Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 99/06.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. jula 2006. godine donijela je

O D L U K U

I.

Mjesto i ostaci historijskog spomenika – Avdića džamija u Plani, Općina Bileća, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji označenoj kao k.č. broj 4/88 (stari premjer) upisana u zk. uložak broj 726, k.o. Plana, Općina Bileća, Republika Srpska,  Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Republike Srpske” broj 9/02).

II.

            Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, rehabilitaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.           

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke:

-          dopušteni su isključivo radovi na rehabilitaciji objekta, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i  stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;

-          na susjednim parcelama nije dopuštena izgradnja novih objekata koji bi dimenzijama, izgledom ili na neki drugi način mogli ugroziti nacionalni spomenik.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati izradu projekta rehabilitacije nacionalnog spomenika. Prilikom rehabilitacije nacionalnog spomenika neophodno je ispuniti sljedeće uvjete:

1.       Historijski spomenik Avdića džamija u Plani bit će rehabilitiran na izvornoj lokaciji;

2.       Prilikom rehabilitacije bit će zadržani izvorni proporcijski odnosi i izvorni izgled objekta sa identičnim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama, a na osnovu dokumentacije o njenom izvornom obliku uz moguću upotrebu savremenih materijala najsličnijih izvornim;

3.       Za pokrivanje objekta koristiti kamenu ploču;

4.       Otkopati površinske slojeve zemlje s ciljem pronalaženja originalnih temeljnih zidova džamije;

5.       Sve dijelove i ostatke koji budu pronađeni na lokalitetu džamije ili na nekom drugom mjestu, uključujući i ostatke zidova i drugih dijelova džamije, potrebno je snimiti, istražiti, konzervirati i ponovno ugraditi u rekonstruirani objekt, ukoliko je to moguće;

6.       Odlomke koji se zbog visokog stepena oštećenja ne mogu ugraditi treba na odgovarajući način konzervirati i prezentirati u okviru graditeljske cjeline.

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svako a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i  općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH». 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-2-683/03-4

5. juli 2006. godine

Sarajevo  

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika primila je peticiju Centra za islamsku arhitekturu – Sarajevo 17. 3. 2003. godine i pristupila provođenju postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom 35. Poslovnika o radu Komisije.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra, (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvod),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Naselje Plana nalazi se na tromeđi puta Bileća-Gacko-Stolac. Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 4/88 (stari premjer), zk. ul. Broj  726, k.o. Plana, Općina Bileća, Republika Srpska,  Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci (1)

Prema Hivziji Hasandediću, džamija u Plani je podignuta 1026.(1617) hidžretske godine, što je bilo vidljivo iz natpisa koji je uklesan na kamenom luku džamijskih vrata. Džamiju su srušili hajduci ili uskoci iz primorskih krajeva, pa su je mještani 1. muharema 1210. (18. jula 1795) hidžretske godine obnovili(2).

Imamsku i mualimsku dužnost u Plani od 1907. do 1917. godine vršio je Hasan ef. Fazlagić. Poslije njega imami su bili: Šaćir ef. i Ali ef. Dreca, Rešid ef. Imamović i Mustafa ef. Zahić. Zahića su 1941. godine ubili „odmetnici“(3) i on je bio posljednji imam ove džamije. Za izdržavanje džamije i plaćanje njenih službenika vakif je zavještao četiri njive zvane: Luka, Cijepac, Podolje i Osmanagića njive i groblje sa čatrnjom uz džamiju. Vakufu ove džamije pripadaju još groblja u Krivači, Njeganovićima, Šakotićima i Trensuli. Prihodi od ovih nekretnina 1913. godine iznosili su 30 forinti i davani su za plaću imamu koji je vršio imamsku dužnost u ovom mjestu.

Hasandedić kaže: „Džamija je ponovno srušena 1941. godine kada su pred navalom odmetnika odavde i iz okolnih sela svi muslimani izbjegli.“

Džamija je obnovljena 1964. godine u izvornom obliku. Od 1964. godine dužnost imama povremeno je vršio glavni imam džamije u Bileći. U haremu džamije sahranjeni su: Hamza Avdić (1816-1876), Šobo Avdić, umro 1800, Alija Avdić (1841 – 1926), Ziba Džubur i Arifa Čustović (1941). U Plani su živjele sljedeće porodice: Avdić, Čaović, Durmiš, Đapo, Kovač, Kusturica.

Džamija je potpuno porušena u ratu u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine.

2. Opis dobra

Džamija u Plani pripadala je tipu jednoprostornih džamija sa sofama i kamenom četverougaonom munarom. Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika BiH, džamija je ranije imala drveni mahffil, odakle se ulazilo u munaru, ali njegovih tragova 1952. godine nije bilo.

Na kamenom luku ulaznih vrata džamije bio je uklesan, na prostoru dimenzija 13x34 cm, natpis u prozi na turskom jeziku koji glasi:

„Časnu džamiju obnovili su stanovnici sela 1. muharema 1210. (18. jula 1795) hidžretske godine, a prvotno je džamija sagrađena 1026. (1617) hidžretske godine“ (Mujezinović, str. 356).

Centralni prostor džamije bio je natkriven četverostrešnim krovom sa pločom. Izvorno je i prostor sofa, također, bio natkriven jedinstvenom krovnom konstrukcijom, što je vidljivo sa jedne stare fotografije džamije iz perioda prije njenog rušenja 1941. godine. Tragovi ovog krova mogli su se konstatirati na ostacima koji su zatečeni na licu mjesta.

Osnova objekta (zajedno sa sofama) je bila pravougaona, gdje su vanjske dimenzije iznosile 11,30x7,20 metara. Centralni molitveni prostor bio je gotovo kvadratičan, unutrašnjih dimenzija 5,84x5,42 metra. Unutrašnje širine objekta iznosile su: sjeveroistočni zid-5,42 metra, jugoistočni 5,84, jugozapadni 5,61 i sjeverozapadni 5,70 metara. Zidovi džamije su bili urađeni od grubo klesanog kamena krečnjaka sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom i njihova debljina je iznosila približno 70 cm.

Sa vanjske strane zidovi su, uglavnom, bili dersovani. Visina zida mjerena u središnjem molitvenom prostoru iznosila je 4,60  metara, a visina objekta, mjereno od poda do vrha sljemena, iznosila je oko 7,20 metara.

Sa sjeverozapadne strane objekta nalazile su se sofe unutrašnjih dimenzija 4,00x5,50 metara. Sa sjeveroistočne i jugozapadne strane su bile zatvorene kamenim zidom debljine 70 cm, a zid sa sjeverozapadne strane bio je debljine 65 cm. Pod sofa je bio urađen od kamenih ploča. Na sjeverozapadnoj fasadi nalazila su se dva prozorska otvora, od kojih je prozorski otvor smješten lijevo od ulaznih vrata imao dimenzije 0,70x0,70 cm, a onaj desni bio je nešto većih dimenzija-0,76x0,70 metara. Unutrašnje dimenzije prozorskih otvora su bile veće, svijetle širine približno 1,00 metar.     Ulazna vrata imala su vanjske dimenzije 1,06x1,89 metara. Unutrašnje dimenzije su bile 1,26x2,55 metara. Na ulaznim vratima se nalazio kameni prag visine 12 cm. Visina sjeveroistočnog zida iznosila je približno 2,55 metara.

Ulaz u džamiju se nalazio u sjeverozapadnom zidu centralnog dijela objekta i bio je naglašen skromnim kamenim portalom. Svijetla širina vrata iznosila je 0,67x 1,60 metara. Sa vanjske strane visina otvora je bila manja i iznosila je 1,32 metra. Sa vanjske strane vrata su bila završena plitkim polukružnim lukom. Visina strijele luka iznosila je svega 16 cm. Sa donje strane vrata bio je uzidan kameni prag visine 12 cm.

Jedna od karakteristika kako ove, tako i ostalih kamenih džamija sa ovih područja je veoma mali broj prozorskih otvora. Glavni razlog za to su nepovoljni klimatski uvjeti - velike vrućine ljeti i veoma hladne i oštre zime. Prozorski otvori su bili postavljeni samo sa jugozapadne i jugoistočne strane džamije. Dimenzije prozorskih otvora iznosile su 0,90x1,30 metara (sa jugoistočne), odnosno 0,55-0,60x 1,30 metara (sa sjeverozapadne strane). Na jugozapadnom zidu, u gornjoj zoni, na visini od 3,30 metara mjereno od poda, nalazio se prozorski otvor dimenzija 0,60x0,50 metara. Nadvoj prozora u enterijeru bio je izveden u vidu plitkog luka. Na jugozapadnom zidu bila je vidljiva kvadratna niša širine 37 cm i dubine 22 cm. Doprozornici i natprozornici sa vanjske strane bili su urađeni od priklesanih kamenih blokova.

Mihrab džamije je bio širok 0,86 metara, a njegova visina iznosila je 2,30 metara. Mihrab je bio zidan od pritesanih kamenih blokova krečnjaka. Niša je imala poluobličastu udubljenu formu dubine 36 cm. Širina kamenog okvira mihraba  iznosila je 18 cm.

Minber džamije je bio kameni. U Kartonu objekta, koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika BiH, navodi se podatak da je minber nekada bio urađen u kombinaciji sa drvetom, ali tragova drvenih elemenata nema. Širina minbera iznosila je 0,72 metra, a njegova dužina bila je 2,17 metara. Širina stepenika iznosi od 22,5 do 24 cm, a njihova visina je 18 do 24 cm. Ukupna visina kamenog dijela minbera iznosila je  1,83 metara.

Munara džamije imala je približno kvadratičnu osnovu(4) dimenzija oko 2,51x 2,33 metra. Munara se postepeno sužavala tako da su njene dimenzije pri vrhu iznosile približno 2,00x2,00 metra. Bila je zidana od grubo tesanog kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom. Ulaz u munaru(5) nalazio se u zapadnom uglu objekta, na visini od 2,42 metra mjereno od poda džamije. Visina ulaznih vrata u munaru iznosila je 1,70 metara i, slično ulaznim vratima u objekt, bila su završena formom polukružnog luka. 

Visina zidanog dijela munare, mjereno sa vanjske strane, iznosila je oko 11 metara. Pri samom vrhu munare bila su izvedena četiri polukružno završena prozorska otvora dimenzija otprilike 50x100 cm. Vrh munare bio je izveden u formi četverostrešnog plitkog  krova sa kamenim pokrivačem od ploče i kamenim alemom.

Uz džamiju se nalazi manji harem sa desetak pari nišana, među kojima neki imaju turbane, ali su bez natpisa. Na jednom nišanu sa piramidalnim završetkom koji pripada izvjesnom Šobi Aliću (Avdiću) uklesan je sljedeći natpis:

„Umrli Šobo Alić (Ali-zade) za njegovu dušu (prouči) Fatihu. Godina 1298 H (1880) Avdić“ (Mujezinović, str. 356).

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika SRBiH broj 583/52 od 11. augusta 1952. godine objekt je registriran kao spomenik kulture.

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture broj 02-699-3 od 18. 4. 1962. godine džamija (ostaci) je upisana u registar nepokretnih spomenika kulture pod rednim brojem 34.

Rješenje je postalo pravosnažno 23. 10. 1962. godine.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Osim podatka o tome da je obnovljena 1795. i 1964. godine, drugih podataka nema.

5. Sadašnje stanje dobra

            Objekt je u potpunosti porušen u ratu u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine. Ostaci objekta nisu vidljivi na terenu, tako da je samo njegovo lociranje bilo vrlo otežano. Moguće je da se ostaci temeljnih zidova nalaze ispod nivoa terena, što uvidom na terenu nije bilo moguće utvrditi. Harem u Plani su samoinicijativno sanirali i obnovili mještani sela.                       

6. Specifični rizici

Objekt je potpuno srušen.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv.         svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

E.         Simbolička vrijednost

i.          sakralna vrijednost,

ii.         tradicionalna vrijednost,

iii.         vezanost za rituale ili obrede,

iv.         značaj za identitet grupe ljudi.

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zk. uložak,

-          karton objekta koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika BiH,

-          rješenje o zaštiti,

-          tlocrt prizemlja džamije MJ 1:50 koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta,

-          presjek MJ 1:50 koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta,

-          fotodokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH korištena je sljedeća literatura:

1879.    Jirečak, Konstantin, Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters, Prag, 1879, str. 40.

1903.    Naselja srpskih zemalja, knj. II, SAN, Beograd, 1903, str. 678.

1904.    Bratić, A. Toma, ”Odlomci iz narodnih pravnih  običaja u Hercegovini”, GZM Sarajevo, 1904, str. 278.

1906.    Bošnjak, Sarajevo, 1906, br. 39.

1931.    Škarić, Vladislav, "Podaci za istoriju Hercegovine od 1566 do sredine 17 vijeka", Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1931, str. 59.

 1932.   Avdić, Ćamil, Plana kod Bileće, «Novi behar», Sarajevo, 1932, br. 7-8, str. 100.

1952.    Jirečak, Konstantin - Radonić, Jovan, Istorija Srba, II izd., sv. I, Beograd, 1952, str. 324.

1955.    «Sloboda» Mostar, br. 31 – Interesantna džamija kod Plane.

1959.    Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1959, str. 158, 167.

1962.    Samardžić, dr. Radovan, Veliki vek Dubrovnika, Beograd, 1962, str. 140.

1966.    Glasnik VIS-a Sarajevo, 1966, br. 3-4, str. 177-178.

1967.    Čelebi, Evlija, Putopis, preveo Hazim Šabanović, Sarajevo, 1967, str. 437 i 438.

Bracković, Husein, Tarihcei vuku'an Hersek ”Mala istorija događaja u Hercegovini od 1831 do 1878 godine”, str.18.

1979.    Zelenika, mr. Anđelko, "Osvrt na zbirku karata bečkog ratnog arhiva", Tribuna, Trebinje, 1979, str.166.

1990.    Hasandedić, Hivzija, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, Sarajevo, 1990.

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, Sarajevo Publishing, 1998.

(1) Više podataka o Bileći i okolini pogledati u Odluci o proglašenju Predojevića džamije u Polju.

(2) Postoji mnogo predaja o njenom osnivaču. Prema prvom, džamija je zadužbina Avde Avdića, koji potječe iz porodice Cuca i koji je rodonačelnik ove porodice. Prema drugoj verziji ove predaje, Avdići su bili jedno pleme sa pravoslavnim porodicama: Babić, Čokorilo, Đogović, Knežević, Stajić, Šarenac i Zimonjić, pa zbog toga Bogdan Zimonjić, gatački knez iz XIX st. nikada nije htio udariti na dio Plane u kome žive Avdići. Kada je Avdo prešao na islam, njegovi potomci prozvani su Avdići. Postoji priča da je on u Plani sagradio sebi džamiju, a na udaljenosti od samo 500 metara svojoj majci crkvu. Dalje se priča da je vakif sahranjen u haremu džamije u kojem mu se grob bez nišana i danas nalazi (Bratić, str. 287, Avdić, str. 100). Prema drugoj predaji, džamiju je sagradio Hasan-paša Predojević, koji je rodom iz sela Rudine, nedaleko od Plane. Ova predaja je bez osnove, jer se zna da je spomenuta ličnost živjela u XVI stoljeću i da je poginula 1593. Treća predaja govori o trojici braće Babića, od kojih je jedan prešao na islam i ovdje je sazidao džamiju i crkvu. I ova predaja je bez osnova, jer je porodica Babić u Plani nepoznata.

(3) Pod pojmom odmetnici Hasandedić najvjerovatnije misli na pripadnike četničkog pokreta koji su, prema podacima SUBNOAR-a, srušili džamiju.

(4) Kamene munare kvadratne osnove nalaze se jedino uz džamije u Hercegovini. Munare četvrtastog oblika imale su Telarevića džamija u Bjeljanima kod Stoca, džamije u okolini Bileće: Avdića džamija u Plani, džamija u Kljunima, Kružnju i Svinjarini, džamije na području Nevesinja: Perkušića džamija u Nevesinju, Čelebića džamija u Donjoj Bijenji, džamija u Kruševljanima, zatim, džamija u Glavatičevu kod Konjica, Fatime kadune u Mostaru.

(5) U Kartonu objekta, koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika BiH, navodi se podatak da se u munaru ulazilo sa drvenog mahfila koji nije postojao 1952. godine.