Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 26/08.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22. svibnja 2006. godine donijelo je
O D L U K U
I.
Povijesno područje – prapovijesni tumuli i nekropola sa stećcima Baba u Gornjoj Bitunji, općina Berkovići, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čine dva prapovijesna tumula i nekropola sa dvadeset četiri stećka.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 436 (stari premjer), upisan u zk. uložak broj 3, k.o. Bitunja, općina Berkovići, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite ustvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenoga sukladno Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Republike Srpske” broj 9/02).
II.
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se primjenjuju na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:
- dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi čija je svrha prezentacija spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske;
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.
Utvrđuje se zaštitni pojas širine 300 m od granica u kojima se nalazi nacionalni spomenik. U tom pojasu:
- nije dopuštena eksploatacija kamena, lociranje potencijalnih zagađivača okoliša utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u tijeku izgradnje ili u tijeku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
Vlada Republike Srpske dužna je posebice osigurati provedbu sljedećih mjera:
- arheološko istraživanje prapovijesnih tumula;
- istraživanje uzroka oštećenja i ispitivanje mogućnosti sanacije stećaka;
- uklanjanje biljnih organizama na stećcima;
- sanaciju napuklih i prelomljenih spomenika;
- osiguranje pristupa području uređenjem prilaznoga puta i staza do svih dijelova područja;
- izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnoga spomenika.
IV.
Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su oprečni odredbama ove odluke.
V.
Svatko a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI.
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje Republike Srpskej, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i općinskim tijelima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II.-V. ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII.
Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 05.1-2-69/06-4
17. svibnja 2006. godine
Sarajevo
Predsjedateljka Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2. stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira je li za navedeno dobro podnesen zahtjev.
Lidija Fekeža, istraživač suradnik, kustos za srednji vijek u Zemaljskome muzeju Bosne i Hercegovine, 11.5. 2006. godine je podnijela prijedlog/peticiju za proglašenje povijesnoga područja-prapovijesni tumuli i nekropola sa stećcima Baba u Gornjoj Bitunji nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (preslik katastarskoga plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru itd.,
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Bitunja je seosko naselje koje je od Berkovića udaljeno oko 19 km, a od Stoca oko 12 km. Dijeli se na Donju i Gornju Bitunju ili Zabrđe. Stećci Gornje Bitunje (Zabrđa) situirani su na četiri lokaliteta, poznata pod sljedećim nazivima: Lokve, Potkuk, Zakuk i Baba. Od ukupno 282 stećka 62 su dekorirana (22%). Iznad zaseoka se prostire Kuk, prirodna krečnjačka gromada koja je korištena kao kamenolom za stećke obližnjih nekropola. Na brdu Baba uz prapovijesne tumule situirana je istoimena nekropola sa stećcima.
Povijesni podaci
Najstariji spomen srednjovjekovnih župa Zahumlja nalazimo u spisu "Regnum Sclavorum" popa Dukljanina u kojem se u XXX. poglavlju spominje devet humskih župa(1). Područje Bitunje je pripadalo srednjovjekovnoj župi Dubrava, koja je graničila sa župama Dabar, Popovo, Žaba, Luka i Večerić. Župa Dubrave se spominje u dubrovačkome spisu od 13. listopada 1285, a potom u više dokumenata iz 1405, 1406, 1443, 1444, 1449. godine. Gornja Bitunja (Zabrđe) se nalazi nedaleko od jugoistočne granice župe.
Stećci Zabrđa imaju relativno dugo razdoblje trajanja. Okvirno se mogu datirati u 14. i 15. st. (Š. Bešlagić, 1964, 100). Najstariji stećci pripadaju nekropolama Lokve i južnome i središnjemu dijelu nekropole Potkuk. Oni su nešto niži i slabije obrađeni od ostalih. Sahranjivanje se, potom, obavljalo u sjevernome dijelu nekropole Potkuk, a kasnije na nekropoli Zakuk. Najmlađi, najkvalitetnije obrađeni i bogato dekorirani stećci pripadaju nekropoli Baba. Na području brda Baba sahranjivanje se obavljalo još u prapovijesnome razdoblju o čemu govore tumuli koji potječu iz bronzanoga ili željeznoga doba (Arheološki leksikon, tom III, 1988, 168).
2. Opis dobra
Prapovijesni tumuli. Jugoistočno i jugozapadno od nekropole, na samome njezinome rubu, nalaze se dva prapovijesna tumula. Približno su iste veličine. Promjer tumula je 10 m, a međusobna udaljenost iznosi 50 m.
Nekropola sa stećcima je smještena na zaravnjenome dijelu brda Baba, odakle se pruža lijep pogled na okolicu.
Nekropola zauzima površinu od otprilike 22 x 14 m. Sastoji se od ukupno 24 stećka, orijentirana u pravcu zapad–istok i poredana u nizove okomite na tu orijentaciju. Jedanaest stećaka je ukrašeno. Prema osnovnim oblicima, svi su sanduci, od čega je jedna trećina visokih sanduka, a šest stećaka ima postolje. Dobro su obrađeni.
Stećak br. 1 (115 x 40 x 110 cm) je visoki sanduk, prevaljen sa postolja. Prema podnožju se blago sužava. Na vidljivoj bočnoj strani je prikazan motiv arkada sa šest interkolumnija. Stupovi i lukovi su obrubljeni tordiranom vrpcom. Iznad arkada se pruža friz od plastične povijene linije sa trolistovima. Na zapadnoj čeonoj strani je niz od kružnih vijenaca sa četvorolisnim rozetama. Ispod niza je urezana mreža od malih pravokutnika u vidu bordure, a onda opet niz od kružnih vijenaca sa četvorolisnim rozetama.
Stećak br. 2 (148 x 65 x 145 cm) je visoki sanduk koji je, također, prevaljen sa svojega postolja, slično ukrašen kao stećak br. 1. Na vidljivoj bočnoj strani je plastično izveden motiv arkada sa šest interkolumnija čiji su rubovi usko tordirani. Iznad toga je friz od povijene linije sa trolistovima. Na čeonim stranama je friz isti kao na bočnoj strani.
Stećak br. 3 (190 x 123 x 45 cm) je sanduk, dobro obrađen i očuvan. Na vodoravnoj strani su plitko plastično izvedena paralelna rebra, a na zapadnome kraju je udubljenje sa rubom od tordiranoga kružnoga vijenca. (2)
Stećak br. 4 (165 x 65 x 98 cm) je visoki sanduk na postolju, dobro obrađen i očuvan. Na vodoravnoj strani su plastično prikazani pravokutni štit i mač. Štit je obrubljen bordurom od kosih paralelica. U jednom kutu štita je izveden polumjesec, a u drugome rozeta. Na drugome kraju plohe je stilizirani motiv “svastike”. Na svim uspravnim stranama su arkade sa dosta duboko urezanim interkolumnijama. Lukovi i stupovi su ukrašeni bordurama od kosih paralelica. Friz od kosih paralelica se pruža iznad arkada na svim stranama osim na južnoj bočnoj strani.
Stećak br. 5 (162 x 124 x 59 cm) je visoki sanduk. Na vodoravnoj strani je izvedena pravokutna bordura od kosih paralela, unutar dviju paralelnih linija. U sredini je štit sa mačem.
Na bočnim stranama su dva uska paralelna friza od kosih paralelica. Na zapadnoj čeonoj strani je jedan takav friz, a na istočnoj čeonoj strani je niz od četvorolisnih rozeta u kružnim vijencima.
Stećak br. 6 (198 x 118 x 43 cm) je sanduk koji na uspravnim stranama ima friz od kosih paralelica, a na gornjoj vodoravnoj plohi se teško razaznaje motiv štita sa mačem.
Stećak br. 7 (116 x 50 x 108 cm) je sanduk, prevaljen. Na vidljivoj bočnoj strani su arkade sa četiri interkolumnije. Stupovi i lukovi su ukrašeni plastičnim tordiranim vrpcama. Iznad arkada se pruža friz od povijene linije sa trolistovima.
Stećak br. 8 (138 x 60 x 75 cm) je sanduk sa postoljem, prevaljen. Na uspravnim stranama je prikazan motiv povijene linije sa listovima i spiralama.
Stećak br. 9 (138 x 95 x 45 cm) je sanduk koji na vodoravnoj strani ima plastično prikazana uzdužna rebra.
Stećak br. 10 (149 x 87 x 53 cm) je sanduk, sličan prethodnome, na vodoravnoj strani ima plastično prikazana uzdužna rebra koja se teško opažaju.
Stećak br. 11 (165 x 105 x 30 cm) je sanduk, na vodoravnoj strani ima plastično prikazana uzdužna rebra. Dobro je obrađen i očuvan.
Osim ovih spomenika, primjetni su ukrašeni fragmenti spomenika, sjeveroistočno od stećka br. 1. i blizu stećka br. 4. Na fragmentima se vide motivi arkada sa potkovičastim lukovima i povijene linije sa trolistovima.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na temelju navedene peticije.
U Prostornome planu BiH do 2000. godine uvršten je kao spomenik I. kategorije.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Do danas na arheološkome području nije bilo istraživačkih niti konzervatorsko-restauratorskih radova.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na terenu u travnju 2006. godine ustanovljeno je sljedeće:
Stećci su oštećeni usljed dugotrajnoga djelovanja atmosferilija i prisustva biljnih organizama, lišaja i mahovina. Nekoliko stećaka je prevaljeno. Primjećuju se, također, fragmenti prelomljenih stećaka.
U izravnoj blizini nema nikakve gradnje.
6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen:
Usljed dugogodišnjega neodržavanja, dekoracije na spomenicima bi mogle biti trajno oštećene.
III- ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
iv. kompozicija
v. vrijednost detalja
G) Izvornost
i. oblik i dizajn
ii. materijal i sadržaj
v. položaj i smještaj u prostoru.
Sastavni dio ove odluke su:
- preslik katastarskoga plana,
- zemljišnoknjižni izvadak,
- plan nekropole, crtež. U: Š. Bešlagić, Naše starine, 1964,
- fotodokumentacija sa terena, travanj 2006. god.
Korištena literatura
Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1909. Dedijer, Jevto, „Hercegovina“ u Srpski etnografski zbornik, knjiga XII, Beograd, 1909.
1964. Bešlagić, Šefik, „Stećci u Bitunjoj“, Naše starine, IX, Sarajevo, 1964, 79-101.
1965. Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965.
1971. Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 142-143.
1978. Dinić, Mihajlo, „Zemlje Hercega Svetoga Save“ u Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978, 178-269.
1982. Vego, Marko, Postanak srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1982, 51-54.
1982. Bešlagić, Šefik, Stećci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982, 49-50,116.
1999. Anđelić, Pavao, Sivrić, Marijan i Anđelić, Tomislav, Srednjovjekovne humske župe, Mostar, 1999.
1999. Humski zbornik, IV, „Stolac u povijesti i kulturi Hrvata“, Zagreb-Stolac, 1999.
2005. Jalimam, Salih i Mičijević, Senad, Stolac od najstarijih vremena, Mostar, 2005.
(1) Ferdo Šišić, Ljetopis popa Dukljanina, SKZ, Beograd-Zagreb, 1928, 327.
(2) Ovakva udubljenja se pojavljuju uvijek na vodoravnoj plohi spomenika. U narodu su poznata pod nazivom "kamenice" i označavaju mjesta na kamenu na kojima se sakuplja voda. Njihova uloga na grobnome kamenu nije jasna (M. Wenzel, 1965,129).
