Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 3/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. rujna 2007. godine je donijelo

O D L U K U

I.

Arheološko područje – Crkvina (Ledenica) sa pokretnim nalazima u Potočanima, općina Livno, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini povijesno područje s ostacima ranokršćanske crkve, ranosrednjovjekovne crkve i srednjovjekovne nekropole, te pokretni arheološki nalazi pohranjeni u Franjevačkom muzeju-galeriji Gorica u Livnu: 9 ulomaka reljefnih ploča (inventarni br. 340, 341, 342, 344, 345, 346, 347, 348 i 357) i keramički lonac.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao dio k.č. broj 302/1 upisan u z.k. uložak broj 37 (stari premjer),  posjedovni  list broj 343, što odgovara k.č. broj 928 (novi premjer), te k.č. br. 621, 623, 624, 627, 628, 629, 927 i 929 (novi premjer),  k.o. Potočani, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:

Prvi stupanj zaštite primjenjuje se na dio k.č. broj 302/1 što odgovara k.č. broj 928 (novi premjer). U tom prostoru dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine,

Drugi stupanj zaštite primjenjuje se na prostor koji obuhvaća k.č. br. 621, 623, 624, 627, 628, 629, 927 i 929. U tom prostoru provode se sljedeće mjere zaštite:

-          nije dopušteno izvođenje bilo kakvih radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika, bez nadzora nadležnih službi;

-          nije dopušteno duboko oranje.

IV.

Iznošenje pokretnih arheoloških nalaza iz točke I. stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u svrhu prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

VI.

Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnome za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VIII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX.

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom  glasniku BiH«.

Ovu odluku povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.1-2-934/03-3

12. rujna 2007. godine

Sarajevo

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavak 1, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8., Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Ravnatelj Franjevačkog muzeja i galerije Livno Josip Gelo podnio je, dana 14. siječnja 2003. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog područja Crkvina ili Ledenica u Potočanima kod Livna nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Sukladno odredbama zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,

-          podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd,

-          povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je slijedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Selo Potočani od Livna je udaljeno 7 km, na putu Livno-Sarajevo. Skretanjem s asfaltnog puta u selo, makadamskom cestom (približno 1 km), dolazi se na lokaciju.

Lokalitet Crkvina ili Ledenice nalazi se u selu Potočani, iznad njegovog središnjeg dijela, uz stambenu i gospodarsku kuću Mare Mihaljević(1). Iznad lokaliteta nalazi se ilirska gradina poznata pod imenom Gradac.

Povijesni podaci

            Od najstarijih vremena plodno Livanjsko polje bilo je pogodno za razvoj zemljoradnje i stočarstva. Okružuje ga četrdesetak ilirskih gradina, vizualno dobro povezanih i branjenih, koje u slučaju opasnosti mogu poslužiti kao refugiji. U rano brončano doba trajnije se nastanjuju (D. Periša, 1994.,19,24 ). Iznad lokaliteta Crkvina ili Ledenice u Potočanima, nalazi se gradina Gradac s ostacima rimske ceste (prema kazivanju fra B. Vrdoljaka u narodu uvriježenog naziva „runski“ put).

Livanjski kraj imao je neraskidivu sponu s bližim delmatskim prostorom još od kraja bakrenog i početka brončanog doba kada se na ovim prostorima formira cetinska kultura (A. Milošević, 1999. 7)

Potonja kultura imala je značajan utjecaj na kulturni razvoj ilirskih plemena, a u kasnijem razvoju, naročito u starije željezno doba, imala je upliva u oblikovanju delmatske zajednice ovog područja.

U željezno doba na Livanjskom polju i susjednim krajevima osnažuje pleme Delmata (B. Marijan, 1994, str. 32). Livanjsko i susjedna polja jugozapadne Bosne i Dalmacije, bila su matična područja Delmatima, odakle se širi kulturni i gospodarski utjecaj  na dijelove srednje Dalmacije. Grčki povjesničar Polibije (oko 200.-130. pr. Kr.) daje prvi pisani trag o Delmatima, koji su u prvoj polovici II. stoljeća ojačali i napali zemlju Isejaca, gradove Tragurij (Trogir ) i Epetij (Stobreč), te su ugrožavali susjedne Daorse, namećući im danak u žitu i stoci (M. Zaninović, 1994. str. 46 ).

U II. stoljeću pr. Kr. Delmati se sukobljavaju s rimskom vojskom, a konačno su poraženi nakon Batonovog ustanka (VI. - IX. god.) kada započinje proces romanizacije. U tom razdoblju mnoge delmatske gradine livanjskog kraja postale su rimske utvrde i naseobine: Bariduum - Livno, Pelva - Lištani, Vašarovine, Lipa, Potočani...(1994., str. 42). U komunikacijskom smislu Livanjsko polje imalo je oduvijek veliku važnost kao veza između unutrašnjosti s jadransko-mediteranskim zaleđem. Rimska postaja Pelva (Lištani) na cesti između Aequuma (Čitluk pored Sinja) i Salviuma (Vrba, Glamočko polje) smještenim u Lištanima i Bariduuma, najvjerojatnije područje grada Livna, bila je jedna od spona pomenutih područja. Rimsku cestu koja ide iz Lištana u dužini od 4 km do Strupnića pod Golijom, pratile su i manje mjesne prometnice, spajajući pojedina naselja. Glavna rimska cesta koja je prelazila preko Livanjskog polja povezivala je Salonu i Servitium (Bos. Gradiška).

Zadržavajući svoja delmatska imena, o čemu svjedoče natpisi pretežno na nadgrobnim spomenicima, populacija prihvaća incineraciju(2), koristeći urne koje oponašaju oblik kuće ili hrama, da bi se inhumacija(3) ponovo uvriježila od polovice II. stoljeća. (M. Zaninović, 1994., str. 47). Iz perioda rimske dominacije postoje mnogobrojni materijalni dokazi, od kojih je većina smještena u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica – Livno.

Prodor Huna 375. godine i drugih barbarskih naroda (Velika seoba naroda) prisiljava stanovnike polja da ponovo nađu utočište u refugijima (Gradina na vrelu Bastašice, na Gracu u Potočanima, Tabiji i Podgradini i na Gradini u Grkovcima). Oko 380. godine dolazi do sloma rimskog limesa na Dunavu, preko kojeg u Panoniju provaljuju razna barbarska plemena, koja pustoše i razaraju  Dalmaciju, te livanjsko i okolna područja.

U tom razdoblju započinje proces širenja kršćanstva. Salonitanska nadbiskupija pokriva područje provincije Dalmacije, a do 533. godine livanjsko i glamočko područje, tj. teritorij municipija Salvija, i municipij Delminija, bili su pod njenom neposrednim jurisdikcijom. Potvrdu širenja kršćanstva na livanjskom području, daju nam arheološki ostaci istraživanih lokaliteta. Na lokalitetu Rešetarica pronađeni su ostaci manje starokršćanske crkve, „bosanskog“ ili „naronitanskog“ tipa, na lokalitetu Sv. Ivo u Livnu pronađeni su ulomci namještaja starokršćanske crkve (M. Petrinec, 1999., str. 30), na kompleksnom lokalitetu Lištani - Podvornice otkriveni su (za pomenuti period važni) temelji ostataka ranokršćanskog kompleksa s dvije bazilike (sjeverne i južne) i krsni zdenac. Bastasi, Podgradina, Suhača, Donji Rujani, Potočani, neke su od neistraženih lokacija, koje upućuju na ovaj period, baziranih na pojedinačnim nalazima.

U IX. stoljeću livanjska županija vjerojatno je, uz Livanjsko, obuhvaćala Duvanjsko i Glamočko polje. Sjedište joj je bilo Livno, koje se prvi put spominje 892. godine pod imenom Cleuna, u povelji hrvatskog kneza Muncimira, gdje se kao župan Livna navodi Želimir u ulozi svjedoka (M. Petrinec, 1999. str. 32). Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu „O upravljanju carstvom“ bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine X. stoljeća gdje opisuje Hrvatsku i nabraja njene županije, te u popisu između 11 županija kao prvu navodi županiju Livno. Livanjska županija vjerojatno je obuhvaćala, pored Livanjskog, Duvanjsko i Glamočko polje. U povelji kralja Zvonimira iz posljednje četvrtine XI. stoljeća spominje se livanjski comes Dobrila.

U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu Livno je pod jurisdikcijom splitske nadbiskupije, a njene ovlasti potvrdili su ugarsko-hrvatski kraljevi Koloman (1103.) i Andrija II. (1207.). U granice potonje biskupije, livanjsku župu uključuje i papa Celestin III. Osnivanjem bosanske vikarije 1340. godine Livno je bilo u sklopu duvanjske kustodije, koja je pokrivala zapadnu Hercegovinu, Cetinsku krajinu i Tropolje (Završje).

Od početka XIII. stoljeća područje koje obuhvaća Livanjsko, Glamočko i Duvanjsko polje sve češće se naziva Tropolje (Tres campi). Za vladavine Stjepana II. Kotromanića (1314.-1353.) Tropolje, godine 1326., ulazi u sastav bosanske države, nazivajući se od tada Završje ili Zapadne strane, kao odraz gledanja iz središnje Bosne.

Sam grad Livno (castrum Cleune) ponekad se naziva i Bistrički grad (castrum Bystryze), jer se iznad izvora rijeke Bistrice, nalazila srednjovjekovna utvrda, čiji su bedemi i obrambene kule još uvijek vidljivi.

2. Opis dobra

Na lokalitetu Crkvina ili Ledenice, smještenom u arealu podgrađa nekadašnjeg kasnoantičkog kastruma, fra B. Vrdoljak je pronašao ostatke temelja građevine (dio polukružne apside), jednu keramičku posudu u neposrednoj blizini ostataka temelja (uz istočni zid crkve, na mjestu gdje on prelazi u zid apside), te ulomke starokršćanskog i predromaničkog namještaja (V. Delonga, 1994., str. 87). Iako sistematska arheološka istraživanja nisu provedena može se pretpostaviti da je otkrivena arhitektura pripadala prvobitno starokršćanskom sakralnom objektu, a da je potom crkva bila obnovljena u predromaničkom stilu, dobivši novi kameni namještaj ukrašen geometrijskim pleternim ukrasom (V. Delonga, 1994., str. 87, M. Petrinec, 1999., str. 35, kat. br. 217-218). Ovakav zaključak nameće metoda  komparacije arheološke zaostavštine na lokalitetima (crkava) u Livnu, Rapovinama, Grepcima, Rešetarici i Potočanima. Crkveni namještaj s pomenutih lokaliteta, pokazuje isti ukus i stilska obilježja užeg vremenskog perioda (V. i VI. stoljeće) (fra B. Vrdoljak, 1993., str. 9).

Nekoliko ornamentiranih kamenih ulomaka slučajno se našlo u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica Livno. Prema riječima fra B. Vrdoljaka u muzej ih je donio fra Branko Krilić 1936/1937. godine, bez bilo kakvog zapisa s kojeg lokaliteta potječu. Tek naknadno, metodom komparacije i zahvaljujući činjenici da su se ulomci spajali (zatečeni ulomak i ulomak koji je fra Bono Vrdoljak našao na lokalitetu Crkvine), konstatirano je da ulomci potječu s lokaliteta u Potočanima. Sav pronađeni pokretni arheološki materijal čuva se u navedenom muzeju u Livnu.

Opis:

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 340), materijal muljika, dim. 12 x 9 cm, deb. 6 cm, razdoblje od IX.- X. st. Sačuvan je dio ukrasnog polja s ostatkom reljefno izvedene četveroprute trake. Razdoblje:V. - VI stoljeće;

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 341), materijal muljika, dim. 11 x 10 cm, deb. 5,5 cm. Sačuvan je dio ukrasnog polja s reljefno izvedenim četveroprutim trakama i stiliziranim cvijetom. Razdoblje: V. - VI. stoljeće;

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 342), materijal muljika, dim. 12 x 29 cm, deb. 8 cm. Sačuvan je dio ukrasnog polja s reljefno izvedenom rozetom i prikazom ptice čije je tijelo ispunjeno sitnim urezima. Razdoblje: V. - VI. stoljeće;

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 344), materijal muljika, dim. 12 x 16,5 cm, deb. 8,5 cm. Sačuvan je dio ukrasnog polja s reljefnom dvoprutom trakom, koja uokviruje četverolatični cvijet. Razdoblje: V. - VI. stoljeće;

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 345), materijal muljika, dim. 26 x 10,5 cm, deb. 9 cm. Sačuvan je dio ukrasnog polja s reljefno izvedenim četverolatičnim cvijetom koji je uokviren dvoprutim trakama. Te se trake međusobno presijecaju, a u njihovim sjecištima nalazi se kuglica (okulus). Razdoblje: V. - VI. stoljeće;

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 346), materijal muljika, dim. 13 x 10,5 cm, deb. 6 cm. Sačuvan je dio ukrasnog polja s reljefno izvedenim dvoprutim trakama i četverolatičnim cvijetom. Razdoblje: V. - VI. stoljeće;

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 347), materijal muljika, dim. 25 x 17,5 cm, deb. 7 cm. Sačuvan je dio ukrasnog polja s reljefno izvedenim dvoprutim trakama i četverolatičnim cvijetom. Razdoblje: V. - VI. stoljeće;

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 348), materijal muljika, dim. 16 x 12 cm, deb. 5,5 cm. Sačuvan je dio ukrasnog polja s reljefno izvedenim dvoprutim trakama i četverolatičnim cvijetom. Razdoblje: V. - VI. stoljeće;

-          ulomak reljefne ploče (inv. br. 357, materijal muljika, dim. 52 x 28 cm, deb. 8 cm. S dviju strana sačuvana je okvirna letva, koja se sastoji od dvaju ovalnih žljebova. Unutar vanjskog žlijeba nalazi se plastično zadebljanje, u pravilnim razmacima presječeno s po dva poprečna profilirana rebra. Unutar unutarnjeg žlijeba naziru se tragovi obrade klesarskim alatom. Ukrasno polje prekriveno je u plitkom reljefu izvedenim ukrasom od geometrijskih i vegetabilnih (rozete, listovi).

Fra B. Vrdoljak je u članku „Starohrvatska crkva u Potočanima” objavio podatke o keramičkom loncu i dva ulomka oltarne pregrade.

Opis:

-          Keramički lonac, visine 30 cm; vrat lonca je ojačan i ornamentiran, na gornjem dijelu trbuha pružaju se tri razmaknute jednobrazdne valovnice.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema dostupnim podacima - arheološko područje nije bilo registrirano kao spomenik kulture.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Godine 1990. fra Bono M. Vrdoljak je otvorio jednu manju sondu na livadici pok. Paške Mihaljevića. Tijekom dva-tri dana, koliko je trajalo sondiranje, otkriveni su ostaci dijela  temelja apside, i u njenoj neposrednoj blizini jedna keramička posuda, te ulomci starokršćanskog i predromaničkog namještaja.

Lokalitet do sada nije sistematski istraživan.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na lokalitetu, dana 17. 7. 2007. godine ustanovljeno je slijedeće:

Lokalitet je zarastao visokom travom, te ostaci temelja spominjane apside nisu vidljivi.

Konstatirana je jedna grobna ploča, koja samo djelomično (dužim rubnim dijelom) viri iz zemlje 20 cm. Na lokalitetu su primjetni tragovi žbuke. U gospodarsku zgradu, vlasnice Mare Mihaljević, uzidani su ulomci urni, kao spoliji (oko 10 spolija), a koji su, prema tvrdnji navedene vlasnice, uzimani s lokaliteta Crkvica ili Ledenica. Na spolijama su prikazani motivi tordiranih vrpci i spirala. Pomenute spolije su različitih dimenzija i njihova dužina se kreće od 10 do 30 cm.

6. Specifični rizici

-          samonikla vegetacija,

-          nelegalna upotreba dijelova spomenika.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

v.          Vrijednost detalja         

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

ii.         Sakralna vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

iv.         Vezanost za rituale i obrede

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

F)         Ambijentalna vrijednost 

G)        Izvornost                                  

v.          Duh i osjećanja

vi.         Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1992.    Vrdoljak, fra Bono, „Potočani čekaju istraživače“, Livanjski vidici, god. I., br. 10., Livno, str. 8

1993.    Vrdoljak, fra Bono, „Kasnoantička crkva u Potočanima“, Livanjski vidici, god. II., br. 11., Livno, str. 9 

1993.    Vrdoljak, fra Bono, „Starohrvatska crkva u Potočanima“, Livanjski vidici, god. II., br. 11., Livno, str. 9

1994.    Periša, Darko, Livno u predhistorijsko doba, str. 19-31

1994.    Zaninović, Marin, „Livanjsko polje u antici kao primjer delmatske zajednice“, Livanjski kraj u povijesti, Split - Livno 1994., 45-55.

1999.    Milošević, Ante, Predgovor, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu , Split ,1999., 7-8

1999.    Petrinec, Maja, „Kasnoantičko razdoblje“, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu , Split,1999., 29-31

1999.    Petrinec, Maja, „Srednjovjekovno razdoblje“, Arheološka zbirka Franjevačkog muzeja u Livnu, Split,1999., 32-38

(1) Karakteristično za lokalitet je da se na njemu nalazi  nekoliko hrastova lako uočljivih sa asfaltne ceste.

(2) Ritus spaljivanja pokojnika

(3) Ukop pokojnika u zemljanu raku