Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 12/06.

O D L U K U

I

Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Ponor, općina Jablanica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 21 stećkom.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 661, upisan u z.k. uložak broj 37, k.o. Risovac, općina Jablanica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće mjere zaštite koje se primjenjuju na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:

-     dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-     nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite.

            Utvrđuje se zaštitni pojas  širine 600 m od granica u kojima se nalazi nacionalni spomenik. U tom pojasu primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-     nije dopuštena eksploatacija kamena, lociranje potencijalnih zagađivača okoliša utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;

-     u zaštitnoj zoni i u zaštitnom pojasu nije dopušteno odlaganje otpada.

            Vlada Federacije je dužna posebno osigurati provođenje  sljedećih mjera:

-     čišćenje stećaka od lišaja i mahovine;

-     sanaciju napuklih stećaka;

-     izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski aktii koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom  ministarstvu, nadležnoj službi zaštite  i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.1-02-245/05-3

9. novembra 2005.godine

Sarajevo

           Predsjedavajući Komisije

                                                                                              Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Stručni kolegij Arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu poslao je dana 24. oktobra 2005. godine prijedlog/peticiju za proglašenje historijskog područja - Nekropola sa stećcima Ponor nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru. 

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Park prirode Blidinje je planinsko područje u sjeverozapadnom dijelu Hercegovine. Osnovan je 1995. godine s ciljem sistematskog očuvanja i unapređenja njegovih prirodnih i kulturnih vrijednosti i posebnosti.

Danas bogati sadržaj flore parka ispunjava velika raznolikost bilja, od mediteranskih do visokoplaninskih, među kojima je veliki broj endema, od gljiva do ljepotice parka – munike, koja u Masnoj Luci i okolini ima najveće stanište u Evropi. Među brojnim životinjama parka, posebnost predstavljaju mrki medvjed i divokoza. Sudar krških i ledničkih struktura daje posebnu draž i dramatičnost prostoru.

Od kada su ljudi nastanjivali ove krajeve, ne zna se pouzdano. Ono što je sada prolazniku vidljivo jesu: prahistorijske gomile, rimski putevi, ostaci srednjovjekovnih crkava i veći broj nekropola  stećaka,  planinske kuće sa sačuvanim elementima autohtonog graditeljstva, kao i veliki broj karakterističnih kamenih međa.

Nekropole sa stećcima su bogate ornamentima, simbolikom i figuralnim prikazima. Prikazani motivi ukazuju na vezu ovog područja sa Hercegovinom, ali i Kupresom i zapadnom Bosnom. Znatan dio ukrasa i drugih prikaza čine Blidinje zasebnom cjelinom. Najveći broj stećaka je ukrašen rozetama, polumjesecima, križevima i raznim bordurama. Figuralni prikazi su različitog sadržaja, od čega je najviše scena iz lova, turnira, kola. Izgled i položaj u netaknutom prirodnom ambijentu svrstava ih u najbogatije i najinteresantnije nekropole u Bosni i Hercegovini.

            Selo Brčanj se nalazi između Hrbina, Risovca, Vrata i Dragajica. Na zapadnom kraju sela Brčanj, na lokalitetu Ponor, nalazi se istoimena nekropola.

Historijski podaci

Visoravan uz Blidinjsko jezero sa pašnjacima i poljoprivrednim površinama i planinski masivi bujne vegetacije, obilje kamene i drvene građe, bogatstvo divljači i brojna vrela pružali su relativno povoljne pretpostavke za rano naseljavanje područja.

Sistematskih arheoloških istraživanja na ovom prostoru nije bilo.  Arheološkom metodologijom ubicirano je ili pretpostavljeno postojanje svega tridesetak nalazišta  za koje se saznanja temelje isključivo na slučajnim nalazima ili rezultatima rekognosciranja. Na lokalitetu Barzonja, između stećaka i istočno od nekropole, metodom rekognosciranja 1953. godine pronađeni su ostaci otvorenog prahistorijskog naselja.  Na lokalitetu Podjelinak  je prahistorijska gradina, naselje malih dimenzija (50X25 m), na kojem su  pronađeni  komadići zemljanih posuda i žrvnjeva, najvjerovatnije iz bronzanog i željeznog doba. Na lokalitetu Sesaruša ostaci prahistorijske gradine (85 X 85 m) i rimske utvrde obilovali su arheološkim materijalom koji upućuje na bronzano, željezno i rimsko doba. (P.Oreč, 1978)

Kamene gomile su registrirane na lokalitetima Hrbine-Risovac, sa više gomila od kojih je najistaknutija Zmijska gomila i Marića greblje-Risovac-Lokve.

Slučajni nalazi novca, dvije iliro-grčke drahme Dyrrachiuma (229 – 100. godine p.n.e.) i drahma Apolonije (229 – 100. godine p.n.e.) sa nalazišta Bare svjedoče o robnonovčanoj privredi krajem željeznog doba.

Na nalazištu Bare je pronađen rimski novac Galijena (253-268. godine) i Aurelijana (270-275. godine). Osim ovog novca i tragova prisustva Rimljana na prahistorijskim gradinama, kao i pretpostavki da su ovuda prolazile rimske komunikacije, do danas nema poznatih antičkih spomenika.

Historijski podaci o ovom kraju u srednjovjekovnom periodu vrlo su oskudni. Blidinje je pripadalo kotaru Drežnica koji je bio u sastavu župe Večerići (Večenike) u Humskoj zemlji. (Anđelić, T. 2005, 417)

Od 1325. godine Blidinje je u sklopu Bosne kojom je upravljala loza Kotromanića. Za vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromanića u Drežnici je živio bosanski plemić Mastan Bubanjić. Spominje se kao svjedok u kraljevskim poveljama iz 1354. i 1355. godine. U 14. stoljeću na Blidinju je imao svoje imanje - Masnu Luku, gdje se zajedno sa svojim sinovima bavio stočarstvom. O njemu govori natpis iz 14. stoljeća u bosanskoj ćirilici, uklesan u živoj stijeni, u Donjoj Drežnici.

Od 1357. godine, Blidinje je, zajedno sa zapadnim Humom, pripalo ugarskom kralju Ljudevitu (Ludoviku I), kao miraz njegove žene Jelisavete, kćerke Stjepana Kotromanića. Nakon smrti kralja Ljudevita, ovo područje je dospjelo u okvir srednjovjekovne bosanske države u kojemu se zadržalo bar do 1463. godine.

O naseljavanju ovih krajeva u srednjovjekovnom periodu svjedoče ostaci temeljnih zidova kasnosrednjovjekovne sakralne arhitekture na lokalitetu Crkvina – Badnji i brojne nekropole sa stećcima. Stećci se mogu okvirno datirati u drugu polovinu 14. i u 15. stoljeće. (Bešlagić, Š., 1955, 70)

2. Opis dobra

Nekropola je situirana na blagom i ravnom uzvišenju, u blizini puta. Sastoji se od 21 stećka, od toga je 14 sanduka i 7 ploča. Orijentirani su u smjeru zapad - istok i poredani u redove. Ukrašen je jedan stećak.

Ukrašeni stećak (168 x 60 x 48 cm) je sanduk, na zapadnoj čeonoj strani stepenasto završen. Na južnoj bočnoj strani je prikazana plastično klesana scena iz turnira. U sceni je prikazan muškarac koji u jednoj ruci drži ispruženo koplje ili mač. Na vrhu koplja je neki neobičan dodatak, prav i koso položen. U drugoj ruci je predmet u obliku šestokrake zvijezde. Pored zvijezde je plastično izveden polumjesec.

Stećci su klesani u kamenolomu u Dragajicama, 600 m sjeverno od nekropole. U kamenolomu je pronađen stećak koji je bio završen i spreman za transport.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Nema podataka o prethodnoj zakonskoj zaštiti.

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na osnovi gore navedene peticije.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine uvršten je kao spomenik III kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Do danas nisu vršeni nikakvi konzervatorsko-restauratorski radovi na stećcima nekropole na Risovcu.

Stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta pripremili su "Studiju o uticaju šumarstva na biološki osjetljiva područja", sa specijalnim segmentom "Pojedinačni nacionalni parkovi i parkovi prirode: Prenj-Čvrsnica-Čabulja" koji obuhvata i područje Blidinja. Nekropola Ponor se navodi kao jedan od najvrednijih kulturno-historijskih spomenika. Studijom nisu obuhvaćene posebne mjere zaštite.

5.  Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, septembra 2005. godine, ustanovljeno je sljedeće: stećci su oštećeni usljed dugotrajnih vremenskih utjecaja. Na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišaji koji razaraju strukturu kamena. Ukrašeni stećak je u vrlo lošem stanju. Ukrasni motivi su dosta isprani i usljed utjecaja lišaja teško prepoznatljivi.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen

Zbog dugogodišnjeg neodržavanja moglo bi doći do trajnog oštećenja dekoracije na spomenicima.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)Vremensko određenje

B)Historijska vrijednost

C)Umjetnička i estetska vrijednost

iv. Kompozicija  

v. Vrijednost detalja

G)Izvornost

 i. Oblik i dizajn

 ii. Materijal i sadržaj

 v. Položaj i smještaj u prostoru

I)   Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

iii. Zaokruženost (kompletnost)

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     zemljišnoknjižni izvadak,

-     fotodokumentacija: fotografije sa terena br 7a-7d, br. 20, pogled 1, pogled 2, okolina, grupa stećaka,

-     grafički prilozi-plan nekropole ( Š. Bešlagić),

-     dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, "Studija o uticaju šumarstva na biološki osjetljiva područja", sa specijalnim segmentom "Pojedinačni nacionalni parkovi i parkovi prirode: Prenj-Čvrsnica-Čabulja" koji obuhvata i područje Blidinja.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1959.  Bešlagić, Šefik, Stećci na Blidinju, Zagreb, 1959.

1971. Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 142-143.

1978.    Oreč, Petar, Prapovijesna naselja i grobne gomile (Posušje, Grude I Lištica), Glasnik Zemaljskog muzeja XXXII/1977, Sarajevo, 1978,181-291, 1-10

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

1988.    Grupa autora, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1988.

2005.    Zbornik radova, Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje 2005 (16  - 17. septembar 2005)