Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 43/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1 Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. siječnja do 4. veljače 2008. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Povijesna građevina – Zgrada nekadašnjeg Samostana i škole časnih sestara milosrdnica u Travniku proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1674/1 (novi premjer) što odgovara k.č. 2/444 (stari premjer) upisanoj u zk. uložak broj 41 „E“, k.o. Travnik, općina Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog sukladno Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH« br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika na prostoru definiranom u točki I, stavak 2. ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          Dopušteni su konzervatorsko-restauratorski radovi na objektu, te radovi koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika, uređenje parcele i  infrastrukturni radovi, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          Dopušteni su unutrašnji radovi na rekonstrukciji koji neće ugroziti spomeničke vrijednosti kompleksa, a objektu će vratiti originalnu namjenu, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

-          U sklopu unutrašnjih radova na rekonstrukciji dopuštena je izmjena dispozicije južnog krila prizemlja koje treba da povrati svoju prvobitnu formu niza učionica, dok sjeverno krilo treba ponovo dobiti funkciju kapele. Na etažama predvidjeti obnavljanje internatskih prostorija;

-          Instalacije prilagoditi novoj namjeni objekta; 

-          Prigodom radova na konstruktivnoj sanaciji, konzervaciji i restauraciji koristiti izvorne materijale i vezivna sredstva u najvećoj mogućoj mjeri.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko a posebice nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. - V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj:02-2-281/04-14            

30. siječnja 2008. godine

Sarajevo                                                                                 

Predsjedateljica Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e nj e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog sukladno Aneksu 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno odredbama čl. V. i VI. Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH« broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovu statusu a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Zavičajni muzej Travnika podnio je,  dana 1. 12. 2004. godine, prijedlog Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika, za proglašenje Zgrade nekadašnjeg Samostana i škole časnih sestara milosrdnica u Travniku, nacionalnim spomenikom BiH.

Na temelju prijedloga Povjerenstvo je pokrenulo postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, sukladno članku V. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Povjerenstva.

II – PRETHODNI POSTUPAK

Tijekom vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama i radovima na dobru itd.,

-          uvid u sadašnje stanje objekta,

-          kopiju katastarskog plana,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Grad Travnik leži u dolini rijeke Lašve, uskoj oko 500 m. Na tom dijelu dolinu ove rijeke sa sjevera zatvaraju južne strme strane planine Vlašić, a sa juga padine Radalja i Vilenice. 

U središnjem dijelu grada, sa sjeverne strane rijeke Lašve nalazi se zgrada nekadašnjeg Samostana i škole časnih sestara milosrdnica. Ova zgrada se prednjim, istočnim frontom naslanja na Lukačku ulicu, kojom je s jedne strane povezana sa Čaršijom, a suprotnom, južnom stranom je povezana sa mostom koji vodi preko rijeke Lašve. Ovaj most zatim vodi do Isusovačke gimnazije, koja je locirana sjeverozapadno u odnosu na zgradu nekadašnjeg Samostana i škole časnih sestara milosrdnica. Isusovačka gimnazija, sa suprotne strane rijeke Lašve, nalazi se na udaljenosti od oko 110 m zračne linije.

Sa suprotne, istočne strane Lukačke ulice, nalaze se stambeni objekti, a dalje, sjeverno, sa iste strane ulice se nalazi Lukačka džamija.

Objekat sa sjeverne strane je omeđen zgradom Centra za socijalni rad i zgradom obdaništa. Sa južne strane objekat je ograničen prometnicom i rijekom Lašvom.

Južno, preko rijeke Lašve smještena je Muzička škola i kompleks Pravoslavne crkve sa grobljem i stambenim objektom. Pristup ovoj urbanističkoj cjelini, udaljenoj oko 60 m zračne linije, je izravan preko istog mosta koji vodi do Isusovačke gimnazije.

Povijesni podaci

Oblast gdje se nalazi grad Travnik, smještena je u porječju gornjeg toka rijeke Bosne. Na ovom širem prostoru između planina Treskavice, Bjelašnice, Bitovnje, Vranice i Vlašića, a prema vodotocima Neretve i Vrbasa, u svim poznatim civilizacijskim razdobljima formirale su se prepoznatljive i organizovane društvene zajednice(1).

-          Tijekom osmanskog perioda, grad Travnik je počeo dobijati svoju današnju urbanu fizionomiju, a graditeljsko naslijeđe ovog perioda je veoma bogato. Grade se džamije, hanovi, hamami, stambeni objekti, putevi, mostovi, škole, česme, osnivaju se mahale…;

-          Nakon velikog razaranja kojeg je izazvao Eugen Savojski tijekom XVII. stoljeća u Sarajevu, bosanski vezir Defterdar Halil-paša Ćoso prenosi vezirsku stolicu u Travnik. Uz dva manja prekida, Travnik će biti sjedište bosanskih namjesnika sve do 1850. godine, kada je Sarajevu ponovo vraćen status prijestonice, kada je Bosna podijeljena u šest sandžaka od strane Omer-paše Latasa(2);  

-          Početkom XIX. stoljeća Travnik postaje i značajno diplomatsko sjedište. Prvo Francuska 1806., a potom i Austrija 1807. godine, osnivaju svoja konzularna predstavništva u Travniku.

U takvom ozračju 1878. godine, Travnik dočekuje austrougarsku vlast, kada se događaju velike promjene u urbanom tkivu, koje će imati dalekosežne posljedice.

Travnik biva povezan željezničkom prugom sa ostalim dijelovima Monarhije. Gradi se hidrocentrala koja će djelomično riješiti snabdijevanje grada električnom energijom. Otvaraju se industrijski pogoni poput tvornice duhana (1893.), tvornice drveta “Ugar” u Turbetu (1912.). Podižu se nove stambene zgrade evropskog tipa duž glavne ulice, kao i parkovi i šetališta. Javni objekti kao što je hotel “Vlašić” (kasnije je tu smještena direkcija SP “Borca”), Pošta (kasnije je tu smještena Privredna banka), Zgrade kotarskog ureda (danas zgrada Općinskog suda), Hrvatske banke, Oficirskog doma, Bolnice, Željezničke stanice, Medrese, Samostan… U oblasti školstva podižu se zgrade Osnovne škole, Isusovačke gimnazije i osnovne škole Milosrdnih sestara(3) građene 1880. godine..

Isusovačka gimnazija je osnovana 1882. godine od strane Vrhbosanske nadbiskupije, a gradnja je potpuno završena 1888. godine.

Prije osnivanja Isusovačke gimnazije, još 1878. godine osnovana je Muška osnovna škola u Travniku. Nakon toga, 1880. godine osnovana je “učiona milosrdnih sestara”(4). Iz tog perioda postoje dokumenti koji dokazuju izravnu potporu Zemaljske vlade Školi milosrdnih sestara. 24. augusta 1882. godine Zemaljska vlada subvencionira ovu obrazovnu ustanovu sa tadašnjih 400 mađarskih guldena(5).

Postoje podaci da je za školovanje u ovoj obrazovnoj ustanovi bilo potrebno izdvojiti tadašnjih 12 forinti mjesečno, a učenice su u internat bile obavezne donijeti posteljinu, bijelo ruho i barem četiri gornje haljine(6).

Nešto kasnije, 1884. godine, Škola milosrdnih sestara se proširuje na razrede “Više djevojačke škole”(7). Tako da je od tog vremena u zgradi Samostana časnih sestara milosrdnica djelovala: Osnovna škola, Gimnazija i Viša djevojačka škola(8).

Viša djevojačka škola je djelovala u sastavu Samostana časnih sestara i posjedovala je pravo javnosti(9).

Nastavni plan i program imao je kao podlogu program nižih srednjih škola. Prva dva razreda su predstavljala produžetak osnovne škole (V. i VI. razred). U drugim razredima su se izučavali predmeti koji su bili pretežno praktični predmeti za potrebe žena, kao kućanstvo i vrtlarstvo, pranje i spremanje rublja, pravljenje odijela i kuhanje. Neobavezni predmeti su bili sviranje violine ili klavira.

Zemaljska vlada je odobravala nastavni plan, vršila inspekciju nad radom institucije i davala odobrenja nastavnicima za rad. Nastavni jezik je bio hrvatskosrpski ili srpskohrvatski, a izučavao se i njemački jezik. Korišteni su udžbenici uglavnom iz Hrvatske, odnosno iz Zagreba.

Broj učenica je bio mali, pa su učiteljice, odnosno nastavnice, kojih je bilo od 7 do 9, obično bile angažirane u radu i u osnovnoj školi.

Od 1902. do 1916. godine, ukupan broj učenica je bio 568. Školske godine 1902/03. bile su upisane 24 učenice u Višu djevojačku školu, a u školskoj 1915./16., bilo je upisano 48 učenica.

Polaznice su bile pretežno katolička djeca građana Travnika, ali je bilo i učenica drugih religija(10). 

Škola se izdržavala od školarine i drugih vlastitih sredstava, kao i pomoću povremenih državnih dotacija(11).

Postojeći objekat je uknjižen u travničkoj gruntovnici 1893. godine(12).

Po podacima o broju upisanih učenika i učenica iz školske godine 1931.-1932., Osnovna škola milosrdnica u Travniku imala je 125 upisanih ženskih, ali i 102 muška polaznika(13).

Tijekom postojanja škole, u prizemlju su se održavale nastavne aktivnosti, a na katu je bio smješten đački internat(14).

U sklopu ovog obrazovnog kompleksa, sjeverno krilo je bilo rezervirano za kapelu koja je služila djeci katoličke vjeroispovijesti smještene u đački internat i časnim sestrama.

Ovu kapelu je moguće prepoznati po zapadnoj apsidi. Danas ova kapela nije u funkciji, i također je pretvorena u stambeni prostor.

Škola i Samostan časnih sestara milosrdnica u Travniku neprekidno djeluje kao obrazovna institucija, od svog osnivanja 1880. godine(15), pa do kraja II. svjetskog rata.

Zanimljiv je podatak da su u blizini grada, na brijegu uz desnu obalu Lašve, Milosrdne sestre uspjele kupiti veći kompleks obradivog zemljišta, tako da su Milosrdne sestre imale vlastitu ekonomiju, koje su same održavale(16).

Nakon II. svjetskog rata, ova obrazovna institucija nastavlja sa radom do 1947. godine, s tim što je imala samo školski karakter, a časne sestre su bile prisiljene da stanuju na drugom mjestu. Internat je bio ukinut. Vlast je definitivno zabranila rad škole 1947. godine. Zgrada se od tada  koristila isključivo u stambene svrhe. Institucija Samostana milosrdnih sestara u Travniku uskoro je i zvanično izgubila ovaj posjed.

Godine 1959. objekat biva nacionaliziran i preuzet od dotadašnjeg vlasnika, Institucije Samostana milosrdnih sestara u Travniku(17).

Tada se javljaju potpuno nove prostorne potrebe korisnika objekta, pa se iste godine dograđuje jedan kat i postavlja novi krov. U stambeni prostor novog, drugog kata useljavaju se porodice oficira – muzičara JNA(18).

Od te godine, pa do danas, cjelokupan korisni prostor zgrade se koristi u stambene svrhe, uključujući nekadašnju kapelu na sjevernoj strani.

Za ovu zgradu je vezan i jedan zanimljiv podatak vezan za muzičku historiju druge polovine XX. vijeka bivše Jugoslavije. U ovoj zgradi je stanovao proslavljeni muzičar i pjevač Seid Memić Vajta, koji je ranih sedamdesetih godina XX. vijeka, upravo ovdje održavao svoje prve muzičke probe, sa svojom tek osnovanom muzičkom grupom „Teška industrija”(19).

Nakon II. svjetskog rata, pristupna ulica mijenja ime i nosi naziv Omladinska ulica. Nakon posljednjeg rata u BiH, ovaj naziv ulice je promijenjen, i sada se ova ulica zove po originalnoj mahali Luke, Lukačka ulica.

Prema Lukačkoj ulici, do osamdesetih godina XX. stoljeća, postojao je originalni zid koji je dijelio usko istočno prilazno dvorište zgrade od same ulice. Sudeći po fotografiji iz osamdesetih godina XX. stoljeća, zid je u tom periodu bio neoštećen, pa je evidentno srušen nakon snimanja fotografije(20).

Tijekom rata u BiH, 1992.-95., objekat nije doživio posebna oštećenja ili preobraženja, osim što je, tijekom jednog od granatiranja Travnika, na krovište objekta palo više sekundarnih eksplozivnih sredstava, od kojih ni jedno nije eksplodiralo.

Nakon ovog rata, objekat se nastavio koristiti u stambene svrhe, s tim da je zabilježeno useljavanje u sjeveroistočnom dijelu potkrovlja, što je bilo kobno za objekat, jer je u potkrovnom dijelu, novembra 2004. godine izbio požar koji je uništio najveći dio korisnog stambenog prostora i doveo stanare zgrade, kao i konstrukciju objekta u nezavidan položaj.

Danas, 2007. godine, u zgradi žive stanari, uglavnom invalidi i penzioneri, kojima prijeti životna opasnost usljed kritičnog konstruktivnog i svakog drugog stanja zgrade.

2. Opis dobra

Zgrada nekadašnjeg Samostana i škole časnih sestara milosrdnica u Travniku je objekat poligonalne tlocrtne osnove. Posjed, kućište i dvorište, se nalazi na parceli ukupne površine od 1345 m². U vlasničkom listu je naveden podatak da je objekat u društvenom vlasništvu 1/1, s tim da Skupština općine Travnik raspolaže sa 2/3 objekta, a Armija BiH sa 1/3 vlasništva.

Ukupna spratnost objekta iznosi prizemlje i dva kata i potkrovlje, koje se uglavnom moglo koristiti u stambene svrhe. Ispod prizemlja se nalazi i napola ukopan podrumski prostor.

Glavna ulazna strana se nalazi na istočnoj strani objekta, prema Lukačkoj ulici, i njena dužina iznosi 24,10 metara.

Dužina južne strane objekta iznosi 24,80 metara i ova strana je usmjerena ka prometnici i dalje ka rijeci Lašvi.

Suprotna sjeverna strana, usmjerena ka travničkoj Čaršiji je dužine cca 21,00 metara, s tim što na zapadu ima apsidalni završetak dužine cca 3,00 metra.

Između južnog i sjevernog krila objekta se nalazi usko unutrašnje dvorište širine cca 3,00 metra.

Početkom XXI. stoljeća sjeveroistočni kraj sjevernog krila je pretvoren u improvizirani stambeni prostor, i evidentno je da je na tom mjestu izbio požar koji je teško oštetio objekat 2004. godine. Na sjevernom, vanjskom zidu, na istočnoj strani nalazi se dodatni prozorski otvor koji je probijen od strane stanara koji su uselili u ovaj prostor.

Ostatak objekta se koristio kao tavanski prostor, a na zapadnoj strani južnog krila, koja je danas nepristupačna, usljed teških oštećenja poda potkrovlja, nalazilo se privatno improvizovano uzgajalište pitomih golubova.

U pogledu pristupa i vanjskih komunikacija, glavni, centralno postavljen ulaz se nalazi na istočnoj strani objekta. Sa glavne pristupne ceste, Lukačke ulice, omogućen je pristup ka ovom ulazu, sa četiri prilazna stepenika.

Na sjevernoj strani se nalazi improvizovana drvena konstrukcija sa nadstrešnicom, iz koje se pristupa jednoj stambenoj jedinici u prizemlju.

U unutrašnjem dvorištu, između sjevernog i južnog krila se nalazi još jedan zidani prizemni dodatak, širine cca 2,00 m, pokriven jednovodnim krovom. Ovaj zidani dodatak je priljubljen uz južnu stranu sjevernog krila, koji je nekada imao funkciju kapele. Iz ovog prizemnog dodatka se pristupalo kapeli, a vjerojatno, tijekom druge polovice XX stoljeća, i stambenom dijelu prizemlja. Danas ovaj ulaz nije u upotrebi.

U pogledu unutrašnjih komunikacija, karakteristične su spiralne drvene stepenice smještene između južnog i sjevernog krila, prema unutrašnjem dvorištu.

Ove stepenice su povezane visokim hodnikom sa glavnim ulazom na istoku.

Glavni hodnik koji je usmjeren u pravcu istok–zapad, ispred spiralnog stepeništa je presječen okomitim sekundarnim hodnikom postavljenim u pravcu sjever– jug. Ovim sekundarnim hodnikom se pristupa stambenom prostoru na sjeveru objekta.

Istim hodnikom se, na suprotnoj strani, pristupa južnom krilu. U južnom krilu, tercijarni hodnik se nadovezuje na sekundarni hodnik. Ovaj tercijarni hodnik južnog krila, također ima orijentaciju istok–zapad. S tim da na prvom i drugom katu služi za pristup stambenim jedinicama i zajedničkom sanitarnom čvoru na prvom katu, dok je u prizemlju presječen na samom početku ulaznim vratima, koja vode u prostor koji je pretvoren u privatno skladište.

Posebno je zanimljiva sačuvana originalna pavimentacija hodnika prizemlja i prvog kata. Pavimentacija je sastavljena od keramičkih ploča veličine cca 15 x 15 cm, bijele i terakot – crvene boje, postavljene tako da čine koncentrične kvadratne ili pravokutne forme.

Sačuvana pavimentacija otkriva jedan mnogo važniji podatak: Prizemlje i prvi kat su originalni, i građeni su 1880. godine. Na drugom katu ne nalazimo takvu pavimentaciju, već drveni pod, po uzoru na originalne drvene spiralne stepenice.

Ovo je još jedan dokaz o tome da je drugi kat ovog objekta naknadno sagrađen, i to 1959. godine, kada je izvršena nacionalizacija i kada je zgrada oduzeta od vlasnika, Institucije milosrdnih sestara.

U tom kontekstu, zanimljivo je obratiti pažnju na materijalizaciju konstruktivnih vanjskih zidova objekta. Prizemlje i prvi kat su građeni od kamena - sedre. Drugi kat je zidan isključivo kvalitetnom opekom.

Iznimku na prvom i drugom katu čine mjesta, kakvo je  sjeverni vanjski zid južnog krila, pogled iz unutrašnjeg dvorišta, koja su bila oštećena, pa je u sedru ukomponovana opeka.

Prvih osamdesetak centimetara, gledajući s istočne ulazne strane, su građeni u čvrstom kamenu. Na takvu čvrstu konstrukciju nadovezuju se zidovi debljine od 80 cm, građeni od sedre.    Takva je konstrukcija prizemlja i prvog kata. Drugi kat je zidan opekom. Međukatna konstrukcija je drvena i sastoji se od drvenih vodoravnih greda, a završna obrada podova je drvo ili keramika.

Ove drvene vodoravne grede se zatim oslanjaju na nosive zidove u nivou katova(21).

Nosivi unutrašnji i vanjski zidovi su oslonjeni na čvrste temelje, za koje se osnovano pretpostavlja da su zidani od kamena(22).

U razini drvenih tavanica u vodoravnom smislu, objekat je seizmički ukrućen željeznim šipkama koje su zatim ukotvljene na fasadnim zidovima na svakoj etaži i svakom kutu(23).

Konstrukcija potkrovlja je drvena. U potkrovlju nalazimo drvene konstruktivne stupove, vodoravne grede i rogove, koji čine dvovodni krov. Ovaj krov zatim prati poligonalnu tlocrtnu osnovu objekta. Objekt je pokriven crijepom, s tim da su, požarom iz 2004. godine, drvena konstrukcija i crijep, uglavnom uništeni.

Etažne visine originalnog dijela su oko 375 cm, dok je etažna visina drugog, kasnije nadograđenog kata nešto niža, te iznosi 280 cm.

Debljina međuetažne vodoravne konstrukcije iznosi cca 50 cm, a prilikom izrade ove konstrukcije korištene su kvalitetne drvene konstruktivne grede. Podovi su završno obrađeni drvetom, osim hodnika prizemlja i prvog kata.

Debljina vanjskih zidova je 80 cm, i na taj način je riješen problem termoizolacije bez korištenja posebnih termoizolacionih sredstava.

Poluukopani podrumski dio objekta izlazi cca 80 cm iznad kote terena na istočnom prilaznom dijelu objekta.

Visina sljemena u potkrovnom dijelu iznosi cca 320 cm, i ovaj tavanski prostor je u potpunosti  prohodan.

Glavna, istočna fasada objekta je potpuno simetrična sa centralno postavljenim ulaznim portalom, izdignutim 80 cm iznad visinske kote terena. Na oba krila ove fasade se nalaze po tri prozorska otvora, postavljena u tri reda. Iznad prizemnog centralnog portala nalaze se još dva prozora na prvom i drugom katu. Oko prozora i portala, sa tri strane, se nalaze trake od maltera svijetlobež boje, širine cca 40 cm i debljine cca 3 cm.

Fasadna ploha je presječena vodoravnim vijencima istog oblika i boje između prizemlja i prvog kata, zatim između prvog i drugog kata, i na kraju između drugog kata i potkrovlja.

Donji dio objekta je građen čvrstim bijelim kamenom, i u tom dijelu se nalaze podrumski otvori, koji su pozicionirani u osovinama okomitih prozorskih nizova.

Desno od ulaznog portala se nalazi metalna ploča postavljena od strane UNESCO-a i Zavičajnog muzeja u Travniku. Na ovoj ploči su upisani osnovni podaci o objektu na engleskom jeziku.

Ukupna visina, od nulte točke terena na istočnoj strani, pa do strehe iznosi cca 12,00 m. Južna fasada zgrade je usmjerena ka rijeci Lašvi. Teren ispred južne fasade je blago nagnut prema istoku, tako da je visina na istočnoj strani južne fasade ista kao i visina istočne fasade, i iznosi cca 12,00 m do strehe dvovodnog krova, ali je zato visina zapadne strane južne fasade  niža za cca 40 cm, zbog pada terena.

Kompoziciono gledano, južna fasada je izvedena na isti način kao i istočna fasada.

Fasada je strogo simetrična, sa tri reda sa po šest prozora.

S tri strane oko prozora također se nalaze trake od maltera svijetlobež boje, širine cca 40 cm i debljine cca 3 cm.

Fasadna ploha je presječena vodoravnim trakama istog oblika i boje između prizemlja i prvog kata, zatim između prvog i drugog kata, i na kraju između drugog kata i potkrovlja.

Donji dio objekta je obložen bijelim kamenom, i u tom dijelu se nalaze podrumski otvori, koji su pozicionirani u osovinama okomitih prozorskih nizova.

Okomiti red prozora na istočnoj strani južne fasade je zazidan, i presvučen istom bojom kao i trake koje se nalaze oko prozora. Oko ovih zazidanih prozora ostavljene su trake širine 40 cm, tako da su mjesta gdje su zazidani prozori lako uočljiva. Također su zazidana dva nadprozornika na prvom katu zapadnog krila južne fasade.

Zapadna fasada  je sporedna fasada. Ova fasada je složena i nesimetrična.

Sastoji se iz južnog i sjevernog  dijela, između kojih se nalazi unutrašnje dvorište.

Južni dio je nesimetrična ploha pokrivena dvovodnim krovom bez istaknute strehe. Sjeverni dio dvovodnog krova je duži od južnog dijela.

Na ovom dijelu fasade se nalaze tri reda sa po tri prozora, s tim da su redovi raspoređeni tako da se na lijevoj strani nalaze po dva prozora, a na desnoj po jedan prozor.

U osovinama ovih prozora pozicionirani su napola ukopani podrumski prozori, s tim da je konfiguracija terena takva da su na desnoj strani isti ukopani kao na južnoj fasadi, a na lijevom dijelu su pliće ukopani, zbog pada terena.

U potkrovlju, u osovini sljemena se nalazi još jedan prozor. Ova fasada nema karakterističnih vodoravnih traka, skromnije je koncipirana, a trake koje uokviruju prozorske otvore su hromatski slabije naglašene.

Isti je slučaj sa dijelom fasade u unutrašnjem dvorištu gdje su smješteni prozorski otvori prema unutrašnjem stepeništu, kao i prozori stambenih jedinica usmjerenih ka ovom dvorištu. Fasada unutrašnjeg dvorišta je oštećena i tu se najbolje nazire konstruktivni kamen prizemlja i prvog kata, te opeka drugog kata.

Sjeverni dio zapadne fasade je okarakteriziran apsidalnim završetkom sa simetrično raspoređena dva prozora u tri reda. Krajnji apsidalni završetak je niži za cca 50 cm u odnosu na glavni sjeverni dio zapadne fasade koji je pokriven dvovodnim krovom. Naslonjen na sjeverni dio, u unutrašnjem dvorištu, nalazi se dodatak pokriven limenim jednovodnim krovom. Na zapadnoj strani se nalazi jedan prizemni prozor.

Sjeverna fasada zgrade se sastoji iz dva dijela. Prvi je istočni dio, gdje je sljeme dvovodnog krova okomito na fasadu.

Zapadni dio sjeverne fasade je paralelan sa sljemenom dvovodnog krova koji pokriva prostor nekadašnje kapele. Krajnji zapadni dio je apsidalan i nešto niži.

Na istočnom dijelu sjeverne fasade se nalazi po jedan prozor na desnoj strani u nivou prvog i drugog kata. Ispod ovih prozora, u prizemlju se nalazi drveni dograđeni istak pokriven jednovodnim limenim krovom. U potkrovlju se, u osovini sljemena, nalazi prozor. Istočno od ovog prozora se nalazi nešto niži prozor koji su probili stanari potkrovlja.

Zapadni dio sjeverne fasade ima tri reda sa po tri prozora, u prizemlju, prvom i drugom katu.

Prozori sjeverne fasade su uokvireni trakama sa tri strane. Vodoravna traka sa istočne fasade se ne prenosi na sjevernu fasadu.

Sve fasade su obrađene produžnim cementnim malterom, koji je zatim hromatski obrađen. Ovaj završni sloj je u vrlo lošem stanju, nešto zbog utjecaja atmosferalija i neodržavanja, a nešto zbog posljedica požara.

Originalna vanjska stolarija je uglavnom sačuvana. Prozori su drveni sa nadprozornicima, ukupne veličine 115 x 180 cm. Slično je sa glavnim ulaznim portalom na istoku, ukupne veličine 300 x 150 cm.

Nadograditelji iz 1959. godine su preuzeli isti oblik vanjske stolarije, odnosno prozora na drugom katu, s tim što u potkrovlju nalazimo na ostatke drvenih krovnih prozora stradalih u požaru.

Originalni unutrašnji raspored je potpuno izmijenjen tokom višedecenijskog boravka stanara. Ipak, na centralnom dijelu prvog kata, na strani ulaznog portala u prizemlju, sačuvana je originalna prostorija koja je, sasvim sigurno, bila sestrinska ćelija u internatu. Prostorija ima jedan ulaz sa unutrašnjeg hodnika i jedan prozor. Po ovoj prostoriji može se pretpostaviti kakav je bio originalni raspored na katu.

Sve ostalo je prilagođeno potrebama korisnika stambenog objekta zgrade. U prizemlju su južno i sjeverno krilo pregrađeni, a sa sjeverne fasade se ulazi u stambeni prostor prolazeći kroz drveni dograđeni predprostor.

Na katu su izvršene slične intervencije, a probijeni su i zidovi između nekadašnjih internatskih soba, kako bi se dobile veće stambene jedinice. Pojedini stanari su dodali pregradne zidove, a neki su improvizirali vodovodne i električne instalacije, kako bi ih doveli u svoje stambene prostore i prilagodili ih svojim potrebama.

U pogledu instalacija, još uvijek je u upotrebi zajedničko kupatilo i sanitarni čvor na prvom katu. U pogledu elektroinstalacija, zanimljiv je detalj na plafonu prizemlja, ispred spiralnog stepeništa – originalni električni kabl izvan upotrebe, što svjedoči da je objekat prvobitno bio snabdjeven električnom energijom.

U pogledu rasporeda drugog, nadograđenog kata, graditelji su pratili osnovni konstruktivni i tlocrtni raspored, a unutrašnjost stambenih jedinica su uredili na novi način. Osnovni materijal koji su koristili je bila opeka i armirani beton.

Unutrašnja obrada zidova, bilo prizemlja i prvog kata, bilo drugog kata je klasičan malter kojim su presvučeni zidovi od kamena i opeke. Malter je zatim prefarban bijelom bojom.

Unutrašnja stolarija uglavnom nije sačuvana, i očito je zamijenjena tijekom upotrebe objekta, u drugoj polovici XX. stoljeća.

Vanjsko usko dvorište prema istočnoj, prilaznoj saobraćajnici, Lukačkoj ulici, je prvobitno bilo odvojeno od puta čvrstim zidom, koji je bio prekinut u centralnom dijelu prilaznom kapijom, koja se nalazila nasuprot glavnog istočnog ulaza.

Ovaj zid se sastojao od parapeta visine cca 50 cm, i stubova visine cca 2,00 m, tlocrtne osnove cca 40 x 40 cm. Između ovih betonskih stubova se nalazila ispuna.

Ovaj ogradni zid se nalazio na udaljenosti od 4,50 m od objekta. Na ovoj udaljenosti se danas nalazi Lukačka ulica, a sačuvan je originalni dio zida sjeveroistočno od objekta, na istoj udaljenosti od 4,50 m. Danas je ispuna između sačuvanih betonskih stubova metalna mreža, a nema podataka da li je to originalna ispuna(24).

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Po podacima dobijenim od strane Zavoda za zaštitu spomenika Federalnog ministarstva kulture i sporta, 13. kolovoza 2007. godine, Zgrada nekadašnjeg Samostana i škole časnih sestara milosrdnica u Travniku nije bila zaštićena od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Nema podataka o posebnim istraživačkim ili konzervatorsko-restauratorskim radovima.

Postoji jedino podatak da je zgrada nadograđena 1959. godine, i da od tada ima i drugi kat.

Prethodila je promjena namjene objekta 1947. godine, kada je rad ove obrazovne institucije zabranjen i kada objekat postaje stambeni.

5. Sadašnje stanje dobra(25)   

Trenutno se objekat nalazi u kritičnom konstruktivnom  stanju, što se posebno odnosi na drugi kat i potkrovlje, odakle su stanari morali iseliti, zbog oštećenja opasnih po život.

Konstruktivni sistem prizemlja i prvog kata nije izravno ugrožen, sa iznimkom dijela jugozapadnog krila na prvom katu gdje je vodoravna konstrukcija iznad prizemlja teško oštećena.

Drvene unutrašnje stepenice, pozicionirane prema unutrašnjem dvorištu, su oštećene, mada ne u tolikoj mjeri da ne bi bio moguć pristup svim etažama, uključujući i potkrovlje.

Trenutno se cjelokupan prizemni prostor koristi u stambene svrhe, osim prostorija na krajnjem jugozapadu južnog krila, koje se koriste kao privatna skladišta alata i drugog materijala.

Prvi kat se djelomično koristi kao stambeni prostor, i to uglavnom sjeverno krilo, dok je ostatak prvog kata, ili zapušten i neuslovan prostor, ili oštećen do te mjere da ga je nemoguće koristiti.

Na sjevernoj strani južnog krila se nalaze zajednički sanitarni prostori. U sklopu prednjeg dijela sanitarnih prostora nalazi se originalno korito.

Pristup zapadnoj strani južnog krila je nemoguć usljed velikih oštećenja.

Drugi kat je potpuno neuslovan i na njemu više nema korisnika stambenog prostora. Posebno se ovo odnosi na zapadnu stranu južnog krila kojoj je nemoguć pristup.

Na drugom katu su još uvijek vidljive posljedice požara koji je izbio u potkrovlju iznad.

Iznad drugog kata se nalazi potkrovlje koje je u potpunosti stradalo u požaru. Drvena konstrukcija i rogovi su gotovo u potpunosti izgorjeli, a crijep se sačuvao samo fragmentarno na jugoistočnoj i jugozapadnoj strani južnog krila i djelomično na sjevernom krilu. Zapadni polukružni apsidalni krov sjevernog krila, iako trošan, ostao je neoštećen od požara.

Pod potkrovlja, koji je trenutno potpuno nezaštićen od atmosferalija, prekriven je velikim najlonima koji samo djelomično štite objekat od utjecaja kiše i snijega.

Crijep na krovu je uglavnom uništen u požaru, pa krov više ne vrši svoju zaštitnu funkciju. Na krovu su na svojim mjestima ostali ugljenisani drveni rogovi, stubovi i grede. Ova ugljenisana i nezaštićena konstrukcija će vjerojatno uskoro doživjeti potpuni kolaps, a atmosferska vlaga će ubrzo potpuno uništiti vodoravnu stropnu ploču iznad drugog kata. Najloni postavljeni na ovaj strop nisu u stanju da zaštite prodor vlage u objekat.

Instalacije u objektu su u veoma lošem stanju. Usljed prodora vlage sa nezaštićenog potkrovlja, realna je mogućnost da ova voda dođe u dodir sa elektroinstalacijama i da se na taj način ugrozi život stanara zgrade.

Zajednički sanitarni čvor na prvom katu je u kritičnom higijenskom stanju, i prijeti  opasnost od zaraze.

Higijensko stanje drugog kata i potkrovlja je zabrinjavajuće i predstavlja potencijalni izvor zaraze.

Posebno je pitanje stanja konstrukcije i uglavnom improviziranih instalacija po stambenim jedinicama, koje nije detaljno ispitano, ali je vrlo vjerojatno zabrinjavajuće.

6. Specifični rizici

-          opasnost od kolapsa konstruktivnog sistema drugog kata i potkrovlja usljed posljedica požara;

-         nepovoljni atmosferski uticaji dodatno dovode do urušavanja dijela zidova i horizontalne konstrukcije;

-         dotrajala elektro i vodovodna instalacija, uz prodor atmosferske vlage dovodi u opasnost stanare kojima prijete strujni udari;

-          prisutnost velikih količina vode;

-          nepoduzimanje mjera tekućeg održavanja;

-         kritični higijenski uslovi cjelokupnog objekta, posebno sanitarnih čvorova dovode u opasnost zdravlje stanovnika, a moguća je i pojava zaraze.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

B.         Povijesna vrijednost (u ovom slučaju povijesno-dokumentarna vrijednost)

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E.         Simbolička vrijednost

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

G.        Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          posjedovni list,

-          fotodokumentacija.

Korištena literatura

1932.   O. Kamilo Zabeo D.I.: TRAVNIČKA SPOMENICA – prigodom pedeset-godišnjice nadbiskupskog sjemeništa i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., Naklada Akademije „Regina Apostolorum“, Sarajevo.

1972.   Kronologija događaja u travničkom okružju za vrijeme austrougarske okupacije(1878-1918), Arhiv srednje Bosne u Travniku

1981.   Martin Udovičić: Travnik u vrijeme Austro-Ugarske (1878-1918), Arhiv srednje Bosne u Travniku

1990.    Fatima Maslić: Starine i muzeji Travnika, Turistički savez Travnik, Zagreb.

2006.    Amir Ramić: Stručno mišljenje STAMBENA ZGRADA – Lukavačka  br. 4, Travnik, listopad 2006. godine, Sarajevo

- Dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH

- Dokumentacija Zavičajnog muzeja u Travniku

- Dokumentacija Arhiva BiH

- Dokumentacija i biblioteka Arhiva srednje Bosne u Travniku

-          Privatna zbirka fotografija i skica stanara Zorana Gvozdenovića.

(1) Više podataka o povijesti i razvoju područja grada Travnika kroz sve epohe vidjeti u Odluci br. 05.2-2-268/04-6, Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, o proglašenju graditeljske cjeline Starog grada u Travniku nacionalnim spomenikom od 25. januara 2005. godine

(2) Fatima Maslić: Starine i muzeji Travnika, str. 6, Turistički savez Travnik, Zagreb 1990. ; O. Kamilo Zabeo D.I.: TRAVNIČKA SPOMENICA – prigodom pedeset-godišnjice nadbiskupskog sjemeništa i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., str. 65, Naklada Akademije „Regina Apostolorum“, Sarajevo 1932.

(3) Fatima Maslić: Starine i muzeji Travnika, str. 7 i 8, Turistički savez Travnik, Zagreb 1990.

(4) O. Kamilo Zabeo D.I.: TRAVNIČKA SPOMENICA – prigodom pedeset-godišnjice nadbiskupskog sjemeništa i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., str. 61, Naklada Akademije „Regina Apostolorum“, Sarajevo 1932.

(5) Podaci dobijeni iz Arhiva BiH, kolovoz 2007. godine

(6) „Sarajevski list“ 80, 10. juli 1883. – Kronologija događaja u travničkom okružju za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918), Sarajevo 1972, Arhiv srednje Bosne, Travnik

(7) O. Kamilo Zabeo D.I.: TRAVNIČKA SPOMENICA – prigodom pedeset-godišnjice nadbiskupskog sjemeništa i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., str. 61, Naklada Akademije „Regina Apostolorum“, Sarajevo 1932.

(8) Zavičajni muzej u Travniku: Podaci o zgradi Klostera, kolovoz 2007., Travnik

(9) M. Udovičić: Travnik u vrijeme Austro-Ugarske (1878-1918), str. 169, Arhiv srednje Bosne, Travnik 1981.

(10) U školskoj  1902/03. bile su upisane samo 3 srpsko-pravoslavne učenice i 7 jevrejskih učenica. Nakon 1910. godine, povećan je broj muslimanskih učenica, tako da ih je bilo više nego srpsko-pravoslavnih i jevrejskih zajedno. - M. Udovičić: Travnik u vrijeme Austro-Ugarske (1878-1918), str. 171, Arhiv srednje Bosne, Travnik 1981.

(11) M. Udovičić: Travnik u vrijeme Austro-ugarske(1878-1918), str. 171, Arhiv srednje Bosne, Travnik 1981.

(12) Zavičajni muzej u Travniku: Podaci o zgradi Klostera, avgust 2007., Travnik

(13) Nema podataka gdje je bila locirana škola sa muškim polaznicima. O. Kamilo Zabeo D.I.: TRAVNIČKA SPOMENICA – prigodom pedeset-godišnjice nadbiskupskog sjemeništa i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., str. 61, Naklada Akademije „Regina Apostolorum“, Sarajevo 1932.

(14) Zavičajni muzej u Travniku: Podaci o zgradi Klostera, avgust 2007., Travnik

(15) „Godine 1878. nastade u školstvu sretan preokret. Još iste godine otvori vlada u Travniku mušku osnovnu školu. Dvije godine kasnije dolazi „učiona milosrdnih sestara“. Nakon daljnje dvije godine(1882.) osniva  se gimnazija, a opet baš iza dvije godine (1884.) proširiše Milosrdnice svoju školu na razrede „više djevojačke škole“. (O. Kamilo Zabeo D.I.: TRAVNIČKA SPOMENICA – prigodom pedeset-godišnjice nadbiskupskog sjemeništa i nadbiskupske velike gimnazije u Travniku 1882.-1932., str. 61, Naklada Akademije „Regina Apostolorum“, Sarajevo 1932.) Dakle, dvije godine kasnije u odnosu na 1878. godinu, je 1880. godina, a ne 1882. godina.

1880. godinu treba uzeti kao godinu osnivanja „učione milosrdnih sestara“, a 1882. godine je samo proširena aktivnost na gimnaziju. Ipak, ne treba isključiti mogućnost da je izgradnja objekta definitivno završena tek 1882. godine, ali o tome ne postoje dokazi.

(16) M. Udovičić: Travnik u vrijeme Austro-ugarske (1878-1918), str. 172, Arhiv srednje Bosne, Travnik 1981.

(17) Tahir Lendo - načelnik općine Travnik, Dopis Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika od 6. juna 2007. godine

(18) Svjedočenje stanara Zorana Gvozdenovića, koji je i rođen 1962. godine u stambenom prostoru novoizgrađenog drugog kataprata, 13. avgust 2007. godine, Lukačka ulica br. 4, Travnik

(19) Svjedočenje stanara zgrade, Lukačka ulica br. 4, kolovoza 2007., Travnik

(20) Iz privatne zbirke fotografija  stanara Zorana Gvozdenovića, 13. kolovoz 2007. godine, Lukačka ulica br. 4, Travnik

(21) Amir Ramić: Stručno mišljenje STAMBENA ZGRADA – Lukavačka br. 4, Travnik, str. 2., listopad 2006. godine, Sarajevo

(22) Amir Ramić: Stručno mišljenje STAMBENA ZGRADA – Lukavačka br. 4, Travnik, str. 2., listopad 2006. godine, Sarajevo

(23) Amir Ramić: Stručno mišljenje STAMBENA ZGRADA – Lukavačka br. 4, Travnik, str. 2., listopad 2006. godine, Sarajevo

(24) Analizirajući fotografiju snimljenu osamdesetih godina XX. stoljeća, uočavaju se veća pravokutna udubljenja u betonskim stubovima. Ova udubljenja su karakteristična za drvenu primarnu konstrukciju ograda, pa je moguće pretpostaviti da je originalna ograda bila drvena. (Privatna zbirka fotografija stanara Zorana Gvozdenovića iz osamdesetih godina XX. stoljeća. 13. kolovoza 2007. godine, Travnik)

(25) Za detaljan pregled oštećenja i prijedlog potrebnih mjera: Amir Ramić: Stručno mišljenje STAMBENA ZGRADA – Lukavačka br. 4, Travnik, str. 2., listopad 2006. godine, Sarajevo