Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 12/06.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 8. do 14. studenog 2005. godine, donijelo je

O D L U K U

I.

Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Gvozno kod Kalinovika proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 1403 (novi premjer), što odgovara k.č. 90 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 250, k.o. Župa, općina Kalinovik, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Nacionalni spomenik čini nekropola sa 87 stećaka.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Republike Srpske”, broj 9/02).

II.

            Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.         

            Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće mjere zaštite, koje se primjenjuju na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:

-     dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva Republike Srpske, nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.

            Utvrđuje se zaštitni pojas  širine 400 m od granica u kojima se nalazi nacionalni spomenik. Zaštitnim pojasom je obuhvaćeno potencijalno arheološko nalazište Gradac, te stoga nije dopušteno izvođenje radova koji bi na bilo koji način doveli do njegovog oštećenja ili utjecali na izmjenu područja. U toj zoni utvrđuje se sljedeće:

-     nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite.

-     u zaštitnoj zoni i u zaštitnom pojasu nije dopušteno odlaganje otpada.

            Vlada Republike Srpske dužna je posebno osigurati provedbu  sljedećih mjera:

-     istraživanje uzroka oštećenja i ispitivanje mogućnosti sanacije stećaka;

-     čišćenje stećaka;

-     suzbijanje biljnih organizama na stećcima;

-     sanaciju napuklih i prelomljenih spomenika;

-     osiguranje pristupa području uređenjem prilaznog puta i staza do svih  dijelova  područja;

-     izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV.

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

            Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

            Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu , nadležnoj službi zaštite  i  općinskim organima uprave, nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. -V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

            Prema članku V., stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH». 

            Ovu odluku Povjerenstvo je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.1-02-228/05-5

9. studenog 2005. godine

Sarajevo

         Predsjedatelj Povjerenstva

                                                                                            Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2., stavka 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Goran Kalinić iz Banje Luke, arheolog, stručni suradnik za arheologiju u Republickom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog naslijeđa Republike Srpske , poslao je dana 9. studenog 2005. godine prijedlog/peticiju za proglašenje povijesnog područja - Nekropola sa stećcima Gvozno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V., stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

             Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

Kalinovički kraj je prostrano i krševito planinsko područje, ispresijecano brdima, uvalama i manjim vodenim tokovima. 

Gvozno je malo kraško polje na Treskavici, udaljeno od Kalinovika oko 11 km prema sjeverozapadu. Polje je na jugu i istoku okruženo krševitim brežuljcima, a sa zapada i sjevera se najprije postepeno, a zatim naglo uzdižu šumoviti dijelovi planine. U blizini polja je nekoliko vrela od kojih nastaju potoci, natapaju polje i zatim poniru.

U južnom dijelu polja, u podnožju brda Gradac, na blago uzdignutom terenu, smještena je nekropola sa stećcima. Od kote 1396 (Gradac) udaljena je oko 300 m zračne linije.

Oko 500 m sjeverozapadno od nekropole, sa desne strane puta, Š. Bešlagić je naišao na zarasle ostatke građevine sa polukružnim zidnim izbočenjem koje podsjeća na apsidu crkve.

Povijesni podaci

Planina Treskavica je granični pojas između šumom obraslog dijela Bosne i krševite Hercegovine, odnosno između Bosne i Huma. Jugozapadni dio planine od davnina su posjećivali stočari iz stolačkih i ljubinjskih sela, poznati i danas kao Humnjaci. U Gvoznu, kao relativno niskoj depresiji, osim stočarstva je u dobroj mjeri bila zastupljena i planinska zemljoradnja.

Iako je ovaj kraj nedovoljno arheološki ispitan,  sa sigurnošću se može reći da je naseljavan još u prapovijesno doba. Gradac u Gvoznu je prapovijesna gradina na kojoj je metodom rekognosciranja 1953. godine pronađen arheološki materijal iz bronzanog i željeznog doba. Na nekoliko mjesta su pronađeni lokaliteti iz antičkog perioda. (Đ. Basler, 1956., 250)

Srednjovjekovna župa Zagorje, kojoj je pripadalo i Gvozno polje, obuhvatala je područje između gornjeg toka Neretve i Drine.  Župa se prvi put spominje oko 1322. godine u povelji bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, kojom  knezu Vukoslavu daruje župe Banicu i Vrbanju. Iz spomenute povelje vidi se da je Zagorje predstavljao župan Poznanj Purčić.

U poveljama aragonsko-napuljskog kralja Alfonza V. iz 1444. i 1445. godine  spominju se Veletin i Obalj kao utvrđeni gradovi u Zagorju. Pored ovih u kalinovičkom kraju postoje ostaci još dvaju srednjovjekovnih gradova. Jedan je kod naselja Ljusići, a drugi kod sela Bojići. (Š. Bešlagić, 1962., 8)

            O naseljenosti ovog kraja u srednjem vijeku govore brojne nekropole sa stećcima. Među njima je veliki broj ukrašenih stećaka, a nekoliko ih ima originalne motive i natpise. Stećci iz okolice Kalinovika se mogu okvirno datirati u 14. i 15. stoljeće.

2. Opis dobra

Nekropola sa stećcima zauzima površinu od 46 x 23 m. Sastoji se od ukupno 87 stećaka, od čega 4 sljemenjaka,  54 sanduka, 27 ploča i 2 spomenika u obliku križa. Evidentirano je 14 ukrašenih stećaka. Orijentacija je u smjeru zapad - istok, a manji broj stećaka leži u smjeru sjeverozapad - jugoistok.

Stećci br. 1 i 2 su sanduci, utonuli i bez ukrasa.

Stećak br. 3 (167 x 60x 10 cm) je ploča, utonula, bogato ukrašena. Na gornjoj plohi je prikazan štit približno pravokutnog oblika. Ispod štita se vide dijelovi dugog i pravog mača, njegova drška sa gornje i vrh sa donje strane štita. Na štitu je prikazana neka fantastična životinja sa razgranatim repom, koja ovdje ima heraldički karakter. Pored štita i mača je prikazana figura muškarca približno iste visine kao štit, sa jednom rukom na boku i drugom na maču i štitu. Noge su blago povijene, kao u pokretu. Na sebi ima kratku haljinu ili košulju koja se prema dnu širi. Ispod ovoga prikaza, plastično je izveden križ-rozeta. Sastoji se od četiri sastavljena kružna vijenca u čijim se poljima nalaze još po dva koncentrična vijenca.

Stećak br. 4 je ploča, utonula i bez ukrasa.

Stećak br. 5 (172 x 81 x 40 cm) je sanduk, dobro obrađen. Nagnut je na jugozapadnu stranu. Nema ukrasa.

Stećak br. 6 (152 x 82 x 118 cm) je visoki sanduk sa postoljem. Malo je nagnut na sjeveroistočnu bočnu stranu. Ukrašen je na sve četiri uspravne strane.

            Na sjeverozapadnoj čeonoj strani, odmah ispod vodoravne ivice, plastično je prikazana bordura u vidu cik-cak linije. U poljima bordure, prema gore, raspoređene su uspravne linije koje se završavaju gore okrenutim polukružnim linijama. U ostalim poljima su uspravne linije koje sa strana imaju lučne dodatke, a na krajevima prelaze u spirale.  Na suprotnoj čeonoj strani, pri vrhu, je friz od plastične cik-cak linije, a u sredini plohe je plastično prikazan stiliziran biljni ornament koji se sastoji od uspravne stabljike i dva para simetričnih spiralno povijenih listova. Na jugozapadnoj bočnoj strani je plastično prikazan jelen sa razgranatim rogovima i uzdignutom glavom. Na kraju rogova stoji ptica. Iza jelena se razaznaje još neka životinja dugog vrata. Na suprotnoj bočnoj strani naziru se spirale, a ispod njih pravokutni štit.

Stećak br. 7 (182 x 79 x 80 cm) je visoki sanduk, bez ukrasa.

Stećak br. 8 (168 x 75 x 50 cm) je visoki sanduk, sa postoljem. Ukrašena je gornja ploha. Na njoj je prikazana figura muškarca. Glava je predstavljena kao kružni tordirani vijenac, vrat kao kratka crta, haljina je u pasu  uska, a prema dnu se širi. Desna ruka je savijena na boku, a u lijevoj je mač. U drugom dijelu plohe je prikazan stiliziran križ čiji su krakovi iste dužine i završavaju se kružnim vijencima. Krakovi su izvedeni sa po tri, a vijenci sa dvije urezane linije, tako da motiv djeluje plastično.

Stećak br. 9 (160 x 72 x 64 cm) je sljemenjak sa postoljem, koje izlazi sa svih strana po dvadesetak centimetara. Ukrašen je na svim uspravnim stranama. Na jugoistočnoj čeonoj strani plastično je prikazan pas, velike pognute glave i otvorenih usta. Rep je podignut i zavrnut. Na suprotnoj čeonoj strani slabo se razaznaje jedna ljudska figura. Jugozapadna bočna strana je ukrašena sa tri životinjske i dvije ljudske figure. Dva konja su okrenuta jedan prema drugom, a između njih je jedna žena. U drugom dijelu je prikazano ždrijebe i ispred figura muškarca. Predstava je izvedena plitko plastično i zbog istrošenosti se teško razaznaje. Na suprotnoj bočnoj strani su plastično prikazane tri ženske figure sa uzdignutim rukama, u dugim širokim haljinama. Sve žene su podigle obje ruke, a dugački prsti im stoje u visini glava.

Stećak br. 10 (105 x 54 x 33 cm) je mali sanduk sa postoljem. Vjerojatno pripada dječijem grobu. Nagnut je na jugoistočnu stranu i utonuo u zemlju. Ukrašen je sa svih strana. Na gornjoj plohi, tehnikom urezivanja, prikazan je pravokutni štit sa mačem ispod njega. Na štitu su tri kružna vijenca. U donjoj polovici plohe, ispod vrha mača, urezan je polumjesec, a  ispod njega lijevo i desno po jedan križ – svastika.  Do polumjeseca na lijevoj strani su tri polukružna vijenca, slično kao na štitu. Na drugoj strani je neki nejasan motiv, linija i krug sa nekim šiljastim završetkom. Na sjevernoj bočnoj strani prikazane su dvije ljudske figure u pokretu, jedan kružni vijenac i neki vodoravno postavljeni predmet.  Na južnoj bočnoj strani urezani su konj sa konjanikom i tri figure koje se drže rukama, kao u kolu. Na zapadnoj čeonoj strani je urezan križ čiji se poprečni krakovi i gornji uspravni krak završavaju krugovima. Desno od križa je prikazan kružni vijenac. Suprotna čeona strana je ukrašena motivom u vidu uspravne stabljike koja se pri vrhu račva i od čije sredine prema gore idu dvije spiralne linije. 

Stećak br. 11 je ploča, utonula i bez ukrasa.

Stećci br. 12 i 13 su sanduci, oštećeni, utonuli i bez ukrasa.

Stećak br. 14 ( 174 x 81x 56 cm) je visoki sanduk, utonuo u zemlju. Ukrašena je gornja i dvije bočne strane. Na gornjoj plohi je plitko plastično prikazan štit i ispod njega dugi mač. Ispod same krsnice mač pridržava ruka koja je savijena u laktu i prikazana do ramena. Na sjevernoj bočnoj strani su plastično izvedena dva konja sa konjanicima i ispred njih jedan jelen. Prvi konjanik je raširio obje ruke, istaknute nesrazmjerno velikim šakama i prstima. Drugi konjanik je jednu ruku ispružio, a drugu savio na bok. Na južnoj strani su plastično prikazane tri ljudske figure u kolu, dva muškarca sa strana i jedna žena u dugoj haljini, u sredini. Ruke su im uzdignute do visine glava.

Stećak br. 15 ( 160 x 63x 55 cm) je visoki sanduk, dobro klesan, malo utonuo. Ukrašen je na gornjoj i tri uspravne strane. Na gornjoj plohi plastično je prikazana krilata fantastična životinja. Tijelo te životinje je zmijoliko povijeno. Oko sredine trup je deblji, a zatim prelazi u dugačak i račvast rep. Ralje su širom otvorene i pokušava  progutati ženu. Životinja dosta podsjeća na zmaja. (Š. Bešlagić, 1962., 39) Na zapadnoj čeonoj strani je je plastično prikazan križ-rozeta, sličan motivu na stećku br. 3, samo bez kružnih vijenaca. Na sjevernoj bočnoj strani je plastično prikazano kolo. U sredini su tri žene, a sa strana po jedan muškarac. Svi se drže za ruke koje su uzdigli do visine ramena. Muškarci imaju šiljaste kape. Kolovođa u slobodnoj ruci drži uzdignut mač u skoro vodoravnom položaju. Muškarac na kraju kola slobodnu ruku drži na boku. Ženske haljine se šire prema dnu, a ispod se vide noge čija su stopala okrenuta na obje strane.  Na suprotnoj bočnoj strani je prikazana životinja u trku, koja najviše podsjeća na konja i jahač sa raširenim rukama. U pozadini je žena koja u jednoj ruci drži pticu, a drugom nešto dodaje lovcu.

Stećak br. 16 je utonula ploča bez ukrasa.

Stećak br. 17 je visoki sanduk, a stećak br. 18 je ploča bez ukrasa.

Stećci br. 19 i 20 su dobro klesani, utonuli sanduci, bez ukrasa.

Stećak br. 21 (210 x 100 x 40 cm) je sanduk, dosta oštećen i utonuo u zemlju. Na vodoravnoj strani ima plastičan križ kod kojeg je donji uspravni krak nešto duži od ostalih, a gornji se završava polukružno.

Stećci br. 22, 24, 25, 26, 27 i 28 su sanduci, kvalitetne obrade, bez ukrasa.

Stećak br. 23 je utonula ploča, bez ukrasa.

Stećci br. 29 i 30 su dva utonula sljemenjaka. Nije poznato da li imaju ukrase, jer je  veći dio spomenika u zemlji.

Stećak br. 31  je sanduk, nagnut, okrnjen i utonuo u zemlju. Nema ukrase. Stećak br. 32 (180 x 78 x 90 cm) je visoki sanduk, oštećen i prevaljen, bez ukrasa.

Stećci br. 33 i 34 su sanduci, bez ukrasa. Stećci br. 35 i 36 su ploče, bez ukrasa.

Stećak br. 37 (156 x 74 x 55 cm) je visoki sanduk, malo oštećen i nagnut. Na južnoj bočnoj strani ovaj spomenik ima plastično prikazanu scenu koja se sastoji od konja i konjanika, jedne žene koja pridržava glavu konja i druge žene koja stoji u pozadini. Konjanik drži neki predmet, ali se ne razaznaje kakav. Prva žena drugom rukom dodiruje dugu vrpcu koja oblikom podsjeća na zmaja. Druga žena na glavi ima kružni vijenac. (Š. Bešlagić, 1962., 42)

Stećak br. 38 je utonula i ispucala ploča, bez ukrasa.

Stećci br. 39 i 40 su preostali fragmenti nekadašnjih stećaka.

Stećak br. 41  je sljemenjak, nagnut, oštećen, bez ukrasa. Stoji u kamenoj ogradi koja se pruža pored nekropole.

Stećak br. 42 (163 x 67 x 54 cm) je visoki sanduk, ukrašen na gornjoj i dvjema uspravnim stranama. Na gornjoj plohi je plastično prikazana ruka koja drži mač. Ruka je savijena u laktu. Na njoj se vide gusti uzdužni urezi koji podsjećaju na oklop. Prsti su vrlo dugi. Mač je također dug, sa velikom krsnicom i drškom koja se okruglo završava. Iznad mača je plastično prikazan polumjesec, uokviren sa gornje i donje strane sa dva reda po četiri jabučice. Na sjevernoj bočnoj strani plastično je prikazana scena iz lova. Raspoznaje se konj sa konjanikom u pokretu, ispred toga dvije životinje koje podsjećaju na divokoze, a zatim figura muškarca sa mačem okrenutim prema bližoj životinji. Ispod ove scene prikazane su još tri životinje, od kojih je srednja okrenuta u suprotnom smjeru od ostalih. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani plastično je prikazano muško kolo. Tri muškarca na glavama nose kape sa šiljastim dodacima. Noge su savijene u koljenima, pa izgleda da je kolo u pokretu. Kolovođa je visoko uzdigao slobodnu ruku. Scena je vrlo dinamična.

Stećak br. 43  je sanduk bez osobitosti, uzidan u kamenu ogradu.

Stećci br. 44, 45, 46, i 47 su ploče, utonule bez ukrasa.

Stećak br. 48  je ploča, dosta utonula i ispucala. Na gornjoj plohi ima plastičan križ. Donji krak križa je nešto duži od ostalih i blago se proširuje pri samom kraju.

Stećak br. 49 je utonula i oštećena ploča bez ukrasa.

Stećci br. 50, 51, 52 i 54 su sanduci, dosta oštećeni, bez ukrasa.

Stećak br. 53 je ploča koja samo djelomično viri iz zemlje, bez ukrasa.

Stećak br. 55 je utonula i oštećena ploča.

Stećak br. 56 je dosta velika ploča, dimenzija 190 x 158 cm, također je utonula i oštećena.

Stećak br. 57 je oštećen sanduk, a stećci br. 58 i 59 su dvije ploče koje se zbog utonulosti vrlo malo vide.

Stećak br. 60 je visoki sanduk, bez ukrasa.

Stećci br. 61, 62 i 63 su utonule ploče.

Stećak br. 64 je dobro klesan, ali djelomično utonuo sanduk.

Stećak br. 65 je utonula ploča.

Stećak br. 66 je sanduk, dobro klesan, oštećen i nagnut na sjevernu bočnu stranu.

Stećak br. 67 je sanduk, dobro obrađen, ispucao i nagnut na bočnu stranu. Na vodoravnoj strani ovaj spomenik ima motiv stabla sa dva para simetričnih, gore savijenih grana. Pri vrhu stablo ima dva simetrična izdanka.

Stećak br. 68 je oštećen sanduk.

Stećci br. 69 i 70 su komadi ploča.

Stećci br. 71, 72, 73 i 74  su dobro klesani sanduci, dosta oštećeni, nagnuti i djelomično utonuli, bez ukrasa.

Stećak br. 75 je sanduk, dobro obrađen, ukrašen na gornjoj plohi. Plastično je prikazana rozeta sa sedam listova.

Stećci br. 76 i 77 su utonuli sanduci, bez ukrasa.

Stećak br. 78 (195 x 92 x 55 cm) je veći sanduk, dobro obrađen.

Stećci br. 79, 80, 81 i 82  su sanduci, bez ukrasa.

Stećak br. 83 je utonula ploča.

Stećak br. 84 (155 x 80 x 55 cm) je veći sanduk sa postoljem, monolitan, ukrašen na svim uspravnim stranama. Na jugozapadnoj bočnoj strani plastično je prikazan konj, na konju ptica. Ispred konja je figura muškarca, a iza konja figura žene. Obje figure drže ruke na bokovima. Na suprotnoj bočnoj strani plastično je prikazan pas velike i uzdignute glave i dugog repa. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani prikazan je pas sa ovećom nezgrapnom glavom, otvorenih usta, isplaženog jezika i sa repom koji je savijen i uzdignut. Na jugoistočnoj čeonoj strani, usljed istrošenosti kamena, motiv nije sasvim jasan, ali se razaznaje plastično prikazan konj u trku.

Stećak br. 85 je veći sanduk sa postoljem, monolit, izvađen iz kamenoloma, ali nezavršen. Od zapadnog kraja nekropole je udaljen 15 m.

Stećci br. 86 i 87 su spomenici u obliku križa. Stećak br. 86 je visok 180 cm. Širok je 42 cm, ukupno, sa krakovima je 75 cm, a debeo 25 cm. Nalazi se na sjeverozapadnom kraju nekropole. Stećak br. 87 je visok 200 cm, širok 55 cm, a sa vodoravnim kracima 87 cm i debeo 25 cm. Nalazi se na krajnjem južnom dijelu nekropole, 8 m udaljen od stećka br. 1. Oba križa su stajala uz kamenjem i pločama oivičene grobove, na njihovom sjeverozapadnom rubu. Pravilno i lijepo su klesani. Nemaju ukrase. Križevi su polomljeni, prevaljeni i utonuli u zemlju.

Između grobova sa stećcima su vidljivi ponegdje i grobovi koji su samo oivičeni kamenjem na površini. Jedan takav grob, koji se nalazio na sredini nekropole, je pretražen. Na dubini od 80 cm pronađen je kameni poklopac od vodoravno položenih neobrađenih ploča, koje su stajale nad grobnom rakom (175 x 60 cm). Raka je bila uokvirena uspravnim kamenim pločama. Uzglavna i ploča kod nogu su bile iz jednog komada kamena, a bedrenice su se sastojale iz jedne do dvije ploče. U unutrašnjosti rake je bilo nešto rastresite crne zemlje. Ljudski skelet je ležao na 100 cm dubine. Dužina skeleta od ramena do pete iznosi 130 cm, a širina u ramenima 31 cm. Glava je na sjeverozapadnoj, a noge na jugoistočnoj strani. Ruke su ispružene, a šake postavljene djelomično ispod karlice. Pokojnik je bio muškarac, oko 35 godina star. (Š. Bešlagić, 1962., 103)

Kamenolom za stećke Nekropole Gvozno bio je udaljen nekoliko desetina metara jugozapadno od nekropole, u podnožju brda Gradac.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na temelju zakonske odredbe, a Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH broj: 912/51 od 24. listopada1951. godine u Sarajevu, lokalitet Nekropola sa stećcima Gvozno stavljen je pod zaštitu države.

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na temelju gore navedene peticije.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine, uvršten je kao spomenik III. kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

             Od 1954. do 1956. godine, Š. Bešlagić je, u okviru programa Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Bosne i Hercegovine, izvršio evidentiranje i obradu nekropola sa stećcima u okolici Kalinovika. Suradnici su mu bili: Đuro Basler, arheolog-konzervator, Pavao Anđelić, viši kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Mehmed Mujezinović, orijentalista-epigraf i Ranko Rosić, fotograf.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, listopada 2005. godine, ustanovljeno je da u blizini nekropole nema nikakve gradnje.

Znatan broj stećaka je oštećen usljed dugotrajnog djelovanja atmosferilija. Stećci su veoma ugroženi prisustvom biljnih organizama, lišaja i mahovina. Veliki je broj utonulih stećaka, zbog čega se ne mogu u cjelosti sagledati. Da bi se odredio konačan broj ukrašenih stećaka, neophodno je poduzeti radove na raščišćavanju nekropole, koji se prije svega odnose na uklanjanje mahovine, a zatim i istraživačke radove koji bi pružili konačne podatke o zastupljenosti i raznovrsnosti dekorativnih motiva.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen

            Zbog dugogodišnjeg neodržavanja, moglo bi doći do trajnog oštećenja dekoracije na spomenicima.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Povijesna vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

iv. Kompozicija

v. Vrijednost detalja       

G) Izvornost

i. Oblik i dizajn

ii. Materijal i sadržaj

v. Položaj i smještaj u prostoru

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     zemljišnoknjižni izvadak,

-     plan nekropole , crtež Đ. Baslera u: Š. Bešlagić, Kalinovik, 1962.,

-     fotodokumentacija sa terena, listopad 2005. godine:

1.       brdo Gradac,

2.       pogled na nekropolu,

3.       ukrašeni stećci (od br. 3 do br. 87 ),

4.       detalji oštećenja.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1934.    Milojević, Ž. Borivoje, Treskavica, Glacijalni reljef, Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI (sveska za prirodne nauke), Sarajevo, 1934., 65 - 72

1956.    Basler, Đuro, Kalinovik i okolica, Glasnik Zemaljskog muzeja XI, Sarajevo, 1956., 247-252

1964.    Ćirković, Sima, Istorija srednjovekovne bosanske države, Beograd, 1964.

1965.    Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971., 142-143

1978.    Dinić, Mihajlo, Zemlje Hercega Svetoga Save, u: Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978., 178-269

1982.    Vego, Marko, Postanak srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1982., 51-54

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982., 49-50,116

1998.    Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 1998.