Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 18/07.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 10. studenog 2006. godine, donijela je

O D L U K U

I.

Povijesna građevina - Stara džamija u Lubardi, općina Bužim, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhavata k.č. broj 1516,  k.k.u. broj 416, k.o. Lubarda, općina Bužim, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) će  utvrditi tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 2. ove odluke:

-     dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi na tekućem održavanju objekta i njegovoj prezentaciji, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-     na objektu su obavezni radovi sanacije oštećenja, nastalih rušenjem objekta dana 9. lipnja i 7. srpnja 2006. godine, a koji imaju za cilj vraćanje objekta u stanje u kojem je bio prije rušenja.

IV.

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

            Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

VI.

            Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. –V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

            Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

            Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-2-148/06-13

10. studenog 2006. godine

Sarajevo

Predsjedateljka Povjerenstva

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I. – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2., stavak 1.,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo je primilo peticiju od strane Izudina Bosnića i 180 mještana MZ Lubarda, Bužim, dana 26. lipnja 2006. godine. 

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II. – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (prepis posjedovnog lista, općina Bužim, sa kopijom katastarskog plana),

-     sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija (1) 

Stara džamija nalazi se u naselju Lubarda, 3,5 km sjeverozapadno od Bužima.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhavata k.č. br.1516, k.o. Lubarda, br. k.k.u. 416, općina Bužim, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci (2) 

Za džemat u ovom mjestu kažu da je jedan od najstarijih džemata na području općine Bužim. O tome je, navodno,  postojao dokaz u vidu biljega na kamenu koji se nalazio uzidan u objekt današnje džamije i na kojem je pisalo da je prvi mekteb u selu izgrađen još 1797. godine. Nažalost, kroz vrijeme je ovoga biljega nestalo. (Hadžić, str. 65.)

Džamija u Lubardi je izgrađena 1938. godine na mjestu stare – drvene džamije. Kao dokaz da je na ovom mjestu ranije postojala džamija, može poslužiti podatak da je prvi znani „džematski hodža carske Lubarde“ bio izvjesni Began-hodža Hadžić, koji je tu dužnost obavljao od 1889. do 1899. godine, dakle pedeset godina prije podizanja današnje džamije. Drugi imam bio je izvjesni Omer ef. Bajrektarević i to u periodu od 1899. do 1912. godine, o čemu postoji dokument, izdan od strane Vakufskog povjerenstva kotara Bosanska Krupa.

O vremenu gradnje današnje džamije postoje pisani podaci u sveskama koje je vodio izvjesni Alirizah Harčević, imam Lubarde u vrijeme njezine gradnje. U svesci stoji da se medžlis džemata sastao prvi puta 11. ožujka 1938. godine i donio odluku o gradnji džamije na mjestu stare džamije i odluku o formiranju građevinskog odbora. U svesci postoji mnogo podataka o donatorima i majstorima koji su izveli objekt (3).

Stara džamija je srušena 10. svibnja 1938. godine, a na dan 11. svibnja 1938. godine položen je kamen temeljac za izradu nove. Džamija je građena, što stoji u svesci, za vrijeme uprave kralja Petra II. Karađorđevića i za vrijeme vjerskog poglavara Fehima ef. Spahe.

2. Opis dobra

Objekt džamije u Lubardi pripada tipu jednosprostornih džamija, sa sofama i drvenim minaretom, koji je postavljen na vanjski kameni postament. Osnova objekta je pravokutna, približnih dimenzija 8,00x9,00 m. Orijentirana je u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Visina objekta, mjereno u entrijeru, iznosi oko 5,50 m. Objekt je u cjelini zidan lomljenim kamenom sa debljinom zidova prosječno 90 cm. Zidovi su i sa unutrašnje i sa vanjske strane ožbukani produžnom žbukom. Sa unutrašnje strane su bili obijeljeni vapnom. Džamija je bila pokrivena četverostrešnim krovom, sa crijepom kao krovnim pokrivačem. Nije poznato čime je džamija bila izvorno pokrivana.

Na glavnoj, ulaznoj fasadi nalazio se trijem, pokriven jednostrešnim drvenim krovom, sa konstrukcijom koja se oslanja na sjeverozapadni džamijski zid i 6 stupova.

Džamija je imala vrlo jednostavan enterijer. Mihrab je bez dekoracije i, osim zakrivljene mihrabske niše i drugačijeg kolorističkog tretmana, ni po čemu drugom se ne izdvaja od ostatka zidne mase.

Površina prostora za molitvu je povećana izgradnjom drvenog mahfila koji se proteže do preko 1/3 ukupne dužine objekta. Mahfil se nalazio sa  sjeverozapadne strane. Na njega se pristupalo posebnim drvenim stubištem. Primarnu nosivu konstrukciju predstavljala je poprečno položena greda, na koju su se oslanjali  elementi sekundarne konstrukcije, po kojima su bile pokovane daske. Ova greda se, zbog velikog raspona između jugozapadnog i sjeveroistočnog zida, oslanjala na drvene stupove sa ukrašenim kapitelima i jastucima. Sa gornje strane mahfila je bila postavljena jednostavna drvena ograda, čija visina nije poznata. Elementi mahfila bili su ofarbani plavom i crvenom uljanom bojom. Strop i pod su bili urađeni od drveta, a pod džamije zastrt ćilimima. 

Džamija ima ukupno 16 prozora, raspoređenih u dvije razine, od čega sedam u donjem i devet u gornjem redu. Prozorski otvori imaju neuobičajen trokutast završetak i nije poznato da li je to njihov izvorni oblik ili je oblik nastao kasnije. Sa sjeverozapadne strane se nalaze dvokrilna drvena vrata, kroz koja se ulazi u džamiju.

Džamija u Lubardi je imala drveni minaret, čija visina je iznosila oko 15 m. Građen je od vertikalnih dasaka, pokivanih na primarnu drvenu konstrukciju stupova i razupora. Na minaretu se nalazilo otvoreno šerefe. Vrh minareta je bio u obliku kupe i pokriven pocinčanim limom sa alemom. Minaret ima postolje, dimenzija približno 2x2 m, izgrađen od klesanog kamena.

            Džamija je ograđena novijim zidom, unutar kojeg se nalazi manji harem sa desetak nišana od bihacita, koji potječu sa početka XX. stoljeća.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Objekt ranije nije uživao mjere zaštite.                

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Sve dosadašnje intervencije na objektu rađene su od strane mještana, bez projekta i nadzora službi zaštite.

5. Sadašnje stanje dobra

Objekt Stare džamije u Lubardi se nalazi u postupku rušenja, kojem je pristupila skupina mještana, a prema riječima lokalnog imama, na temelju odluke većine mještana. Druga skupina mještana se opire ovom postupku.

Na dan 6. listopada 2006. godine, zatečeno je sljedeće stanje:

1. u odnosu na stanje koje je prezentirano Povjerenstvu putem fotografija o počinjenim radovima do 26. lipnja 2006. godine, a koje su dostavljene uz peticiju, i nakon dopisa koji je od strane Povjerenstva upućen Federalnom ministarstvu prostornog uređenja, općini Bužim, Medžlisu IZ Bužim, u kojem je jasno navedeno da se sve aktivnosti oko rušenja objekta moraju odmah obustaviti, očigledno je da su radovi na rušenju džamije nastavljeni, i da je tom prilikom uništen krov džamije i oko 25 % mihrabskog i jugozapadnog zida, drveni strop džamije i ulazne sofe;
2. sav građevinski materijal je deponiran na lokaciji;
3. pregledom stanja, utvrđeno je da su zidovi objekta izgrađeni od kamena, debljine 75 – 80 cm, i da su i sa vanjske i sa unutrašnje strane bili obloženi produžno-cementnom žbukom. Na kruni zida postavljene su horizontalne drvene ukrute, koje su, kao i ostatak drvene građe, u izvanrednom stanju, bez pukotina, vlage i prisustva gljivica;
4. na ostacima objekta nisu vidljiva nikakva oštećenja, koja bi mogla ukazivati da je došlo do određenih deformacija u konstrukciji, te je stoga mišljenje kantonalnog inspektora da je zbog dotrajalosti objekta i većih oštećenja bila ugrožena njegova stabilnost, paušalno i netočno;
5. procjena kantonalnog inspektora da objekt nema arhitektonsku, povijesnu i građevinsku vrijednost je nastao na licu mjesta, a bez provedenog istražnog postupka, odnosno bez uvida u eventualnu dokumentaciju koja postoji, te stoga nije znanstveno utemeljen.

6. Specifični rizici          

Postoji realna opasnost da, ukoliko se ne poduzmu hitne mjere zaštite na objektu, usljed nepovoljnih vremenskih prilika, dođe do njegovog rušenja.

III. - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

iii. Tradicionalna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

i.  Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija dostavljena od strane podnositelja peticije:

1.       fotografija južnog kuta objekta,

2.       fotografija južnog kuta objekta,

3.       fotografija devastiranog stropa objekta,

4.       pogled na srušeni minaret,

5.       pogled na postolje minareta,

6.       vrh kamenog postolja minareta sa ostatkom drvenog jarbola,

7.       snimak enterijera džamije prije njezinog rušenja,

-     fotokumentacija Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika – snimio Mirzah Fočo, listopad 2006. godine, fotoaparat Sony Cybershoot H2 digital,

-     grafički prilozi:

1.       osnova džamije – razina prizemlja M 1:100, uradio M. Fočo,

2.       osnova džamije – razina mahvila M 1:100, uradio M. Fočo.

Korištena literatura:

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

1904.    Truhelka, Ćiro, Naši gradovi, Naklada knjižare J. Studnička i dr., Sarajevo, 1904.

1952.    Kreševljaković, Hamdija, Prilozi historijii bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, br. II, Sarajevo, 1952.

1953.    Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo, 1954., 22.

1957.    Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo, 1957., 105.

1982.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika BiH, knjiga III, IRO “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1982.

1990.    Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom, IRO "Veselin Masleša", Sarajevo, 1990.

1991.    Kreševljaković, Hamdija, Kapetanije u Bosni i Hercegovini u Izabrana djela I, IRO "Veselin Masleša", Sarajevo, 1991.

1995.    Popović, Marko, Srednjovjekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 1995., 33.-55.

2000.     Hadžić, Nijaz, Medžlis Bužim (1579.-1999.), Džemati, džamije, imami..., Bužim 2000.

(1) Bužim predstavlja središte istoimene općine na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama: Bosanska Krupa (na istoku), Cazin (na jugu), Velika Kladuša (na zapadu i sjeveru), te sa Republikom Hrvatskom (na sjeveroistoku). Teren na području općine je uglavnom brdovit. Općina zauzima površinu od 129 km2 sa 20.000 stanovnika. Gustina naseljenosti iznosi oko 150 stanovnika na 1 km2. Današnje područje općine čini 14 mjesnih zajednica: Bužim, Čava, Varoška Rijeka, Vrhovska, Lubarda, Elkasova Rijeka, Zaradostovo, Bučevci, Mrazovac, Radoč, Brigovi Bag i Jusufovića Most.

(2) Više povijesnih podataka o Bužimu nalazi se u odlukama o proglašenju graditeljske cjeline Stari grad Bužim  i džamije u Bužimu nacionalnim spomenikom BiH.

(3) Tako u svesci postoji podatak da je radove pogodio i izveo izvjesni Rade Mudrinić, tehničar iz Krupe, za sumu od 20800 ondašnjih dinara.