Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 86/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do  22. januara 2007. godine, donijela je

O D L U K U

I

Graditeljska cjelina - Crkva sv. Ilije sa župnim uredom u Zenici proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine objekti crkve i župnoga ureda i pripadajući park između ta dva objekta.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 963 i 964, z.k. uložak br. 761, 1387 i 3778, k.o. Zenica I, općina Zenica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ( Službene novine Federacije BIH, br. 27/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

I  zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke. U toj zoni utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su samo konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz saglasnost federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-          prilikom radova restauracije, konzervacije i prezentacije objekta, neophodno je sačuvati izvorni izgled objekta, uz korištenje izvornih materijala, primjenjujući izvorne metode obrade materijala i njihove ugradnje.

II zona zaštite obuhvata prostor definiran pojasom površine cca 30 x 50 m, pozicioniranim jugoistočno od crkve (prostor dvorišta iza leđa crkve i župnog ureda, odnosno prostor označen kao k.č.  966, 967, 974 i 977, k.o. Zenica I).  U toj zoni se utvrđuju sljedeće mjere zaštite:

-          nije dopuštena izgradnja novih objekata, a u okviru svojih gabarita, postojeći objekti na navedenim česticama  se mogu nadzidati do spratnosti P+2, s time da kota krovnog vijenca ne smije biti veća od kote krovnog vijenca krova iznad apside crkve;

-          zabranjeno je odlaganje otpada;

-          zabranjena je izgradnja industrijskih objekata;

-          zabranjeno je lociranje potencijalnih zagađivača vazduha i tla.

IV

Stavljaju se van snage svi prostorni planovi koji su suprotni odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, općinskih i gradskih službi suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije BiH i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II-V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dustupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http:www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u Službenom glasniku BiH.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay,Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 02-2-178/05-2

17. januar 2007. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e nj e

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,  nacionalni spomenik je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V i VI Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Muzej grada Zenice podnio je, dana 6. juna 2005. godine, prijedlog za proglašenje Crkve svetog Ilije sa župnim uredom u Zenici nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PREDHODNI POSTUPAK

U postupku koji predhodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju ( zemljišnoknjiški izvadak, posjedovni list i kopiju katastarskog plana ) ,

-          sadašnje stanje objekata,

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni objekata, uključujući i opis i fotografije, podatke o intervencijama na objektima itd.,

-          historijske, arhitektonske i druge potatke i dokumentaciju.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće :

1. Podaci o dobru

Lokacija

Crkva sv.Ilije i župni ured se nalaze u gradu Zenici, na lokaciji k.č. 936 i k.č. 964, k.o. Zenica I, u ulici Masserykova br. 66, vlasništvo Franjevačkog samostana u Gučoj Gori 1 / 1, br.zkp. uloška 761, 1387 i 3778, k.o. Zenica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Glavna osovina crkve je zapad-istok sa malim pomaknućem ka sjeveru.

Pristup u crkvu je sa zapada iz ulice Aska Borića a u župni ured sa jugozapada iz ulice Massarykova.

Između crkve i župnog ureda, u parku se nalazi kip Djevice Marije, podignut 1993., rad akademskog slikara i kipara Ante Kainića iz Zenice.

Historijski podaci

Grad Zenica se razvio na ostacima nekadašnjeg rimskog grada i sjedišta starokršćanske biskupije Bistuae Novae koja а se spominje u 6. vijeku. Njeni ostaci: bazilika, groblje, reljefi, рlоčе otkriveni su 1891. godine, na desnoj strani rijeke Bosne, nedaleko od mosta.

Na Bilinom polju, 8. aprila 1203. godine predstavnici bosansko-humskih „krstjana“: Kulin-ban, plemstvo i domaći kler, su se pred papinim izaslanikom, legatom Ivanom de Casamareom, odrekli bogumilstva.

Prvo spominjanje imena Zenice je u jednom dubrovačkom dokumentu iz 1436. godine.

U turskim popisima iz 1485, 1489. godine, Zenica se spomirije kao trgovište, a most se spominje 1557.godine: Trg ima 330 kuća, a kasnije procjene govore da je u gradu moglo živjeti oko 2000 stanovnika.

U izvještaju biskupa fra Marijana Maravića, poslanom Svetom zboru za širenje vjere u Rimu, iz 1650., on navodi da grad Zenica (Bsenizza) ima 300 turskih kuća i 4 džamije.

Prema izvještaju biskupa fra Augustina Miletića od 4. maja 1813., područje na kojem je danas župa sv. Ilije u Zenici pripadalo je župi Travnik.

Od sredine 19. vijeka u Zenicu se doselilo više hiljada stanovnika, a izgradnja željeznicke pruge od Bosanskog Broda do Zenice (1879.g.), otvaranje Rudnika uglja (1880. g.), Fabrike papira (1885.g.), Željezare (1892. g.), Kaznenog zavoda (1886.g.), donosi bitan pomak razvoju grada i utiču na povećanje broja stanovništva u Zenici.

Početkom 20. vjeka, za nekoliko puta se povećava broj stanovnika. Po popisu iz 1910. god. u Zenici živi 7.215 stanovnika. Gradi se pravoslavna crkva 1882. godine, dvije katoličke crkve 1910.g., sinagoga 1903. godine, nekoliko prenoćišta i hotela, škola, pravi se vodovod i grade objekti komunalne infrastrukture.

Godine 1836. od župe Guča Gora se izdvaja nova, posebna župa u naselju Zenica, župa sv.Ilija koja do 1858. funkcioniše formalno-pravno kao kapelanija da bi te godine prerasla u župu koja pripada Franjevačkom redu. Župa sv.Ilije je od 1836. do 1875. ima sjedište u naselju Crkvica a od 1875. do 1910. u naselju Gornja Zenica.

Od 1836, prvo kao kapelanija a onda i župa sv.Ilija vodila je matičnu knjigu rođenih, vjenčanih i umrlih. Po tim podacima, npr. u 1855. u Zenici je bilo 1573 katolika, 1864.g. 1838 katolika, 1870.g. 2154 katolika, 1877.g. 1386 katolika, 1884.g. 1786 katolika, 1905.g. 4000, a 1910.g. 4250 katolika.

Župi sv.Ilija danas pripadaju prigradska naselja: Gradište, Grm, Kozarci, Nemila, Podbrježje, Tetovo, Zelje, Stranjani te dijelovi samoga grada Zenice.

Godine 1908., za potrebe župe sv.Ilija, Josip Vancaš projektovao je crkvu sv.Ilije uz župni dvor koji je izgrađen sa crkvom do 1910. godine. Crkva je građena u stilu secesije.

Župni dvor je nastao iz male, pomoćne prizemne zgrade u kojoj su prvo bili smješteni redovnici a kasnije i radnici.Oko 1930. župni je dvor proširen i dobio je današnji izgled. Nakon drugog svjetskog rata, dio prostorija u prizemlju je nacionalizovan, danas se u njemu nalaze poslovne prostorije. Izuzeto je oko 200 m kvadratnih prostora.

U toku školske godine, ranije a i danas, prenoćište koriste učenici i drugi ako se za to ukaže potreba.

2. Opis dobra

Crkva sv. Ilije

Crkva je tlocrtno pravougaonog oblika dimenzija 42,5 X 12,75 metara sa apsidom polukružnog oblika i pročeljem sa zvonikom. Uz jugozapani ugao crkve se veže tlocrtno župni ured.

            Prostor iznad broda crkve je pokriven dvovodnim krovom, čija je konstrukcija od drveta a prekriven je  čeličnim rebrasto-profiliranim limom crvene boje. Uz zapadnu, ulaznu fasadu formirano je pročelje sa zvonikom, kvadratne osnove kojega flankiraju uglovni tornjići. Visina zvonika, mjerena od kote terena, pa do podnožja križa zvonika, je 39,20 m. Crkveni zvonik je izveden sa entazisom, a dimenzije kvadratične osnove tornja, posmatrano od dna ka završnom vijencu tornja, se postepeno smanjuju. Zvonik ima kvadratičnu osnovu dimenzija: na koti +/- 0,00,  6,20 x 6,20 m; na koti + 9,00;  6,00 x 6,00 m; na koti +15,60;  5,70 x 5,70 m; na koti +20,00;  5,60 x 5,60 m; na koti +30,80;  5,40 x 5,40 m. Na njemu je metalni križ visine 1,50 m. 

U odnosu na ravan sjeverozapadne fasade tornja, zidna masa ulazne partije, je izvučena za cca 20-25 cm, a njen završni profilirani vijenac ima timpanonski završetak. Vrh timpanona je na visini od cca 8,60 m(1), a na njemu je postavljen križ visine cca 140 cm. Iznad vijenca ulaznog portala (dimenz. portala su 3,34 x 4,10 m) je polukružni prozorski otvor (dijametra 315 cm), koji je, sa dva stupca, podijeljen u tri polja. U zidnoj masi ulazne partije, u dijelu između polukružnog prozorskog otvora i timpanonskog završetka je luneta (dijametra cca 120 cm) unutar koje je reljef sa likom sv. Ilije(2). 

U portalu su postavljena, dvokrilna ulazna vrata, izrađena od hrastovog drveta (zidarske mjere otvora vrata su cca 200x270 cm), a zidnoj masi portala, u prostoru između vijenca portala i vrata,  je natpis: SV. ILIJA(3) MCMIX(4). Profilacije nadvratnika i arhivolte portala, trifora na zvoniku, prorezi za prozore i polja oko njih zatim vaze na uglovima tornja i sama kupola, crkvi daju secesijsko obilježje.

Kupola zvonika je prekrivena bakarnim limom.

Ukupno postoje dva zvona, veće i manje. Unutar zvonika se nalaze drvene stepenice. Sat koji postoji na tornju se pokreće mehanizmom koji radi na električnu energiju.

Bočne fasade crkve su dekorisane geometrijskim motivima horizontalnom trakom, širine cca 70 cm, postavljenom na cca 40 cm ispod krovnog vijenca, te vertikalnim trakama širine cca 85 cm, površina bočnih fasada je podijeljena u 5 pravougaonih polja. Unutar svakog polja smješten je prozor (visine cca 4,30 metara). Na visini od 6,60 metara (mjereno od tla), cijelom dužinom bočnih fasada, je postavljena horizontalna traka širine cca 30 cm, koja dijeli prozore bočnih fasada na dva polja. Prozori su izvedeni od metalnih profila, a gornji dijelovi prozora, iznad horizontalne trake, imaju polukružne završetke.

Na apsidi se nalaze dva prozora koji su ukrašeni vitražnim staklom.Visina apside je 11,15 m do vijenca krova.

Objekat crkve je zidan punom opekom. Fasada je bojena u sivo-bijeloj  kombinaciji. Fasade su malterisane i bojene (danas u sivom i bijelom koloritu).

Crkva sv. Ilije je u osnovnim masama zadržala karakter neo(pseudo)romaničke građevine, ali je Vancaš upotrebom dekoracija, fasadama dao secesijski iskaz.

Uz unutrašnju stranu lateralnih zidova crkve, postavljena su, uz oba podužna zida, po 4 pilastra (presjeka cca 100 x 100 cm), a „svijetlo“ rastojanje pilastara iznosi cca 5,20 metara. Iznad pilastera  su postavljeni polukružni lukovi, raspona 5,20 m (prislonjeni uz podužne zidovima crkve;  tjeme luka je na cca + 9,90 m/mjereno od kote poda prizemlja crkve), a postavljeni u poprečnom pravcu crkve, na pilastre su oslonjeni polukružni lukovi raspona cca 10,70 metara (poprečni lukovi su, u stopama luka, na koti od cca +7,40 m, povezani čeličnim zategama).

Tavanica iznad glavnog broda je podijeljena u pet polja, a svako polje (tlocrtnih dimenzija cca 5,20 m x 10,70 metara) je zasvedeno ljuskastom armiranobetonskom konstrukcijom (debljina stijenke ljuske iznosi cca 10 cm) Najviša tačka svoda (tjeme svoda u enterijeru) je na koti cca +13,35 metara (mjereno u odnosu na ravan poda crkve). Apsida je sa strana ukrašena sa dva visoka prozora ukrašena vitražnim staklom.

Na sjeverozapadnom dijelu naosa se nalazi korska galerija (dimenzija cca 4,23 x 12,73 m/ dubina x širina). Galerija je oslonjena na perimetralne zidove, a preko lukova je oslonjena na 2 stupa (presjeka cca 50x60 cm), te zidne stupce (presjeka cca 98 x 65 cm). U dijelu prizemlja crkve, ispod kora, se nalaze dvije ispovjedaonice izrađena od orahovog drveta u drugoj polovini 19 stoljeća. Od istoga materijala su rađene i klupe. U prizemlju crkve, zidovi su obloženi hrastovom oblogom visine 2, 50 m.

Glavni oltar u crkvi je posvećen sv. Iliji proroku.Oltar je izrađen 1837. za potrebe župe u Zenici i od 1837. do 1875. oltar je bio smješten u Crkvicama pa je prenijet 1875. u Gornju Zenicu, gdje je ostao do izgradnje crkve sv. Ilije, te je od 1910. u novom objektu.

Oltar je postavljen na pravougaoni kameni supedanej. Na njegovoj prednjoj strani isklesana su tri križa upisana u kružnicu. Na križeve je nanesena zlatna boja.

Menza (stol oltara) je izrađena od drveta. Ukrašena je floralnim motivima.

Na nju je smješten tabernakul sa dvojnim vratašcima. Na vrhu tabernakula je križ sa razapetim Kristom na njemu.

Centralni dio retabule čini kompozicija na kojoj je predstavljena scena «Suparničko žrtvovanje Ilijino i sveštenika Baalovih»(5). Ispod predstavljene scene stoji natpis: «Usliši me, Gospodine, usliši me da bi poznao narod ovaj da si ti Gospodin Bog 3 Reg 1837». Lijevo od glavne scene (južna strana) je predstavljena skulptura sv. Folorijana, a desno (zapadna strana) skulptura sv. Barbare(6). Sveti Florijan je predstavljen u odjeći rimskog vojnika sa kacigom na glavi. U desnoj ruci drži bijelu zastavu, a u lijevoj vedricu sa vodom koju sipa na maleni dvorac iz kojeg izbija vatra. Dvorac je predstavljen pored njegovih nogu. Sveta Barbara je predstavljena sa krunom na glavi. U desnoj ruci drži kalež sa hostijom na vrhu, a u lijevoj mač. Uz noge joj je maleni dvorac sa tri prozora. Na retabul se nadovezuje lučni element u čijem središtu je predstavljen Bog otac. Oltar na vrhu završava križem.

Pored glavnog oltara, u crkvi se nalaze još tri pomoćna oltara. Izrađeni su dvadesetih godina XX vijeka u tirolskoj radionici Ferdinanda Stuflessera.

Prvi pomoćni oltar je posvećen Srcu Isusovom. Izrađen je od drveta. Postavljen je na pravougaoni supedanej. Na oltarskoj menzi je smješten tabernakul sa lučnim završetkom na čijem vrhu je raspeće. Sa obje strane tabernakula su u oltar umetnute dvije slike Gabrijela Jurkića religiozne tematike. Na jednoj je predstavljen Isus kao Presveto srce Isusovo. Pred njim kleči sv. Terezija odjevena kao opatica. Na drugoj slici je predstavljena scena Isusove propovijedi na gori. Obje slike su rađene tehnikom ulje na platnu. Signatura se kod obje slike nalazi na donjem lijevom uglu i glasi G.J. 1955. Dimenzije slika su 32,5x30 cm.

U centralni dio retabule, kao u niši koja završava motivom školjke, je postavljena skulptura Presveto srce Isusovo. Isus je odjeven u dugu bijelu haljinu sa podignutim rukama. Na njegovim grudima je srce. Oltar završava raspećem.

Drugi pomoćni oltar je posvećen Blaženoj Djevici Mariji sa malim Kristom u naručju. Izrađen je od drveta. Oltar je postavljen na pravougaoni supedanej. Na oltarskoj menzi je smješten tabernakul sa lučnim završetkom na čijem vrhu je raspeće. Sa obje strane tabernakula su u oltar umetnute dvije reljefne predstave religijskih scena – na jednoj je predstavljeno Kristovo rođenje, a na drugoj scena Naviještenja. Kod prve scene pored uobičajenih likova koji se predstavljaju tom prilikom, predstavljen je i anđeo sa lentom na kojoj je natpis: «Gloria in excelsis Deo». Dimenzije reljefnih predstava su 32,5x30 cm.

U centralni dio retabule, kao u niši koja završava motivom školjke, je postavljena skulptura Blažene Djevice Marije sa malim Kristom u naručju. Marija je predstavljena sa krunom na glavi. Odjevena je u crvenu dugu haljinu preko koje je plavi ogrtač. Krist je odjeven u bijelu košulju. Iznad ove skulpture je srce Isusovo, a oltar završava raspećem.

Treći pomoćni oltar je posvećen svetom Anti. Oltar je postavljen na pravougaoni supedanej. Izrađen je od drveta. Na oltarskoj menzi je smješten tabernakul sa lučnim završetkom na čijem vrhu je raspeće. Sa obje strane tabernakula su u oltar umetnute dvije reljefne predstave iz života svetitelja – na jednoj je predstavljena scena «Magarac koji kleči»(7), a na drugoj scena «Propovijed ribama»(8). Dimenzije reljefnih predstava su 32,5x30 cm.

U centralni dio retabule, kao u niši koja završava motivom školjke na vrhu je postavljena skulptura svetog Ante. Svetitelj je odjeven u franjevački habit. Na desnoj ruci drži malo dijete, a u lijevoj grančicu ljiljana. Oltar završava raspećem.

Istoj grupi radova pripada propovjedaonica. Na ogradi mjesta za propovijed urađeni su reljefni likovi četvorice jevanđelista.

U crkvi se nalazi 14 scena predstavljenih na Križnim postajama. Križna postaja je urađena tehnikom ulje na platnu početkom XX vijeka od strane nepoznatog autora.

Dva lučno završena prozora u prostoru apside su ukrašena vitražima. Na jugozapadnoj strani je predstavljen lik sv. Petra. U dnu njegovih nogu je natpis da je vitraž darovao velečasni Krilić. Nasuprot ovom vitražu, na sjeverozapadnoj strani je predstavljen lik sv. Pavla. Ispod njegovih nogu je natpis da je vitraž darovala gđa Barbara Hofstäl.

Crkva posjeduje orgulje od osam registara. Donesene su u crkvu 1933. godine. Napravljene su u Zagrebu u radionici Heferer.

Skulptor Anto Kainić iz Zenice je za crkvu 1995. godine izradio skulpturu sv. Ilije od kruškovog drveta. Skulptura je visoka oko 4,5 m. Isti autor je 1993. godine izradio skulpturu Blažene Djevice Marije. Skulptura je izrađena od bronze. Njena visina je oko 2 m. Skulptura je postavljena u vrtu između crkve i župnog ureda.

Tokom posljednjeg desetljeća u župnom uredu, odnosno crkvi se prikuplja likovna zbirka savremene umjetnosti. Među sakupljenim radovima posebno se ističu sljedeće slike:

1. KOMPOZICIJA

Autor: Zlatko Keser

Vrijeme nastanka: oko 1980. godine

Tehnika: al secco na malternoj podlozi

Dimenzije: 100x112 cm

Opis: Slikom dominiraju plavi i oker tonovi.

2. KOMPOZICIJA

Autor: Zlatko Keser

Vrijeme nastanka: oko 1980. godine

Tehnika: al secco na malternoj podlozi

Dimenzije: 100x112 cm

Opis: Slikom dominiraju oker tonovi.

3. SVETI FRANJO - skulptura

Autor: nepoznato

Vrijeme nastanka: nepoznato

Tehnika: drvo

Dimenzije: oko 150 cm

Opis: Svetitelj je predstavljen u franjevačkom habitu. Oko glave mu je oreol. Desna ruka mu je podignuta, a unutrašnjost šake okrenuta prema posmatraču.

Opis župnog dvora

Župni dvor je prislonjen uz crkvu (sa njene jugozapadne strane). Osnova objekta je u obliku slova „L“. Župni dvor ima podrum, prizemlje, prvi sprat i potkrovlje (tavanski prostor). Iznad prvog sprata, u jednom dijelu objekta (krilu koje je postavljeno u pravcu sjeveroistok-jugozapad) je izvedena i etaža drugog sprata. Na osnovu izvršenog uviđaja na terenu, može se nesumnjivo zaključiti, da je mansardna etaža na sjeveroistočnom krilu naknadno dograđena.

Gabaritne dimenzije župnog ureda su 20,43 m (dužina sjeverozapadne fasade mjerena do spoja sa crkvom); 32,13 m (dužina jugozapadne, ulične fasade); 12,84 m (dužina jugoistočne fasade).

Glavni ulaz je sa ulice na jugozapadnoj strani objekta. Na fasadi  je ulazna partija naglašena sa dva pilasta (presjeka cca 35x140 cm) i ulaznim trijemom kome se pristupa dvostranim polukružnim stepeništem: dva stupa presjeka 40x40 cm, nose balkon na prvom spratu (dimenzija 1,70x3,10 metara), superponiran ulaznom podestu (dimenzija 1,70x3,10 metara). Glavni ulaz je naglašen i zabatnim zidom sa timpanonom (na ovom mjestu je prekinut završni krovni vijenac). Osim glavnog ulaza, postoje još četiri  pomoćna ulaza u župni dvor: jedan sa sjeverozapadne, dva sa jugoistočne i dva sa sjeveroistočne strane objekta.

Glavni ulaz vodi u predvorje-vestibul (dimenzija 3,02x6,03 m) preko koga se pristupa holu.

U dispozicionom smislu, župni dvor je riješen na način da je na spojevima krakova objekta pozicioniran hol, koji ima i funkciju vertikalnog komunikacionog prostora (gabarita 7,43 x 7,65 m) sa stepeništem (dva stepenišna kraka 12x15/28 cm i 13x15/28 cm su postavljena na „L“ uz zidove). Na hol se vezuju horizontalne komunikacije (hodnici) krila župnog dvora. Unutar hola se nalazi „zrcalo“ (dimenzija cca 3,40 x 2,60 m), stepenište je oslonjeno na četiri stupa dimenzija 70x70 cm, a stepenišna ograda, u formi balustrade, je izvedena od kamena. 

Krila župnog dvora, u konstruktivnom pogledu, imaju nosive zidove postavljene u podužnom smislu, a riješeni su kao 2 ½ traktni sistem. Hodnici su postavljeni u centralnoj zoni, a u traktovima, sa obje strane hodnika, su pozicionirani prostorije: u traktovima župnog dvora okrenutim ulici i crkvi su uredi, fratarske sobe, gostinjske sobe, TV sala, trpezarija, dok su u traktovima orijentiranim na dvorište (pozicionom na jugozapadnom dijelu parcele) smješteni sanitarni čvorovi, kupaonice, ostave i pomoćne prostorije.

Fasade imaju istu ornamentiku i kolorit kao i crkva.

Na sjeverozapadnoj fasadi župnog dvora prozorski otvori su postavljeni u 6 vertikalnih osovina, a na jugozapadnoj fasadi, sa svake strane centralno pozicionirane ulazne partije su po 4 vertikalne osovine sa prozorskim otvorima. Dvostruki drveni prozori „krilo na krilo“ u prizemlju imaju pravougaoni oblik, a na prvom spratu i mansardnoj etaži primijenjeni su prozori sa polukružnim završecima. Širina prozorskih otvora u prizemlju i na spratu je 1,13 m. Na mansardi ima ukupno 8 prozora.

Konstruktivna visina etaža prizemlja i prvog sprata je 3, 75 m a u potkrovlju 2, 75 m. Konstruktivna visina podrumske etaža  je 3,20 m.  U podrumskim prostorijama podovi su od cementne košuljice, u hodnicima i stepeništu je liveni terazzo, u prostorijama sanitarnih čvorova keramičke pločice, a u ostalim prostorijama drveni parket.

Krov je kosi, dvovodni, i pokriven je falcovanim crijepom, a opšavi krova i oluci su izvedeni od pocinčanog lima. Dio krova iznad, naknadno dograđene, mansardne etaže na sjeveroistočnom krilu pokriven je: djelimično pocinčanim limom (krovne plohe koje su blažeg nagiba - na vrhu mansardnog krova), a djelimično aluminijskim profilisanim limom (krovne plohe strmijeg nagiba - na bočnim plohama mansardnog krova).

Objekat, kao i crkva ima električnu energiju i vodu te kanalizacioni sistem, a grijanje je obezbijeđeno preko gradske toplovodne mreže.)

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Crkva sv.Ilije sa župnim dvorom nije bila pod zaštitom države prije rata .

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Crkva sv.Ilije je, po rječima službenih osoba, u više navrata popravljana, ali sistematskih restauratorsko-konzervatorskih radova uz stručnu pomoć nadležne službe zaštite nije bilo. Poznato je da je fasada župnog dvora obnovljena 1968. ali nije pronađena dokumentacija. Rađeni su i manji zahvati na enterijeru same crkve 1990. ali ni za to ne postoji dokumentacija.

Tokom 2005. godine orgulje su odnesene u radionicu Heferer u Zagreb na popravku.

5. Sadašnje stanje dobra

Crkva sv. Ilije i župni dvor su u dobrom građevnom stanju. Svakodnevno se koriste oba objekta, crkva za molitve, a župni dvor za obavljanje administrativnih poslova i smještaj crkvenog osoblja.

Svi predmeti pokretnog naslijeđa se nalaze u dobrom stanju.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom ( Službeni list BIH, br.32/02 i 15/03 ), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima :

A. Vremensko određenje

C. Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Proporcije

iii.         Vrijednost detalja

D. Čitljivost

( dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost )

iii.         Djelo značajnog graditelja

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

ii.         Sakralna vrijednost

v.          Značaj za identitet grupe ljudi

F. Ambijetalna vrijednost

ii.         Značenje u strukturi i slici grada

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

iii.         Djelo vrhunskog graditelja

I. Cjelovitost

( cjeline, područja, zbirke )

i.          Fizička cjelovitost ( kompaktnost )

Sastavni dio ove odluke su :

-          kopija katastarskog plana,

-          z.k. izvadak,

-          opija originalnih crteža,

-          fotodokumentacija,

-          ruge skice, grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja korištena je sljedeća literatura:

1991.    Marko Karamatić, Franjevačka provincija Bosna Srebrna. Šematizam. Sarajevo 1991.

1998.    James Hall, Riječnik tema i simbola u umjetnosti. 1998., Zagreb

2004.    Marić, Franjo: Vrhbosanska nadbiskupija početkom trećeg tisućljeća, Zagreb; Sarajevo: Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski, Vikarijat za prognanike i izbjeglice, 2004

2005.    Ibrahim Krzović, Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini , Sarajevo 2005.

Dokumentacija Župnog ureda sv.Ilija

Dokumentacija Državnog arhiva Bosne i Hercegovine

(1) Udaljenost od tla

(2) Glavni zaštitnik bosanske biskupije te crkvene provincije Bosne i Hercegovine. U Starome zavjetu, on se vatreno zalagao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači »Jahve je moj Bog«. Starozavjetni prorok Ilija je bio rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac. Živio je i djelovao u Izraelskom kraljevstvu u IX. vijeku prije Krista. Njegov praznik se slavi 20. jula.

(3) Ime sveca je upisano u prvom redu.

(4) Dio natpisa, u drugom redu, označava godinu gradnje crkve MCMIX (1909. godina). 

(5) Sveti Ilija je predstavljen kako kleči pred žrtvenikom na kojem je bik. Jedna ruka mu je podignuta prema nebu sa koje stiže oganj. Sceni se klanjaju Baalovi sveštenici. (Hall, 1998., 120)

(6) Slavi se kao zaštitnica rudara

(7) Da bi uvjerio Jevreje u «stvarnu Isusovu prisutnost», doveo je magarca pred kalež i hostiju, našto je magarac kleknuo. (Hall, 1998., 13)

(8) Našavši se sam na obali stao je propovijedati ribama. Na to jato riba dolazi pred njega. (Hall, 1998., 13)