Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 18/06. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 27. juna do 2. jula 2005. godine donijela je

O D L U K U

I.

            Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Dugalića džamije (Džamija hadži Velijjudina Bakrača ili Velagina džamija) sa historijskom građevinom sahat-kule u Nevesinju proglašavaju se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine mjesto i ostaci džamije u okviru haremskog zida, haremski zid i historijska građevina sahat-kule sa objektom uz nju.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 590 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 791, 792 i 790/1 (stari premjer), upisan u posjedovni list broj 455 k.o. Nevesinje, Općina Nevesinje,  Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/02).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće zone zaštite:

I zona zaštite obuhvata prostor određen u tački I stav 3. ove odluke. U toj zoni primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

1.  Objekt sahat-kule:

• dopušteno je izvođenje samo konzervatorsko-restauratorskih radova, kao i radova čiji je cilj prezentacija nacionalnog spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
• izvršiti uklanjanje dogradnje na ulaznoj jugoistočnoj fasadi objekta, te konzervaciju i restauraciju ulaznog portala sa drvenim vratima i ulazne fasade;
• izvršiti restauraciju unutrašnjeg drvenog stepeništa;
• vratiti objektu izvornu namjenu osposobljavanjem za rad sva četiri sata i zvona.

2.  Objekt uz sahat-kulu:

• vratiti izvornu namjenu objektu – nadsvođeni ulaz u dvorište (harem) Dugalića džamije sa prostorijom (čardačićem) iznad ulaza;
• izvesti rekonstrukciju izvornog izgleda objekta u skladu sa historijskom dokumentacijom, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.

3.  Objekt Dugalića džamije:

• Objekt Dugalića džamije, zajedno sa ostalim objektima koji čine graditeljsku cjelinu, bit će rehabilitiran na izvornoj lokaciji, u izvornom obliku, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja u najvećoj mogućoj mjeri, a na osnovi dokumentacije o ranijem izgledu objekta, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa.
• Svi originalni fragmenti srušenih objekata, koji su pronađeni i sakupljeni na lokaciji ili na nekom drugom mjestu, a na koje su odvezeni nakon rušenja objekta, bit će registrirani, snimljeni i ponovno ugrađeni u rekonstruirane objekte. Do momenta ugradnje potrebno ih je na odgovarajući način zaštititi.
• Ulomke koji se, zbog visokog stepena oštećenja, ne mogu ugraditi na odgovarajući način konzervirati i prezentirati u sklopu graditeljske cjeline.

S ciljem osiguranja uvjeta za rehabilitaciju nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere:

• ograđivanje harema džamije;
• uklanjanje otpadaka i čišćenje prostora harema;
• uklanjanje kontejnera za odlaganje otpada sa prostora harema;
• konzervacija i restauracija ostataka haremskog zida;
• otkopavanje površinskih slojeva zemlje radi pronalaženja originalnih temeljnih zidova;
• izvršiti sanaciju i konsolidaciju originalnih dijelova temelja i zidova.

II zona zaštite obuhvata neposrednu kontaktnu zonu nacionalnog spomenika, odnosno parcele k.č. br. 588, 589 i 591.

Promjena visine objekata oko nacionalnog spomenika nije dopuštena a visina novih objekata duž ulica Maršala Tita i Đukice Grahovca (stari nazivi ulica) ne smije da bude spratnosti veće od P+1, maksimalne visine 6,5 m do krovnog vijenca i maksimalnog gabarita 10 x 8 m.      

IV.

            Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svako a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i restauraciju.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX.

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH» broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 438.

X.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH»

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 09-2-670/03-6                                                                                

30. juni 2005. godine                                                                   

Istanbul                                    

                        Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2. stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Sahat- kule u Nevesinju na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH pod rednim brojem 438.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 17. marta 2003. godine primila je peticiju Centra za islamsku arhitekturu za proglašenje dobra – Hadži Velijjudina Bakrača (Dugalića) džamije – nacionalnim spomenikom.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list i kopiju katastarskog plana),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,
• historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Dugalića džamije (Džamija hadži Velijjudina Bakrača ili Velagina džamija) sa historijskom građevinom sahat-kule u Nevesinju smješteni su u Dugalića (Pahljevića) mahali, na lokaciji koja obuhvata k.č. broj 590 (novi premjer, što odgovara k.č. br. 790/1, 791 i 792, stari premjer), broj posjedovnog lista 455, vlasništvo Islamske vjerske zajednice Odžak, korisnik društveno vlasništvo, k.o. Nevesinje, Općina Nevesinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Izvorni pristup nacionalnom spomeniku je sa sjeverozapadne strane, iz Ulice maršala Tita (stari naziv ulice), kroz objekt uz Sahat-kulu.

            U objekt Sahat-kule se ulazi iz dvorišta Dugalića džamije, sa jugoistočne strane.   

            Glavna osovina objekta Dugalića džamije usmjerena je u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani, a mihrabski zid je na jugoistoku.

Historijski podaci

U periodu između 1465. i 1466. godine Nevesinje potpada pod vlast Otomanskog carstva. Prilikom svog puta iz Beograda u Hercegovinu, 1664. godine, turski putopisac Evlija Čelebi je prošao kroz gradić (kasabu) Nevesinje i zapisao da je to kadiluk s rangom od tri stotine akči, sa sedamdeset sela(1). Također, navodi da Nevesinje ima svega šest mahala od kojih su dvije hrišćanske. On navodi po imenu i opisuje tri džamije, sahat-kulu, dvije medrese, školu za izučavanje islamske tradicije (dār ul-hadīs), školu za obuku pravilnog čitanja Kur'ana (daru'l-kurrā), a spominje i šest osnovnih škola, jednu javnu kuhinju (imaret), han, hamam i tekije.

Jedna od džamija koje Evlija Čelebi spominje jeste i Velagina džamija u čaršiji. Džamija je, prema natpisu na njoj, koji daje Evlija, sagrađena 1515 godine(2)  

Džamija je sagrađena kao zadužbina hadži Velijjudina Bakrača, uglednog i bogatog građanina Nevesinja. Uz nju vakif je sagradio mekteb i medresu. Nije poznato kada je medresa prestala da radi i kada je srušena, a mekteb je radio u posebnoj zgradi pokraj džamije (objekt uz Sahat-kulu) sve do 1878. godine(3). Za izdržavanja vakufa hadži Velijjudin Bakrač je uvakufio nekretnine i novac, ali nije poznato koje nekretnine i koliko novca s obzirom na to da vakufnama nije sačuvana.

Džamija je više puta obnavljana. Najveće intervencije na džamiji su rađene oko 1880. godine, nakon što su je, prilikom provale u augustu 1875. godine, ustanici i Crnogorci djelimično srušili. Obnovu džamije vodio je njen mutevelija, mula Hadžo Dugalić, pa je po njemu i džamija, nakon obnove, prozvana Dugalića džamijom(4). Na inicijativu šerijatskog sudije u Nevesinju Derviš efendije Korkuta, na džamiji su vršene izvjesne popravke i 1934. godine, o čemu je stavljen natpis nad ulaznim vratima.

Posljednji imam džamije bio je Hamid efendija Kolaković.

Džamija je zatvorena pred II svjetski rat. Nakon tog rata objekt je korišten kao skladište. U njemu je prvobitno bilo skladište agencije UNRA (Američka agencija za pomoć), potom preduzeća «Napredak», a zatim je dato na korištenje firmi «Hit» iz Mostara.

Predstavnici Islamske zajednice tokom 1990. godine počeli su da čiste prostor dvorišta i objekta džamije radi njene obnove i ponovnog korištenja kao vjerskog objekta.

Prema mišljenju Hamdije Kreševljakovića, u Otomanskom carstvu sahat-kule se grade od druge polovine XVI vijeka. Ustanovu sahat-kule preuzeli su Turci iz Srednje Evrope. Prva sahat-kula u onovremenom carstvu, prema zapisima francuskog putopisca iz XVI vijeka, podignuta je u makedonskom gradu Skoplju između 1566. i 1572. godine, a sat je bio dovezen iz zauzetog Sigeta.

Na prostoru Bosne i Hercegovine sahat-kule se grade krajem XVI vijeka. Pretpostavlja se da je najstarija sahat-kula sagrađena u Banjoj Luci, kao zadužbina Ferhad-paše Sokolovića. Tokom XVII i XVIII vijeka sahat-kule se grade i u ostalim krajevima BiH. Sahat-kule su najčešće građene u centru čaršije određenog mjesta, ali ima i onih koje su sagrađene i u oboru nekih tvrđava (Maglaj, Prusac) (5).

Sahat-kula u Nevesinju je jedna od 19 preostalih sahat-kula, koliko je, prilikom svog istraživanja, utvrdio i opisao Kreševljaković. Sahat-kula je sagrađena u samom centru Nevesinja uz harem (dvorište) Dugalića džamije (Džamije hadži Velijjudina Bakrača ili Velagine džamije). Za sahat-kulu se pretpostavlja da je sagrađena u približno isto vrijeme kad i džamija, a u svakom slučaju prije 1664. godine. Ne zna se čija je zadužbina, ali se pretpostavlja da ju je sagradio jedan od nevesinjskih vakifa(6).

Prema mišljenju Hamdije Kreševljakovića, do 1891. godine na satu sahat-kule nije bilo mina. Te godine nabavljen je novi sat sa tri mine, od kojih je ona sa jugoistočne strane imala tzv. turske brojeve, ona sa sjeveroistočne rimske, a na jugozapadnoj strani i sada se nalaze arapski brojevi(7).  Sahat-kula je prestala da radi 1937. godine. Tokom 70. godina 20. vijeka na sahat-kulu su postavljeni nove mine od plastike sa arapskim brojevima i novi sat.

2. Opis dobra

Graditeljska cjelina Dugalića džamije smještena je u samom centru Nevesinja. Ograđena je kamenim haremskim zidom bez prozora, visine oko 1,50 m.

Ulaz u graditeljsku cjelinu je, izvorno, bio sa sjeverozapadne strane, iz Ulice maršala Tita (prijašnji naziv). Ulazilo se kroz nadsvođen prolaz nad kojim je bila prostorija – čardak. Kroz prolaz se ulazilo u harem (dvorište) a iz njega u sahat-kulu i džamiju. Nakon II svjetskog rata, tačnije 1948. godine, prizemlje objekta kroz koji se ulazilo u harem džamije je izuzeto iz džamijskog vakufa. Ulična fasada objekta – prolaz –zatvorena je čime je napravljen poslovni prostor u prizemlju i dat na korištenje firmi «Oslobođenje» (8).

Novi ulaz u objekt napravljen je odmah po zatvaranju izvornog. Velika ulazna kapija locirana je na jugozapadnoj strani džamijskog harema, iz pješačke ulice koja prolazi između objekata pravoslavne crkve i džamije (spaja ulice Maršala Tita i Đukice Grahovca). Za potrebe firme «Hit» iz Mostara, kojoj je objekt džamije u međuvremenu dat na korištenje, otvoren je još jedan ulaz u džamijski harem sa jugoistočne strane, iz Ulice Đukice Grahovca. Širina ulaza bila je prilagođena ulasku automobila u harem džamije. U tom periodu uz sjeveroistočni zid džamije sagrađena je garaža a trijem je zatvoren za potrebe firme «Hit».

Mekteb je bio smješten iznad izvornog nadsvođenog ulaza u harem džamije, u čardačiću. U prostor mekteba pristupalo se stepeništem iz harema džamije. Nakon II svjetskog rata u prostoru mekteba je stanovala izvjesna gospođa Milica. Nakon njene smrti, krajem 80.  godina 20. vijeka, Odbor Dugalića džamije je izdao prostor slikaru Avdiji Ćoriću, da bi ga koristio kao galeriju.

Sahat-kula i objekt uz nju

Sahat-kule su, po pravilu, visoke i vitke zgrade sa satom, kvadratne, rjeđe osmougaone osnove, zidane od kamena, a pokrivene šatorastim krovom. U pravilu, građene su u blizini džamije, izuzetno po dvije u istom gradu (Travnik i Sarajevo) (9).

Objekt Sahat-kule u Nevesinju, kao i većina sahat-kula, sagrađen je u samom centru stare čaršije i predstavlja integralni dio, kao i bitan element njene identifikacije.

Utjecaj italijanskih kampanila i dubrovačkih sahat-kula vidljiv je i na nevesinjskoj sahat-kuli(10). Ovaj utjecaj kasnoromaničkih kula ogleda se u primjeni kvadratične forme sahat-kule, a vidljiv je i u kružnim otvorima za satove i dekoraciji krovnog vijenca.

Sahat-kula u Nevesinju predstavlja jednoprostorni objekt sa približno četverougaonom osnovom, natkriven četverovodnim krovom.

Dimenzije objekta, mjerene izvana, iznose 3,25 x 3,45 m. Visina Sahat-kule, mjerena od nivoa glavne ulice do vrha krova, iznosi oko 16,50 m.

Objekt Sahat-kule je prizmatičnog oblika. Sagrađen je od pravilno tesanih kamenih blokova. Zidovi su prosječno debeli 80 cm. Struktura zida je ostavljena tako da se vidi izvana i iznutra. Blokovi kamena su međusobno vezani vapnenom žbukom.

Radi ujednačavanja nivoa terena, objekt je postavljen na postament (dva kamena stepenika) ukupne visine 70 cm. Postament je vidljiv sa sjeverozapadne i jugozapadne strane objekta.

Na visini od otprilike 13,0 m nalazi se kameni vijenac, koji za 6,0 cm izlazi iz ravni zida. Ispod vijenca na sve četiri strane objekta izvedeni su okrugli otvori u koje su smješteni satovi. Iznad vijenca na sve četiri strane objekta nalaze se prozorski otvori. Prozorski otvori su definirani kamenim doprozornicima (šembranama). Završeni su lukom izvedenim u obliku kamene potkovice. Prostor ispod krovnog vijenca je dekoriran konzolicama.

U prostoru ispod krova objekta smješteno je zvono.

Sahat-kula je završena četverovodnim krovom, pokrivenim ravnim limom.

Danas se ulazi u dvorište Sahat-kule iz pješačke ulice, sa jugozapadne strane, a u objekt se ulazi sa jugoistočne strane. Ulaz je zasveden jednostavnim segmentnim lukom. U unutrašnjosti objekta je strmo, usko drveno stepenište, širine oko 60 cm. Za osvjetljenje unutrašnjosti objekta na jugoistočnoj fasadi izvedena su dva uska pravougaona otvora koja se šire prema unutrašnjosti(11).

Uz sjeveroistočnu fasadu Sahat-kule nalazi se jednospratni objekt kroz koji se izvorno ulazilo u prostor harema graditeljske cjeline. Ulaz, smješten u prizemlju objekta, bio je izveden kao široki nadsvođeni prolaz. Iznad njega je bio mali čardak, prostor u koji se ulazilo vanjskim stepeništem iz harema.

Zatvaranjem izvornog ulaza u džamiju, 1948. godine, otvoren je novi ulaz sa jugozapadne strane. Intervencijama koje su uslijedile stepenište kojim se pristupalo u čardačić je zatvoreno, čime je ulaz u objekt Sahat-kule sakriven(12). Ovom intervencijom jedan od prozora na jugoistočnoj fasadi Sahat-kule je zazidan, a proporcija Sahat-kule promijenjena.

Dugalića džamija (Džamija hadži Velijjudina Bakrača ili Velagina džamija)(13)  

Prema konceptu prostorne organizacije, Dugalića džamija u Nevesinju pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom i kamenom munarom. Natkrivena je četverovodnim krovom.

Dimenzije objekta, mjerene izvana, iznose oko 16,0 x 12,0 m (dimenzije mjerene sa trijemom; stranice objekta džamije iznose oko 12,0 m).

Objekt je sagrađen od pravilno tesanih kamenih blokova. Kameni zidovi su iznutra krečeni i oslikani, a struktura zida je vidljiva sa vanjske strane.

Volumen unutrašnjeg prostora zatvaraju četiri zida koji primaju opterećenje od četverovodnog krova.

Drveni trijem džamije je natkriven krovom na tri vode.

Četverovodni krov džamije, kao i krov trijema, nekada je vjerovatno bio pokriven olovom(14), potom kamenom pločom, a danas crijepom.

Tijelo munare iz oktogonalne baze konusno prelazi u dvanaestostrano stablo. Stablo munare nema, kako je uobičajeno, blagi konusni oblik s obzirom na to da je relativno nisko(15). Ukupna visina munare iznosi oko 12 m.

Munara je građena od kamena i ”prigrađena” (16) uz džamiju. Završena je šatorastim krovom, pokrivenim ravnim limom. Munara je malterisana i ukrašena kamenom plastikom u vidu jednostavnog vijenca koji naglašava mjesta promjene njenog prečnika.

Munara je izvorno imala šerefu. Nakon obnove objekta, oko 1880. godine, munara je ostala nešto niža i bez šerefe. Tom prilikom ispod krova munare izvedeno je dvanaest polukružno završenih prozorskih otvora(17).

Prozori na fasadi objekta su postavljeni u dva horizontalna pojasa.

U prvom horizontalnom pojasu na svakoj fasadi su postavljena po dva pravougaona prozora. Prozori su sa vanjske strane uokvireni jednostavno izvedenim kamenim doprozornicima – šembranama. Zatvoreni su demirima od kovanog željeza.

Prozori drugog horizontalnog pojasa su postavljeni u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog pojasa. Prozori drugog horizontalnog pojasa su završeni polukružnim lukom. Sa vanjske strane luk je naglašen uvlačenjem u odnosu na ravan zida.

Prostor vanjskih sofa džamije, dimenzija 12,0 x 4,0 m, natkriven je krovom na tri vode. Stubovi trijema koji nose krovnu konstrukciju su drveni.

Tarih o gradnji džamije, isklesan na kamenoj ploči dimenzija 30x50 cm, postavljen je nad ulazom u džamiju. Prema mišljenju Mehmeda Mujezinovića, natpis je pisan na turskom jeziku i glasi: «Kada je dobrotvor Veli-aga // Podigao ovu džamiju, Zahide, // Oni koji su to čuli odlučiše sastaviti hronostih: // Visok je ovaj hram (mekam), kuća poklonika Bogu.» (18)   

            Prema mišljenju Hivzije Hasandedića, na osnovu natpisa na džamiji može se utvrditi da je Dugalića džamija, poslije Careve (Sultan Bajezid-Veline) džamije u Nevesinju, najstarija džamija u Hercegovini(19). 

Unutrašnji prostor džamije – glavni molitveni prostor je pravilni kubus.

Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane i oslikane. U oslikavanju džamije korišteni su vegetabilni motivi (stabljike nara i vinove loze). Boje korištene pri oslikavanju su zemljano crvena, nebesko plava, zelena i crna(20). 

U enterijeru objekta uz ulazni sjeverozapadni zid smješten je drveni mahfil. Prema smještaju u prostoru, mahfil Dugalića džamije pripada prednjim mahfilima. Karakteristika mahfila jeste da je izveden kao duboki mahfil, odnosno pokriva 2/3 molitvenog prostora. Ograda mahfila, kao i nosiva konstrukcija su dekorirani (dekoracija je rezbarena u drvetu).

            Mihrab je malterisan i oslikan(21). 

Mezarje uz Dugalića džamiju

Prilikom obilaska džamije, 70. godina 20. vijeka, Mehmed Mujezinović nije zatekao nišane u prostoru harema džamije.

Hivzija Hasandedić, prilikom istraživanja ove džamije, napisao je da su se u haremu džamije nekada nalazili lijepi nišani sa natpisima, od kojih su u vrijeme njegovog obilaska ostala samo dva bez natpisa (22).

            Adem efendija Omerika navodi da se u haremu džamije nalazilo nekoliko polomljenih nišana i izvjestan broj mezara.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

             Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti broj 119/50 od 25. 1.1950. godine objekt Sahat-kule u Nevesinju je stavljen pod zaštitu države. 

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NRBiH od 18.4. 1962. godine broj 02-680-3 objekt Sahat-kule u Nevesinju je upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine Sahat-kula u Nevesinju je bila evidentirana pod rednim brojem 5 i kategorizirana kao objekt I kategorije.

            Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika objekt Sahat-kule u Nevesinju je upisan pod rednim brojem  438.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Sahat-kula

Na objektu nisu vršeni istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi. Jedini radovi pod nadzorom službe zaštite su postavljanje novog sata i nove mine od plastike sa arapskim brojevima, vršeni tokom 70. godina 20. vijeka.

Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Arhitektonski atelje Sarajevo, u julu 1970. godine izvršio je snimanje postojećeg stanja objekta.

Radovi na dogradnji uz jugoistočnu ulaznu fasadu objekta Sahat-kule nisu rađeni pod nadzorom službe zaštite. Ovom intervencijom promijenjeni su izgled i proporcije objekta Sahat-kule.

Objekt uz Sahat-kulu

Na objektu nisu vršeni nikakvi istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi pod nadzorom službe zaštite.

Tokom 1948. godine u potpunosti je promijenjen izgled objekta s obzirom na to da je nadsvođeni prolaz zazidan i pretvoren u poslovni prostor.

Dugalića džamija (Džamija hadži Velijjudina Bakrača ili Velagina džamija)

            Na objektu nisu vršeni nikakvi istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi pod nadzorom službe zaštite.

Tokom svog postojanja džamija je dva puta obnavljana. Prva obnova, izvedena oko 1880. godine, bila je većih razmjera. Tom obnovom smanjena je visina munare, a šerefa nije ponovo napravljena(23). Obnovu je vodio mutevelija džamije. Druga obnova je izvedena 1934. godine. Obim radova na džamiji nije poznat.

Nakon II svjetskog rata objekt džamije je pretrpio izvjesne transformacije s obzirom na to da je korišten kao skladišni prostor. Promjene na objektu su bile:

o        gradnja dvaju novih ulaza u harem (ulaz na jugozapadnoj i jugoistočnoj fasadi haremskog zida),

o        zatvaranje trijema džamije,

o        zatvaranje sa unutrašnje strane prozora prvog horizontalnog pojasa,

o        izgradnja garaže prislonjene uz sjeveroistočni džamijski zid.

5. Sadašnje stanje dobra

Sahat-kula

Konstruktivno posmatrano, objekt Sahat-kule je u relativno dobrom stanju. No uslijed njegovog neodržavanja, došlo je do:

-     oštećenja unutrašnjeg drvenog stepeništa,

-     nijedan od četiri sata na Sahat-kuli ne radi.

Objekt uz Sahat-kulu

Konstruktivno posmatrano, objekt uz Sahat-kulu je u dobrom stanju.

Dugalića džamija (Džamija hadži Velijjudina Bakrača ili Velagina džamija)

Objekt Dugalića džamije, zajedno sa mektebom, miniran je i potpuno srušen 1992. godine. Svi fragmenti su uklonjeni sa lokacije. Od graditeljske cjeline džamije ostao je samo mali dio jugozapadnog haremskog zida uz Sahat-kulu.

Danas je prostor džamije zapušten. Na prostoru harema džamije parkiraju se vozila, a na njegovom obodu postavljeni su kontejneri za odlaganje otpada. Dijelovi prostora harema (sjeverozapadni dio parcele) služi za odlaganje drva i pomoćnog materijala.

6. Specifični rizici

-     Moguća promjena ambijenta graditeljske cjeline,

-     Neodržavanje i neadekvatna upotreba objekata graditeljske cjeline.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH» br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u historiji)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iii.  Proporcije,

iv.  Kompozicija.

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu,  stilu ili regionalnom maniru.

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost,

iii. Tradicionalna vrijednost,

v. Značaj za identitet grupe ljudi.

F. Ambijentalna vrijednost

ii.  Značenje u strukturi i slici grada.

G. Izvornost (sahat-kula)

i.  Oblik i dizajn,

ii. Materijal i sadržaj.

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

i.  Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana i posjedovni list broj 455,

-     fotodokumentacija (fotografije stanja objekata iz 70. godina 20. vijeka i fotografije stanja objekata u trenutku donošenja konačne odluke Komisije o dobru u junu 2005. godine),

-     grafički prilozi (tehnički snimak objekta Sahat-kule koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, 1970. godine, fotografiran).

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja mjesta i ostaka graditeljske cjeline Dugalića džamije (Džamija hadži Velijjudina Bakrača ili Velagina džamija) sa historijskom građevinom Sahat-kule u Nevesinju nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1957.    Kreševljaković, Hamdija, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, "Naše starine" IV, Sarajevo, 1957.

1990.    Hasandedić, Hivzija, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, "El-Kalem", Sarajevo, 1990.

1994.    Pašić, Amir, Islamic architecture in Bosnia and Hercegovina, Istanbul, 1994.

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis, Izdavačko preduzeće "Sarajevo Publishing", Sarajevo, 1996.

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, 3. izdanje, biblioteka "Kulturno naslijeđe", Sarajevo Publishing, 1998.

Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, Sarajevo

Navodi i dokumentacija Adema efendije Omerike, imama džamije u periodu od 1975. do 1992. godine

(1) “Kadiluk Nevesinje se prvi put pominje 1467. godine. Potkraj 1567. godine pripala mu je skela Gabela, a 1582. godine i kasaba Sopot, danas selo 12 km istočno od Nevesinja, pa je prema tome mogao imati 70 sela. Samo nikako nije mogao imati rang kadiluka od trista nego od sto pedeset akči“, opaska prevodioca Hazima Šabanovića, knjiga «Evlija Čelebi, Putopis», str. 414.

(2) Natpis prenosi i Mujezinović, držeći se, s obzirom na nečitljivost natpisa na ploči, Evlijinog teksta. Mujezinović, Islamska baština u BiH, str. 346.

(3) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 137.

(4) Porodica Dugalić je bila ugledna i bogata nevesinjska porodica koja je imala svoje kuće i posjede oko ove džamije. Dugalići su se više decenija brinuli o održavanju džamije.

(5) Hamdija Kreševljaković, Sahat-kule u BiH, str. 31.

(6) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 139.

(7) Hamdija Kreševljaković, Sahat-kule u BiH, str. 31.

(8) Nakon izuzimanja prizemlja objekta iz posjeda vakufa predstavnici Islamske zajednice su podnijeli tužbu sudu. S obzirom na to da “Oslobođenje” nije plaćalo najamninu za poslovni prostor, on je vraćen vakufu. Izvor: Adem Omerika.

(9) Hamdija Kreševljaković, Sahat-kule u BiH, str. 31.

(10) Amir Pašić u svojoj knjizi Islamic architecture in BiH objašnjava utjecaj italijanskih kampanila i dubrovačke arhitekture na arhitekturu sahat-kula u Hercegovini.

(11) Donji otvor je naknadnom intervencijom zazidan.

(12) Zatvaranje stepeništa, kao i reorganizacija ulaza u prostor čardačića (prvobitno jednakokrako stepenište je zamijenjeno stepeništem u obliku slova «L») izvedeni su vjerovatno krajem 70. godina 20. vijeka. Razlog za ovo datiranje je to što se ova intervencija ne prikazuje na snimku postojećeg stanja koji je u julu 1970. godine napravio Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH.

(13) Opis objekta Dugalića džamije je zasnovan na historijskim podacima iz knjiga i podacima prikupljenim u razgovoru sa ljudima koji su se brinuli o objektu džamije, prvenstveno u razgovoru sa sekretarom mostarskog muftije Ademom efendijom Omerikom.

(14)  Prema mišljenju Hivzije Hasandedića, objekt džamije je prvobitno bio pokriven olovom (Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 135). Adem efendija Omerika ovu Hasandedićevu tvrdnju o krovnom pokrivaču objašnjava činjenicom da je Careva džamija u Nevesinju prvobitno bila pokrivena olovom. Nakon velikog požara krajem 17. vijeka u kojem je Careva džamija izgorjela, olovni krovni pokrivač se istopio. Careva džamija je nakon toga pokrivena kamenim pločama. Prema efendijinim riječima, prilikom radova na raščišćavanju objekta dijelovi olova su nađeni i na zidovima Dugalića džamije, pa odatle i pretpostavka da je prvobitno bila pokrivena olovom. Nije poznato kada je izvršena zamjena krovnog pokrivača.

(15) Munara je nakon obnove 1880. godine “skraćena“.

(16) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 135.

(17) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 136.

(18) Mujezinović, Islamska baština u BiH, str. 347 (ploča sa natpisom u izvjesnom periodu razbijena je a nakon toga je sasvim nestručno restaurirana i lijepljena cementnim malterom. S obzirom na to da je ostalo čitljivo svega nekoliko riječi, Mujezinović se pridržavao teksta Evlije Čelebije).

(19) Careva džamija je sagrađena u periodu vladavine sultana Bajezida II, od 1481. do 1512. godine, Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 131.

(20) Podatke o oslikavanju džamije dao je Adem efendija Omerika. Prema njegovim riječima, boje i motivi slikane dekoracije su slični onima primijenjenim u Karađoz-begovoj džamiji u Mostaru. Slikana dekoracija 1990. godine, u trenutku kada su počeli radovi na obnovi džamije, bila je u izuzetno lošem stanju, znatno gorem od onog iz 1964. godine, kada ju je on prvi put vidio.

(21) Prema Ademu efendiji Omeriki, u podnožju mihraba 1990. godine nađeni su tragovi crvene boje na kamenu.

(22) Nije poznato kada je Hivzija Hasandedić obilazio Dugalića džamiju. Njegova knjiga je izdata 1990. godine.

(23) Prema načinu intervencije, zaključuje se da je munara bila srušena do ispod šerefe, a moguće i do baze s obzirom na to da Hasandedić navodi da je munara tom prilikom djelomično ozidana. Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 136.