Status spomenika -> Nacionalni spomenik

O D L U K U

I

Arheološko područje – Ostaci crkve i nekropola sa stećcima Zakuk u Bitunji, općina Berkovići, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine ostaci crkve i nekropola sa devet stećaka. Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 438 (stari premjer) upisana u z.k. uložak Iskaz I, k.o. Bitunja, općina Berkovići, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Republike Srpske”, broj 9/02).

II

            Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.         

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se primjenjuju na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:

- dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;

- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.

Utvrđuje se zaštitni pojas širine 300 m od granica u kojima se nalazi nacionalni spomenik. U tom pojasu nije dopušteno:

- eksploatacija kamena, lociranje potencijalnih zagađivača okoliša utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;

- odlaganje otpada.

            Vlada Republike Srpske dužna je posebno osigurati provođenje sljedećih mjera:

- arheološko istraživanje ostataka crkve;

- istraživanje uzroka oštećenja i ispitivanje mogućnosti sanacije stećaka;

- uklanjanje biljnih organizama na stećcima;

- sanaciju napuklih i prelomljenih spomenika;

- osiguranje pristupa području uređenjem prilaznog puta i staza do svih dijelova područja;

- izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

Svi pokretni nalazi koji budu nađeni u toku arheološkog istraživanja bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

 Iznošenje pokretnih nalaza iz Bosne i Hercegovine, koji u toku arheološkog istraživanja budu pronađeni na lokalitetu, nije dopušteno. Izuzetno, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome će prezentirati Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog izvoženja, postupanja s njim u toku boravka izvan zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.

            Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.

V

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

            Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

            Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za kulturu Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.1-2-70/06-4

17. maja 2006. godine

Sarajevo

  Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Lidija Fekeža, istraživač suradnik, kustos za srednji vijek Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, je dana 11. maja 2006. godine podnijela prijedlog/peticiju za proglašenje historijskog područja – Ostaci crkve i nekropola sa stećcima Zakuk u Gornjoj Bitunji nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

• historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Bitunja je seosko naselje koje je od Berkovića udaljeno oko 19 km, a od Stoca oko 12 km. Dijeli se na Donju i Gornju Bitunju ili Zabrđe. Stećci Gornje Bitunje (Zabrđa) situirani su na četiri lokaliteta, poznata pod sljedećim nazivima: Lokve, Potkuk, Zakuk i Baba Od ukupno 282 stećka, 62 su dekorirana (22%). Iznad zaseoka se prostire Kuk, prirodna krečnjačka gromada koja je korištena kao kamenolom za stećke obližnjih nekropola.

Historijski podaci

            Najstariji spomen srednjovjekovnih župa Zahumlja nalazimo u spisu "Regnum Sclavorum" popa Dukljanina, gdje se u 30. glavi spominje devet humskih župa.(1) Područje Bitunje je pripadalo srednjovjekovnoj župi Dubrava koja je graničila sa župama Dabar, Popovo, Žaba, Luka i Večerić. Župa Dubrave se spominje u dubrovačkom spisu od 13. oktobra 1285. godine, a zatim u više dokumenata iz 1405, 1406, 1443, 1444. i 1449. godine. Gornja Bitunja (Zabrđe) se nalazi nedaleko od jugoistočne granice župe.

            Stećci Zabrđa imaju relativno dug period trajanja. Najstariji stećci pripadaju nekropolama Lokve i južnom i centralnom dijelu nekropole Potkuk. Oni su nešto niži i slabije obrađeni od ostalih. Sahranjivanje se zatim obavljalo u sjevernom dijelu nekropole Potkuk, a zatim na nekropoli Zakuk. Najmlađi, najkvalitetnije obrađeni i bogato dekorirani stećci pripadaju nekropoli Baba.

            Nema preciznih podataka o vremenu gradnje crkve u Zakuku. Raspored stećaka oko crkve ukazuje na to da je crkva već postojala u vrijeme kad je nekropola bila aktivna, u 14. i 15. stoljeću. (Š. Bešlagić, 1964, 100)

2. Opis dobra

Arheološko područje, ostaci crkve i nekropola sa stećcima smješteno je na blagom zaravnjenom uzvišenju.

Ostaci crkve zauzimaju centralni dio područja, okružen stećcima. Crkva je bila u osnovi pravougaona, vanjskih dimenzija 10,5 x 5,5 m, orijentirana u smjeru zapad-istok. Debljina zidova je iznosila 0,60 m. Ulaz u crkvu se nalazio na zapadnoj strani. Na istočnom dijelu vide se ostaci zida polukružne apside (poluprečnika 1,6 m) i kameni stup časne trpeze. Osnova stupa je izvedena u obliku pravougaonog paralelopipeda (120 x 60 x 23 cm). Na zapadnoj strani je ukrašen bordurom od plastično izvedene povijene linije sa trolistovima. U unutrašnjosti bordure je plastično izveden motiv konja sa jahačem, a ispod toga je poprečna tordirana vrpca koja se nastavlja na neki motiv pravougaonog oblika, uzdužno oivičen tordiranom vrpcom. Dio stupa je u zemlji, pa se ne vidi ostatak dekoracije.

Na sredini crkve su ostaci poprečnog zida, sa otvorom na sredini. Na sredini podužnih zidova, sa vanjske strane, vide se ostaci temelja potpornog zida, debeli oko 0,60 cm. Crkva je bila građena od pravilno klesanih krečnjačkih blokova koji se i danas primjećuju unutar i oko ruševine. U ostacima zidova se ponegdje primjećuje krečni malter.

Nekropola sa stećcima zauzima površinu od 20 x 20 m. Sastoji se od ukupno 9 stećaka u obliku sanduka(2). Evidentirana su četiri ukrašena stećka. Orijentacija je u smjeru zapad – istok.

Stećak br. 1 (165 x 95 x 40 cm) je djelimično okrnjen na gornjoj vodoravnoj plohi, ukrašen je pravougaonom bordurom od urezanih kosih paralelica, a unutar ove su na sredini dvije rozete. Jedna rozeta je peterolisna u kružnom vijencu, a druga deveterolisna, omeđena kružnicom. Od jedne do druge rozete pruža se vrpca, koja se završava vodoravnom prečkom. Motiv podsjeća na "T" križ.

Stećak br. 2 (154 x 86 x 26 cm) je na gornjoj plohi ukrašen plitko plastično izvedenim motivom štapa sa vodoravnom prečkom.

Stećak br. 3 (190 x 110 x 40 cm) je ukrašen plitko plastično izvedenim prugama koje su dosta isprane i danas slabo vidljive.

Stećak br. 4 je skliznuo iz prvobitnog položaja. Na gornjoj strani su urezi koji podsjećaju na slova, ali se zbog istrošenosti ne može sa sigurnošću tvrditi da li su u pitanju slova ili neki drugi motivi. (Š. Bešlagić, 1964, 80)

Dvadesetak metara sjeverozapadno od crkve je bunar promjera 4,0 m, sa pitkom vodom i jedno korito za pojenje stoke.

Između grobova sa stećcima i u neposrednoj blizini bunara vidljivi su grobovi bez nadgrobnika, koji su na površini oivičeni kamenim blokovima.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na osnovi gore navedene peticije.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine uvršten je kao spomenik I kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Do danas na arheološkom području nije bilo istraživačkih niti konzervatorsko-restauratorskih radova.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, aprila 2006. godine, ustanovljeno je sljedeće:

pristup arheološkom području, kao i samo područje, zarastao je u samoniklo rastinje i zbog toga je područje teško prohodno.

Stećci su oštećeni usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija i prisustva biljnih organizama, lišaja i mahovina. Kameni blokovi sa porušene crkve su razasuti po lokalitetu, u njenoj unutrašnjosti i okolo.

U neposrednoj blizini nema nikakve gradnje.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen

            Zbog dugogodišnjeg neodržavanja moglo bi doći do trajnog oštećenja dekoracije na spomenicima.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Historijska vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

 iv. Kompozicija

v. Vrijednost detalja       

G) Izvornost

 i. Oblik i dizajn

 ii. Materijal i sadržaj

v. Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana,

- zemljišnoknjižni izvadak,

- plan nekropole, crtež u: Š. Bešlagić, Naše starine 1964,

- fotodokumentacija sa terena, april 2006.

Korištena literatura

            U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1909.    Dedijer, Jevto, "Hercegovina", u: Srpski etnografski zbornik, Knjiga XII, Beograd, 1909.

1964.    Bešlagić, Šefik, "Stećci u Bitunjoj", Naše starine IX, Sarajevo, 1964, 79 -101.

1965.    Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 142-143.

1978.    Dinić, Mihajlo, "Zemlje Hercega Svetoga Save", u: Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978, 178-269.

1982.    Vego, Marko, Postanak srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1982, 51-54.

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982, 49-50,116.

1999.    Anđelić, Pavao, Sivrić, Marijan i Anđelić, Tomislav, Srednjovjekovne humske župe, Mostar, 1999.

1999.    Humski zbornik – IV, Stolac u povijesti i kulturi Hrvata, Zagreb - Stolac, 1999.

2005.    Jalimam, Salih i Mičijević, Senad, Stolac od najstarijih vremena, Mostar, 2005.

(1) Ferdo Šišić, Letopis popa Dukljanina, SKZ, Beograd-Zagreb, 1928, 327

(2) Š. Bešlagić je evidentirao i jedan stećak u obliku križa.