Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 18/09. 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22. maja 2006. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Križevac u Doljanima, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 15 stećaka.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 953, z.k. uložak broj KKU 52/01, k.o. Mokro, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. 

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02  i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

            U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru koji je definiran u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće  mjere zaštite:

-          dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-          radovi na infrastrukturi dopušteni su samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-          nije dopušteno odlaganje otpada.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se zaštitni pojas u širini od 50 m od granica prostora definiranog u tački I stav 3. ove odluke.

U tom pojasu  utvrđuju se sljedeće  mjere zaštite:

-          nije dopuštena izgradnja saobraćajnica punih profila, kuća i svih objekata koji u toku izgradnje ili eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;

-          nije dopušteno odlaganje otpada.

Vlada Federacije je dužna posebno osigurati sanaciju razbijenih i napuklih stećaka i izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u  suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom  ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

           Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.2-2-313/05-2

17. maj 2006.godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Služba za privredu, finansije i društvene djelatnosti Općine Konjic podnijela je dana 08.12.2005. godine prijedlog/peticiju za proglašenje historijskog područja - nekropola sa stećcima na lokalitetu Križevac u Doljanima nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija dobra

Selo Doljani nalazi se u predjelu Bjelimića. Od centra Bjelimića, koji je u naselju Odžaci, nastavlja se par metara cestom u pravcu Kalinovika i nakon 100-200 m skene se ka jugu na put koji vodi u selo Doljane. Selo Doljani se tako zove jer se razvuklo po prisojnoj padini u dužini od oko 3 km. To je planinsko selo u kojem se u novije doba grade kuće bliže glavnom putu Konjic-Kalinovik. Nekada su seoske kuće bile koncentrisane na području udaljenom oko 3 km od Odžaka. Nekropola sa stećcima se nalazi oko 2,5 km udaljena od glavnog asfaltnog puta Konjic-Kalinovik. Lokalitet Križevac je uz pomenuti put nešto prije i iznad nekadašnjeg centra sela Doljana. Narod put kroz selo zove “kaljavi put” jer je zemlja jako meka, a put za vrijeme kiša raskvašen.

Historija dobra

            Bjelimići su bili u kasnom srednjem vijeku u okviru upravnog kotara (contato) srednjovjekovnog grada Veletina. Grad je sa svojim upravnim kotarom spadao u župu Zagorje koja je i pripadala bosanskoj državi. Nije poznato da li je ranije ova župa bila u posjedu Sankovića. U 15. vijeku župa Zagorje je bila u posjedu Kosača. Iako su Bjelimići bili u posjedu Kosača, u izvorima od 1442. do 1465. godine piše da su u Bosni (Anđelić, 1982, 112). Grad Veletin prvi put se spominje  u historijskim izvorima  1442, a  do 1465. spominje se tri puta. Jedan dubrovački izvor iz polovine od 29. 06. 1442. spominje da Veletin (sa čitavim Bjelimićima) pripada Bosni. Izvor od 04.04. 1465. godine dozvoljava  zaključak da je upravitelj grada u to doba bio poznati vlastelin Juraj Čemerović (Anđelić, 1975, 118-119; 1982, 100-103). Juraj Čemerović je bio poznati diplomata kojeg je vojvoda, a kasnije herceg Stjepan nekoliko puta slao u Italiju. Čemerovići su imali vlastelinski dvor u Odžaku (nedaleko Doljana) i svoje posjede, koji su kasnije bili u timaru begova Šurkovića (Anđelić, 1982, 88, 99). Kao posjed Kosača, grad Veletin se spominje u poveljama iz 1444, 1448. i 1454. Nema podataka o funkcionisanju grada u osmanskom periodu (Dinić, 1978, 234; Anđelić, 1975, 149-151). Grad je sagrađen daleko od saobraćajnica, ali se u povelji iz 1442. spominje njegovo podgrađe. Ovaj dio hercegove zemlje pao je pod osmansku vlast 1465. godine. Doljani se spominju u poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina sačinjenom u periodu 1475-1477 godine (Aličić, 1985, 209, 353, 467, 483).        

2. Opis dobra

Lokalitet Križevac se nalazi neposredno uz put koji prolazi kroz selo Doljane i  koji se pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok, kao i površina od oko 150 m2 na kojoj leži nekropola sa stećcima. Od asfalta prema jugu, nekropola je udaljena 2,5 km. Na nekropoli se nalazi 15 stećaka, od toga 12 sanduka (ili prelaznog oblika sanduka ka pločama) i 3 sljemenjaka (Bešlagić, 1971, 333; Anđelić, 1975, 203).

Orijentacija nekropole u osnovnom pravcu sjeverozapad-jugoistok, tj. prema prirodnom položaju terena.

Stećci su vrlo dobro oblikovani. Klesani su od lokalnog kamena koji je podložan cijepanju, pa se su neki stećci, osim što su utonuli, uglavnom na uglovima napukli ili pukli. Spomenici do kojih se moglo doći su monolitni sanduci ili sljemenjaci sa postoljem.

             Ukrašena su dva sljemenjaka i dva sanduka. Ukrasi na 4 stećaka su izvedeni u plitkom reljefu. Ukrasni motivi: tordirana vrpca, friz od povijene lozice sa trolistom, rozeta u tordiranom vijencu, štiti sa mačem i scena kola sa tri figure i konjem sa jahačem koji je okrenut kolu (Š. Bešlagić, 1971, 333).

            Na terenu se moglo  prići samo do 4 stećka. Ostali su zarasli u grmlje. U prvoj grupi stećaka pristupačna su bila tri spomenika, a jedno 50 m jugoistočno od ove grupe pristupačan je bio još jedan spomenik.

Stećak br. 1, sanduk sa postoljem, dobro klesan. Dim.: sanduk 1,37 x 0,82 x 0,5 m; postolje 2 x 1,10 x 0,3 m. Sanduk je oštećen na gornjoj horizontalnoj ivici na strani okrenutoj putu, a jedan ugao postolja se raspada. Stećak leži uz put koji je sada proširen do samog spomenika koji postaje ugrožen, jer je put uzak i blatnjav.

Stećak br. 2, sljemenjak sa postoljem. Dim.: sljemenjak 1,47 x 0,55 (0,50) x 0,90 m (od toga je sanduk visok 0,72 m); postolje 1,9x0,9x0,2 m. Ukrašen je tordiranom vrpcom na prelazu iz sanduka u sljeme.

Stećak br. 3, sljemenjak sa postoljem. Dim.: sljemenjak 1,7 x 0,70 x 1,06 m (od toga je sanduk visok 0,8 m; postolje 2,1 x 1,1 x 0,16 m. Gornja polovina vertikalnih strana sanduka ukrašena je frizom od povijene lozice. Friz je uokviren  horizontalnim tordiranim trakama  iznad i ispod lozice. Sanduk je djelimično utonuo, a ukrasi se teško raspoznaju.  

Stećak br. 4, sanduk sa postoljem. Dim.: sanduk 1,57x0,83x0,60 m; postolje 1,9x1,05x0,30 m. Gornja polovina vertikalnih strana sanduka ukrašena je frizom od povijene lozice. Friz je uokviren  horizontalnim tordiranim trakama  iznad i ispod lozice. Sanduk je djelimično utonuo, a ukrasi se teško raspoznaju.

Bjelimički učitelj Marko Hrgić je 1897. zabilježio da u «Muhamedanskom starom groblju» u selu Doljani, koje se nalazi na brdu Križ, stoji stećak u obliku velike ploče sa krstačom. Bez natpisa. Dalje u opisu veli da je 60 koraka od mezarja na vrhu brda Križ još jedna ploča veličine 3x2x 0,4 m. Treći podatak koji daje je stećak sa natpisom koji je Anđelić, prema priloženom crtežu pomenutog učitelja, pročitao: Ase leži Radibrat s bratom Vuksanom, dva Miloradovića. Sudbina ovih spomenika nije poznata (Anđelić, 1975, 203).

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na osnovu gore navedene peticije.

U Prostornom planu BIH do 2000. godine svi stećci općine Konjic uvršteni su kao spomenici III kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Rekognosciranje terena 60-tih godina 20. vijeka.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, aprila 2006. ustanovljeno je da su mnogi spomenici utonuli, zarasli u šiblje, a lokalni kamen krečnjak od kojeg su isklesani podložan je oštećenju i raspadanju pod uticajem atmosferskih prilika i prisustva biljnih organizama, lišaja i mahovina. Pristup nekropoli je težak jer se uslijed uskog i makadamskog puta koji je mekan može saobraćati samo terenskim vozilom.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen:

-          Klimatski faktor, opasnost od zagađenja, propadanje materijala;

-          Pomanjkanje finansijskih sredstava za održavanje; raslinje koje obuzima nekropolu; nesređen pristup spomenicima, neotklanjanje pukotina. 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

 iv.        Kompozicija     

 v.         Vrijednost detalja

G)         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

v.          Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvadak,

-          grafički prilozi-plan nekropole 2006. godine,

-          fotodokumentacija Komisije sa terena, april 2006.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci-kataloško-topografski pregled, IP “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1971.

1975.    Pavao Anđelić, Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic, 1975.

1978.    Dinić, Mihailo, „Zemlje hercega sv. Save“, u: Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978,178-269.

1982.    Anđelić, Pavao, „Teritorijalno politička organizacija župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima“, u: Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1982, 85-116.

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci. Kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.

1985.    Aličić, S. Ahmed, Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985.