Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Integralni tekst
Napomena: Integralni tekst sadrži osnovni tekst Odluke i tekst izmjene Odluke („Službeni glasnik BiH“, br. 12/09 i 102/100). Na Integralni tekst se ne može pozivati prilikom službene upotrebe.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. novembra 2008. godine, donijela je
O D L U K U
I
Historijsko područje – Nekropola sa stećcima “Mramorje“ i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini nekropola sa 46 stećaka i ostaci starog muslimanskog mezaristana sa nišanima i kamenim santračima.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata dio k.č.1753/1, posjedovni list broj 198, k.č. 1755, posjedovni list broj 198, k.č. 1759, posjedovni list broj 234, k.č. 1670, posjedovni list broj 234 i dio k.č. 1744, posjedovni list broj 231, k.o. Olovske Luke, općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- obavljanje radova na infrastrukturi dopušteno je samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada;
- ukloniti bespravno sagrađeni objekat (garaža);
- ukloniti temelje objekta (kuće);
- izmjestiti prilazni put, a zemljišni prostor ispod južne i zapadne strane nekropole vratiti u prvobitno stanje prije prokopavanja puta.
Vlada Federacije dužna je posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:
- izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;
- izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropole i starog muslimanskog mezaristana.
Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:
- arheološko istraživanje;
- čišćenje stećaka, nišana i kamenih santrača od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;
- uređenje nekropole i mezaristana sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.
Broj: 02-02-228/07-9
5. novembar 2008.godine
Sarajevo
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 12/09.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. novembra 2008. godine, donijela je
O D L U K U
I
Historijsko područje – Nekropola sa stećcima “Mramorje“ i starim nišanima u Lavšićima, općina Olovo, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini nekropola sa 46 stećaka i ostaci starog muslimanskog mezaristana sa nišanima i kamenim santračima.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1759, posjedovni list broj 192, k.č. 1755, posjedovni list 165, k.č. 1713/1, posjedovni list broj 165 i k.č. 1670, posjedovni list broj 165, k.o. Olovske Luke, općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite),
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- obavljanje radova na infrastrukturi dopušteno je samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada;
- ukloniti bespravno sagrađeni objekat (garaža);
- ukloniti temelje objekta (kuće);
- izmjestiti prilazni put, a zemljišni prostor ispod južne i zapadne strane nekropole vratiti u prvobitno stanje prije prokopavanja puta.
Vlada Federacije dužna je posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:
- izradu geodetskog snimka postojećeg stanja;
- izradu Projekta sanacije, restauracije i konzervacije nekropole i starog muslimanskog mezaristana.
Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba sadržavati:
- arheološko istraživanje;
- čišćenje stećaka, nišana i kamenih santrača od lišaja i mahovine i saniranje oštećenja;
- uređenje nekropole i mezaristana sa uklanjanjem samonikle vegetacije;
- izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.
Broj: 02-02-228/07-9
5. novembar 2008.godine
Sarajevo
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Općina Olovo je, dana 13. decembra 2007. godine, dostavila prijedlog za proglašenje Historijskog područja – Nekropola stećaka-Lavšići nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Iza naselja Lišci, nalazi se zaselak Lavšići, koje je od Olova udaljeno oko 6 km zračne linije u pravcu istoka. Na raskršću lokalnih puteva, na lokalitetu “Mramorje“, smještena je nekropola sa 46 stećaka (4 u formi ploče, 1 u formi sanduka i 41 u formi sljemenjaka). Spomenici su dobro obrađeni i srednje očuvani, orijentirani su u pravcu zapad – istok, sjever – jug i sjeverozapad – jugoistok.
Zapadno od nekropole na udaljenosti do 50 m nalazi se manja parcela obrasla borovom šumom na kojoj su evidentirani ostaci tri manja nišana i tri grobna mjesta (mezarja).
Između nekropole i parcele na kojoj su evidentirani nišani prolazi lokalni nekategorisani put od makadama.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 1759, broj posjedovnog lista 192, k.č. broj 1755, broj posjedovnog lista 165, k.č. broj 1713/1, broj posjedovnog lista 165, k.č. broj 1670, broj posjedovnog lista 165, k.o. Olovske Luke, općina Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina(1).
Na zemljišnoj parceli označenoj kao k.č. broj 1670, broj posjedovnog lista 165, evidentirani su ostaci nišana i mezarja.
Na zemljišnim parcelama označenim kao k.č. broj 1744 i k.č. broj 2899, broj posjedovnog lista 718, k.o. Olovske Luke, nalaze se lokalni putevi (makadam i asfaltiran), koji spadaju u društvenu svojinu tj. dobro u opštoj upotrebi.
Zemljišne parcele na kojima se nalaze spomenici vlasništvo su: 1/1. D.P. ''Šumarstvo'', Olovo i Akif (Atif) Delimustafić, selo Lišci, Olovo.
Historijski podaci
Olovo je smješteno ispod planine Stoborja, na ušću rijeka Stupčanice i Bioštice, koje dalje čine rijeku Krivaju. Prvi put se spominje 1382. godine pod nazivom Olovo Plumbum, a 1415. godine pod nazivom città de Piombo. Bogatstvo rudama i mineralima odredili su njegov historijski razvoj, tako da su naselje i grad dobili naziv po rudi olovo. (K. Horman, 1889, 63)
Stari rudnik olova poznat je još iz vremena rimske prevlasti u Panoniji, Dalmaciji i Iliriku.
Sedamdesetih godina XIV st. u Bosni dolazi do intenzivnijeg razvoja rudarstva, kada svoj rad oživljava i olovski rudnik. (P. Živković, 2008, 56) U srednjem vijeku na navedenom prostoru formiralo se naselje Olovo sa gradom koji se zvao Olovac. (M. Vego, 1957, 84) Uz Olovo usko je povezan i rudnik Kamenica koji se u dubrovačkim prepiskama spominje 1376. godine, ranije nego Olovo. (D. Kovačević, 1961, 26)
Izvornu lokaciju rudnika Kamenica K. Jireček je poistovjetio sa selom Kamensko, konstatirajući da se nalazi u neposrednoj blizini Olova. Međutim, M. Filipović je rudnik Kamenica locirao u područje današnjeg naselja Bakića Donjih, gdje se nalazi istoimeni izvor Kamenica, tragovi naselja, rudnika i jedna crkva. (P. Živković, 2008, 56)
Iz tog konteksta kao i iz razloga što se rupe (rovovi ili rudarska okna) nisu nalazili u Olovu nego oko njega, iznio je mišljenje da su Kamenica i Olovo bili jedno naselje. (M. Filipović, 1934, 11)
U okolini Olova osim rudnika Kamenica, spominju se i drugi manji rudnici (olova); Kruševo, Donje Podgrađe i Čečelj. (A. Handžić, 1999, 292, 293)
Ulazak bosanskih i humskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – popularno nazvanih stećcima – u svijet nauke nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XVIII u XIX stoljeće kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna nauka tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da realistični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga. (A. Benac, 1963, XVII, XXIX) U takvim su okolnostima već od sredine XIX st., kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje čija je Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje, istraživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumilskog učenja. (A. Benac, 1963, XXIX) Nisu, takođe, izostali ni pokušaji da se na stećke utisne čisto srpski i hrvatski nacionalni žig. (V. Glušac, 1924, 31-35, 36-37, 50; Südland, 1990, 95, 96) Od sredine XX stoljeća u nauci je postupno prevladalo mišljenje da se stećci ne mogu objasniti bogumilizirajućom kao ni bilo kojom isključivo nacionalnom teorijom nego da ih treba vratiti ih u njihov izvorni svijet u kojem su nastali, razvijali se i, s nestankom srednjovjekovne bosanske države, koncem XV stoljeća doživjeli svoj kraj.
Bosanski kontekst pojave stećaka određen je naraslim ekonomskim snagama bosanskog feudalnog društva XIV stoljeća, otvaranjem rudnika i urbanizacijom, odnosno željom pojedinaca da vanjskim znakom na grobu afirmiraju svoj ugled i svoju moć. Veći broj grobova i grobalja bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenciranost tog istog društva, što znači da su stećci u hronološkom pogledu pratili razvoj pa i propast feudalizma, odnosno razvoj gradova i građanske klase.
„Domovina“ stećaka oblast je Hercegovine (Đ. Basler, 1990, 130), gdje je njihova umjetnost dosegnula i svoje vrhunce. Grobne ploče trebinjskih župana Grda (1151-1178) i Pribilše iz 1241, koje se mogu smatrati prvim poznatim stećcima, ne govore u prilog o njihovom navodnom bogumilskom karakteru. Oba trebinjska župana živjela su u vrijeme kada su Humom i Travunijom upravljali pravoslavni srpski vladari i kada o Crkvi bosanskoj ovdje nije moglo biti ni govora. (M. Vego, 1963, 196) Otvaranje rudnika i urbanizacija srednjovjekovne Bosne predstavljaju okvir za pojavu stećaka kao novog izraza označavanja grobova koji u Evropi započinje u XII i XIII stoljeću upravo sa razvojem gradova i gradjanske klase. Srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici karakteristični su za područje stare Bosanske države. (Š. Bešlagić, 1982, 32)
Stećci se javljaju kao dio neprekinutog sepulkralnog kontinuiteta na bosanskom području čiji korijeni sežu duboko u prahistorijsko vrijeme, gdje se uočava njihova vezanost za lokalitete starijih epoha – prahistorijska naselja i kultna mjesta, antičke aglomeracije i groblja, kasnoantičke i ranosrednjovjekovne crkve i utvrđene gradove. Rašireni su po čitavoj Bosni i Hercegovini (osim Posavine i zapadnog dijela Bosanske Krajine), u manjem broju ima ih na prostorima zapadne Srbije i Crne Gore, zatim u Dalmaciji i mjestimično u Lici.
Prema svjedočanstvima natpisa postoje sljedeći nazivi, koji se preklapaju i paralelno koriste za obilježavanje stećaka: bilig, kâm (kamen), zlamen, kuća i vječni dom.
Nazivi ukorijenjeni u narodu su: mramorje, mašeti, grčki grobovi, stare grobnice, kaursko groblje, divovsko kamenje.
Najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da stoji iznad groba kao spomenik. To je particip prezenta od glagola stajati - stojeći ili, kako se ranije govorilo, steći.
Jedno od prvih značenja stećaka je razvoj, rast i metamorfoza od jednostavnijih i manjih ka složenijim i većim oblicima. Iako sistematizacija stećaka još nije razrađena do kraja, može se poći od ukupno devet njihovih različitih oblika zastupljenih u Radimlji kod Stoca, što znači od ploče, ploče s postoljem, sanduka, sanduka s postoljem i visokoga sanduka do visokoga sanduka s postoljem, sarkofaga (sljemenjaka) te sarkofaga s postoljem i križa.
Osnovni oblici stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspozanaju se sljedeće varijante: stela, stup (obelisk) i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak).
Po zastupljenosti najbrojniju skupinu čine ploče, zatim sanduci, a najmanji broj je sljemenjaka. Položeni spomenici predstavljaju primarnu i glavnu formu stećaka i zastupljeni su na čitavom području njihova rasprostiranja.
Umjetničko oblikovanje stećaka očituje se u formi i ukrasu. Osim čiste funkcije trajnog obilježavanja groba, stećak ima zadatak da kod gledaoca probudi osjećanje lijepoga, čija se estetska tendencija ogleda u formama sljemenjaka (sarkofaga) i tzv. visokih sanduka.
Osnovni umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike. Najčešća tehnika je plitki reljef, ali nisu rijetki ni gravirani klesarski crteži.
Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaje se pet grupa koje se međusobno prepliću i upotpunjuju: socijalni i religiozni simboli, predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv. čisti ornamenti.
Postoji i šesta grupa tzv. neklasificiranih motiva – motivi simbolične funkcije, znakovi geometrijskog oblika, predstave nekih neobičnih predmeta i oštećeni motivi čije značenje nije moguće odgonetnuti(2).
Općenito uzevši, ornamentika stećaka otkriva shvaćanja i osjećanja cijele jedne epohe, kako ljudi koji su učestvovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su tu našli svoja zadnja odredišta, po čijoj su želji – kako kažu pojedini natpisi – stećci i klesani(3).
Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju hercegovačke općine Nevesinje i Konjic sa 3000 do 4000 primjeraka, dok se od bosanskih općina sa 2628 stećaka ističe Rogatica. I brojnost stećaka na pojedinim nekropolama važan je pokazatelj kretanja u društvu srednjovjekovne Bosne XIV i XV stoljeća.
S obzirom da najveći broj nekropola sadrži manje od 10 stećaka, a da je broj nekropola sa 300 i više primjeraka koje pripadaju većim zajednicama izniman, mala se groblja općenito mogu smatrati porodičnim što govori o poodmaklom procesu rastakanja starog rodovskog društva i izdvajanju malih porodičnih zajednica koje, kao znak «novoga» identiteta, organiziraju svoja vlastita groblja. (P. Anđelić, 1966, 455 – 495)
Promjena u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti nastupila je u zapadnoj Europi s protestantskim reformatorima koji su svoje ideje bazirali jedino na Bibliji, a ne na kombinaciji Biblije i tradicije građene stoljećima. (Daniell, 1997, 196-199) Pogrebna praksa personificirana u stećcima, nakon kraćeg prijelaznog razdoblja obilježenog pojavom jedne varijante stećka-nišana, gasi se u decenijama nakon uspostave osmanske vlasti u Bosni i Humu kada grobna obilježja poprimaju različite konfesionalne oznake.
2. Opis dobra
Stećci olovskoga kraja nalaze se u prijelaznoj (tampon) zoni između centralne i istočne Bosne, gdje su zastupljeni svi oblici stećaka od ploča do stubova, relativno su niski, dugački i uski. Najbrojiniji su sljemenjaci, koji odslikavaju specifičnosti oblikovanja nadgrobnika ove regije u gabaritu i sužavanju donjeg kraja spomenika, koje je izvedeno gotovo redovno po dužini, dok su rijetki oni kod kojih je sužavanje izvedeno na svim stranama. U obliku stuba evidentirana su 4 stećka. U olovskom kraju evidentirano je trinaest malih porodičnih nekropola (od 2 do 7 ili 8 spomenika). Ostale nekropole odražavaju sliku zajedničkih grobalja na kojima se često izdvajaju grupe bolje obrađenih i ukrašenih spomenika u centru ili uz rub groblja. Zajednička groblja, deset do trideset grobova, pripadala su pojedinim rodovima, a ona veća od pedeset i više bila su groblja seoskih općina. (L. Fekeža, 2008, 65 – 67)
Na trećem kilometru magistralnog puta Olovo – Kladanj, idući iz pravca Olova, na desnu stranu skreće se za selo Lišci. Idući naredna tri kilometra u zaseoku Lavšići, na raskršću lokalnih puteva, na lokalitetu “Mramorje“, nalazi se nekropola sa stećcima. Zapadno od nekropole na udaljenosti do 50 m nalazi se manja parcela obrasla borovom šumom na kojoj su evidentirani ostaci tri manja nišana i tri grobna mjesta (mezarja). Između nekropole i parcele na kojoj su evidentirani nišani prolazi lokalni nekategorisani put od makadama. U literaturi spomenici sa ove nekropole do sada nisu obrađivani(4). Potrebno je naglasiti da u naselju Berisalići, općina Olovo, ne postoji nekropola sa stećcima i da u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine nekropola evidentirana u ovom naselju, je zapravo nekropola sa stećcima na lokalitetu “Mramorje“ u Lavšićima. Nakon tehničkog snimanja nekropole i pozicioniranja stećaka, utvrđeno je da se na lokalitetu nalazi 46 stećaka (4 u formi ploče, 1 u formi sanduka i 41 u formi sljemenjaka). Spomenici su dobro obrađeni i srednje očuvani, položeni su u nizu od sjevera prema jugu i orijentirani u pravcu zapad – istok, sjever – jug i sjeverozapad – jugoistok.
Ukrasni ornamenti evidentirani su na sedam (7) spomenika (2 ploče – br. 1. i 40, 5 sljemenjaka – br. 4, 20, 22, 24. i 30). Njihovi ukrasni motivi su: spirala, tordirana vrpca, krstići u krugu, polumjesec i kratki mač.
Na ovoj nekropoli postignut je visoki nivo estetske vrijednosti forme: stećci imaju naznačenu krovnu konstrukciju (imitacija kuće), koja je za razliku od drugih stećaka olovskoga kraja posebna, a pojavljuje se i oblik dvojnog groba. Osnovni umjetnički kvalitet stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni tehnikom ispupčenog reljefa, udubljivanja, kao i jedan natpis.
Natpis se pojavljuje na stećku br. 22, pronađen je 1962. godine i u transkripciji glasi: A SE LEŽI DA[B]IŽIVЬ NA SVOJE[JI] ZEMLJI NA PLEMENITOJ, A NE OMRЬ (UMRЬ) SI VSE (SVE)! (M.Vego, 1970, 44, 45)(5) Nekropola se po vremenu nastanka smješta u kasni srednji vijek, kraj XIV ili početak XV stoljeća. (Arheol. leksikon, tom 3, 1988, 7)
U blizini nekropole na udaljenosti do 50 m zračne linije u pravcu zapada nalaze se ostaci starog muslimanskog mezaristana. Na lokalitetu su vidljivi ostaci prelomljenih nišana i nekoliko kamenih santrača skoro potpuno utonulih u zemlju. Veličina grobnih mjesta, izgled i potonulost kamenih santrača ukazuju na to da se radi o vrlo starom mezaristanu koji je bio aktivan do prije stotinu ili više godina na što ukazuje jedan ostatak nišana sa fesom. Grobovi sa santračem su orijentirani skoro prema jugu.
Stanje stećaka
Stećak br. 1 – sanduk sa postoljem i ukrasom, na površini je naglašen dvojni grob, oštećen sa čeonih i bočnih strana, obrastao travom i šibljem sa istočne strane, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 165x94x48 cm; dimenzije postolja su: 180x110x28 cm.
Karakteristika stećka je da na njegovoj horizontalnoj površini, pomoću reljefne trake pružene dužinom stećka, na sredini, naglašeno postojanje oblika dvojnog groba. Na čeonoj zapadnoj strani nalaze se dvije spirale između kojih se pruža traka koja ide površinom stećka i naglašava dvojni grob. Sa bočnih strana nalaze se po četiri ravnomjerno raspoređene spirale. Motivi su rađeni u vidu plitkog reljefnog ispupčenja.
Stećak br. 2 – sljemenjak, bez ukrasa, utonuo u visini postolja, vidljiva oštećenja sa zapadne strane krovnih ploha, obrastao mahovinom, žbunjem i raslinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 140x50x30 cm.
Stećak br. 3 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo u visini postolja, obrastao mahovinom, žbunjem i raslinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 120x60x44 cm.
Stećak br. 4 – sljemenjak sa ukrasom, utonuo i oštećen sa zapadne čeone strane i hrbata krovnih ploha, obrastao mahovinom, raslinjem i travom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su:190x 90x 55 cm.
Na njegovoj istočnoj čeonoj strani u gornjem dijelu zabata, gdje se spajaju krovne plohe, nalazi se motiv polumjeseca rađen u vidu reljefnog ispupčenja. Sa obje strane polumjeseca ravnomjerno raspoređeni nalaze se motivi krstića u krugu, rađeni u vidu udubljenja.
Stećak br. 5 – sljemenjak bez ukrasa, nagnut na južnu stranu i obrastao žbunjem i raslinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 175x90x68 cm.
Stećak br. 6 – sljemenjak bez ukrasa, evidentirana su napuknuća na stećku sa čeone zapadne i sjeverne bočne strane, obrastao žbunjem i raslinjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; ploča utonula sa ukrasom, nemarne izrade; dimezije stećka su: 195x100x118 c.
Stećak br. 7 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i oštećen, obrastao mahovinom i žbunjem; dimenzije stećka su: 160x68x30 cm.
Stećak br. 8 – sljemenja, utonuo svojom dužinom u visini hrbata; dimenzije stećka su: dužina 170 cm.
Stećak br. 9 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao mahovinom, raslinjem i travom, vidljiva napuknuća na krovnim plohama, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 199x82x32 cm.
Stećak br. 10 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo i obrastao žbunjem i travom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 166x67x16 cm.
Stećak. br. 11 - sljemenjak bez ukrasa, obrastao mahovinom, prevrnut i upotpunosti utonuo, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: dužina 110 cm.
Stećak. br. 12 - ploča obrasla mahovinom i utonula sa zapadne strane, orijentirana u pravcu sjever – jug; dimezije stećka su: dužina 150 x visina 25 cm.
Stećak br. 13 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, obrastao mahovinom, sa sjeverne strane utonuo u visini krovne plohe; dimezije stećka su: 184x78x48 cm.
Stećak br. 14 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo sa sjeverne strane, oštećena čeona zapadna strana, orijentiran u pravcu zapad – istok;dimezije stećka su: 174x83x70 cm; dimenzije postolja su: dužina 168 cm x visina 18 cm.
Stećak br. 15 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo u visini krovnih ploha, nalazi se tik do stećka br. 14, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su:162x54x22 cm.
Stećak br. 16 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo, obrastao mahovinom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 164x72x49 cm.
Stećak br. 17 – sljemenjak sa postoljem i bez ukrasa, utonuo na sjevernu stranu cijelom svojom dužinom, obrastao mahovinom i raslinjem, orijentiran u pravcu zapad –istok; dimezije stećka su: 164x74x57 cm; dimenzije postolja su: dužina 150 cm x visina 34 cm.
Stećak br. 18 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao mahovinom i raslinjem, utonuo u visini postolja, oštećena zapadna stranica krovne plohe, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 184x90x65 cm.
Stećak br. 19 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima i raslinjem, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 165x75x32 cm.
Stećak br. 20 – sljemenjak sa postoljem i ukrasom, sa istočne bočne strane zagrnut zemljom, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimezije stećka su: 175x75x70 cm; dimenzije postolja su: dužina 185 cm x visina 41 cm.
Na čeonim, kao i na bočnoj zapadnoj strani nalaze se identični ukrasi spirala. Karakteristika ovih spirala je što svojim izgledom odstupaju od drugih u olovskom kraju te podsjećaju na prahistorijske fibule – naočarke. Motivi su rađeni tehnikom udubljivanja.
Stećak br. 21 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo, obrastao lišajevima i travom, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimezije stećka su: 157x68x vidljiva visina 32 cm.
Stećak. br. 22 – sljemenjak sa postoljem, ukrasom i natpisom, primjetna oštećenja i napuknuća sa sjeverne i južne bočne strane, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 165x90x84 cm; dimenzije postolja su: 185x100x17 cm.
Ukrasni motivi na čeonim stranama razlikuju se po tome što se na zapadnoj strani, između spirala čiji se kraci spuštaju do podnožja stećka, nalazi predstava mača. U gornjem dijelu (zabatu) čeonih strana nalaze se motivi rozete. Sa sjeverne strane, također se nalaze ukrasi spirala, koje su ravnomjerno raspoređene (bliže ivicama bočne i čeone strane). Sa južne bočne strane nalazi se natpis koji u transkripciji glasi:
A SE LEŽI DA[B]IŽIVЬ NA SVOJE[JI] ZEMLJI NA PLEMENITOJ, A NE OMRЬ (UMRЬ) SI VSE (SVE)!
Stećak. br. 23 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao mahovinom i travom, utonuo u visini postolja, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 160x64x45 cm.
Stećak br. 24 – sljemenjak sa ukrasom, utonuo u visini krovnih ploha, oštećen sa istočne strane, obrastao mahovinom i niskom travom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 150x73x40 cm.
Preko njegovih čeonih i ivicama krovnih bočnih strana pruža se bordura (tordirana vrpca), koja označava krovnu konstrukciju i predstavlja imitaciju kuće. Na krovnim plohama sa obje strane (sjeverna i južna) u zapadnom dijelu nalaze se motivi spirale, dok se motiv polumjeseca nalazi na sredini krovne plohe sa sjeverne strane.
Stećak br.25 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao mahovinom, sa zapadne strane postolje potpuno u zemlji, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimenzije stećka su: 173x88x56 cm; dimenzije postolja su: sa istocne strane visina postolja 20 cm, širina postolja od sanduka sa istočne strane iznosi 20 cm, a sa južne od sanduka 12 cm.
Stećak br. 26 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao mahovinom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 197x78x64 cm; dimenzije postolja su: 219x96x22 cm.
Stećak br. 27 – sljemenjak bez ukrasa, nakrivljen na istočnu stranu, nedostaje postolje stećka sa zapadne, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimezije stećka su: 159x68x49 cm.
Stećak br. 28 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao mahovinom, grubo obrađen, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 174x67x65 cm; dimenzije postolja su: 227x98x15 cm.
Stećak br. 29 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo sa zapadne strane i obrastao mahovinom, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimezije stećka su: 173x75x49 cm; dimenzije postolja su: dužina 216 cm x visina 18 cm.
Stećak br. 30 – sljemenjak sa ukrasom, sa sjeverne strane utonuo i obrastao raslinjem i travom, vidljiva oštećenja sa južne čeone strane, orijentioran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 213x133x110 cm; dimenzije postolja su: 230x161x41 cm.
Preko južne čeone i ivicama krovnih bočnih strana pruža se ispupčena linija, a sa sjeverne čeone strane bordura (tordirana vrpca), koja označava krovnu konstrukciju i predstavlja imitaciju kuće. Ukras je rađen u vidu reljefnog ispupčenja.
Stećak br. 31 – sljemenjak bez ukrasa, obrastao mahovinom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 174x66x53 cm.
Stećak br. 32 – sljemenjak bez ukrasa, prevrnut i utonuo sa sjeverne bočne strane, obrastao mahovinom i sa vidljivim napuknućima, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 133x52x24 cm; dimenzije postolja su: dužina 153 cm x visina 8 cm.
Stećak br. 33 – sljemenjak grubo obrađen, utonuo i obrastao mahovinom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 160x73x32 cm.
Stećak br. 34 – sljemenjak, obrastao mahovinom i raslinjem, sa zapadne strane utonuo, orijentiran u pravcu sjeverozapad – jugoistok; dimenzije stećka su: 183x70x71 cm; dimenzije postolja su: širina 88 cm.
Stećak. br. 35 – sljemenjak bez ukrasa, utonuo sa istočne bočne strane i obrastao mahovinom i niskim raslinjem, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 181x72x37 cm; dimenzije postolja su: 190x79x14 cm.
Stećak. br. 36 – dio prepolovljene ploče, obrastao raslinjem, orijentirana zapad – istok; dimezije stećka su: 90x53x11cm; dimenzije postolja su: 105x79x21 cm.
Stećak br. 37 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, prevrnuti na istočnu bočnu stranu, oštećen i obrastao trnjem, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimezije stećka su: 123x38x30 cm; dimenzije postolja su: 158x48x26 cm.
Stećak br. 38 – sljemenjak bez ukrasa, grubo obrađen i oštećen, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 160x61x 60 cm; dimenzije postolja su: 173x90x15 cm.
Stećak br. 39 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, nagnut na južnu bočnu stranu, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 176x70 x44 cm; dimenzije postolja su: 204 x 105 x 10 cm.
Stećak br. 40 – ploča sa ukrasom, grubo obrađena, obrasla niskom travom, orijentirana u pravcu sjever – jug; dimezije stećka su: 189x125x43 cm.
Na površini ploče, čitavom dužinom, pruža se jedna linija koja spomenik dijeli na dva dijela. Motiv je rađen u vidu udubljenja.
Stećak br. 41 – sljemenjak sa postoljem, bez ukrasa, oštećen, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimezije stećka su: 172x69x39 cm; dimenzije postolja su: 192x83x7 cm.
Stećak br. 42 – sljemenjak sa postoljem bez ukrasa, obrastao lišajevima i mahovinom, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 165x72x55 cm; dimenzije postolja su: 180x96x15 cm.
Stećak br. 43 – sljemenjak sa postoljem bez ukrasa, obrastao travom i trnjem, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimezije stećka su: 176x54x51 cm; dimenzije postolja su: 232 x 84 x 22 cm.
Stećak br. 44 – sljemenjak sa postoljem bez ukrasa, sa južne strane utonuo u visini krovne plohe, orijentiran u pravcu zapad – istok; dimenzije stećka su: 162x54x38 cm; dimenzije postolja su: 199x78x22 cm.
Stećak br. 45 – dio stećka kod kojeg je vidljiv samo dio sjeverne čeone strane na osnovu koje je evidentirano da je u formi sljemenjaka, orijentiran u pravcu sjever – jug; dimenzije stećka su: 48x43x41 cm.
Stećak br. 46 – ploča grubo obrađena, utonula vidljiva samo gornja površina, orijentirana u pravcu zapad – istok; dimnezije stećka su: 160x112x8 cm.
Stanje nišana na mezaristanu u selu Lavšići kod Olova
Nišan br. 1
Prelomljen nišan sa fesom na kojem je isklesana hadžijska traka, bez natpisa, dimenzija 10,5x10,5x36 cm.
Nišan br. 2
Prelomljen nišan pravougaone osnove 7,5x19 cm. Dio nišana koji viri iz zemlje je visine 11 cm.
Nišan br. 3
Prelomljen nišan kvadratne osnovice 11,5x11,5 cm i visine 23 cm, bez natpisa.
Nišan br. 4
Prelomljen nišan sa turbanom u gužve, kvadratne osnovice 11,5x11,5 cm i visine 37 cm, bez natpisa.
Nišan br. 5
Prelomljen nišan čiji je donji dio kvadratne osnovice 10x10 cm i visine 42 cm, bez natpisa.
Nišan br. 6
Prelomljen nišan kvadratne osnovice 11,5x11,5 cm i visine 23 cm, bez natpisa koji stoji na mezaru pokrivenom kamenom pločom.
Ostaci mezarja br. 7
Kameni santrač dimenzija 365x200 cm označava grob čiji prelomljeni nišan tek viri iz zemlje.
Osim navedenog, evidentirano je još nekoliko ostataka kamenih santrača, koji su utonuli u zemlju.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je:
- U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Olovo kao spomenik III. kategorije uvršteno je 14 lokaliteta nekropola sa stećcima (428 stećaka) bez preciznije identifikacije. (Grupa autora, 1980, 51);
- U dopisu Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta od 29. avgusta 2008. godine, «Nekropola sa stećcima u Lavšićima, Olovo», nije evidentirana. U evidenciji Zavoda za zaštitu spomenika na području Olova nema zaštićenih nekropola stećaka;
- U dopisu Službe za ekonomske poslove, općine Olovo od 26. avgusta 2008. godine navodi se da na zemljišnoj parceli i oko k.č. br. 1755 i 1758 k.o. Olovske Luke, nisu izdavana nikakva odobrenja za gradnju bilo kakvih objekata.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi nisu poduzimani.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, 14. avgusta 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- Na lokalitetu “Mramorje“ u selu Lavšići evidentirana je nekropola sa 46 stećaka (4 u formi ploče, 1 u formi sanduka i 41 u formi sljemenjaka);
- Spomenici su dobro obrađeni i srednje očuvani, orijentirani su u pravcu zapad – istok, sjever – jug i sjeverozapad – jugoistok;
- Na sedam stećaka evidentirani su ukrasni ornamenti, a na jednom stećku jedan natpis;
- Na prostoru između stećaka evidentirano je i pet grobnih mjesta;
- Pojedini stećci su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili upotpunosti utonuli u zemlju;
- Na lokalitetu se nalazi objekat (garaža), koji ugrožava ambijentalnu cjelinu;
- Istočno od nekropole na udaljenosti do 50 m nalaze se ostaci temelja započetih za izgradnju stambenog objekta (kuće), prema kojem je sa južne strane nekropole prokopan prilazni put;
- Zapadno od nekropole na udaljenosti do 50 m nalazi se manja parcela obrasla borovom šumom na kojoj su evidentirani ostaci prelomljenih nišana i nekoliko kamenim santračem na kojima danas nema nišana, a koji su potpuno utonuli u zemlju;
- Sjeverno od nekropole na udaljenosti oko 50 do 70 m nalazi se stambeni objekat (kuća), sa pratećim objektima (staja itd.);
- Stećci su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja.
6. Specifični rizici
- bespravna izgradnja,
- prokopavanje i korištenje prilaznog puta ispod južne i zapadne strane nekropole,
- dugogodišnja dezintegracija i neodržavanje lokaliteta,
- nepovoljni vremenski uticaji,
- samonikla vegetacija.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
ii. Kvalitet materijala
iii. Vrijednost detalja
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
i. Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima,
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,
E. Simbolička vrijednost
i. Ontološka vrijednost
iii. Tradicionalna vrijednost
v. Značaj za identitet grupe ljudi
F. Ambijentalna vrijednost
iii. Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja
G. Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržaj
iv. Tradicija i tehnike
H. Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- kopije katastarskih planova,
- zemljišnoknjižni izvadak,
- fotodokumentacija sa terena,
- grafički prilozi.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1889. Hörman, Kosta, "Olovo", GZM, Sarajevo, januar-mart 1889.
1924. Glušac, Vaso, "Srednjovekovna 'bosanska crkva'", u: Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, IV, Beograd, 1924.
1934. Filipović, Milenko, Varošica Olovo s okolinom, Beograd, 1934.
1957. Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957.
1961. Kovačević, Desanka, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo, 1961.
1963. Benac, Alojz, Stećci, Prosveta, Beograd, 1963.
1966. Anđelić, Pavao, "Doba srednjovjekovne bosanske države" u Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine, Sarajevo, 1966.
1970. Vego, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj.IV, str. 44. i 45, Sarajevo, 1970.
1980. Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1980.
1982. Bešlagić, Šefik, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.
1988. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3, 75, Sarajevo,1988.
1990. Basler, Đuro, Kršćanska arheologija, II. izdanje, Crkva na kamenu, Mostar, 1990.
1990. Südland, L. V. (Ivo Pilar), Južnoslavensko pitanje. Prikaz cjelokupnog pitanja, Varaždin. Naslov originala: L. v. SÜDLAND, Die Südslawische Frage und der Weltkrieg.Übersichtliche Darstellung des Gesamt-Problems, Wien, 1990.
1997. Daniell, Christopher, Death and burial in medieval England 1066-1550, Routledge, London and New York, 1997.
1999. Handžić, Adem, "Rudarstvo i rudarski trgovi u Bosni u drugoj polovini XV vijeka" u Radovi – Simpozijum – rudarstvo i metalurgija Bosne i Hercegovine od prahistorije do početka XX vijeka, Zenica, 1999.
2008. Fekeža, Lidija, "Stećci olovskoga kraja" u Zborniku radova sa znanstvenoga skupa "Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu(1704-2004)", Sarajevo, 2008.
2008. Živković, Pavo, "Veze Olova i Dubrovnika u srednjem vijeku" u Zborniku radova sa znanstvenoga skupa "Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu(1704-2004)", Sarajevo, 2008.
(1) U dopisu općinskog suda Visoko – zemljišnoknjižni ured – od 15. avgusta 2008. godine, navedeno je da Katastar nekretnina općine Olovo nije predao evidenciju o nekretninama, koja se vodi za područje općine Olovo, zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Visokom. Zbog čega navedeni ured nije u mogućnosti postupiti po traženom zahtjevu, dok općina Olovo ne preda evidenciju o nekretninama koja se vodi za područje općine Olovo.
(2) Svijet bosanskih i humskih stećaka, prebogat je simbolima, ispunjen krstovima, polumjesecima, solarnim krugovima, svastikama i zvijezdama, scenama razigranih kola, predstavama turnirskih dvoboja, povorkama konjanika, bojnim oružjem, štitovima i arkadama, lozama i grozdovima, stiliziranim ljiljanima i rozetama, jelenima i veprovima, grbovima, mačevima i kopljima, portretima pokojnika s uzdignutom desnicom neproporcionalno uvećanog dlana i knjigama, krovovima i predstavama kuća.
(3) Uz specifične političke, ekonomske i kulturne prilike pojedinih regija, umijeće klesanja stećaka dovelo je do formiranja posebnih lokalnih stilova. Vodeće mjesto među njima pripada klesarskoj radionici na području Hercegovine, sa središtima u okolici Stoca, na području Trebinja i Bileće, zatim Gacka i Nevesinja. Četvrta radionica djelovala je u široj oblasti Konjica, a peta u okolini Lištice. Glavni klesarski centri u zapadnoj Bosni pokrivali su područje između Kupresa i Duvna, a u centralnoj Bosni okolinu Travnika. U istočnoj Bosni zapaženo je djelovanje četiriju radionica – jedne između Kladnja, Olova i Ilijaša, druge oko Zvornika, treće na Ludmeru i četvrte u okolnci Rogatice. Slično klesarskim postojala su i pisarska središta među kojima je, vjerovatno s nekoliko centara ili radionica, vodeće mjesto pripadalo hercegovačkoj školi. Snažan centar ove epigrafske pismenosti nalazio se u okolini Stoca sa Semoradom kao najistaknutijom figurom. (Š. Bešlagić, 1982, 479-482)
(4) U Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine, navedena nekropola je evidentirana pod nazivom: "Mramorje", Berisalići, Olovo, sa 34 stećka u obliku ploča i sarkofaga sa ukrasima spirale krsta, polumjeseca i natpisa. (Arheol. leksikon, tom 3, 1988, 75).
(5) Marko Vego je navedeni natpis publikovao i 1981. godine; "Novi i revidirani srednjovjekovni natpisi iz Bosne", Naše starine, 48, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 39. stav 1. i člana 40a. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (”Službeni glasnik BiH”, br. 4/03, 33/03 i 31/06), na 49. sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine, donijela je
ODLUKU
o izmjeni Odluke o proglašenju istorijskog područja – Nekropola sa stećcima “Mramorje“ i starim nišanima u Lavšićima, opština Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine
I
U Odluci o proglašenju istorijskog područja – Nekropola sa stećcima “Mramorje“ i starim nišanima u Lavšićima, opština Olovo, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 12/09) u tački I stav 3. mijenja se i glasi:
„Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata dio k.č.1753/1, posjedovni list broj 198, k.č. 1755, posjedovni list broj 198, k.č. 1759, posjedovni list broj 234, k.č. 1670, posjedovni list broj 234 i dio k.č. 1744, posjedovni list broj 231, k.o. Olovske Luke, opština Olovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.”
II
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Broj: 05.2-02.5-74/10-2
26. oktobra 2010. godine
Sarajevo
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
|
