Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 90/06.

O D L U K U

I.

Povijesni spomenik – Han Mehmed-paše Kukavice u Foči se proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č. broj 1586, k.o. Foča, Općina Foča, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/02).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnoga spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebite tehničke dokumentacije za zaštitu, konzervaciju i restauraciju nacionalnoga spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

Na nacionalnome spomeniku su dopušteni samo istraživački, sanacijski, konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi čija je svrha prezentacija spomenika uz projekt koji je odobrilo ministarstvo nadležno za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite).

Objekt je moguće koristiti u kulturne i edukativne svrhe, za trgovinu i ugostiteljstvo na način koji neće ugroziti spomeničke vrijednosti. 

Zaštitni pojas obuhvaća prostor koji podrazumijeva sve katastarske čestice koje graniče sa zaštićenim područjem nacionalnoga spomenika. U tome prostoru se utvrđuju sljedeće mjere zaštite:

-          dopuštaju se sanacija i adaptacija objekata uz zadržavanje postojećih gabaritnih dimenzija i visina (svi objekti na kojima se vrše sanacija i adaptacija moraju poštivati građevinsku liniju susjednih objekata i u prizemlju i na katovima);

-          dopušta se izgradnja novih objekata uz uvjet da se očuvaju mjerila i kolorit izgrađene strukture: ograničenje broja katova, veličine i gabaritnih dimenzija objekata, oblik, veličina i raspored otvora, kao i uporaba materijala koji su bliski autohtonim i tradicionalno primjenjivanim materijalima (dopuštena je isključivo gradnja objekata maksimalne visine 3,50 m do početka krovišta, odnosno P broja katova, dvostrešni ili četverostrešni krovovi bez krovnih badža, drvene krovne konstrukcije nagiba od 30° sa pokrivačem od ćeramide).

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnome za  prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite i općinskome tijelu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. - V. ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.1-2-275/05-8

23. siječanj 2006. godine

Sarajevo

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2. stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno člancima V. i VI. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira je li za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Medžlis IZ Foča je podnio 19. prosinca 2003. godine zahtjev za proglašenje Ansambla Mehmed-paše Kukavice (džamija, medresa, mejtef, avlija, han, sahat-kula, tekija, dućani i dr.) nacionalnim spomenikom.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra - Han Mehmed-paše Kukavice – nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u: 

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-          zk.  izvadak i podatke o vlasništvu,

-          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru koja je dana u popisu korištenja dokumentacije u okviru ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno  je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Povijesni spomenik – Han Mehmed-paše Kukavice je podigao ovaj vakif u fočanskoj Gornjoj čaršiji, pokraj svoje sahat-kule i džamije. Objekt Hana se nalazi na k.č. broj 1586, k.o. Foča, Općina Foča.

Povijesni podaci

Napučenost užega područja Foče se može pratiti još od pretpovijesnoga razdoblja, a samo gradsko naselje od srednjega vijeka.

Nastanak i razvoj srednjovjekovnoga naselja Hoča (Hotča)(1) su bili uvjetovani smještajem grada na dvije rijeke: Drini i Ćehotini, odnosno njegovom lokacijom na trasi Dubrovačkoga puta koji je povezivao Dubrovnik sa Moravsko-vardarskom kotlinom i središnjim prostorom Balkanskoga poluotoka. Ova trasa srednjovjekovnoga puta je ostala prepoznatljiva u matrici ulične mreže Foče(2) u Prijekoj čaršiji (Redžić, 1983, str. 317-343).

Godine 1465. Osmanlije su zauzeli Foču (Redžić, 1983, str. 325).

Prvih pet godina osvojeni krajevi Hercegove zemlje su bili u sastavu Bosanskoga sandžaka. Hercegovina je izdvojena iz vlasti bosanskoga sandžak-bega i formirana u zaseban sandžakat u veljači 1470. godine od kada njome upravljaju zasebni sandžaci. Prvi hercegovački sandžak-beg je bio Hamza-beg o kojemu se mogu naći podaci već početkom 1470. Na tome položaju se zadržao sve do 1474. godine. Za vrijeme njegove uprave Foča je postala političko i administrativno sjedište Hercegovine. Foča je bila sjedište Hercegovačkoga sandžaka sve do 1572. godine, kada je preneseno u Pljevlje, gdje ostaje sve do 1763. godine (Bejtić, 1956, str. 30-32).

Puni procvat Foča doživljava u razdoblju od druge polovice 15. do konca 16. stoljeća, kada se transformira od kasabe do šehera i važnoga administrativno-upravnoga centra u Hercegovini (Redžić, 1983, str. 322).

Jedan od manjega broja sačuvanih hanova u BiH predstavlja i karavan-saraj u Foči, koji je prije 1758. godine sagradio Mehmed-paša Kukavica, osmanski feudalac, podrijetlom iz sela Popa u Sutjesci. Njegovim sredstvima su sagrađene i obližnja džamija i sahat-kula (Finci, Taubman, 1954, str. 113). Ovaj objekt je uvakufljen 1758. godine.

Sve do konca 1991. godine bio je vlasništvo Općine Foča, a ona ga je ustupila na uporabu ugostiteljskome poduzeću „Vučevo“ iz Foče. Presudom Općinskoga suda u Foči koncem 1991. godine je vraćen Odboru Islamske zajednice Foča u posjed (Muftić, 1997, str. 79-81).

2. Opis dobra

Han ili karavan-saraj je zgrada u kojoj je putnik nalazio prenoćište, smještaj za svoju zapregu i robu, ali je služio i za obavljanje trgovine.

Karavan-saraj Mehmed-paše Kukavice, koji nosi naziv i „Veliki han“,  predstavlja jednokatni objekt (prizemlje i kat) otprilike 6,50 m visine do sljemena i tipičan je primjer skupine hanova bez dvorišta, pravokutne osnove, dimenzija 15,40x3,40 m, jednostavne dispozicije. U prizemlju se nalazio gospodarski dio - jedna velika konjušnica, a sa lijeve i desne strane od ulaza po jedna magaza za robu u kojoj su putnici prodavali ili kupovali. Uz glavni ulaz se nalazilo stepenište koje je vodilo u središnji hol na prvome katu oko kojeg su poredane spavaće sobe. Na užoj strani hola su bili smješteni abdesthana i toaleti.

Središnji hol prvoga  kata nije imao stropa, što se javlja kod gotovo svih hanova, tako da je krovna konstrukcija bila vidljiva. Vidljivost i slobodan pristup krovnoj konstrukciji su omogućavali da se kroz krovne otvore – badže provede dim. Ni prostorije za spavanje – sobe nisu imale stropnu konstrukciju niti dimnjake, tako da se iz sobnih peći dim odvodio u sami hol i preko badža izvan objekta. Kada u sobama nije postojala peć, one su se zagrijavale drvenim ugljenom postavljenim na metalne tacne – mangale, tako da je hol služio i kao mjesto za razgorijevanje ovoga ugljena. Raspored i položaj krovnih badža su omogućavali konstantno osvjetljavanje  prostora, njegovu ventilaciju i odvod dima iz središnjega prostora i soba.

U sobama nije bilo gotovo nikakvoga namještaja. Niski drveni ležajevi i prostirke su predstavljali jedini mobilijar u ovim prostorima. Sve ostale neophodne stvari (dušeci, pokrivači i sl.) prema tadašnjim običajima je nosio svaki putnik pojedinačno (Finci, Taubman, 1954, str. 115).

Godine 1953/54. pod vodstvom Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH je počela restauracija i djelomična adaptacija karavan-saraja. Projekt je predviđao adaptaciju objekta za potrebe hotela. Tijekom izrade projektne dokumentacije je napravljen sljedeći opis objekta: „Prizemlje ovog karavan-saraja je građeno u kamenu, a prvi sprat u bondruk konstrukciji sa ispunom od ćerpiča veličine 15x15x30 cm. Prizemni zidovi koji su debeli od 60 do 75 cm nose cjelokupnu konstrukciju gornje zone. Međuspratna konstrukcija je građena od hrastovih greda, priljubljenih jedna uz drugu, iznad koje se nalazio sloj ilovače, nasip jastučnice i drveni pod. Dio stropa iznad konjušnice je, radi većeg raspona, bio poduhvaćen jakom drvenom podvlakom i poduprt sa četiri drvena stuba. Radi sprječavanja slijeganja i truljenja, ovi stubovi su stajali na kamenim papučama. Sva vrata na karavan-saraju bila su od drveta sa okovom od kovanog željeza, izuzev vrata magaza koja su bila od željeznih ploča. Prozori prizemlja su bili zaštićeni željeznim rešetkama – demirima“ (Finci, Taubman, 1954, str. 115).

Obzirom da nije sačuvan detaljniji opis Hana prije restauracije, jedine dostupne pokazatelje njegovoga prijašnjega izgleda predstavljaju stare fotografije i dvije osnove objekta koje se mogu naći u knjizi dr. Ekrema Hakkija Ayverdija Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000, str. 152.

Uspoređujući te osnove objekta sa projektom restauracije, mogu se vidjeti promjene u strukturi objekta nastale intervencijama 1953/54. godine. Dio intervencija rađenih na objektu je opisan u tekstu objavljenom u "Našim starinama" II 1954. godine autora Jahiela Fincija i Ivana Taubmana Restauracija karavan-saraja Mehmed-paše Kukavice u Foči: „Projektom nisu bili predviđeni veći zahvati na konstrukciji objekta, niti je dispozicija mijenjana u većoj mjeri. Umjesto nekadašnjih ahara u prizemlju formiran je restoran, tzv. aščinica, sa trpezarijom, kuhinjom, šankom i ostavom. Ranije magaze su promijenjene u sanitarne prostorije i ostave za namirnice. Ostale gospodarske prostorije su bile predviđene u niskoj dogradnji od kamena koja bi se naslanjala na lijevi bočni zid objekta hana. Sobe na prvom spratu su zadržane, uglavnom, u istim dimenzijama u kakvim su zatečene i preuređene tako da obezbjeđuju smještaj za 3 do 5 osoba. Jedna od ranijih soba se koristi kao prostor za portira dok se druga pretvara u prostor sanitarija. Instalacije vodovoda i kanalizacije su sprovedene samo kroz debele zidove, tako da dotok tekuće vode u sobama nije bio predviđen. Poseban problem je predstavljalo uvođenje dimnjaka jer je projektom bilo predviđeno postavljanje zemljanih peći u sobama. Kako se ne bi remetio vanjski izgled objekta, dimnjaci su izgrađeni pod sami krov, tako da se dim odvodio vani kroz posebno projektovane badže obezbijeđene od požara. Ulazna vrata u prostorijama su obrađena na isti način kao i originalna – od borovog drveta sa pokovom od kovanog željeza. Prozori na spratu su urađeni sa vertikalno pomičnim krilima, dok su na prozorima na prizemlju ponovno vraćeni demiri. Stropovi u sobama su malterisani, dok je strop u novoj trpezariji u prizemlju urađen kao daščani pokov. Svi podovi na spratu su rađeni od hrastovih dasaka, dok je pod u restoranu urađen kao obloga 'tuglom' (vrsta opeke)“ (Finci, Taubman, 1954, str. 118).

Usporedbom osnova objekta prije i nakon restauracije mogu se vidjeti i dodatne izmjene koje se sastoje od sljedećega:

1. U prizemlju objekta su izvršene izmjene:

-          umjesto ranijega jednokrakoga stepeništa koje je vodilo na kat hana predviđeno je dvokrako (na lakat);

-          nekada jedinstveni središnji prostor konjušnice je podijeljen na četiri nova: središnji prostor trpezarije, kuhinju sa šankom i servisnu prostoriju;

-          ulazna partija hana je dodatkom vjetrobranskoga prostora podijeljena na dva dijela;

-          pristup - vrata koja su ranije iz ulaznoga otvorenoga dijela vodila u bočne magaze su zazidana; također su zazidana i dvoja vrata koja su omogućavala izravan ulaz sa ulice u bočne magaze (promjena na glavnoj ulaznoj fasadi objekta u zoni prizemlja);

-          prostor bočnih magaza je pretvoren u sanitarne i servisne prostorije tako što su one pregrađene i probijena vrata na bočnim zidovima prema središnjem unutarnjem prostoru hana;

-          na bočnoj jugozapadnoj fasadi objekta su probijena dvoja vrata kako bi se omogućio prolaz u servisne prostore, na ovoj fasadi promijenjen je broj prozorskih otvora (od prethodna dva napravljena su tri);

-          na desnoj bočnoj sjeveroistočnoj fasadi hana također je uočljivo probijanje novih prozorskih otvora (umjesto postojeća dva napravljeno je pet otvora);

-          novim projektom je bila predviđena izgradnja dodatnih servisnih prostora u vidu dvorišta zatvorenoga sa šest prostorija i posebnim bočnim ulazom koji bi se naslanjao na sjeverozapadnu fasadu hana u zoni prizemlja.

2. Intervencije na strukturi i dispoziciji prostora na katu objekta su:

-          promjena dimenzija pet prostorija od postojećih sedam koja je podrazumijevala rušenje starih i izgradnju novih pregradnih zidova, tako da je dobiven prostor za šest spavaćih soba, smanjen je središnji hol, dodana je prostorija za portira, ostava i sanitarije;

-          rezultat izmjena u dispoziciji objekta su bile i izmjene u tretmanu fasada,  tj. otvora. Tako je na zadnjoj sjeverozapadnoj fasadi objekta postojećih deset prozora nakon intervencija zamijenjeno sa pet. Na bočnoj jugozapadnoj fasadi na postojeća tri prozora dodan je jedan. Na suprotnoj bočnoj sjeveroistočnoj fasadi na postojećih pet otvora dodan je jedan. Glavna ulazna fasada objekta prema ulici u zoni kata je zadržala svoj izgled sa devet prozorskih otvora.

Kao što je vidljivo iz usporedbe, prigodom restauracije došlo je do znatnih promjena u strukturi posebice fasada i enterijerskoj organizaciji prostora hana. Analizom trenutačnoga stanja enterijera objekta može se vidjeti (barem u zoni prizemlja, jer prostor kata nije bio dostupan) da su promjene nastale prema predloženim rješenjima u Projektu restauracije iz 50. godina 20. stoljeća. Prijegledom fasada objekta je vidljivo da su intervencije i na ovim elementima urađene prema prijedlozima iz Projekta restauracije. Obzirom da nisu dostupni pisani tragovi o promjenama u materijalizaciji elemenata enterijera registriranim prigodom analize trenutačnoga stanja, nije moguće utvrditi jesu li nastale prigodom intervencija 50. godina ili naknadnim radovima nastalim 90. godina adaptacijom prizemlja za potrebe disko-kluba (materijalizacija i boja podova i zidova središnjega prizemnoga prostora, kao i enterijerska oprema zatečena na lokaciji).

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine urbana cjelina Foče (čaršija, 3 džamije, han, sahat-kula, dva nadgrobna spomenika uz džamiju, turbe) je evidentirana kao spomenik I kategorije.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine Kukavičin han i dio medrese Mehmed-paše Kukavice u Foči su evidentirani kao spomenici III kategorije.

Na temelju zakonske odredbe, a Rješenjem Zemaljskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu broj 1315/50 iz 1950. godine, Kukavičin karavan-saraj u Foči se stavlja pod zaštitu države.

Na temelju zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu broj 02-728-3 iz 1962. godine, Kukavičin karavan-saraj, ugostiteljski objekt osmanske arhitekture u Foči, vlasništvo IVZ, upisan je u registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 199.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

• godine 1953/54. su vršeni radovi restauracije i adaptacije na karavan-saraju Mehmed-paše Kukavice. Ovaj objekt iz 18. stoljeća je bio dotrajao tako da su projektanti bili prisiljeni skinuti kompletnu konstrukciju krova i kata, te je ponovno postaviti uz uporabu armiranoga betona u pojedinim dijelovima u unutarnjosti objekta ("Naše starine" II, 1954, str. 268);
• godine 1978. je urađen Program revitalizacije Prijeke čaršije koji je podrazumijevao snimanje postojećega stanja i povijesna istraživanja o objektima u okviru ove cjeline (Grupa autora, 1983, str. 8).

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, u studenome 2005. godine, utvrđeno je sljedeće:

• Primjetna je degradacija svih elemenata strukture i u eksterijeru i u enterijeru usljed djelovanja vremena, atmosferilija i nebrige;
• Na vanjskoj fasadi, kao i unutarnjosti objekta su vidljivi tragovi vlage u zidovima koji su doveli do oštećenja maltera u pojedinim zonama;
• Primjetna su veća oštećenja u krovnoj konstrukciji sa vanjske strane objekta nastala kao rezultat izloženosti pojedinih drvenih dijelova krovne konstrukcije konstantnom djelovanju atmosferilija;
• Usljed nebrige, došlo je do probijanja krovnoga pokrivača na pojedinim mjestima, tako da su uočljiva i oštećenja međukatne, podne i stropne konstrukcije na katu i u prizemlju (vidljiva su velika oštećenja drvene konstrukcije i obloge usljed konstantne izloženosti vlazi);
• Usljed nebrige i nekorištenja prostora, svi prozori i u prizemlju i na katu objekta su skinuti;
• Svi stakleni dijelovi prozora i vrata i na katu i u prizemlju nedostaju;
• Usljed nebrige i nekorištenja prostora, na svim drvenim dijelovima unutarnje i vanjske stolarije su primjetna mehanička i oštećenja usljed konstantne izloženosti vlazi;
• Obzirom da je prigodom posljednjih intervencija na objektu nastalih koncem devedesetih godina 20. stoljeća, kada je prostor hana u prizemlju adaptiran za potrebe disko-kluba, stepenište koje je vodilo na kat objekta uklonjeno, nije bilo moguće pristupiti gornjoj zoni objekta. Jedino se kroz određene dijelove otvora nastalih u međukatnoj konstrukciji moglo primijetiti da su oštećenja, usljed nebrige i konstantne izloženosti vlazi, vidljiva i na stropnoj konstrukciji kata i krovnoj konstrukciji objekta;
• Obzirom da se nisu mogli naći dokumenti o posljednjoj adaptaciji prostora, a na temelju djelomičnih pisanih tragova o restauraciji i adaptaciji hana vršenim 50. godina 20. stoljeća, može se pretpostaviti da su tada i nastale izmjene u odnosu na izgled objekta prije bilo kakvih intervencija: umjesto četiri drvena stupa u središnjem prostoru prizemlja, koja se spominju prije restauracije 50. godina, u enterijeru su sada vidljivi armiranobetonski stupovi prebojeni u crnu boju; nosive drvene grede međukatne konstrukcije su obložene drvenim oblogom od crno obojene daske; na isti način je tretiran i pokov stropne konstrukcije u vidu crno obojenih dužica, postavljenih pod kutom od 45°; Umjesto spomenutoga popločavanja središnjega prostora „tuglom“, u objektu se trenutačno mogu naći keramičke i teraco pločice različitih veličina kojima je popločan središnji prostor prizemlja, kao i susjedne prostorije (šank, toaleti, garderobe);
• Usljed prodora vlage u zidovima i neodržavanja, došlo je do pucanja zidne konstrukcije u pojedinim zonama, tako da su vidljive i horizontalne i vertikalne pukotine u malteru, posebice su izražene na zadnjoj sjeverozapadnoj i bočnoj  sjeveroistočnoj strani objekta.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Proporcije,

ii.         Kompozicija.

D)         Čitljivost

iv.         Svjedočanstvo o određenome tipu, stilu ili regionalnome maniru,

v.          Svjedočanstvo o tipičnome načinu života u određenome razdoblju.

E)         Simbolička vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost,

v.        Značaj za identitet skupine ljudi.

F)         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.         Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.

G)        Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

iv.         Položaj i smještaj u prostoru.

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenoga tipa ili stila.

Sastavni dio ove odluke su:

o        preslik katastarskoga plana,

o        zk. izvadak,  posjedovni list,

o        fotodokumentacija,

o        grafički dodaci.

Korištena literatura

1954.    Finci, Jahiel, Taubman, Ivan, Restauracija karavan-saraja Mehmed-paše Kukavice u Foči, "Naše starine" II, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1954.

1956.    Bejtić, Alija, Povijest i umjetnost Foče na Drini, "Naše starine" III, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1956.

1956-1957. Bejtić, Alija, Bosanski namjesnik Mehmed paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni (1752-1756. i 1757-1760), Prilozi za orijentalnu filologiju broj VI-VII, Sarajevo, 1956-1957.

1957.    Bejtić, Alija, Povijest i umjetnost Foče na Drini, "Naše starine" IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.

1962.    "Naše starine" VIII, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1962.

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države, IP «Veselin Masleša», Sarajevo, 1978.

1983.    Redžić, Husref, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka "Kulturno naslijeđe",  Sarajevo,  1983.

1983.    Grupa autora (akademik prof. Husref Redžić, docent mr. Nedžad Kurto, Ferid Isanović): Program revitalizacije i regeneracije istorijskog područja grada Foče,  Urbanističko-arhitektonsko rješenje zone Prijeke čaršije, Skupština opštine Foča, Foča, 1983.

1991.    Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela III, Banje u Bosni i Hercegovini, IP "Veselin Masleša", Sarajevo, 1991.

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

1997.    Muftić, Faruk, Foča: 1470-1996, Sarajevo, 1997.

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo Publishing,  Sarajevo, 1998.

2000.    Ayverdi, dr. Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.

(1) Hoča kao trgovište (mercatum) se prvi put spominje 1366. godine (Kovačević-Kojić, 1978, str. 42).  Obzirom da se u ovome dokumentu spominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova povijest seže u mnogo dalju prošlost.

(2) U defteru iz 1519. je prvi put srednjovjekovni naziv Hoče zamijenjen imenom Foča (Redžić, 1983, str. 324).