Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 42/07.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. rujna 2006. godine, je donijelo

O D L U K U

I.

Graditeljska cjelina - Gazi Husrev-begova medresa sa mjestom i ostacima Hanikaha u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. br. 72 i 159 (stari premjer), z.k. uložak broj XXXI/17, k.o. Sarajevo, općina Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 2. ove odluke:

-     dopušteni su jedino konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi na tekućem održavanju objekta i njegovoj prezentaciji, uz odobrenje federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnome općinskome sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-2-155/06-2

5. rujna 2006. godine

Sarajevo

Predsjedatelj Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2. stavak 1. »nacionalni spomenik« je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno člancima V. i VI. Aneksa 8, Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovu statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Graditeljska cjelina se nalazi u sklopu gradske ambijentalne cjeline Sarajevo koja je upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 546. i na temelju toga je Povjerenstvo pristupilo provedbi postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članku 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.

Sukladno odredbama zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

Tijekom vođenja postupka izvršen je uvid u:

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama i radovima na dobru, itd.,

-     uvid u sadašnje stanje objekta,

-     preslik katastarskog plana,

-     historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Objekti Gazi Husrev-begova vakufa nalaze se uglavnom u središnjem dijelu Baščaršije. Objekti medrese i Hanikaha nalaze se jedan uz drugi i lociranu su u ulici Sarači sjeverno od Gazi Husrev-begove džamije.

Nacionalni spomenik obuhvaća k.č. br. 72 i 159 (stari premjer), z.k. ul. br.         XXXI/17, k.o. Sarajevo, općina Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci (1)   

Od početka XVI. stoljeća medrese se grade u svim većim i razvijenijim mjestima Bosne i Hercegovine(2). Prema raspoloživim podacima do kraja XVI. stoljeća u Bosni i Hercegovini je izgrađeno najmanje 10 medresa, u XVII. stoljeću još 46, a u XVIII. i XIX. stoljeću još 50 (Bećirbegović, str. 251.)(3). Ovakva intenzivna gradnja došla je kao posljedica usvajanja osmanske kulturne tradicije, jer objekti ove vrste na ovom teritoriju nisu postojali.

Prvu poznatu medresu izgradio je bosanski namjesnik Firuz-beg u Sarajevu između 1505-1512. godne (Kreševljaković, str. 78-79). Medrese su građene na inicijativu pojedinaca kao njihove zadužbine – vakufi, pa su vakufname najvažniji dokumenti koji daju temeljne podatke o njima.

Druga Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1537. godine pisana je upravo za Kuršumliju medresu koja je sagrađena na parceli koja se nalazi preko puta Begove džamije. Nastala je kako bi upotpunila Gazi Husrev-begovo djelo, nakon izgradnje džamije i Hanikaha.

U vakufnami Gazi Husrev-beg traži da se u medresi predaju: tefsir (tumačenje Kur'ana), hadis (islamska tradicija), ahkam (šerijatsko pravo), usul (institucije šerijatskog prava), meani ve bejjan (poetika i retorika), kelam (dogmatika na metafizičkoj osnovi) i ostalo što bude iziskivao običaj i mjesto (Bećirbegović, str. 277). Za tu namjenu Gazi Husrev-beg je izdvojio 700.000 dirhema srebra od čega je 400.000 dirhema predvidio za izgradnju medrese, a ostatak novca koji pretekne (300.000 dirhema) odredio je da se kupi „vrijednih knjiga iz kojih će se učiti i prepisivati“. Učenicima je osigurano besplatno stanovanje, hrana u imaretu i po dva dirhema dnevno kao pomoć.

Medresa je, prema tarihu koji se nalazi iznad ulaznih vrata dovršena 1537/38. godine. Podignuta je u spomen na Gazi Husrev-begovu majku Seldžuk-sultaniju, pa je u narodu prozvana Seldžuklijom, a kasnije zbog olovnog krovnog pokrova Kuršumlijom. 

Kuršumlija medresa je više puta oštećena u požarima koji su harali Baščaršijom, ali nikada u većem obimu kao što je slučaj sa ostalim objektima na čaršiji.

Godine 1910. godine austrougarske vlasti su je pokušale prilagoditi tada modernom pseudomaurskom izrazu. Ovom prilikom je podignut nivo poda objekta i postavljeni i potpuno neodgovorajući prozorski otvori.

Godine 1969. prilikom konzervatorskih radova, a nakon obijanja žbuke sa vanjskih zidova uočeni su tragovi prvobitnih prozorskih otvora. Nakon toga je medresi vraćen raniji izgled. Sitniji restauratorski zahvati su vršeni nešto kasnije u više navrata, a posljednji put poslije rata 1992-95, točnije 1998. godine kada su zamijenjeni kameni dovratnici na portalu, a koji su usljed velike količine kapilarne vlage, bili nagrizeni.

Hanikah kao sufi-centar za izučavanje tesavvufa – islamskog misticizma, odnosno sufi-hostel u kojem su se derviši i teoretski obrazovali i tu živjeli, razvija se već od XI. stoljeća u Horasanu (Iran) da bi zatim kao ustanova bio prihvaćen u Iraku, Siriji, Maloj Aziji, Rumeliji. Od jednostavne ustanove i grupacije derviša, razvio se u organiziranu i specifičnu obrazovnu ustanovu, koji je imao zadatak da udomi posvećene derviše i da ih uzdigne i oplemeni. U vrijeme kada je prihvaćen kao asocijacija sufija i kada je imao razvijen oblik hanikah se pojavio i u našim zemljama (Čehajić, str. 29). Posebna karakteristika hanikaha kao organizacije derviša i sufi-centar, koji se razvijao u BiH, jeste njegov kongregacioni karakter, budući da je on u svome djelovanju i praksi, zacijelo bio vezan za izvjesnu mističku varijantu.

Kada je Gazi Husrev-beg stigao u Sarajevo u gradu su već postojale: Gazi Isa-begova, Skender-pašina i Tuna-dedina tekija. U vrijeme Evlijinog prolaska kroz grad ovdje je postojalo 47 mjesta u kojima su se okupljali derviši. Koliko je Gazi Husrev-beg imao poštovanja prema njima, govori podatak da im je u blizini svoje džamije, čak i prije nego što je sagradio medresu, sagradio hanikah(4).

Gazi Husrev-begov hanikah zauzima jedinstvenu poziciju među svim hanikahima koji su se nalazili na tlu BiH (Sarajevo, Mostar). Ovaj objekt zajedno sa GHb džamijom i GHb medresom sačinjava arhitektonsku, urbanističku i estetsku cjelinu i središte starog Sarajeva.

Hanikah je sagrađen do kraja 1531. godine na sjevernoj strani, odnosno preko puta GHb džamije. Naime, džamiju, hanikah, imaret  (javnu kuhinju) i musafirhanu Gazi Husrev-beg je podigao do kraja 938. H (1531.) godine kada je izdata njegova druga vakufnama. 

Osim derviških obreda i zikra, ovdje su derviši stjecali sva potrebna znanja i po završetku tzv. hanikah medrese, odlazili diljem Bosne i Hercegovine u misiju prenošenja sufijske doktrine. Na čelu hanikaha, prema vakufnami, stajao je šejh halvetijskog reda. Motive kojima se Gazi Husrev-beg rukovodio da na čelu hanikaha bude šejh ovog reda, treba tražiti u činjenici da je ova mistička škola, kojoj je pripadao i Gazi Husrev-beg, bila veoma raširena i popularna u Anadoliji i Rumeliji u njegovo vrijeme i što je ovaj red bio veoma dosljedan i striktan u odgoju derviša, a uvelike je respektirao lidere na vlasti. Međutim, kasnije su značajni predstavnici ovoga reda došli u sukob sa nositeljima osmanske vlasti, što je bio jedan od razloga što je na čelo hanikaha, početkom XIX. stoljeća došao šejh Nakšibendijskog tarikata, kome su pripadali i njegovi nasljednici. Osim toga, za pretpostaviti je i to da tada ili nije bilo sposobnog šejha Halveti-tarikata, pa se pribjeglo drugom rješenju (Čehajić, str. 31). 

Kakav šejh treba biti, Gazi Husrev-beg je uvjetovao u svojoj vakufnami: "Treba da su poznati svojim iskrenim vladanjem, krijepost treba da im je sopstveno svojstvo, da su zaodjenuti odjećom Božijeg strahopoštovanja i pobožnosti, da su ustrajni na putu uzvišenog šerijata, da idu stazom šejhova i pobožnih ljudi, da slijede ponašanje evlija koji se čvrsto drže i slušaju šerijatske zapovijedi, da s džematom obavljaju namaz, da poste, čine zikr i uče Kur'an, da svladavaju strast i da čine ostalo što je dolično vladanju dobrih derviša i obilježje učenih ljudi koji napućuju na pravi put."

Druga tendencija, a svakako i promjena koja se veoma snažno osjetila u XIX. i početkom XX. stoljeća jeste postepeno prerastanje Husrev-begovog hanikaha u ustanovu prosvjetnog karaktera – medresu. Naime, postojala je tendencija objedinjavanja ovih dviju institucija. Tako je nestalo u njemu stalnih derviša, a učenici medrese su obavljali derviške obrede, dok oni nisu postali sporedni.

Gazi Husrev-begov hanikah je više puta stradao, tako da se bilježe njegova stradanja prilikom provale Eugena Savojskog 1697. godine. Prema Mula Mustafi Bašeskiji, hanikah je izgorio 1170. H (1755/6.) godine. Godine 1195. H (1779.) je popravljen, ali je 1248. H (1831/2.) za velikog požara koji je uništio gotovo sve Gazi Husrev-begove zadužbine i hanikah ponovo nastradao. Poslije ovoga požara utrošena je svota od 10.860 groša, određena proračunom od 23. safera 1248. H (22. VII 1832.) godine i fermanom od 19. rebi'ul-evvela 1249. H da se podigne nova zgrada. Nakon požara  1163. H (1749/50.) podignuta je nova zgrada koja je imala 12 soba za derviše, semahanu i sobu za šejha i nus-prostorije. Jedno vrijeme je bio smješten u prostorijama musafirhane u blizini sahat-kule, koje su izgorjele 25. svibnja 1852. godine. Nakon toga je hanikah preseljen na staro mjesto.

Objekt je u nekoliko navrata promijenio svoju osnovu. U vrijeme austrougarske uprave bio je prilično oštećen. Ćiro Truhelka navodi podatak da je u njegovo vrijeme objekt također popravljan, ali od strane nestručnog graditelja. Kada se 1931. godine dograđivala nova zgrada GHb medrese, porušen je znatan dio ovog objekta (Mehmedović, str. 73). Rekonstrukcija objekta je završena 1998. godine.

2. Opis dobra

Medresa

Za medrese u Bosni Hercegovini svojstveno je da su svoju temeljnu koncepciju preuzele od osmanskih medresa. Svaka od njih ima dvorište, sobe za učenike i jednu veliku prostoriju koja služi kao predavaonica (dershana). Samo neke od medresa izgrađenih u Bosni i Hercegovini, a koje potječu iz XVI. i XVII. stoljeća dosljedno su zadržale arhitekturu osmanskih medresa sa kupolama, dok su ostale prilagođene mjesnoj tradiciji gradnje.

Gazi Husrev-begova medresa pripada tipu zatvorenih medresa sa unutrašnjim dvorištem(5) sa trijemom iz koga se ulazi u sobe za učenike i dershanu. Ovaj tip medresa građen je najčešće kao samostalna građevina, u blizini džamije. Gazi Husrev-begova medresa predstavlja najstarije očuvanu medresu u Bosni i Hercegovini.

Osnova medrese je pravokutna sa dimenzijama 18,70 x 23,50 metara (sa dershanom). Dimenzije objekta bez dershane iznose 18,70 x 19,75 metara. Iako je medresa relativno skromnih dimenzija, njena kristalno jasna dispozicija, govori o sposobnosti njenoga graditelja, koji je u potpunosti savladao prostorne i estetske principe osmanskog građenja.

Središte kompozicije medrese predstavlja njeno unutrašnje dvorište dimenzija 9,40 x 10,43 metara, koje je sa tri strane uokvireno trijemom sa arkadama.

Ulaz u medresu nalazi se sa južne strane objekta. Naglašen je bogato dekoriranim portalom. Portal se, ukoliko se gleda njegova osnova, razvija u duboku nišu (sa obje strane dovratnika nalaze se dvije udubine slične mihrabu) iznad kojih je stalaktitni ukras. Dodatno je naglašen profiliranim okvirom širine 60 cm sa razmakom između okomitih dijelova koji iznosi 2,20 metara.

Ulazna vrata su širine 1,60 metara. Imaju jednostavan kameni okvir završen segmentnim lukom, iznad koga se nalazi natpis na kamenoj ploči dimenzija 1,80 x 0,60 metara u stihu na arapskom jeziku, smješten u šest elipsastih polja, oivičen arabeskama. Podloga je u plavoj boji, a harfovi (slova) su pozlaćeni.

Tekst natpisa glasi:

„Ovu građevinu podiže za one koji traže nauku,

A za ljubav Boga koji usliša dove,

Gazi Husrev, zapovjednik boraca za vjeru,

(On je) izvor dobročinstva, ponos pravednih.

Fejzu-r-rrab joj reče kronostih:

'Stjecište dobrih, dom savršenih ljudi'“.

(944. H – 1537/38.)

Portal je građen od klesanog kamena – miljevine (riječ je o kamenu mošćanica koji se vadi u blizini Zenice).

Unutrašnje dvorište medrese (atrij) opasano je arkadama sa sjeverne, istočne i zapadne strane. Arkade se osim na zidove objekta, oslanjaju na sedam kamenih stupova izrađenih od jednog komada, postavljenih po tri na istočnoj i zapadnoj strani dvorišta i jednim koji se nalazi u centralnoj osi objekta. Stupovi su oslonjeni na kamene baze, a završeni su dekoriranim kapitelima sa izraženim troglastim plohama. Trijem je natkriven sa deset manjih kupola (kubeta). U sredini dvorišta nalazi se kameni šedrvan koji predstavlja jezgru građevine. Vodu su studenti koristili za piće i za uzimanje abdesta.

Dershana se nalazi na suprotnoj strani od ulaza u objekt. Sa vanjske strane ima gotovo kvadratičnu osnovu dimenzija 8,55 x 8,30, dok je u enterijeru dobija pravokutnu osnovu dimenzija 6,50 x 6,95 (oko 9 aršina). Ova deformacija je riješena različitim debljinama sjevernog (debljina 1 metar) i južnog zida (debljine 0,90 metara), odnosno istočnog i zapadnog zida (debljina 0,80 metara). Svjetlost u prostoriju ulazi kroz dva prozorska otvora širine 0,85 metara smještena na sjevernom i po jedan prozorski otvor istih dimenzija na istočnom i zapadnom zidu prostorije. Sa južne strane dershane su dva prozorska otvora orijentirana prema unutrašnjem dvorištu i ulazna vrata. Visina prostorije iznosi 11,33 metara (mjereno od poda do tjemena kupole). Iako skromnih dimenzija, svojom masom i kupolom kojom je pokrivena, geometrijskim ukrasima (stalaktitima u trompama) dominira kompozicijom medrese. U dershani su se studenti svakim danom okupljali oko muderisa i slušali predavanja. Nastava se i ovdje odvijala po sistemu „halki“ ili skupina koje je glavni muderris sa svojim zamjenikom vodio od momenta stupanja u medresu pa do momenta stjecanja diplome.

Sobe za učenike su približno kvadratne osnove dimenzija 2,90 x 2,90 metara (oko 4 aršina) sa ulazima iz trijema. Ukupno ima 12 prostorija za 12 i više učenika. Osvjetljenje u sobe ulazi kroz prozorske otvore orijentirane u vanjsko dvorište. Svaka od soba ima jedan prozorski otvor sa željeznim demirima izuzev prostorija koje se nalaze u jugoistočnom i jugozapadnom kutu objekta koje imaju po dva prozorska otvora. Prozori su nadsvođeni lukovima izvedenim od tanke dekorativne opeke. Okviri svih vrata i prozora izvedeni su od klesane miljevine. Zimi su prostorije grijane otvorenim kaminima koji se nalaze u svakoj od prostorija medrese. Iznad soba se nalaze visoki dimnjaci izgrađeni od naizmjenično poredanih slojeva opeke i kamena. Ovi dimnjaci pri vrhu imaju otvore za izlazak dima i pokriveni su krovom „na šiljak“ sa olovnim limom. Trijem i sobe su pokriveni kupolama koje su oslonjene na pandatife i trompe.

Da objekt ne predstavlja čistu kopiju poznatijeg i znatno većeg istanbulskog uzora (sultan Fatihova medresa u Istanbulu) potvrđuje materijal koji je korišten za njenu gradnju odnosno izgled njenih vanjskih fasada. Mada su pri gradnji objekta korišteni i opeka i kamen, kod Gazi Husrev-begove medrese nema alterniranih slojeva opeke i kamena (izuzev na dimnjacima), kao na fasadama osmanskih medresa. U Bosni i Hercegovini se ovaj princip nikada nije u potpunosti odomaćio zbog jakog utjecaja zidara iz Dalmacije koji su i praktično radili veliki broj objekata kako po Sarajevu tako i po cijeloj Bosni.

Zidovi medrese su građeni od lomljenog vapnenca sa dotjeranom vanjskom stranom. Debljina zidova iznosi većinom 90 cm, mada na nekim mjestima ta debljina iznosi 80-100 cm. Kao vezivno sredstvo je korištena vapnena žbuka. Kupole i  polukružni lukovi su izvedeni od opeke i ožbukani vapnenom žbukom. Sve kupole (ukupno 24) izvorno su bile pokrivene olovom, ali je kasnije taj krovni pokrivač zamijenjen bakrenim limom.

U oblikovnom smislu osnovni izraz objektu medrese daje horizontalizam mase, dopunjen nizom prozorskih otvora i kupola. Niz visokih kupasto završenih dimnjaka daje posebnu živost građevini. Velika kupola dershane sve povezuje u harmoničnu cjelinu (Bećirbegović, str. 290.).

Hanikah

Objekt hanikaha izvorno se sastojao od ulaznog portala, otvorenog dvorišta sa trijemom, derviških soba, semahane i šadrvana. Pravokutne je osnove dimenzija 31,60 x 16,60 metara.

Ulaz u hanikah se nalazi sa južne strane objekta i naglašen je dekoriranim portalom koji je prilikom posljednje intervencije na objektu rekonstruiran. Širina portala iznosi 3,37 metara, dok je njegova točna visina nepoznata. Širina okvira portala iznosi 77,5 cm, dok je svijetla širina ulaznih vrata 1,54 metra. Dovratnici nisu bili posebno ukrašeni, dok je nadvratnik bio završen segmentnim lukom. Poznato je da je iznad ulaznih vrata postojao tarih i da je prostor iznad tariha bio ukrašen stalaktitnom dekoracijom, slično kao što je urađeno na portalu Kuršumlije medrese. Truhelka navodi podatak da je u njegovo vrijeme nedostajao gornji dio portala, i da je nedostajao određeni broj stalaktita. Na portalu postoje dva kamena stepenika visine 10 cm.

Kroz ulazna vrata se ulazi u unutrašnje dvorište hanikaha. Dvorište ima pravokutnu izduženu osnovu dimenzija 3,19 x 29,80 metara. Sa istočne, sjeverne i zapadne strane dvorište je uokvireno trijemom sastavljenim od vitkih kamenih stupova od vapna sa ukrašenim bazama i kapitelima. Stupovi su okruglog presjeka i međusobno su povezani lučnom konstrukcijom, preko kojih je opterećenje sa krova trijema prenošeno dalje preko stupova na nosivo tlo. Lučna konstrukcija je izvedena od sedre sa vapnenom žbukom. Zidani dio trijema bio je završen vijencem jednostavne profilacije.

Svod trijema je predstavljao zanimljivo rješenje jer su prilikom njegove gradnje kombinirani križasti i bačvasti svodovi. Osovinski razmak između stupova iznosi 3,70 metara, dok širina trijema iznosi 1,25 metara. Visina stupova, zajedno sa bazom i kapitelom, iznosi 3,10 metara. Baze su dimenzija 45 x 45 cm. Razina poda trijema je podignuta za 15 cm u odnosu na razinu dvorišta.

Oko ovog svojevrsnoga atrija bile su smještene sobe. Broj soba se kroz povijest mijenjao, ali se zna da je u hanikahu, u doba Gazi Husrev-bega postojalo 14 soba.

Graditelj hanikaha je ovom prilikom ponudio vrlo praktično rješenje, jer nijedna vrata iz trijema ne idu direktno u sobu, nego se kroz njih ulazi u poseban hodnik koji ima ulogu vjetrobrana. Iz vjetrobrana se ulazi u dvije susjedne sobe koje su jedna naspram druge. Ovo rješenje osim određenih ušteda na grijanju prostora, dopustilo je bolje osvjetljenje enterijera jer je dopustilo ugradnju pravokutnih prozora prema atriju. Ovakvih hodnika je sa istočne strane bilo ukupno četiri, a sa zapadne strane tri. Dimenzije ovih hodnika su iznosile 3,15 x 1,05 metara. Bili su popođeni kamenim pločama. Izvorno je u hanikahu postojalo ukupno 14 soba (i jedna za šejha) koje su imale dimenzije 2,82 x 3,15 metara. Ulazna vrata su bila širine 90 cm.

Semahana je zauzimala prostor triju soba. Predstavljala je najveću prostoriju hanikaha. Pravokutne je osnove dimenzija 5,08 x 6,35 metara. Sa južne strane semahane se nalazi mihrab širine 91,5 cm, sa okvirima širine 51 cm sa obje strane. Semahana je sa južne i zapadne strane imala po dva pravokutna prozora širine 95 cm, i dva prozora iste širine orijentirana prema atriju. Semahana i pojedine sobe bile su presvođene kupolama. U sredini dvorišta se nalazio manji šadrvan.

Ovaj raspored je kasnijim mnogim intervencijama više puta promijenjen. Prilikom intervencija u austrougarskom periodu uklonjeni su stupovi i svodovi pred sobama na zapadnoj strani, dok je na zapadnoj strani do semahane uklonjen hodnik i od njega i sobice koja se nalazila uz njega, napravljena veća prostorija. Na ovaj način je narušena stroga simetričnost objekta, kakva je prije toga postojala.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu je rješenjem broj 669/50 od dana 9.6.1950. godine, izdanim od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Sarajevo, stavljena pod zaštitu države pod reg. brojem 6.

Rješenjem broj 02-605-3 od dana 18.4.1962, godine, dobro je upisano u registar nepokretnih spomenika kulture. Rješenje je postalo pravomoćno 18.10.1962. godine.

Prostornim planom BiH iz 1980. godine Gazi Husrev-begova medresa je valorizirana u I. kategoriju.

Objekt Hanikaha nije bio pravno zaštićen.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Medresa

1893. godine - zamijenjen stari šadrvan u središtu dvorišta medrese;

1910. godine - izvršena nestručna restauracija objekta od strane austrougarskih inženjera kom prilikom je urađeno sljedeće:

-     sav namještaj izbačen iz objekta,

-     podignut nivo poda objekta,

-     urađeno popločanje kamenom,

-     izmijenjena razina, proporcije i izgled prozora,

-     fasada objekta ožbukana cementnom žbukom,

1969. godine

-     izvršeni istraživački radovi radi pronalaženja originalnih elemenata,

-     izvršeno skidanje slojeva žbuke sa fasada objekta,

-     izvršena restauracija – čišćenje kamenog zida i njegovo dersovanje,

-     izvršena analiza originalne dokumentacije (starih fotografija) na temelju kojih bi se mogla uraditi rekonstrukcija prozora,

-     urađen projekt konzervatorsko-resturatorskih radova,

-     urađena rekonstrukcija prozorskih otvora na temelju dostupne dokumentacije,

-     izvršeno otkrivanje originalne razine poda i vrste popločanja.

1998. godine

-     izvršena zamjena oštećenih kamenih dovratnika na portalu,

Hanikah

1697. godine stradao prilikom provale Eugena Savojskog;

1170. H (1755/6.) hanikah izgorio;

1195. H (1779.) je popravljen;

1248. H (1831/2.) za velikog požara hanikah nastradao;

23. safera 1248. H (22. VII 1832.) godine i  fermanom od 19. rebi'ul-evvela 1249. H utrošena svota od 10.860 groša, određena proračunom da se podigne nova zgrada;

Nakon požara  1163. H (1749/50.) podignuta je nova zgrada koja je imala 12 soba za derviše, semahanu i sobu za šejha i nus-prostorije;

1931. godine porušen znatan dio ovog objekta;

1998. godine izvršena rekonstrukcija objekta koja je obuhvatila sljedeće:

-     istraživačke radove na lokaciji hanikaha,

-     istraživanje sve raspoložive dokumentacije,

-     osiguranje svih konstruktivnih elemenata koji su zatečeni in situ,

-     tehničko snimanje svih elemenata konstrukcije i dekoracija,

-     izradu tehničke dokumentacije,

-     pripremne radove (izradu pristupne prometnice, dopremu materijala i slično),

-     sanacija kamenih temelja na dijelu gdje je objekat bio porušen (na nekim dijelovima je izvršeno podbetoniranje temelja radi sanacije podloge),

-     iskop zemljišta za izradu temelja na dijelu gdje su uništeni 1931. godine,

-     iskop zemlje i izradu podrumske etaže ispod južnog dijela hanikaha (prostorije hladnjače za kuhinju) i izrada tople veze sa susjednim objektom,

-     radove na konstruktivnoj sanaciji dijelova izvorne konstrukcije hanikaha (sjeverni dio objekta),

-     rekonstrukciju objekta uz upotrebu tradicionalnih i suvremenih materijala,

-     izvršena restauracija postojeće kolonade stupova i čišćenje (pranje) stupova),

-     nedostajući elementi – stupovi, kapiteli i baze, urađeni po uzoru na sačuvane,

-     na vanjskim i unutrašnjim fasadama naglašena razlika na mjestu spajanja starog i novog (rekonstruiraniog) zida,

-     izvršena restauracija – čišćenje postojećeg kamenog zida i njegovo dersovanje,

-     urađeni opšavi i oluci od bakra,

-     objekt u unutrašnjem dijelu ožbukan i okrečen,

-     urađeni podovi sa svim potrebnim slojevima;

-     urađena nova stolarija,

-     izvedeni dimnjaci slični kao na GHb medresi (nema dokumentacije o njihovom postojanju),

-     objekt je pokriven ćeremidom,

-     cijeli prostor dvorišta, koji je izvorno bio otvoren, je pokriven sa suvremenim inox-nosačima i pleksi staklom.

5. Sadašnje stanje dobra

Graditeljska cjelina je u dobrom stanju, nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih radova i radova na rekonstrukciji (Hanikah).

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je temeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C. I.    Kvalitet obrade;

C. II.   Kvalitet materijala;

C. II.   Proporcije;

C. IV.  Kompozicija;

C. V.   Vrijednost detalja;

C. VI.  Vrijednost konstrukcije.

D. Čitljivost 

D. II.   Svjedočanstvo o historijskim mijenama;

D. IV.  Svjedočanstvo o određenomu tipu, stilu ili regionalnomoj maniri;

D. V.   Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenomu razdoblju.

E. Simbolička vrijednost

E. I.    Ontološka vrijednost;

E. II.   Sakralna vrijednost;

E. III.  Tradicionalna vrijednost;

E. IV.  Vezanost za rituale ili obrede;

E. V.   Značaj za identitet skupine ljudi.

F. Ambijentalna vrijednost

F. I.   Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline;

F. II.  Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.

Sastavni dio ove odluke su:

-     preslik katastarskog plana,

-     posjedovni list,

-     grafički prilozi.

Medresa:

o        Osnova objekta, M 1:100, Zavod  za zaštitu spomenika u sklopu Federalnoga ministarstva kulture i sporta;

o        Presjek objekta M 1:100, Zavod  za zaštitu spomenika u sklopu Federalnoga ministarstva kulture i sporta;

o        Fasade objekta, Zavod  za zaštitu spomenika u sklopu Federalnoga ministarstva kulture i sporta;

o        Karton objekta, Zavod  za zaštitu spomenika u sklopu Federalnog ministarstva kulture i sporta;

o        Rješenje o zaštiti, Zavod  za zaštitu spomenika u sklopu Federalnoga ministarstva kulture i sporta.

Hanikah:

o        Situacija;

o        Osnova objekta – Projekat rekonstrukcije;

o        Presjek objekta – Projekat rekonstrukcije;

o        Fasade objekta – Projekat rekonstrukcije;

o        Fotografije Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja korištena je sljedeća literatura:

1912.    Truhelka Ćiro, Gazi Husrev-beg – njegov život i njegovo doba, GZM XXIV, 1,2 , 1912.

1932.    Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice

1952.    Šabanović, H., Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilozi za orijentalnu filologiju, II, 1951., Sarajevo 1952.

1964.    Šabanović, Krajište Isa-bega Ishakovića, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo 1964.

1973.    Bejtić, Alija, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Topografija geneza i  toponimija, Sarajevo 1973.

1981.    Ayverdi, Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli mimari eserleri, Yugoslavya, Istanbul 1981.

1988.    Ćehajić, Džemal, GHb hanekah u Sarajevu, 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu

1990.    Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u BiH, Sarajevo 1990.

Bećirbegović, Madžida, Prosvjetni objekti islamske arhitekture u BiH

1997.    Zlatar, Behija: Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997

2000.    GHM u Sarajevu, 450 generacija, grupa autora

2005.    Mehmedović, Ahmed, Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine, Sarajevo 2005.

Dokumentacija Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu:

-     Printani materijali – brošura Gazi Husrev-begov vakuf

-     Projekat rekonstrukcije – DD "Neimari", Sarajevo

(1) Opširni historijski podaci o sarajevskoj čaršiji i GHb vakufu objavljeni su u odluci o proglašenju Sahat-kule u Sarajevu nacionalnim spomenikom BiH

(2) Za razliku od mekteba koji se javljaju na samim počecima osmanske uprave, odnosno već od sredine XV. stoljeća.

(3) U Medresu su se upisivala djeca između 10 i 12 godina. Nije bio određen rok trajanja obrazovanja, pa su učenici studirali između 12 i 16 godina. Medresa je funkcionirala na principu fakulteta, tako da su učenici imali odredjen broj "knjiga" koje su trebali položiti. Za vrijeme Osmanskog carstva, kroz Gazi Husrev-begovu medresu prošlo je oko 350 generacija u kojima je bilo više od 10.000 učenika. Medresa je poslije proširena i u tzv. Đulagin dvor, zgradu smještenu uz samu Kuršumliju.

(4) Hanikah, hanekah – arabizirani izraz perzijske složenice hanegah, koja se sastoji od riječi „hane“ – kuća, dom, i riječi „gah“ – mjesto boravište derviša i šejhova. Kod nas se izgovara hanikah.

(5) Proučavanjem dispozicionih rješenja u Bosni i Hercegovini su postojali sljedeći tipovi medresa:

-     zatvoreni sa unutrašnjim dvorištem,

-     medresa u obliku slova L

-     medresa u obliku slova U

-     medrese izdužene osnove,

-     medrese – dershane.

Kod obrade medresa zadržana je podjela prema tlocrtnom rješenju. Na pojedinim primjerima za svaki tip medrese uočene su arhitektonsko-prostorne kao i konstruktivne osobenosti  (Bećirbegović, str. 285).