Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 43/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. januara do 4. februara 2008. godine, donijela je

O D L U K U

I.

Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Srednje, općina Ilijaš, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini nekropola sa 15 stećaka.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 739/11, posjedovni list broj 205,  z.k. uložak broj 542 i dio k.č. 739/9,  z.k. uložak broj 542, k.o. Srednje, općina Ilijaš, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          obavljanje radova na infrastrukturi dopušteno je samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          nije dopuštena nikakva izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

-          zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

IV.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 02-2-227/07-9       

30. januara 2008.godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Općina Ilijaš je dana 25. decembra 2002. godine uputila prijedlog/peticiju za proglašenje nekropole sa stećcima u Srednjem, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stavak 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Naselje Srednje je smješteno u dolini rijeke Ljubine, na putnom pravcu Sarajevo – Semizovac – Olovo, općina Ilijaš. Udaljeno je od Ilijaša oko 16 km zračne linije na sjeveroistočnu stranu.

Na tom području evidentirana je nekropola sa stećcima, koja se nalazi na desnoj obali rijeke Ljubine, iza harema džamije, u samom naselju. Na lokalitetu se nalazi 15 stećaka od čega su 9 sljemenjaka i 6 sanduka. Obrada i očuvanost su vrlo dobri, nekoliko primjeraka je djelimično ili u potpunosti utonulo u zemlju.

Orijentacija spomenika je po pravcu sjever – jug, nekoliko njih sa malim odstupanjima sjeveroistok-jugozapad, osim dva koja leže po pravcu zapad – istok i svrstani su u nizove te nemaju ukrasa. Nekropola zaprema površinu od 130 metara kvadratnih(1).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 739/11, broj posjedovnog lista 205, broj z.k. izvadka 542. i dio k.č. broj 739/9, broj z.k. izvadka 542, k.o. Srednje, općina Ilijaš, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Najstariji tragovi života na širem prostoru današnje općine Ilijaš vezani su za period paleolita, o čemu svjedoči i kompleks Bijambarskih pećina na Crnoriječkoj visoravni. Udaljenost Bijambarskih pećina od Sarajeva je 26 kilometara zračne linije u pravcu sjever-sjeveroistok, odnosno 7 kilometara u pravcu jugozapada od Olova.

Nalaze se na području koje je ranije administrativno pripadalo selu Nišići u općini Srednje i u narodu su se još zvale i Krivajevičke pećine. Kompleks ovih pećina prvi je istraživao u mjesecu septembru 1967.godine Mirko Malez (istraživao je i Krapinsku pećinu). Materijali, pronađeni tom prilikom su keramički artefakti (nožići trougla, grebala, ubodači, šiljci i retuširane lamele). Neki artefakti nose tipičnu gravetijensku retušu pa su na osnovu načina obrade i tipološke diferencijacije, kao i na osnovu paleontološkog sadržaja i stratigrafske pripadnosti naslaga uvršteni u epigravetijensku kulturu tj. u najgornji odsjek gornjeg paleolita. To je ujedno i prvi nalaz takve paleolitske kulture u tačno stratigrafski fiksiranim naslagama na području Bosne. Na ovom kompleksu osim fragmenata keramike iz kasnog bronzanog doba, pronađena je keramika i iz halštatskog perioda. (M. Malez, 1968, 159 -178).

Na prisustvo prahistorijskih nalazišta na ovom području upućuju i mjesta poznata u narodu pod imenima Gradina, Gradac, Grad i dr. (M. Kadrić, 1995, 23).

U vrijeme Ilira od IX stoljeća p.n.e. do dolaska Rimljana 9. godine n.e. taj prostor naseljavalo je pleme Desidijata, sa svojim jakim uporištem u Brezi (Hedum castellum Daeisitiatum). O Desidijatima najviše se saznalo u vrijeme velikog ilirskog ustanka 6 – 9 godine n.e., koje je u toj borbi predvodio glavar Baton Desidijatski po kojem je ovaj rat i nazvan "Batonov rat". Po ugušenju ustanka Baton je uhapšen i prebačen u Italiju, gdje je ostao do smrti. (I. Bojanovski, 1984, 49-51).

Na dobru unutrašnju organizaciju ovog plemena upućuju i epigrafski izvori pronađeni tokom istraživanja, npr. natpis iz Breze – 2 stoljeće p.n.e. princeps Desitiatum, govori o postojanju institucije kneza kod ovog plemena. (B. Čović, 1976, 198).

I u rimsko doba predio oko današnje Breze, u dolini rijeke Stavnje, ostao je kao jedan od najvažnijih političkih cenatra uže Bosne. Tragovi naselja iz ovog perioda postoje još i oko ušća rijeke Misoče u Bosnu, na području današnjeg Ilijaša. (P. Anđelić, 1971, 343).

Među gradinama porijeklom iz rimskog perioda ili srednjeg vijeka su i Gradina u Balibegovićima i Crnoj Rijeci. (M. Kadrić, 1995, 23).

U ranijim stoljećima srednjeg vijeka u porječju rijeke Bosne na prostoru između Sarajevskog i Visočkog polja smještena je bila župa pod imenom Vidogošća ili Vogošća.

U srednjem vijeku između Olova i Vareša, Srednjeg i Čevljanovića, na prostornom platou Crnoriječke visoravni nalazilo se naselje Kamenica, koje je služilo za trg i prodaju ruda. (M. Kadrić, 1995, 23)

Od vladarskih gradova i rezidencija na tom prostoru spominje se utvrđeni grad Dubrovnik, koji se u pisanim izvorima prvi put spominje 11. VI 1404. godine. Pravo ime grada je Dabrovnik. (M. Vego, 1957, 37).

Bosanski Dubrovnik se spominje i u ugovoru od 20. VIII 1503. godine sklopljenom između ugarskog kralja Vladislava i Osmanskog carstva. (M.Vego, 1957, 37).

U sidžilu (sidžili – protokoli šerijatskog suda) sarajevskog mule (kadije) iz 1565/66. godine, Dubrovnik se spominje kao grad istočno od Visokog, a češće kao sjedište nahije. Grad je pripadao bosanskom knezu Batiću o čemu svjedoči stećak sa natpisom iz Kopošića. (M. Kadrić, 1995, 23).

            U toku XIV stoljeća politički centar se pomakao u porječje Misoče u utvrđeni grad Dubrovnik. Stara župa postala je knežija (comitatus), ali kako izgleda, njezina teritorija nije nimalo izmijenjena Takav zaključak se nameće iz bolje poznate situacije osmanskog doba. Naime, u prvim stoljećima osmanske uprave politička organizacija ovoga područja ima status nahije sa sjedištem u gradu Dubrovniku. Za drugu polovicu XIV stoljeća, pogotovu za XV stoljeće može se tvrditi da je grad Dubrovnik sa svojim podgrađem varoškog karaktera, nesumnjivo pravi centar čitavog područja jedne upravno-političke jedinice. Osim glavnog centra šireg područja (župe, knežije ili nahije), egzistirali su i manji lokalni centri koji su se formirali kao središta starih sela, odnosno seoskih općina. Već 1469. i 1485. spominje se grad i nahija istog imena. Od tog vremena pa sve negdje do početka XVIII stoljeća povremeno se javljaju vijesti o gradu Dubrovniku i njegovoj nahiji, a sporadično i o njegovim dizdarima ili o spahijama, čiji se posjedi nalaze na području nahije. Iz popisa timara bosanskih spahija iz 1711. godine, vidi se u osnovnim crtama i teritorijalni opseg ove nahije: tu spadaju npr. selo Jošanica na ušću rijeke Vogošće – na istoku, te Breza i okolna sela – na zapadu. Iz jednog popisa izvršenog u drugoj polovici XV stoljeća vidi se da je dubrovačkoj nahiji, bar u to doba, pripadao i rudnik Vareš. Teritorija dubrovačke nahije, poklapa se sa teritorijom župe Vidogošće – Vogošće. Tek negdje u XVIII stoljeću dolazi do snažnije polarizacije prema jačim centrima u Sarajevu, Visokom i Varešu, a zatim i do političke dezintegracije čitave teritorije. U to doba formira se i novi predioni pojam Nadvisoko, dok se istočni dio nekadašnje župe počinje osjećati sastavnim dijelom sarajevskog regiona. (P. Anđelić, 1971, 337 - 346).

2. Opis dobra

Prema istraživanjima Šefika Bešlagića 1967. godine na području općine Ilijaš, registrovana su 32 lokaliteta srednjovjekovnih nekropola u 20 naselja, sa ukupno 518 stećaka, što ovu općinu svrstava na prvo mjesto u centralnoj Bosni po brojnosti stećaka. Najviše stećaka je u formi sanduka (240), sljemenjaka (236), ostatak čine ploče (41) i uspravni stećak (1). Značajno je istači da se na većini ovih srednjovjekovnih nekropola ili u njihovoj neposrednoj blizini nalaze groblja iz kasnijih vremenskih perioda što indicira kontinuitet življenja na navedenom području. (Š.Bešlagić, 1967, 87)

Za područje Ilijaša, specifična je pojava nekoliko dvostrukih sljemenjaka, kao i pojava sljemenjaka sa dva postolja, tj. sljemenjaka sa postoljem na posebnom postolju. Među pojedinačnim nekropolama najveći postotak ukrašenih primjeraka nalazi se u Kopošiću (Ilijaš – 20%) i u Blaži (Vareš – 15 %). Osim toga što već sami po sebi predstavljaju izuzetnu umjetničku i kulturološku vrijednost, grobni natpisi centralne Bosne do punog izražaja dolaze kao cjelina nudeći dragocjene informacije o pokojnicima i njihovoj rodbini, o dvorskim titulama i feudalnoj hijerarhiji, o autorima natpisa (dijacima) i suvremenom narodnom jeziku, o vjerskim odnosima i toponomastici. Na cijelom tom području, pretežno na potezu Ilijaš – Kakanj – Zenica – Travnik, evidentirano je 20 natpisa, među kojima 4 primjerka pripadaju pločama mauzoleja, dok su ostali uklesani na stećke. Obuhvatajući vremenski raspon između kraja XII i kraja XV stoljeća, ovi natpisi uklesani u kamen pripovijedaju jednu zanimljivu pa i uzbudljivu lokalnu historiju čiji su protagonisti između ostalih knez Batić, gospodar grada Dubrovnika - «milošću božjom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski» - sahranjen ispod sljemenjaka «na svojoj zemlji, na plemenitoj» u Kopošiću kod Ilijaša. (D. Lovrenović, djelo nije objavljeno, 143 – 144)

Kamenolomi za stećke nalazili su se u pravilu blizu nekropola, ali su kameni blokovi, često slabijeg kvaliteta, prevoženi i sa udaljenijih lokacija. Područje centralne Bosne imalo je svoje majstore i radionice koji su u cijeli posao klesanja i ornamentiranja stećaka unijeli dosta ličnog i izvornog. U tom pogledu odskakala su dva centra – jedan oko srednjovjekovnog grada Dubrovnika kod Ilijaša, drugi oko Travnika – dok je u Donjoj Zgošći mogao raditi majstor angažiran i za potrebe bansko-kraljevskih dvoraca u Sutjesci i na Bobovcu. Sama izrada stećaka odvijala se prema predlošku i uz korištenje različitih tehničkih pomagala u čemu je, osim kvaliteta kovača-majstora, presudnu ulogu imao poručilac. Tu se najviše mogućnosti otvaralo pripadnicima feudalne klase i vjerskim dostojanstvenicima, zbog čega se rad klesara najjasnije očituje oko gradova i feudalnih i crkvenih rezidencija – Kopošića, Hočevlja, Donje Zgošće, Zabrđa i Baštine. Natpisi to samo dodatno potvrđuju.(Ibidem, 144 – 145)

Stećci centralne Bosne većim su dijelom postavljani po pravcu zapad – istok ili sa neznatnim otklonom od toga pravca. Mali broj stećaka, ali i čitave nekropole, postavljani su po pravcu sjever – jug, što ne predstavlja iznimku u odnosu na druga područja stećaka. Na većim nekropolama stećci su redani u nizove po svojim bočnim stranama, na način kako se to radilo i u drugim oblastima. Osim što su spomenici centralne Bosne postavljani na uzvišenjima, u više su navrata za takva mjesta korištene ilirske grobne humke, dok su uz same stećke kasnije nastajala pravoslavna i katolička, ali i muslimanska groblja. Na području centralne Bosne dominiraju manje nekropole pojedinih porodica i manjih bratstava, dok su plemenske i zajedničke nekropole iznimne, pri čemu treba računati i s tim da su cijele nekropole uništene. Kada se zna da su stećci često postavljani pored naselja i srednjovjekovnih utvrđenih gradova, ostaje nejasno kako to da ih nema – posebno onih visokog kvaliteta izrade i ukrasa – oko banskih i kraljevskih rezidencija.

Uzimajući u obzir sve poznate parametre, posebno veći broj stećaka izrazito slabe obrade i amorfnog oblika, zatim natpise, stećci centralne Bosne mogu se datirati u vremenski period između XIII i polovice XVI stoljeća.

Biljne stilizacije s ljiljanom uz predstave ruke i polujabuka čine stećke centralne Bosne srodnim sa ornamentima stećaka zapadne Bosne, motivi biljnih stilizacija sa spiralama, S-spirale i motivi šindre i brvana ovu regiju približavaju ukrasima istočne Bosne, dok je takva veza sa Hercegovinom najtanja. (D.Lovrenović, djelo nije objavljeno, 141-147)

Nekropola sa stećcima u Srednjem

Nekropola je smještena u samom naselju, na desnoj obali rijeke Ljubine, na blagom uzvišenju u pravcu sjeverozapada od harema i mjesne džamije(2). Zemljišna parcela, na kojoj se nalazi nekropola kod općinskog suda u Sarajevu uknjižena je kao nepokretno pravo vlasništva 1/1 Jele Obrenović, rođene Petrović(3). Nekropola se nalazi u prostoru koji je ograđen betonskim zidom sa sjeverne, zapadne i dijelom istočne strane.

U nekropoli se nalazi 15 stećaka od kojih su 9 u formi sljemenjaka, a 6 u formi sanduka. Stećci su položeni u redove, a orijentirani su sjever-jug, nekoliko njih sa malim odstupanjima sjeveroistok-jugozapad. Dva stećka su orijentirana u pravcu istok-zapad. Stećci su obrađeni, ali bez ukrasa(4).

Stanje stećaka

Stećak br.1 – sljemenjak, zbog konfiguracije terena nagnut ka istoku.

-          dimenzije stećka su: 160x59x60, visina do krovne plohe je 36 cm, krovne plohe sa obje strane su jednake širine 41 cm;

-          dužina postolja 184 cm, postojeća vidljiva visina 10 cm i dubina 17 cm.

Stećak br. 2 – sanduk.

-          dimenzije stećka su: 160x75x28 cm;

-          dubina postolja 10 cm, vidljiva visina 9 cm.

Stećak br. 3 – sljemenjak.

-          dimezije stećka su: 165x74x52, visina do krovne plohe je 42 cm, krovne plohe sa obje strane su jednake širine 48 cm;

-          dužinu postolja nije bilo moguće tačno izmjeriti zbog nanosa zemlje sa južne čeone i bočne zapadne strane, gdje zemlja dolazi do zapadne krovne plohe, vidljiva visina postolja 15 cm i dubina 15 cm.

Stećak br. 4 – sljemenjak, zbog konfiguracije zemljišta nagnut je bočnom stranom ka istoku, u desnom dijelu nalazi se kamen, sjeverna čeona strana je potpuno obrasla rastinjem i nije bilo moguće uzeti tačnu dužinu stećka.

-          dimenzije stećka su: širina 74 cm, visina od postolja do vrha sljemena 50 cm, visina stećka od postolja do krovne plohe 37 cm, krovne plohe sa obje strane su jednake širine 40 cm.

Stećak br. 5 – sljemenjak, nagnut bočnom stranom ka istoku.

-          dimezije stećka su: 170x80x80 cm, visina od postolja do krovne plohe 48 cm, krovne plohe sa obje strane su jednake 55 cm;

-          sa zapadne i sjeverne strane postolje je utonulo i nije bilo moguće uzeti dužinu, vidljiva visina postolja 28 cm, dubina postolja južne čeone strane 18 cm, dubina postolja istočne bočne strane 12 cm.

Stećak br. 6 – sljemenjak, sa zapadne, južne i sjeverne strane nalaze se nanosi zemlje koji prekrivaju stećak sve do zapadne krovne plohe.

-          dimezije stećka su: 173x80x vidljiva visina stećka do vrha sljemena 57 cm, visina od postolja do krovne plohe sa istočne bočne strane 43 cm, krovne plohe sa obje strane su jednake 50 cm;

-          visinu postolja nije bilo moguće uzeti, južna čeona strana postolja 15 cm, istočna bočna strana postolja 11 cm.

Stećak br. 7 – sljemenjak, potpuno utonuo.

-          dužina stećka 146 cm;

-          iz zemlje se uočavaju krovne plohe koje idu u visinu do 24 cm.

Stećak br. 8 – sljemenjak, orijentiran u pravcu sjever-jug sa malim odstupanjima sjeveroistok-jugozapad, sa zapadne, sjeverne i južne strane stećka su nanosi zemlje, obrastao raslinjem.

-          dimenzije stećka su: 192x74x vidljiva visina do vrha sljemena 39 cm, visina od postolja do krovne plohe sa istočne bočne strane 32 cm, krovne plohe sa obje strane su jednake 44;

-          vidljiva visina postolja 9 cm, dubina istočne bočne strane postolja 11 cm.

Stećak br. 9 – sanduk, orijentiran u pravcu sjever-jug sa malim odstupanjima sjeveroistok-jugozapad, sa zapadne, sjeverne i južne strane stećka su nanosi zemlje.

-          dimenzije stećka su:  dimenzije gornje površine stećka 177x103x70 cm;

-          donja dužina stećka 164 cm;

-          vidljiva visina postolja 23 cm, dubina postolja 14 cm.

Stećak br.10 – sanduk, orijentiran u pravcu sjever-jug sa malim odstupanjima sjeveroistok-jugozapad, utonuo, dio na površini zemlje je obrastao lišajevima i oronuo.

-          vidljive dimenzije stećka su: 164x90x38 cm.

Stećak br.11 - sljemenjak, orijentiran u pravcu sjever-jug sa malim odstupanjima sjeveroistok-jugozapad, nanosi zemlje su sa zapadne, južne i sjeverne strane.

-          dimenzije stećka su: 147x74x59cm, visina od postolja do krovne plohe sa istočne bočne strane 39 cm, krovne plohe sa obje starne su jednake 40 cm;

-          vidljiva visina postolja 20 cm, dubina južne čeone strane postolja 23 cm, dubina istočne bočne strane postolja 14 cm.

Stećak br.12 – sljemenjak orijentiran u pravcu istok-zapad, potpuno utonuo.

-          dimenzije stećka su: 150x61x vidljiva visina 31 cm, vidlijive stranice krovnih ploha 38 cm.

Stećak br.13 – sanduk, nalazi se izvan ograde gore navedenih stećaka u pravcu sjevera sa udaljenošću od ograde 6 metara, orijentiran sjever-jug.

-          dimenzije stećka su: 139x80x visina stećka na južnoj čeonoj strani 13 cm , na sjevernoj čeonoj strani 26 cm;

-          vidljiva visina postolja 13 cm, dubina postolja južne čeone strane 18 cm, dubina postolja istočne bočne strane 15 cm.

Stećak br. 14 - sanduk, nalazi se izvan ograde gore navedenih stećaka u pravcu sjevera sa udaljenošću od ograde 3m i 30 cm, orijentiran u pravcu istok-zapad, obrastao mahovinom i u amorfnom stanju, viri iz zemlje oko 10 cm.

Stećak br. 15 – sanduk, nalazi se izvan ograde gore navedenih stećaka u pravcu sjevera sa udaljenošću od ograde 4m i 60 cm, orijentiran u pravcu sjever-jug, obrastao mahovinom i u amorfnom stanju, viri iz zemlje oko 10 cm.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je :

-          U Prostornom planu BiH do 2000. godine na području općine Ilijaš kao spomenik III kategorije uvršteno je 22 lokaliteta nekropola sa stećcima (505 stećaka) bez preciznije identifikacije;

-          Nekropola sa stećcima Srednje, općtina Ilijaš, evidentirana je kod Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, ali nije upisana u Registar spomenika kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Istraživačke radove u smislu evidentiranja i obilaženja lokacija sa tadašnjim postojećim stanjem na području Ilijaša vršio je Šefik Bešlagić 1967. godine. Tom prilikom zabilježio je sljedeće: “Srednje je naselje na auto-putu Sarajevo-Tuzla, donedavno je bilo sjedište općine. Na tom području evidentirane su dvije nekropole sa stećcima.

            U samom naselju uz kuću Miloša Obrenovića, na desnoj obali Ljubine nalazi se skupina od 19 stećaka, od čega 10 sljemenjaka i 9 sanduka. Obrada i očuvanost su vrlo dobri, nekoliko primjeraka je djelimično zatrpano zemljom. Orijentacija spomenika je po pravcu sjever – jug, osim jednog koji leži po pravcu zapad – istok. Svrstani su u nizove. Nemaju ukrasa.

Konzervatorsko – restauratorski radovi nisu poduzimani.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 08. januara 2008. godine, ustanovljeno je sljedeće:

Na ostatku dijela istočne strane nekropole započeti su radovi, gdje se treba prema riječima imama džamije u Srednjem, Avde ef. Hasanovića, izgraditi imamska kuća. Započeti radovi potkopavaju nekropolu. Sa južne strane nalazi se gomila sa kamenjem, ispred koje je do pola izgrađen stambeni objekat.

-          Većina stećaka je dobro klesana i očuvana;

-          Stećak br. 1. je oštećen u prednjem dijelu zapadne bočne strane;

-          Ispred stećka br. 1 uočava se blago ulegnuće zemljišta, kao i ispred stećka br. 2 samo uočljivije, što upućuje da su na tim mjestima bili stećci kojih sada nema;

-          Stećak br. 4 sa sjeverne strane je obrastao gustim rastinjem i prijeti mu opasnost od daljnjeg razaranja;

-          Stećci broj 7, 10, 12, 14 i 15 su skoro potpuno utonuli, s tim da su posljednja dva u amorfnom stanju;

-          Na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina koji razaraju strukturu kamena;

-          Područje nekropole sa oživljavanjem vegetacije obrasta travom, raslinjem i granjem;

-          Stećci su izloženi ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja;

-          Ornamenti na stećcima nisu vidljivi.

6. Specifični rizici

-          započinjanje radova na gradnji kuće za imama,

-          dugogodišnje neodržavanje lokaliteta.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

iv.         Kompozicija     

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

G)        Izvornost

v.          Položaj i smještaj u prostoru,

vii.        Drugi unutarnji i vanjski činitelji.

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          fotodokumentacija sa terena, slike.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1968.    Malez, Mirko, „Bijambarske pećine kod Olova u središnjoj Bosni“, GZM – prirodne nauke, sveska VII, Sarajevo, 1968.

1967.    Bešlagić, Šefik, Stećci Centralne Bosne, Sarajevo, 1967.

1971.    Anđelić, Pavao, „Stara bosanska župa Vidogošća ili Vogošća“, GZM, Arh. n.s. sveska XXVI, Sarajevo 1971.

1976.    Čović, Borivoj, Od Butmira do Ilira, Sarajevo 1976.

1980.    Grupa autora, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza B – valorizacija, prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakultet u Sarajevu i Urbanistički zavod za Bosnu i Hercegovinu Sarajevo, Sarajevo, 1980.

1984.    Bojanovski, Ivo, Razdoblje rimske uprave u Visoko i okolina kroz historiju I, (predhistorija, antika i srednji vijek), Visoko, 1984.

1995.    Kadrić, Merima, Monografija općine Ilijaš, Breza 1995.

2007.    Lovrenović, Dubravko, Stećci – bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Sarajevo, (djelo nije objavljeno).

(1) kod općinskog suda u Sarajevu ova parcela uknjižena je kao nepokretno pravo vlasništva 1/1 Jele Obrenović, rođene Petrović.

(2) Džamija nije bila na listi zaštićenih spomenika. Prema riječima mještana i imama Avde efendije Hasanovića džamija je podignuta početkom XIX stoljeća (negdje između 1906 - 1909. godine), porušena je u posljednjem ratu i ponovno obnovljena nakon rata 2003. godine.

(3) Prema riječima gore navedenog imama parcelu na kojoj se nalazi nekropola sa stećcima, otkupila je Islamska zajednica Bosne i Hercegovine.

(4) Šefik Bešlagić je 1967. godine u Srednjem locirao još jednu nekropolu sa 6 stećaka na lokalitetu Trlica, udaljenu od naselja oko 1 km uzvodno od rijeke Ljubine s desne strane. Prilikom obilaska terena nije pronađena navedena nekropola, samo je evidentiran jedan stećak udaljen od naselja Srednje tri kilometra u pravcu sjevera na lijevoj strani puta u pravcu Semizovac-Olovo, kod autobuske stanice Vila.