Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 32/09.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. novembra 2008. godine donijela je

O D L U K U

I

Historijski spomenik – Sahat - kula u Gornjem Vakufu - Uskoplju proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na prostoru  označenom kao k.č. 23/1 (stari predmjer), što odgovara k.č. 1847 (novi predmjer),  z.k. uložak broj 3676, k.o. Gornji Vakuf - Uskoplje, općina Gornji Vakuf - Uskoplje, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službene novine Federacije BiH», broj 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru koji je definiran u tački I stav 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo konzervatorsko-resturatorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Na susjednim parcelama, k.č. 1844 i  k.č. 1848, dopuštena je isključivo sanacija postojećih objekata, uz upotrebu autohtonih i tradicionalno primjenjivanih materijala.

IV

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03)  briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 256.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

Broj: 02-02-238/08-6

5. novembar 2008. godine

Sarajevo

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je donijela odluku o stavljanju Sahat-kule u Gornjem Vakufu - Uskoplju, općina Gornji Vakuf - Uskoplje, na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH pod rednim brojem 256.

Na osnovi prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: 

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-          z.k.  izvod i podatke o vlasništvu,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u okviru ove odluke.

Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Područje Gornjeg Vakufa - Uskoplja i Bugojna poznato je pod imenom Skopljansko polje. Ono zahvata dolinu gornjeg Vrbasa, vrlo je plodno i ima dobre prirodne komunikacije kotlinama Bističke, Ždrimačke i Dobroške rijeke. Gornji Vakuf - Uskoplje se nalazi na jugoistoku doline Uskoplje, koja se proteže od izvora rijeke Vrbas i završava se u Donjem Vakufu. U neposrednoj blizini grada su planine: Radiša i Vranica. Gornji Vakuf je dio općine koja od 2001. godine nosi naziv Gornji Vakuf - Uskoplje. Sahat-kula u Gornjem Vakufu - Uskoplju nalazi se u podnožju brda Strmice, u centru grada. Objekat se nalazi na k.č. broj 23/1 (stari predmjer), što odgovara k.č. broj 1847 (novi predmjer), upisan u z.k. uložak broj 3676, k.o. Gornji Vakuf - Uskoplje, Općina Gornji Vakuf-Uskoplje, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

           Dolina gornjeg Vrbasa je bila naseljena još u prahistorijsko doba. Na Vranici i u njenom podnožju postoje prahistorijski i rimski ostaci rudarske djelatnosti(1).

           Pretpostavlja se da je važan rimski punkt na putu Salona - Sirmium ad Matricem bio upravo na mjestu današnjeg naselja Gornji Vakuf(2).

          Uskoplje se spominje u Ljetopisu Popa Dukljanina(3) zajedno sa Plivom i Lukom kod Jajca. Marko Vego, također,  u svom djelu «Naselja srednjevjekovne bosanske države'' navodi nekoliko izvora u kojima se spominje Uskoplje. To je, između ostalih, povelja Stjepana Tomaša iz 1446. godine, koja je izdata braći Dragišićima, u kojoj se spominje selo Gmići u Uskoplju(4). 

U Uskoplju, oko gornjeg Vrbasa, nalazili su se gradovi Susjed, Vesela Straža i Biograd (Prusac). Ovaj predio je u srednjem vijeku predstavljao važnu raskrsnicu puteva, koji su vodili od Splita i iz dolina rijeke Laške i Bosne(5).

           U okolini grada postoje 34 nekropole sa oko 591 stećkom, uglavnom sanduka(6).

           Gornji Vakuf kao gradsko naselje nastaje krajem 16. stoljeća. Sam njegov naziv upućuje na vezu sa istoimenom institucijom  i u najužoj je vezi sa zavještajem Mehmed-bega Stočanina, zaima, koji je ovdje 1592-1593(7). podigao džamiju, koja se nalazi u centru naselja(8).

Sahat-kule  su visoke i vitke zgrade sa satom, kvadratične, rjeđe osmougaone osnove. Građene su najčešće u centralnim zonama čaršije, i to uz džamije, kao zadužbine pojedinih vakifa, mada ih ima i na drugim mjestima, poput Sahat-kule u Maglaju koja je podignuta u oboru maglajske utvrde, ili onih u Tešnju, Gradačcu ili Počitelju, odnosno u Donjem Vakufu(9). Javljaju se u našim krajevima tek krajem 16. stoljeća, najprije u Banjoj Luci, a nešto kasnije, tokom 17. i 18. stoljeća, i u mnogim drugim naseljima(10).

           O nastanku Sahat-kule u Gornjem Vakufu - Uskoplju  postoje tri predanja.

Prvo govori kako je jedan potomak iz porodice Hadžiabdić bio u otomanskoj diplomatskoj službi u Italiji, te da je on dao da se sagradi Sahat-kula u Gornjem Vakufu. Zvono je bilo iz Dubrovnika, a satni mehanizam je kasnije nabavljen iz Austrije.

Drugo predanje se veže za lirsku legendu. Prema historičaru Ešrefu Karamustafiću, krajem 18. stoljeća mladić iz porodice Hadžiabdić oženio je djevojku iz Stoca. Međutim, djevojka se dugo nije mogla naviknuti na novu sredinu, na ljude i na bosanske običaje ovog kraja. Kada je otac upitao šta joj najviše nedostaje, ona je rekla da su to otkucaji na sahat-kuli. Otac je, u namjeri da udovolji želji svoje kćerke, sagradio ovu kulu.

Treće predanje vezano je opet za porodicu Hadžiabdić. Jedan njihov predak na hadžu se upoznao sa dvojicom hadžija iz Počitelja i Zvornika(11). Hadžija iz Počitelja ga je upoznao sa hadžijom iz Zvornika koji mu je dao svoju kćer za ženu, a on je u Italiji nabavio tri zvona za sahat-kule i po jedno poslao u Zvornik, Počitelj i Gornji Vakuf(12). 

Sahat-kula ostala je u posjedu porodice Hadžiabdić koja se o njoj brine od nastanka. Jedan od najstarijih poznatih predaka ove porodice, Ahmed Hadžiabdić, održavao je Sahat-kulu oko 40 godina, sve do 1926. godine. Dalju brigu o njenom održavanju nastavio je Salih Hadžiabdić do 1945. godine, zatim Hasan ef. Hadžiabdić, do 1957. godine. Poslije su povremenu brigu o Sahat-kuli vodili Šefik Ridžial i Vahid Dželilović. Krajem 19. stoljeća, brigu o Sahat-kuli preuzima ing. Sead Hadžiabdić, koji je objekat adaptirao, i u njega ugradio satni mehanizam(13). 

Sahat–kula je izgrađena u 18. stoljeću(14) (1710-1711. godine)(15).

Do 1949. godine, otkucavala je ''a la turca'' vrijeme, a od tada je počela otkucavati po srednjoevropskom vremenu (''a la franca''), i to svakog sata ponavljala, otkucavajući dva puta uzastopno. Od 1950. do 1953. godine, nije bila u funkciji, dok je trajala njena obnova, koju je obavio Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine(16).

Na satu nije bilo nikada mina(17). Sahat-kulu spominje i Ivan Franjo Jukić u svojim putopisima, gdje navodi da je satni mehanizam nabavljen od Dubrovčana(18). 

2. Opis dobra

Sahat-kula u Gornjem Vakufu je jednoprostorni objekat, koji u svom podnožju ima  kvadratičnu osnovicu, dimenzija 3,55x3,55 m. Visina objekta iznosi oko  9 m. S obzirom da se Sahat-kula nalazi na kosini, sjeveroistočna strana je viša. Sahat-kula ima oblik tornja koji se postupno sužava prema vrhu zidanog dijela.

           Ulaz u objekat se nalazi na jugozapadnoj strani, i njegove dimenzije iznose 0,63x1,17 m. Vrata su željezna i završavaju se lučno. Vrata nisu izvorna. Podataka o izgledu i materijalizaciji izvornih vrata nema, ali su najvjerovatnije bila drvena. Vrata imaju kameni prag, koji  je od nivoa terena uzdignut za 15 cm. Prag vrata je omalterisan(19). 

Sahat-kula je izgrađena od nepravilnih komada krečnjaka, koji su sa vanjske strane omalterisani prilikom restauratorsko-konzervatorskih radova 50-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Uglovi su naglašeni pravilno odrezanim naizmjenično složenim kamenim blokovima sličnih dimenzija.

           Debljina zida, u prizemlju, iznosi oko 0,85 m i postepeno se smanjuje prema vrhu zidanog dijela objekta, tako da na posljednjoj etaži debljina zidova iznosi oko 0,65 m.

           Do posljednje etaže, na kojoj se nalazi satni mehanizam i dva zvona, se pristupa strmim, drvenim stepeništem, koje je postavljeno uz zidove Sahat-kule. Novo stepenište je postavljeno 2000. godine. Stepenište ima tri kraka, širine oko 0,63 m, a visina gazišta iznosi oko 0,23 m. Podest je dug 2,00 m, a širok oko 0,52 m(20). 

Svjetlost u unutrašnjost objekta ulazi kroz posebne prozorske otvore. Na jugozapadnoj fasadi kule se nalazi jedan prozorski otvor pravougaonog oblika. Dimenzije prozora iznosi oko 1,56x1,00 m, a visina parapeta oko 1,00 m. Na istoj fasadi se nalaze i prozorski otvori, koji po svom izgledu podsjećaju na puškarnice. Dimenzije ovog otvora iznosi 0,10x0,32 m na fasadi, a 0,35x0,40 m u enterijeru. Prozorski otvori, dimenzija 1,59x1,00 m (ispod krova), i otvor («puškarnica»), dimenzija 0,06x0,23 m, nalaze se na jugoistočnoj fasadi, dok na sjeveroistočnoj fasadi se nalaze četiri otvora («puškarnice»), jedan ispod drugog, i satni mehanizam, čije dimenzije iznose oko 1,50x1,00 m. Na sjeverozapadnoj strani nalazi se pravougaoni otvor, dimenzija 1,50x1,00 m, i dva otvora («puškarnice»), jedan ispod drugog. Svi prozorski otvori, njih ukupno tri, prekriveni su mušebakom 2000. godine(21).

Novi satni mehanizam sa digitalnom baznom stanicom i satelitskim signalom tačnog vremena je postavljen u 2000. godini(22). Iznad sata nalazi se dva zvona. Jedno zvono je izvorno, a drugo je novo(23).

Krov Sahat-kule je četverovodni i pokriven je šindrom. Krov je bio uništen u periodu 1992-1995. godine. Nova krovna konstrukcija je postavljena 2000. godine.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Dobro je evidentirano pod nazivom Sahat-kula u Gornjem Vakufu i bilo je zaštićeno od Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine rješenjem broj: 1039/51 od 15. decembra 1951. godine.

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine broj: 02-749-3 od 18. aprila 1962. godine, dobro Sahat-kula u Gornjem Vakufu upisano je u Registar nepokretnih spomenika kulture, registarski broj 218.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

-          1950-1953. godine je izvršena rekonstrukcija krova Sahat-kule od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine.

-          1978. godine izvršeni su konzervatorski i restauratorski radovi.

-          2000. godine izvršena je rekonstrukcija stepeništa i krovne konstrukcije, te postavljanje novog satnog mehanizma i jednog zvona. Za sve radove bio je odgovoran ing. Sead Hadžiabdić. Dokumentacija o izvršenim radovima ne postoji.

5. Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na terenu u oktobru 2008. godine, utvrđeno je da postoji opasnost od daljnje degradacije strukture objekta Sahat-kule usljed djelovanja vremena, atmosferilija i neadekvatnih radova.

Stepenište koje je urađeno u intervencijama koje su vršene 2000. godine nije urađeno prema tehničkoj dokumentaciji postojećeg stanja, koja je urađena od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine 1975. godine.

Na fasadi su vidljive pukotine.

III - ZAKLJUČAK

           Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Historijska vrijednost

E) Simbolička vrijednost

iii. Tradicionalna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F) Ambijentalna vrijednost

a. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

b. Značenje u strukturi i slici grada

c. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G) Izvornost

i. Oblik i dizajn

iv. Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su fotodokumentacija i grafički prilozi navedeni u popisu kako slijedi:

1. GRAFIČKI PRILOZI

            - zone zaštite historijskog spomenika Sahat-kule u Gornjem Vakufu - Uskoplju,

            - kopija katastarskog plana,

            - izvod iz posjedovnog lista,

            - tlocrt objekta;

2. FOTOGRAFIJE

            - fotografije Sahat-kule i okolice iz 2008. godine.

Korištena literatura

1953.    Jukić, Frano Ivan, Putopisi i istorijsko-etnografski radovi, Svjetlost, Sarajevo, 1953.

1957.    Kreševljaković, Hamdija, „Sahat-kule u Bosni i Hercegovini“, Naše starine IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.

1957.    Vego, Marko, Naselja srednjevjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957.

1960.    Pašalić, Esad, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Posebno izdanje Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1960.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci-kataloško-topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971.

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978.

1988.    Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, Arheološka nalazišta regija 1 -13,  Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.

1998.  Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998.

2004.    Haračić, A. Hajrudin, Gornji Vakuf u prošlosti, monografski prikaz života i rada Bošnjaka od Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2004.

2006.    Dedić, Ismet, Sanjajući zavičaj, Gornji Vakuf-ljudi, godine, život, tradicija..., Bugojno, 2006.