Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4 Aneksa 8 Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1 Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. ožujka 2009. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Povijesno područje – Prapovijesni tumulus i nekropola sa stećcima na lokalitetu Dabića (Velika) poljana, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik sačinjava prapovijesni tumulus i nekropola sa 47 stećaka.
Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru koji obuhvata k.č. 1621, z.k. izvadak broj 304 i k.č. 1622, z.k. izvadak broj 34, k.o. Čičevo, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8 Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administracijske i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuju se mjere zaštite koje se odnose na prostoru definiran u točki I stavak 3 ove odluke, odnosno na k.č. 1621 i dio k.č. 1622, odnosno prostor određen točkom u središtu tumulusa X=4817649 Y=6502774 i promjerom 20 m. Na tome prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervacijsko-restauracijski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukacijske i kulturne svrhe;
- dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi, uz odobrenje nadležnoga ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- radovi na uređenju i radovi na saniranju oštećenja dopušteni su isključivo uz prethodno izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije, dopuštenje nadležnoga ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;
- nije dopušteno čišćenje stećaka od lišaja i mahovine;
- iznimno od prethodne alineje, dopušteno je čišćenje stećaka u slučaju da je ono nužno za istraživanje epigrafskih ili dekoracijskih elemenata stećaka, uz prethodno izrađen elaborat i dopuštenje nadležnoga ministarstva. Elaborat treba biti utemeljen na biološkim, kemijskim, fizičkim i drugim analizama za koje konzervator utvrdi da su nužne, te sadržavati odgovarajuće konzervacijske mjere i procjenu utjecaja načina čišćenja na kamen;
- područje predstavlja arheološki lokalitet, te je prilikom obavljanja arheoloških istražnih radova obvezno osigurati prisustvo arheologa;
- sa jugoistočne strane nekropole do puta, te na udaljenosti od stećaka do 15 m nužno je postavljanje drvene ograde visine do 1,30 m;
- postavljanje drvene ograde visine do 1,30 m i u promjeru 20 metara oko tumulusa;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.
Vlada Federacije dužna je osobito osigurati provedbu sljedećih mjera:
- izradu geodetske snimke postojećega stanja;
- izradu Plana sanacije, restauracije, konzervacije i prezentacije nacionalnoga spomenika.
Plan sanacije, restaruracije konzervacije i prezentacije nacionalnoga spomenika treba sadržavati:
- arheološko istraživanje prostora nacionalnoga spomenika;
- uređenje nacionalnog spomenika sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- redovito održavanje spomenika.
IV
Svi pokretni nalazi, koji u tijeku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u tijeku arheoloških istraživanja nužno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvješće Povjerenstvu i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvješće, a najduže za period od tri godine.
Usporedno s izvođenjem arheoloških istraživanja, nužna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvješća o provedenome istraživanju, Povjerenstvo će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjene mjere zaštite koje Povjerenstvo utvrđuje.
Pokretne nalaze iz stavka 1 ove točke nije dopušteno iznositi iz Bosne i Hercegovine.
V
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi u dijelu u kojemu su oprečni odredbama ove odluke.
VI
Svatko, a osobito nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utemeljenih u točkama II – VI ove odluke, te nadležnom općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.kons.gov.ba).
IX
Prema članku V stavak 4 Aneksa 8 Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 02-2-40/09-11
11. ožujka 2009. godine
Sarajevo
Predsjedatelj Povjerenstva
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju članka II stavak 1 Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8 Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno člancima V i VI Aneksa 8 Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove općine Konjic podnijela je, dana 6. ožujka 2007. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje nekropole stećaka na tzv. Dabića poljani ispod planine Bahtijevice nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V stavak 4 Aneksa 8 i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
Izjava o značaju dobra
Nacionalni spomenik sadrži 47 stećaka u okviru jedne nekropole smještene na obroncima planine Bahtijevice, koja se nalazi blizu staroga puta koji je Bosnu povezivao s obalom Jadrana, u području koje obiluje prirodnim resursima, a osobito mineralnim sirovinama, planinskim pašnjacima, šumama i vodom. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, poznati pod nazivom stećci, jedinstveni su za područje Bosne i Hercegovine i njezinih susjeda. Oni su impresivan dokaz rastuće gospodarske moći bosanskog feudalnoga društva u XIV stoljeću, otvaranja rudnika, pojačane urbanizacije, te želje pojedinaca da svoj status i moć prikažu kroz spoljašnji izgled nadgrobnoga spomenika. Oni imaju iznimnu povijesnu i znatnu kulturnu važnost. Stećci na Velikoj poljani ilustriraju tri osnovna oblika stećaka – ploče, sanduke i sljemenjake – te prikazuju kvalitetu izrade i vrstu ukrasa tipičnih za hercegovačke kamenoklesarske radionice. Nedaleko od nekropole, prema sjeveroistoku, nalazi se kameni tumul koji ukazuje na kontinuiranu naseljenost ovog lokaliteta još od prapovijesti.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U tijeku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o trenutačnom stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonsku snimku i fotografije;
- uvid u trenutačno stanje dobra;
- kopiju katastarskoga plana;
- zemljišno-knjižni izvadak;
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.
Prema odredbi članka V stavak 2 Aneksa 8 Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 37. Poslovnika o radu Povjerenstva, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Povjerenstvo će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnoga spomenika, podnositelju peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i znanstvenim institucijama, stručnjacima i znanstvenicima, kao i drugim zainteresiranim osobama iznošenje svojih stavova. U dopisu broj 09-42-3-411/07 od 02.03.2007. godine koji je uputila Služba za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic, Povjerenstvo je primilo Peticiju, kopiju katastarskog plana, kopiju katastarsko-knjižnog izvatka i 11 fotografija.
Sukladno tomu, Povjerenstvo je dopisom broj: 02-32-53/07-4, od 14.11.2008. godine zatražilo dostavu dokumentacije u vezi sa proglašenjem Nekropole sa stećcima na lokalitetu Dabića (Velika) poljana, na obroncima planine Bahtijevice, od: Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnoga ministarstva kulture i sporta, Federalnoga ministarstva prostornoga uređenja.
Nakon toga, Povjerenstvu je dostavljena sljedeća dokumentacija:
- Dopis Službe za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic broj: 09-42-3-2451/08 i 09-42-3-2452/08 od 21.10.2008. godine, u kojemu je dostavljen katastarski plan u digitalnoj verziji i kopija katastarskoga plana i zemljišno-knjižnog izvatka u tiskanoj verziji.
- Dopis Federalnoga ministarstva prostornoga uređenja broj; 03-23-2-1520/08 od 18.11.2008. godine, kojim je Povjerenstvo informirano da navedeno ministarstvo ne raspolaže podacima i dokumentacijom vezanom za Nekropolu sa stećcima na lokalitetu Dabića (Velika) poljana, na obroncima planine Bahtijevice.
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnoga ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-4434-1/08, od 26.11.2008. godine, u kojemu su dostavljeni raspoloživi podaci o prethodnoj evidenciji i zaštiti Nekropole sa stećcima na lokalitetu Dabića (Velika) poljana, na obroncima planine Bahtijevice.
- Dopis Službe za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic broj: 09-42-3-411/08 od 24.12.2008. godine, dostavljen zemljišno-knjižni izvadak za parcelu k.č. broj 1621 k.o. Čičevo.
- Dopis Službe za opću upravu, društvene djelatnosti i inspekcijske poslove Općine Konjic broj: 09-42-3-411/09 od 06.02.2009. godine, u kojemu je dostavljena kopija katastarskoga plana i zemljišno-knjižni izvadak za k.č. 1622 k.o. Čičevo.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Na obronku planine Bahtijevice (nadmorska visina 1163 m, ogranak planine Prenja) pokraj tzv. “starog/turskog puta“ koji je vodio od Ivan-planine do Porima, na prostoru između Lipeta i Zijemlja, prostire se visoravan Velika (Dabića) poljana. Na zemljišnoj parceli površine od 1170 m², smještena je nekropola sa 47 stećaka (8 ploča, 30 sanduka, 8 visokih sanduka i 1 sljemenjak). Na udaljenosti do 100 m od nekropole sa stećcima u pravcu sjevera na k.č. broj 1622, nalazi se prapovijesni tumulus.
Nacionalni spomenici nalaze se na lokacijama koje obuhvataju k.č. broj 1621, broj z.k. izvatka 304, i k.č. broj 1622, broj z.k. izvatka 34, k.o. Čičevo, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Pravo raspolaganja zemljišnom parcelom k.č. broj 1621, posjeduje Mjesna zajednica Glavatičevo 1/1, a zemljišnom parcelom k.č. broj 1622, prema Izvodu iz katastra pravo raspolaganja posjeduje Dabić (Ilija) Pero.
Povijesni podaci (1)
Područje oko gornje Neretve nalazi se na granici dviju regija. Još od prahistorije dolinom rijeke Neretve i njenih rubova vodile su komunikacije koje su povezivale srednju Bosnu sa Jadranskim primorjem. Uz korekcije i prilagođavanja trase, ovuda su prolazile važne komunikacije u antičko, srednjovjekovno i osmansko doba, sve do probijanja puta kroz kanjon Neretve od Jablanice na jug osamdesetih godina XIX stoljeća. Srednjobosansko rudogorje, plodna zemlja u dolini Neretve i bogate planinske ispaše doprinijeli su da se na velikom koljenu Neretve, između planinskih masiva Bitovnje, Bjelašnice i Visočice na sjeveru, te Prenja i Čvrsnice na jugu, formiraju brojna naselja u svim periodima, shodno uslovima i zahtjevima vremena u kom su nastajala.(2)
Javne komunikacije su uvijek bile pokazatelj životnih tijekova jednoga kraja. Za Konjic je važan prirodni, a od rimskih vremena i umjetno građeni put, koji je povezivao Humsku zemlju, njeno Primorje i Dubrovnik sa srednjom i sjevernom Bosnom, te sa jednim dijelom Panonije. Određenu dokumentaciju za važnije putne pravce srednjega vijeka čuvaju i nazivi ''Vlaški put'', npr. za dionicu starog puta od Zaborana do Glavatičeva. Poznato je da tzv. ''Vlaški putovi'' po Hercegovini označavaju trase periodičnih kretanja polunomadskih stočara (uglavnom vlaškog podrijetla).(3)
“Turski put“ od Ivan-planine do Porima spada među najteže relacije bosanskohercegovačkih puteva, prije svega zbog velikih visinskih razlika i klimatskih nepogoda – snježne mećave na Ivan-planini, Lipetima i Bahtijevici često su obustavljale svaki vid prometa. Navedena relacija je dio staroga puta koji je povezivao južnu Dalmaciju i Hercegovinu se srednjom Bosnom i dalje sa Podunavljem.
Arheološki ostaci (gradine i gromile – tumulusi), svjedoče da je tim pravcem prolazio put još u prahistorijsko doba od IX vijeka p.n.e. Najveći dio ovoga puta Rimljani su pretvorili u solidno građenu cestu čija trasa se može pratiti od Vrapča do Lipeta. Na miljokazima pronađenim u Podorašcu, Konjicu, Perića Polju, Borcima, Kuli, Maloj poljani kod Lipeta, spominju se imena rimskih careva Augusta, Decija, Tacita i Filipa Augusta, što upućuje na činjenicu da se izgradnji ovoga puta pristupilo odmah nakon definitivne osvajanje Ilirika u I stoljeću, a značajnija rekonstrukcija izvršena je polovicom III stoljeća n.e. Rimska trasa ceste polazeći iz Narone (Vid kod Metkovića), išla je preko Dubrava i Nevesinjskog polja, na mjestu Velika poljana kod Lipeta izlazila je na trasu tzv. “turskog puta“ od Ivan-planine do Porima. Od Lipeta do Podorašca rimska cesta i kasniji “turski put idu uglavnom po istoj trasi.(4)
Za vrijeme osmanske uprave u Bosni i Hercegovini glavni put između trgovačkih centara Sarajeva i Mostara skrenuo je sa starog rimskog pravca, te je od Lipeta (tačnije Velike poljane) okrenuo prema jugozapadu i preko Gornjih Zijemlja, Porima i Bijelog polja vodio u Mostar. Duž cijelog puta evidentirano je postojanje utvrda/karaula čiji je zadatak bio da štite sigurnost puta. Na Lipetima su evidentirani ostaci građevinskog materijala rimske utvrde, a u vrijeme Osmanlija karaula u čijoj su se blizini nalazile kolibe stanovnika Čičeva te bunar sa pitkom vodom. Na cijeloj relaciji navedena karaula imala je najveću nadmorsku visinu (1143 m ) i najveću udaljenost od stalnih naselja.(5)
Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna znanost tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga.(6)
U takvim su okolnostima već od sredine XIX. st., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja.(7) Nisu također izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig.(8)
Od sredine XX. stoljeća u znanosti je postupno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti ih u njihov izvorni svijet u kom su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, koncem XV. stoljeća doživjeli svoj kraj.(9)
2. Opis dobra
Prema statistici Š. Bešlagića područje konjičke općine – sa 3018 registriranih spomenika – spada u teritorije koji imaju najveći broj stećaka u Bosni i Hercegovini. Prema formi izrade najbrojniji su sanduci, dok su sljemenjaci i ploče gotovo podjednako zastupljeni. Način grupiranja stećaka omogućava da se na terenu prate i dokumentiraju važne povijesne pojave, procesi i odnosi. Po smještaju velikih nekropola mogu se pouzdano ubicirati središta nekadašnjih kultnih i političkih zajednica. Također, po smještaju srednje veličine nekropola, mogu se pratiti procesi razvitka tzv. rodovskih sela, dok se kod manjih skupina prati odraz intenzivne feudalizacije i socijalnog diferenciranja, tj. kada se pojedini rodovi više ne ukapaju sa susjedima, već se izdvajaju i stvaraju porodične nekropole. Stećci u okolini Konjica mogu bitno doprinijeti u rješavanju problema podrijetla stećaka, kako u etničkom smislu, tako i u smislu postanka njihove osnovne forme. Sankovića nekropola u Biskupu izrazit je primjer kako, kroz čitavo XIV stoljeće, stećke kao nadgrobne spomenike upotrebljava najmoćniji vlasteoski rod u čitavoj Humskoj zemlji, a Bogopanci – Draživojevići – Sankovići su bez sumnje slavenskog podrijetla i kulture, a ne Vlasi. Treba imati u vidu da još u XIV stoljeću Vlasi pripadaju socijalnim strukturama nižeg reda i da nikako nisu bili u stanju svoje običaje – pogotovo način obilježavanja grobova pokojnika – nametnuti svojim gospodarima. Stoga teorija o vlaškom podrijetlu stećaka ne može imati opravdanja iako u okolini Konjica ima nekoliko i to možda najljepših nekropola koje se i mogu pripisati Vlasima.
Ukrašavanje stećaka počinje sredinom XIV, nastavlja se kroz XV i završava početkom XVI stoljeća. Na bliže oblikovanje stećaka svakako su utjecali i terenski uvjeti, odnosno geološki sastav stijena iz kojih je uziman kamen za izradu stećaka. Vidno je velika razlika u kvaliteti izrade stećaka iz doline Neretvice, gdje nema pogodnog materijala i onih kraških predjela oko Glavatičeva i Bjelimića. Ipak čini se da to nije i jedini uzrok razlikama, jer u okolici Jablanice ima dobrog materijala, ali ipak nema naročito razvijenih formi i ukrasa. Od utjecaja susjednih oblasti treba naročito ukazati na upliv južne Hercegovine, odnosno starog Huma, koji se jasno očituje na čitavom području istočno od Konjica. U Bradini su niski sljemenjaci očito imali uzore u susjednim oblastima centralne Bosne. Natpisi imaju posebnu vrijednost na stećcima. Pisani su slovima bosanske ćirilice, a potječu iz samog kraja XIV, početka ili druge polovice XV stoljeća.(10)
Na svim planinama gdje se nalaze pašnjaci pogodni za stočarenje P. Anđelić je evidentirao tragova vlaških skupina koje su tu nekada živjele. Jedna od takvih zajednica na području današnje općine Konjic, zauzimala je i obronke planine Bahtijevice i Crne Gore, obuhvatajući prostor od Boračkog jezera, Kule i Čičeva sve do Nevesinjskog polja Zijemlja i Porima, na što upućuje i šest toponima – kota, koje nose imena Vlahinje, (Mala Vlahinja, Velika Vlahinja). Geografski položaj područja gdje su konstatirani tragovi Vlaha na području općine Konjic, nesumnjivo govore o tome da je njihovo osnovno zanimanje bilo stočarstvo. Na području sa vlaškom toponomastikom malo je tragova općinske organizacije, također, vrlo su oskudni i tragovi feudalnih agrarnih odnosa, a tamo gdje postoje tragovi općine rijetki su vlaški nazivi. Sama okolnost da je vlaška toponomastika vezana za određena područja svjedoči da je ona mogla nastati u vrijeme kada su vlaška naselja dobila karakter barem relativne stalnosti.(11)
Na obronku planine Bahtijevice (nadmorska visina 1163 m, ogranak planine Prenja) pokraj tzv. “starog/turskog puta“ koji je vodio od Ivan-planine do Porima na prostoru između Lipeta i Zijemlja prostire se visoravan Velika (Dabića) poljana. Na zemljišnoj parceli označenoj kao k.č. broj 1621, sa površinom od 1170 m², smještena je nekropola sa 47 stećaka (8 ploča, 30 sanduka, 8 visokih sanduka i 1 sljemenjak).(12) Spomenici su dobro obrađeni, ali ne i u potpunosti očuvani. Ukrašeno je 13 stećaka, a kao reljefni motivi evidentirane su biljne stilizacije u vidu simetričnih spirala, bordure i frizovi od povijenih lozica, tordirane vrpce, “vodenice“, polumjesec i kružni vijenac. Od figuralnih predstava evidentirana je predstava jelena i scena turnira.
P. Anđelić je na udaljenosti oko 1000 – 1500 m južno od Velike poljane u blizini Glogovčevih koliba (danas općina Nevesinje) evidentirao skupinu od sedam stećaka (četiri sanduka i tri ploče). Orijentacija zapad – istok, obrada dobra. Na jednoj ploči je ukras u formi križa.(13) Š. Bešlagić je u blizini nekropole zabilježio i postojanje nekoliko manjih kamenih tumulusa.(14)
Ovom Odlukom pored nekropole obuhvaćena je i jedna prapovijesna grobna gomila (tumulus).
Prapovijesna grobna gomila (tumulus) nalazi se na zemljišnoj parceli označenoj kao k.č. 1622. na udaljenosti do 100 m sjeverno od nekropole sa stećcima.
Gomila zauzima prostor sa promjerom od 29,58 m, visoka je oko 1,10 m, obujam gomile je 92,91 m i površina 687,31 m. U dijelovima koji su niži i bliži zemlji gomila je obrasla travom, dok se oko nje nalazi nisko trnje, raslinje pa čak i veće drveće. Osim kamena koji je postavljan u kružnom tijeku na vrhu gomile se ne primjećuju bilo koji drugi ostaci grobnice.
Stanje stećaka
Stećak br. 1. – sanduk sa ukrasom, obrastao lišajevima i travom, oštećen sa čeone sjeveroistočne strene, orijentiran je u smjeru jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 177x86x48 cm.
Na sredini gornje površine stećka nalazi se udubljena i okrugla ''vodenica''.
Stećak br. 2. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 163x70x61 cm.
Stećak br. 3. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom, travom i bodljikavim trnjem, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 151x73x28 cm.
Stećak br. 4. – sanduk sa ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran je u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 157x68x35 cm.
Na njegovoj jugozapadnoj strani gornje površine nalazi se udubljena i okrugla ''vodenica''.
Stećak br. 5. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 151x62x35 cm.
Stećak br. 6. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo sa jugoistočne strane, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 158x125x62 cm.
Stećak br. 7. – sanduk sa ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo u zemlju, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 184x99x27 cm.
Na površini stećka, cijelom dužinom, pruža se jedna linija koja spomenik dijeli na dva dijela. Motiv je rađen u vidu udubljenja.
Stećak br. 8. – visoki sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 178x89x96 cm.
Stećak br. 9. – ploča bez ukrasa, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, utonula, orijentirana u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 128x37x10 cm.
Stećak br. 10. – ploča bez ukrasa, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, utonula, orijentirana u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 154x57x12 cm.
Stećak br. 11. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 162x70x44 cm.
Stećak br. 12. – ploča bez ukrasa, obrasla lišajevima, mahovinom, travom i niskim raslinjem, orijentirana u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 168x78x20 cm.
Stećak br. 13. – dio stećka koji je upotpunosti utonuo i obrastao lišajevima, mahovinom i travom; dimenzije stećka su: dužina 42 x širina 50 cm.
Stećak br. 14. – ploča bez ukrasa, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, utonula, orijentirana u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 128x70x24 cm.
Stećak br. 15. – ploča bez ukrasa, utonula, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 93x57x12 cm.
Stećak br. 16. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, na gornjoj površini sa sjeverozapadne strane vidljiva su oštećenja stećka, orijentiran je u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimezije stećka su: 86x56x10 cm.
Stećak br. 17. – sanduk sa ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 125x64x33 cm.
Na njegovoj gornjoj površini u sjeveroistočnom dijelu nalazi se jedan od rijetkih ukrasa križa, koji umjesto gornjeg uspravnog kraka ima veći kružni vijenac, koji prema Š. Bešlagiću “podsjeća na staroegipatski hijeroglif ankh (crux ansata), odnosno na koptski ideogram za Krista“ (Š. Bešlagić, 1982, 186.). Ukras je rađen u vidu reljefnog ispupčenja i udubljenja – unutar kružnog vijenca.
Stećak br. 18. – sanduk sa ukrasom, grubo obrađene gornje površine, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 157x44x74 cm.
Na njegovoj čeonoj jugozapadnoj strani nalazi se ukras, iako ga je teško identificirati zbog toga što je stećak utonuo, mišljenja sam da se radi o ukrasu biljne stilizacije u vidu simetričnih spirala.
Stećak br. 19. – sanduk bez ukrasa, sa vidljivim napuknućima sa sjeveroistočne strane, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 152x70x20 cm.
Stećak br. 20. – visoki sanduk sa postoljem bez ukrasa, vidno oštećen sa jugozapadne čeone strane, utonuo i “naslonjen“ na stećak br. 21. sa jugoistočne strane, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 154x66x102 cm; dimenzije postolja su: 180x93x20 cm.
Stećak br. 21. – visoki sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo sa sjeverozapadne strane i “naslonjen“ na stećak br. 20., orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 172 x 88 (donja širina 79) x 80 cm.
Stećak br. 22. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo u zemlju, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 137x57x34 cm.
Stećak br. 23. – sanduk sa ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom, travom i trnjem, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 180x130x30 cm.
Na površini stećka, čitavom dužinom, pruža se jedna linija koja spomenik dijeli na dva dijela. Motiv je rađen u vidu udubljenja.
Stećak br. 24. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 176x74x60 cm.
Stećak br. 25. – ploča bez ukrasa, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, utonula, orijentirana u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 150x60x12 cm.
Stećak br. 26. – sanduk bez ukrasa, grubo obrađen, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 146x93x46 cm.
Stećak br. 27. – visoki sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 176x90x60 cm.
Stećak br. 28. – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, na njegovu jugoistočnu stranu “naslonjen“ je stećak br. 29, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 166x69x90 cm.
Stećak br. 29. – visoki sanduk sa postoljem i ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom, travom, utonuo u visini postolja i “naslonjen“ na stećak stećak br. 28 na sjeverozapadnu stranu, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 167x62x102 cm; dimenzije postolja su: dužina 205 cm.
Na njegovoj čeonoj jugoistočnoj strani nalazi se figuralna predstava, odnosno scena turnira, na kojem je u međusobnom nadmetanju predstavljeno mačevanje dvojice učesnika. To je tzv. ”pješački turnir”, slične scene ove vrste turnira Š. Bešlagić je evidentirao na još osam stećaka u Bosni i Hercegovini.(15)
Stećak br. 30. – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 180x50x55 cm.
Stećak br. 31. – sanduk sa ukrasom, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 175x89x40 cm.
Na sredini gornje površine stećka nalazi se udubljena i okrugla ''vodenica'', koja je za razliku od prethodne dvije fino obrađena i ima obrube u vidu bordure (tordirane vrpce).
Stećak br. 32. – visoki sanduk sa ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, na stećku su vidljiva su oštećenja i napuknuća, orijentiran je u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 190x89x105 cm.
Na jugozapadnoj čeonoj strani nalazi se ukras dvojne spirale, čija stabljika u svom gornjem završnom dijelu ima oblik rozete. U sjeverozapadnom uglu čeone strane nalazi se ukras polumjeseca, a u jugoistočnom kružni vjenčić.
Stećak br. 33. – ploča bez ukrasa, grubo obrađena sa vidljivim napuknućima, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 110x60x10 cm.
Stećak br. 34. – sanduk bez ukrasa sa vidljivim napuknućima, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 160x100x40 cm.
Stećak br. 35. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 180x112x56 cm.
Stećak br. 36. – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 100x64x30 cm.
Stećak br. 37. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo sa sjeverozapadne strane, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 186x80x68 cm.
Stećak br. 38. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, utonuo u zemlju, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 167x67x35 cm.
Stećak br. 39. – sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 126x70x34 cm.
Stećak br. 40. – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, oboren na sjeverozapadnu bočnu stranu i utonuo, postolje je karakteristično jer je za mjesto gdje se nalazio stećak napravljeno blago udubljenje, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 120x120x56 cm; dimenzije postolja su: 195x124x30 cm.
Duž njegovih bočnih i čeonih strana ispod krovne plohe pruža se friz sa povijenim lozicama, dok su obrubi rađeni u vidu bordura. Na obje čeone strane nalaze se identični ukrasi – motivi stiliziranog stabla u čijem zabatu se kao ornamenti nalaze rozete. Na jugoistočnoj bočnoj strani nalazi se usamljena predstava životinje – jelena.(16)
Stećak br. 41. – visoki sanduk sa postoljem i ukrasom, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, oboren na sjeverozapadnu bočnu stranu i utonuo, postolje je karakteristično jer je za mjesto gdje se nalazio stećak, za razliku od prethodnog stećka, urađeno pravilnije sa naglašenijim udubljenjem, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: dužina 130 cm; dimenzije postolja su: 170x80x43 cm.
Duž njegovih bočnih i čeonih strana ispod naglašene ivice gornje površine pruža se friz sa povijenim lozicama, dok su obrubi rađeni u vidu bordura. Ispod friza sa povijenim lozicama duž stećka pruža se ukras u vidu kosih bordura. Sa obje čeone strane nalaze se ukrasi biljne stilizacije u vidu simetričnih spirala.
Stećak br. 42. – ploča bez ukrasa, grubo obrađena i utonula, obrasla lišajevima, mahovinom i travom, orijentirana u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: dužina 130 x širina 95 cm.
Stećak br. 43. – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimezije stećka su: 182x106x37 cm.
Stećak br. 44. – sanduk sa ukrasom i vidljivim napuknućima, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimezije stećka su: 183x89x36 cm.
Duž njegovih bočnih i čeonih strana ispod gornje površine pruža se friz sa povijenim lozicama.
Stećak br. 45. – visoki sanduk bez ukrasa, obrastao lišajevima, mahovinom, travom, “naslonjen“ na stećak stećak br. 46. na jugoistočnu stranu, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 212x105x152 cm.
Stećak br. 46. – sanduk bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimezije stećka su: 183x93x98 cm.
Stećak br. 47. – sanduk sa ukrasom, utonuo, obrastao lišajevima, mahovinom i travom, orijentiran u pravcu jugozapad – sjeveroistok; dimenzije stećka su: 173x81x68 cm.
Na njegovoj gornjoj površini uz ivicu stećka pruža se friz sa povijenim lozicama.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Konjic kao spomenik III kategorije uvršteno je 69 lokaliteta, nekropola sa stećcima (3018 stećaka) bez preciznije identifikacije.(17)
U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 26. studenog 2008. godine, navedeno dobro je evidentirano pod nazivom «Nekropola stećaka Bahtijevica I, na Velikoj poljani, općina Konjic, srednjovjekovna nekropola (oko 55 stećaka)», ali nije bilo upisano u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Istraživačke radove u smislu evidentiranja i prikupljanja podataka o stećcima vršio je Pavao Anđelić i publicirao 1975. godine.
Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu poduzimani.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, dana 24. rujna 2008. godine, 03. veljače. 2009. godine i 30. studenoga 2012. godine ustanovljeno je sljedeće:
- prapovijesna grobna gomila u dijelovima koji su niži i bliži zemlji obrasla je niskom travom, dok se oko nje nalazi nisko trnje, raslinje i veće drveće, od nekropole je udaljena do 100 m u pravcu sjevera;
- tumulus i stećci izloženi su ubrzanom propadanju usljed pomanjkanja redovitog održavanja;
- pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom utonuli u zemlju;
- lokalitet sa stećcima nalazi se na zemljišnoj parceli koja nije ograđena, što omogućava lokalnom stanovništvu da navedenu parcelu koristi za ispašu stoke;
- na stećcima se nalaze biljni organizmi (lišajevi i mahovina) u većoj ili manjoj mjeri;
- uglavnom gornje plohe spomenika (sanduka i ploča) su u većoj ili manjoj mjeri oštećene (pukle, napukle, plitko popucale);
- prilikom druge posjete lokalitetu na dva stećka su evidentirani grafiti (sprejom ispisana imena, koja prilikom prve posjete nisu postojala);
- prilikom treće posjete lokalitetu izvršeno je definiranje zone zaštite za prapovijesnu gromilu.
6. Specifični rizici
- vandalizam (prevrtanje stećaka i grafiti);
- dezintegracija nekropole i tumulusa zbog dugogodišnjeg neodržavanja;
- nepovoljni uticaji atmosferilija;
- samonikla vegetacija.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
ii. Kvalitet materijala
iii. Proporcije
v. Vrijednost detalja
D) Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima
G) Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržina
iv. Tradicija i tehnike
Sastavni dio ove odluke su:
- Imovinsko-vlasnička dokumentacija
- Kopija katastarskoga plana broj plana: Čičevo 19; M 1:2500 za k.č. 1621 i 1622, k.o. Čičevo, općina Konjic, od 21.07.2007. i 05.02.2009. godine.
- Zemljišnoknjižni izvadak broj 34, k.o. Čičevo, Konjic, NAR i RZ BROJ: 377/09, od 05.02.2009. godine.
- Dokumentacija o prethodnoj zaštiti dobra
- Dopis Federalnog ministarstva prostornog uređenja broj; 03-23-2-1520/08 od 18.11.2008. godine, kojim je Povjerenstvo informirano da pomenuto ministarstvo ne raspolaže podacima i dokumentacijom vezanom za Nekropolu sa stećcima na lokalitetu Dabića (Velika) poljana, na obroncima planine Bahtijevice.
- Dopis Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 07-40-4-4434-1/08, od 26.11.2008. godine, dostavljeni su raspoloživi podaci o prethodnoj evidenciji i zaštiti Nekropole sa stećcima na lokalitetu Dabića (Velika) poljana, na obroncima planine Bahtijevice.
- Fotodokumentacija
- Fotografije postojećega stanja dobra snimljene su 24.09.2008, 03.02.2009 i 30.11.2012 godine; fotografirali: povijesničar Zijad Halilović i povijesničar Eldin Hodžić (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon EOS 450D).
- Tehnička dokumentacija
- Tehničke snimke postojećega stanja dobra (snimak spomenika); dana 22.10.2011. godine stećke mjerili i snimali: Zijad Halilović, povijesničar i Nermina Katkić, dipl.ing.arh. Definiranu zonu zaštite geometar i spoljašnji suradnik Povjerenstva Ešref Salihagić dostavio je dana 04.12.2012. godine.
Korištena literatura
U tijeku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1924. Glušac, Vaso. “Srednjovekovna ‘bosanska crkva’”, u: Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, IV. Beograd: 1924.
1963. Benac, Alojz. Stećci. Beograd: Prosveta, 1963.
1971. Bešlagić, Šefik. Stećci, kataloško-topografski pregled. Sarajevo: 1971.
1975. Anđelić, dr. Pavao. Historijski spomenici Konjica i okoline, I. Konjic: Skupština općine, Konjic, 1975.
1980. Grupa autora. Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti. Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980., 51.
1982. Bešlagić, Šefik. Stećci – kultura i umjetnost. Sarajevo: 1982.
1990. Südland, L. v. (Ivo Pilar). Južnoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja. Varaždin. Naslov izvornika: L. v. SÜDLAND. Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems. Wien: 1990.
(1) Opširnije povijesne podatke vidjeti u Odluci Povjerenstva o proglašenju Povijesnog područja – Nekropola sa stećcima u Glavatičevu, lokalitet Gajine, općina Konjic, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, broj: 02-02-264/08-5 od 5. studenoga 2008.godine („Službeni glasnik“ BIH broj: 12/09).
(2) Tekst preuzet iz Odluke o proglašenju nacionalnim spomenikom: Arheološki spomenici u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma u Konjicu, broj: 05.2-2-1026/03-4 od 15. marta 2006. godine („Službeni glasnik“ BIH broj: 42/06).
(3) Anđelić, dr. Pavao, „Teritorijalnopolitička organizacija srednjovjekovne župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima“, u Studije o teritorijalnopolitičkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo: 1982., 90., 91.
(4) Anđelić, dr. Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline, I, Konjic: Skupština općine Konjic, 1975., 169.
(5) Anđelić, dr. Pavao, Ibidem, Konjic: Skupština općine Konjic, 1975., 171., 172. i 174.
(6) Benac, Alojz, Stećci, Beograd: Prosveta, 1963., 5.
(7) Benac, Alojz, Ibidem, Beograd: Prosveta, 1963., 19.
(8) Glušac, Vaso, „Srednjovekovna ‚bosanska crkva’“, u: Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, IV., Beograd: 1924., 31.-35., 36.-37., 50.; Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaždin. Naslov izvornika: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg. Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien: 1990., 95., 96.
(9) Opširnije o stećcima vidjeti u Odluci Povjerenstva o proglašenju Historijskog područja – Nekropola sa stećcima “Mramorje“ i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, broj: 02-02-228/07-9, od 5. novembra 2008. godine i na web adresi Povjerenstva: www.aneks8povjerenstvo.com.ba (www.kons.gov.ba)
(10) Anđelić, dr. Pavao, Ibidem, Konjic: Skupština općine Konjic, 1975., 223.-225.
(11) Anđelić, dr. Pavao, Ibidem, Konjic: Skupština Općine Konjic, 1975., 266., 267.
(12) P. Anđelić i Š. Bešlagić su na navedenom lokalitetu evidentirali 55 stećaka (47 sanduka, 7 ploča i 1 sljemenjak) od kojih je ukrašeno 10 sanduka i 1 sljemenjak. (P. Anđelić, 1975., 197.; Š. Bešlagić, 1971., 335.).
(13) Anđelić, dr. Pavao, Ibidem, Konic: Skupština Općine Konjic, 1975., 195.
(14) Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo: 1971., 335.
(15) Bešlagić, Šefik, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo: 1982., 341.-343.
(16) Da li se i sa suprotne (sjeverozapadne) bočne strane nalazi ukras, nije bilo moguće evidentirati, jer je stećak prevrnut i oboren upravo na navedenu stranu.
(17) Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza b – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo: Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, 1980., 51.
