidentirao nekropole sa stećcima.(19)
Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna znanost tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga.(20)
U takvim su okolnostima već od sredine XIX. st., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja.(21) Nisu također izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig.(22) Od sredine XX. stoljeća u znanosti je postupno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti u njihov izvorni svijet u kom su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, koncem XV. stoljeća doživjeli svoj kraj.(23)
2. Opis dobra
Na četiri lokaliteta P. Anđelić je evidentirao nekropole sa stećcima u Podastinju: na vrhu Crkvine unutar ruševina kasnoantičkog refugija, gdje je bila smještena nekropola sa 10 stećaka od krečnjaka, grube obrade u formi srednji ili niski sanduci i ploče. Također P. Anđelić, navodi konstataciju da ni jedan stećak nije bio u svom primarnom položaju te da je prema tradicijskom predanju: “u jednom od grobova pokopan biskup, dok se pronađena nadgrobna ploča smatra crkvenim pragom”. Godine 1923. dr. M. Mandić je na lokalitetu Crkvina vršio probno iskopavanje i pod jednim stećkom evidentirao skupnu grobnicu bez ikakvih priloga, te ustanovio da su drugi grobovi, među njima i “biskupov”, već ranije bili prekopavani. I dr. M. Mandić i Đ. Basler na ovoj nekropoli evidentirali su samo 7 stećaka. Prilikom tehničkog snimanja stećaka na ovom lokalitetu evidentirana su samo dva stećka u formi sanduka.
Na prijevoju koji veže Crkvinu sa ostalim brdskim masivom na dvije omanje glavice smještene su nekropole sa stećcima. Navedeni prostor oko glavica naziva se tzv. “Grčko groblje”. Đ. Basler je na ovom lokalitetu evidentirao svega tridesetak stećaka, dok P. Anđelić navodi podatak da je u tri skupine na tom prostoru raspoređeno 75 spomenika. Prva skupina od 20 stećaka nalazila se kraj samog seoskog puta na omanjoj glavici (prema P. Anđeliću, možda ruševini neke antičke zgrade?). Na ovom lokalitetu evidentirano je 17 stećaka. Osim dva sljemenjaka sve ostalo su sanduci. Na jednom spomeniku nalazi se urezan ukrasni ornament – križ jednakih krakova.
Druga skupina od približno 45 spomenika zbijenih u guste redove nalazi se na omanjem brežuljku na udaljenosti oko 30 m od prethodne u pravcu zapada. Na ovom lokalitetu nekropola je gusto obrasla niskim i visokim raslinjem te stoga nije bilo moguće ustanoviti točan broj stećaka, kao ni njihovo skiciranje i pozicioniranje. Pažljivim prebrojavanjem evidentiran je približan broj stećaka. Osim stećaka ovdje se po omeđinama na površini zemlje naziru i brojni grobovi bez spomenika. Osim dva evidentirana sljemenjaka ostalo su sve sanduci i ploče.
Prema P. Anđeliću, treća skupina od desetak stećaka – sanduka i ploča – raspoređena je na zemljišnoj parceli, odmah ispod prethodnog brežuljka. Nakon pregleda stanja na terenu nije bilo moguće evidentirati navedenih deset spomenika, jer je i parcela ispod brežuljka obrasla niskim raslinjem.
Kao materijal za izradu stećaka na “Grčkom groblju“ upotrijebljen je uglavnom krečnjak, ali evidentirani su i pojedini primjerci izrađeni od sedre, pješčara, škriljevca i naročito konglomerata. Obrada je gruba ali vrhove obiju glavica zauzimaju grupe nešto bolje obrađenih i većih stećaka.
U samom selu u Bari Fr. Sliškovića P. Anđelić je evidentirao dva stećka-sanduka. Ispod sela na jednom u šumu obraslom zaravanku tzv. “Vrbica“, gdje strmenito položene njive Podastinja prelaze u ravnicu oko Fojničke rijeke, P. Anđelić je evidentirao manju nekropolu sa 7 velikih, pažljivo izrađenih stećaka (6 sljemenjaka i 1 sanduk). Oko njih se zapažaju i tragovi drugih grobova bez spomenika, zatim nekoliko manjih križeva. Na jednom križu ima i ćirilski natpis, koji P. Anđelić datira u XVIII stoljeće.(24) Lokalitet u selu Bari nismo mogli pronaći, a stećci sa lokaliteta “Vrbica” su premješteni sa izvorne lokacije u centar grada, odnosno gradski park u blizini izvora kisele vode 20. aprila 2002. godine. Na samom vrhu ilirske gradine, nakon završetka ratnih dešavanja u periodu 1992.–1995. godine na prostoru Bosne i Hercegovine, podignut je veliki križ i betonski uređen grb u znak sjećanja na poginule u periodu od 1940. do 1995. godine.
Stanje spomenika
Kompletan lokalitet Crkvina, obrastao je niskim raslinjem, trnjem i šumom, tako da bez detaljnog čišćenja i arheološkog istraživanja nije moguće evidentirati ostatke spomenika navedenih prilikom arheoloških istraživanja vršenih na navedenom lokalitetu.
Stanje stećaka na lokalitetu Crkvina
Na ovom lokalitetu evidentirana su samo dva stećka u formi sanduka, orijentirana u pravcu zapad–istok:
Stećak br. 1 – sanduk bez ukrasa, grube obrade, utonuo i obrastao trnjem i travom orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su: 120 x 87 x 35 cm.
Stećak br. 2 – sanduk bez ukrasa, grube obrade, utonuo i obrastao trnjem i travom orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su: 140 x 85 x 10 cm.
Stanje stećaka na lokalitetu Grčko/kužno groblje
Na ovom lokalitetu stećci su raspoređeni u dvije skupine na dva manja brežuljka. Na lokalitetu Bunar evidentirano je približno oko 45 spomenika položenih u guste redove od sjevera ka jugu, koji su gusto obrasli niskim i visokim raslinjem zbog čega nije bilo moguće ustanoviti točan broj stećaka, kao ni njihovo skiciranje i pozicioniranje. Pažljivim prebrojavanjem evidentiran je približan broj stećaka. Osim stećaka ovdje se po omeđinama na površini zemlje naziru i brojni grobovi bez spomenika. Osim dva evidentirana sljemenjaka ostalo su sve sanduci i ploče. Stećci koji nisu utonuli ili obrasli šibljem njihov tehnički opis je dat u tekstu, a orijentacija im je zapad–istok i sjever–jug. Na brežuljku istočno od lokaliteta Bunar na udaljenosti oko 30 m nalazi se skupina od 17 stećaka. Osim dva sljemenjaka svi stećci su u formi sanduka. Na jednom spomeniku nalazi se urezan ukrasni ornament – križ jednakih krakova. Orijentacija svih stećaka je u pravcu sjever–jug.
Lokalitet Bunar
Stećak br. 2 – sanduk bez ukrasa grube obrade, utonuo i obrastao trnjem i travom orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su: 200 x 120 x 40 cm.
Stećak br. 6 – sanduk bez ukrasa grube obrade, utonuo i obrastao trnjem i travom orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su: 160 x 57 x 15.
Stećak br. 7 – sanduk bez ukrasa grube obrade, utonuo i obrastao trnjem i travom orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su: 170 x 75 x 30 cm.
Stećak br. 23 – sanduk bez ukrasa grube obrade, utonuo i obrastao trnjem i travom orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su:160 x 75 x 30 cm.
Stećak br. 31 – sljemenjak utonuo i obrastao trnjem i travom, orijentiran u pravcu sjever–jug; dimenzije stećka su: 180 x 80 x 25 cm.
Stećak br. 32 – sanduk bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom, trnjem i travom orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su: 210 x 65 x 25 cm.
Stećak br. 33 – sanduk bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom, trnjem i travom orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su: 180 x 91 x 25 cm.
Stećak br. 40 – sljemenjak bez ukrasa, prevrnut na sjevernu stranu, utonuo i obrastao mahovinom, trnjem i travom, orijentiran u pravcu zapad–istok; dimenzije stećka su: 155 x 40 x 50 cm; dimenzije postolja su: 180 x 50 x 26 cm.
Stećci na brežuljku istočno od lokaliteta Bunar
Stećak br. 1 – sanduk bez ukrasa grube obrade, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 140 x 73 x 36 cm.
Stećak br. 2 – stećak u potpunosti utonuo i obrastao travom.
Stećak br. 3 – sanduk bez ukrasa, grube obrade, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 180 x 85 x 50 cm.
Stećak br. 4 – sanduk bez ukrasa grube obrade, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 190 x 90 x 36 cm.
Stećak br. 5 – sanduk bez ukrasa grube obrade, prepolovljen, utonuo i obrastao mahovinom i travom.
Stećak br. 6 – sanduk bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 214 x 96 x 34 cm.
Stećak br. 7 – sanduk bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom, trnjem i travom; dimenzije stećka su: 188 x 80 x 40 cm.
Stećak br. 8 – stećak u potpunosti utonuo i obrastao travom.
Stećak br. 9 – sanduk bez ukrasa, grube obrade, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 210 x 95 x 50 cm.
Stećak br. 10 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 188 x 90 x 50 cm.
Stećak br. 11 – sanduk bez ukrasa, grube obrade, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 180 x 80 x 20 cm.
Stećak br. 12 – sanduk sa ukrasom, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 165 x 70 x 15 cm.
Na njegovoj gornjoj površini kao ukrasni ornament vidljiv je urezan križ jednakih krakova.
Stećak br. 13 – stećak u potpunosti utonuo i obrastao travom.
Stećak br. 14 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 150 x 50 x 55 cm.
Stećak br. 15 – stećak u potpunosti utonuo i obrastao travom.
Stećak br. 16 – sanduk bez ukrasa, grube obrade, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: duljina 200 x visina 20 cm.
Stećak br. 17 – sanduk bez ukrasa, grube obrade, utonuo i obrastao mahovinom i travom; dimenzije stećka su: 170 x 70 x 30 cm; dimenzije postolja su: 183 x 85 x 25 cm.
Stanje stećaka sa lokaliteta Vrbica
Ispod naselja Podastinje i lokaliteta Crkvina na udaljenosti do 500 m zračne linije u pravcu jugozapada smješten je lokalitet Vrbica. Na lokalitetu je evidentiran jedan stećak u formi sanduka, ostaci grobnih mjesta stećaka koji su dislocirani i jedan križ.(25) Orijentacija stećka koji je ostao na lokalitet je u pravcu zapad–istok.(26) Stećci koji su dislocirani sa lokaliteta Vrbica nalaze se u parku u Kiseljaku, utonuli u visini postolja, jer nije stručno izvršena njihovo izmještanje, kao ni pozicioniranje. Naime, stećci su sada orijentirani u pravcu sjeverozapad–jugoistok.
Stećak br. 1 – sanduk bez ukrasa grube obrade, utonuo i obrastao mahovinom, listom i raslinjem, nalazi se na lokalitetu i nije dislociran; dimenzije stećka su: 210 x 78 x 30 cm.
Stećak br. 2 – sljemenjak bez ukrasa utonuo u visini postolja i obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 190 x 100 (donja širina stećka 96 cm) x 114 cm.
Stećak br. 3 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo u visini postolja i obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 180 x 100 (donja širina stećka 92 cm) x 105 cm.
Stećak br. 4 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 168 x 77 (donja širina 63 cm) x 70 cm.
Stećak br. 5 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 143 x 77 (donja širina 64 cm) x 66 cm.
Stećak br. 6 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom i travom, sa vidljivim oštećenjima i napuknućima sa bočne jugozapadne strane; dimenzije stećka su: 142 x 69 (donja širina 62 cm) x 54 cm.
Stećak br. 7 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom; dimenzije stećka su: 152 x 55 (donja širina 52 cm) x 52 cm.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
U Prostornom planu BiH do 2000. godine kao spomenik III. kategorije uvršteno je 29 lokaliteta iz perioda metalnog (željeznog i bronzanog doba), pod rednim brojem 17. uvrštena je Gradina u Podastinju, općina Kiseljak. (27)
U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Kiseljak kao spomenik III. kategorije uvršteno je 16 lokaliteta nekropola sa stećcima (397 stećaka) bez preciznije identifikacije.(28)
U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 15. kolovoza 2008. godine, navedeno dobro je evidentirano pod nazivom »Crkvina, Podastinje, Kiseljak – predhistorijska gradina, rimski i kasnoantički refugij i srednjovjekovna nekropola«, ali nije bilo upisano u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Podastinje - Crkvina, Spomenička cjelina, kasnoantička crkva – Kiseljak, pod rednim brojem 293. na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Istraživačke radove na ovom lokalitetu vršili su i objavili:
- Dr. M. Mandić, „Starine kod fojničkog Kiseljaka“, GZM, XXXVII, Sarajevo 1925, 61.-66.
- Đ. Basler, „Kreševo – Kiseljak – Fojnica“, GZM, Arh. n.s. knj. IX, Sarajevo 1954, 299.-306.
- K. Patsch, „Novi i revidirani natpisi“, GZM, 1894, VI, 341.-358.
- Fra Krunoslav Misilo, „Rimski novci iz Bosne“, GZM, XLVIII, 15.-26.
- P. Anđelić prilikom kompleksnog proučavanja Lepenice u periodu 1958. i 1959. godine, a koje je publicirano 1963. godine; Arheološka ispitivanja u Lepenica – priroda, stanovništvo privreda i zdravlje, Naučno društvo SR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. III. Sarajevo, 1963, 151.-191.
U svom izvješću P. Anđelić je zabilježio da se dio novca pronađenog na brežuljku Humcu 1884. godine u Podastinju nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, drugi u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a treći u zbirci Franjevačkog samostana u Fojnici.
U dopisu Arheološkog muzeja u Zagrebu od 23. rujna 2009. godine navedeno je da bi se u muzejskom arhivu trebalo nalaziti 40-tak primjeraka rimskog novca iz III. st. n.e., ali da ih zbog brojnih selidbi više nije moguće prepoznati i identificirati.
U dopisu Franjevačkog samostana od 16. listopada 2009. godine navedeno je da je stari novac koji posjeduje Samostan, deponiran u jedan sanduk i da nisu u mogućnosti udovoljiti zahtjevu Povjerenstva. U cilju realiziranja traženih podataka ponuđen je prijedlog da stručnjak Povjerenstva pregleda samostansku zbirku i izvrši identifikaciju novčića.
U telefonskom razgovoru obavljenom 20. 11. 2009. godine sa Adnanom Busuladžićem, direktorom Zemaljskog muzeja, Povjerenstvo je informisano da je u muzeju nedavno uposlena osoba – numizmatičar, koja trenutno vrši reviziju numizmatičarske zbirke i ukoliko u svom poslu prikupi informacije o arheološkim nalazima sa lokaliteta Podastinje, Povjerenstvo će biti blagovremeno pismeno obaviješteno.
Konzervatorsko-restauratorski radovi nisu poduzimani.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, dana 10. listopada 2008. i 27. siječnja 2009. godine ustanovljeno je sljedeće:
- Kompletno područje ilirske gradine na lokalitetu Crkvina, obraslo je niskim raslinjem, trnjem i šumom;
- Bez detaljnog čišćenja i arheološkog istraživanja nije moguće evidentirati ostatke spomenika navedenih u prethodnim istraživanjima na ovom lokalitetu;
- Stećci su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja;
- Pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili u potpunosti utonuli u zemlju;
- Na stećcima se nalaze biljni tijelazmi (lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri;
- Na samom vrhu ilirske gradine, nakon završetka ratnih dešavanja u periodu 1992.–1995. godine na prostoru Bosne i Hercegovine, podignut je veliki križ i betonski uređen grb u znak sjećanja na poginule u periodu od 1940. do 1995. godine;
- Na lokalitetu Vrbica evidentiran stećak u formi sanduka, koji je oštećen, utonuo i obrastao raslinjem;
- Osim stećka evidentirana su i grobna mjesta stećaka koji su dislocirani, kao i jedan križ;
- Šest stećaka u formi sljemenjaka dislocirano je sa lokaliteta Vrbica i premješteno u gradski park u Kiseljaku;
- Prema riječima uposlenika općinskih tijela u Kiseljaku dislociranje stećaka izvršila je firma „Sarajevski kiseljak“.
6. Specifični rizici
- vandalizam – razbijanje i prekopavanje grobnih mjesta ispod stećaka,
- samoinicijativno izmještanje stećaka sa lokaliteta Vrbica,
- dezintegracija ilirske gradine i nekropola zbog dugogodišnjeg neodržavanja,
- nepovoljni vremenski utjecaji,
- samonikla vegetacija.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
iii. Proporcije
v. Vrijednost detalja
D) Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima
E) Simbolička vrijednost
iii. Tradicionalna vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi
F) Ambijentalna vrijednost
iii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G) Izvornost
v. Položaj i smještaj u prostoru
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija:
- Kopija katastarskog plana, k.č. 1748, posjedovni list broj 11-II, I k.č. 1754, posjedovni list broj 794. k.o. Podastinje; Razmjera 1:2500; izdata 23. 10. 2008. godine od strane Službe za katastar, općine Kiseljak, a na adresu Povjerenstva je dostavila Služba za opću imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina, općine Kiseljak. (dopis broj: 05-31-Sl./08 od 29. 10. 2008. godine);
- Kopije katastarskih planova, k.č. 1058, broj posjedovnog lista 187, (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1748 (stari premjer), broj posjedovnog lista 11-II, i k.č. broj 1731/1 (stari premjer), k.č. broj 1059, broj posjedovnog lista 56, (novi premjer), što odgovara 1752/6 (stari premjer), k.č. broj 1061, broj posjedovnog lista 56, (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1752/11 (stari premjer), k.č. broj 998, broj posjedovnog lista 229 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1754, broj posjedovnog lista 795, k.č. broj 999, broj posjedovnog lista 48 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1756 (stari premjer), k.č. broj 1066, broj posjedovnog lista 54 (novi premjer), što odgovara dio k.č. broj 1752/5 (stari premjer), k.č. broj 1259, broj posjedovnog lista 75 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 414 (stari premjer), k.č. broj 117, broj posjedovnog lista 197 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 207, i 208/1 (stari premjer) k.o. Podastinje; Razmjera 1:2500; izdata 1. 12. 2008. godine od strane Službe za katastar, općine Kiseljak, a na adresu Povjerenstva je dostavila Služba za opće imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina, općine Kiseljak. (dopis broj: 05-31-2926/08 od 1. 12. 2008. godine);
- Zemljišnoknjižna kancelarija općinskog suda u Kiseljaku izdala je z.k. uložak 275, k.o. Podastinje, općina Kiseljak, čiji je NAR/RZ broj: 1703/08 od 26. 9. 2008. godine;
- Zemljišnoknjižna kancelarija općinskog suda u Kiseljaku izdala je z.k. uloške broj 1796, 209, 1904, 1927, Iskaz I, 236, k.o. Podastinje, općina Kiseljak, čiji je NAR/RZ broj: 92/09 od 23. 1. 2009. godine;
- Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra:
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 15. kolovoza 2008. godine;
- Dopis Arheološkog muzeja u Zagrebu od 23. rujna 2009. godine;
- Dopis Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine od 15. listopada 2009. godine;
- Dopis Franjevačkog samostana u Fojnici od 16. listopada 2009. godine;
- Fotodokumentacija:
- fotografije postojećeg stanja dobra snimljene su 10. listopada 2008. i 27. siječnja 2009. godine; fotografisao: histroričar Zijad Halilović (fotografirano digitalnim fotoaparatom CANON Power shot: 4.0 megapixel, 4x zoom;
- Tehnička dokumentacija:
- Tehnički snimci postojećeg stanja dobra (snimak stećaka, plan nekropola); dana 24. 9. 2008. godine mjerili i snimali: Zijad Halilović, historičar i Armin Šepić, arhitekta;
- Plan nekropola uradio je Armin Šepić, arhitekta.
Korištena literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1894. K. Patsch, „Novi i revidirani natpisi“, GZM, VI, Sarajevo, 1894.
1924. Glušac, Vaso, „Srednjovekovna ‚bosanska crkva’“, u: Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, IV., Beograd, 1924.
1925. Dr. M. Mandić, „Starine kod fojničkog Kiseljaka“, GZM, XXXVII, Sarajevo, 1925.
1936. Fra Krunoslav Misilo, „Rimski novci iz Bosne“, GZM, XLVIII, Sarajevo, 1936.
1954. Đ. Basler, „Kreševo – Kiseljak – Fojnica“, GZM, Arh. n.s. knj. IX, Sarajevo, 1954.
1963. Benac, Alojz, Stećci, Prosveta, Beograd, 1963.
1963. Anđelić, Pavao, Arheološka ispitivanja u Lepenica – priroda, stanovništvo privreda i zdravlje, Naučno društvo SR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. III. Sarajevo, 1963.
1967. Bešlagić, Šefik, Stećci Centralne Bosne, Sarajevo, 1967.
1971. Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.
1972. Imamović, Enver, „Područje Fojnice, Kiseljaka i Kreševa u rimsko doba“, Naše starine, XII, Sarajevo, 1972.
1972. Anđelić, Pavao, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, „Veselin Masleša”, Sarajevo, 1972.
1980. Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980.
1984. Anđelić, Pavao, Srednji vijek – doba stare bosanske države u Visoko i okolina kroz historiju I, (predhistorija, antika i srednji vijek), Visoko, 1984.
1990. Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaždin. Naslov izvornika: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt- Problems, Wien 1990.
(1) Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo: 1971, 5-12.
(2) Anđelić, Pavao, Srednji vijek – doba stare bosanske države u Visoko i okolina kroz historiju I, (predhistorija, antika i srednji vijek), Visoko: 1984, 293-294.
(3) Dr. Mandić, Mihovil, “Starine kod fojničkog Kiseljaka”, Sarajevo: GZM, XXXVII, 1925, 65.
(4) Imamović, Enver, “Područje Fojnice, Kiseljaka i Kreševa u rimsko doba”, Sarajevo: Naše starine, XII, 1972, 193-204.
(5) Anđelić, Pavao, Arheološka ispitivanja u Lepenica – priroda, stanovništvo privreda i zdravlje, Sarajevo: Naučno društvo SR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. III. o, 1963, 177, 187, 188; 1972, 236-237.
(6) Značajne podatke o prahistorijskim ostacima na Crkvini vidjeti kod: dr. M. Mandić, “Starine kod fojničkog Kiseljaka”, GZM, XXXVII, Sarajevo, 1925, 61.-66.; Đ. Basler, “Kreševo – Kiseljak – Fojnica”, GZM, Arh. n.s. knj. IX, Sarajevo 1954, 299-306.
(7) Anđelić, Pavao, Ibidem. 1963, 156.
(8) Anđelić, Pavao, Ibidem. 1963, 159, 160.
(9) Anđelić, Pavao, Ibidem. 1963, 159, 160, 162.
(10) K. Patsch, „Novi i revidirani natpisi“, GZM, 1894, VI. 341-358.
(11) Vidi bilješku 1. i fra Krunoslav Misilo, „Rimski novci iz Bosne“, GZM, XLVIII, 1936, 15-26.
(12) Dr. M. Mandić, navedeno djelo, GZM, XXXVII, 1925, 64.
(13) Tradicionalno pamćenje i evidentiranje cippusa pred kućom porodice Slišković u Podastinju P. Anđelić je zabilježio prilikom kompleksnog proučavanja Lepenice u periodu 1958. i 1959. godine, a koje je publicirano 1963. godine; Arheološka ispitivanja u Lepenica – priroda, stanovništvo privreda i zdravlje, Naučno društvo SR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. III. Sarajevo, 1963, 151-191.
(14) Anđelić, Pavao, Ibidem, 1963, 166.
(15) Anđelić, Pavao, Ibidem, 1963, 169, 170.
(16) Anđelić, Pavao, Ibidem, 1963, 174, 175.
(17) Anđelić, Pavao, Ibidem, 1963, 169, 170.
(18) Tradicija je zabilježena kod dr. M. Mandića, navedeno djelo, GZM, 1925, 63-64.
(19) Anđelić, Pavao, Ibidem, 1963, 177, 178.
(20) Benac, Alojz, Stećci, Beograd: Prosveta, 1963. XVII., XXIX.
(21) Benac, Alojz, Stećci, Beograd: Prosveta, 1963. XXIX.
(22) Glušac, Vaso, “Srednjovekovna ‘bosanska crkva’”, u: Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, IV., Beograd: 1924, 31-35, 36-37, 50; Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaždin. Naslov izvornika: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien 1990, 95, 96.
(23) Opširnije o stećcima vidjeti u “Odluci Komisije o proglašenju Historijskog područja – Nekropola sa stećcima ‘Mramorje’ i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine”, broj: 02-02-228/07-95. novembar 2008. godine i na web adresi Komisije: www.aneks8komisija.com.ba
(24) Anđelić, Pavao, Ibidem, 1963, 178.
(25) Na ovom lokalitetu P. Anđelić je evidentirao sedam stećaka (šest u formi sljemenjaka i jedan u formi sanduka), kao i nekoliko manjih križeva od kojih je jedan sadržavao ćirilski natpis, kojeg je P. Anđelić datirao u period XVIII. stoljeća. (Anđelić, Pavao, Ibidem, 1963, 178. i 179.). Š. Bešlagić je evidentirao šest stećaka u formi sljemenjaka sa postoljem. ( Bešlagić, Šefik, Ibidem, 1971, 165.).
(26) Š. Bešlagić je također za stećke koji su dislocirani sa navedenog lokaliteta naveo da su bili orijentirani u pravcu zapad–istok. (Bešlagić, Šefik, Ibidem, 1971, 165.).
(27) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1980, 36.
(28) Grupa autora, Ibidem, 50.
|
