Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 90/06.

O D L U K U

I.

Graditeljska cjelina – Pravoslavna crkva brvnara (crkva posvećena Prenosu moštiju sv. Nikole) u Jelićki, općina Prijedor, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se sastoji od: objekta crkve, zvonika i pokretnog naslijeđa koga sačinjavaju ikone ikonostasne pregrade i šest knjiga.

Nacionalni spomenik se nalazi na parceli koja obuhvata k.č. broj 785/1, z.k. uložak broj 246, k.o. Jelićka, općina Prijedor, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik BiH», broj 9/02).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite dobra, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

            I. zona zaštite obuhvata zemljište na kome se nalazi crkva. U toj zoni dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi na tehničkom održavanju crkve, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske  i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske.

Utvrđuje se zaštitni pojas u radijusu od 50 m od crkve. U tom zaštitnom pojasu zabranjuje se izgradnja novih objekata koji svojim horizontalnim i vertikalnim gabaritima mogu ugroziti nacionalni spomenik.

IV.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I. stavak 2. ove  odluke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti  pokretno naslijeđe. U odobrenju se utvrđuju svi uvjete pod kojima se pokretno naslijeđe može iznijeti iz Bosne i Hercegovine, rok za povrat dobra u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, i o tome se obavještava Vlada Republike Srpske, nadležna služba sigurnosti, carinska služba Bosne i Hercegovine i javnost.

VII.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX.

Prema članku V., stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

X.

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 470.

X.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-02-106/05-6

4. svibnja 2005. godine

Sarajevo

Predsjedateljka Povjerenstva

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I. – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2., stavak 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Crkve brvnare u selu Jelićka na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 470.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V., Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je  pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. 

II. – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: 

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          z.k.  izvadak i podatke o vlasništvu,

-          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Selo Jelićka(1) se nalazi u oblasti zvanoj Timar. Timar je prostrana ravnica koja se nalazi u donjem toku rijeke Gomionice, na prostoru između gradova Prijedor i Bronzani Majdan i koju uokviruju planina Kozara i banjalučka Vrhovina. U ovoj oblasti nalazi se nekoliko sela i zaselaka: Jelićka, Slavićka, Radosavska, Niševići, Sratinska, Gradina, Marićka, Busnovi, Bistrica, Omarska i Rakelići. U skoro svakom od ovih naselja nalazi se po jedna crkva brvnara. 

Nacionalni spomenik obuhvata k.č. br. 785/1, k.o. Jelićka, općina Prijedor, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Prema popisu, koji je za potrebe Banjalučke eparhije(2) rađen 1911. godine, na prostoru Bosanske krajine su bila ukupno 83 sakralna objekta izrađena od drveta (II šematizam Pravoslavne mitropolije banjalučko-bihačke za godinu 1911.). Po vremenu u kome su nastali ovi objekti, njih 7 je nastalo u XVIII. stoljeću, 16 u XIX. stoljeću (do 1878. godine), a do 1911. godine ukupno 60. Do 1952. godine ih je bilo približno 30. Veliki broj drvenih crkava nestao je u toku II. svjetskog rata i u godinama poslije njegovog završetka, za šta su glavni razlozi uglavnom bili vezani za rat, odnosno kasnije loše ili nedovoljno održavanje ovih objekata.

Prema narodnom predanju(3) u selu Jelićki se na lijevoj obali rijeke Gomionice u mjestu zvanom Kućiština nalazila crkva manjih dimenzija i vrlo jednostavnog oblika(4) koja je preseljena na drugu lokaciju, skrivenu u šumi, za samo jednu noć(5). Crkva je na tom mjestu ubrzo oronula i pala. Istraživač narodne arhitekture ovih prostora Petar Momirović navodi podatak da su u vrijeme njegovih istraživanja (50-e godine prošlog stoljeća) još uvijek bili vidljivi njezini ostaci.

U muzeju stare pravoslavne crkve u Sarajevu, u starom srpskom psaltiru, spominje se još 1699. godine u Timaru neki pop Ninko; 1742. godine spominju se popovi Lazo i Damijan, a u jednom trebniku iz manastira Gomionice piše:

„Ova je knjiga - Trebnik – vlasništvo moje, grešnog jereja popa Ilije Damenovića. Timar, 23. jula 1785.“

Kroz cijelo XIX. stoljeće brojni su zapisi koji spominju svećenike u Jelićki, što ukazuje na činjenicu da je u tom periodu crkveni život tog kraja bio vrlo intenzivan, mnogo prije 1841. godine koja se, kao datum izgradnje(6), čita iz natpisa urezanog iznad ulaznih vrata crkve.

U natpisu se pojavljuje ime majstora Jove Čanka. Treba napomenuti da su brvnaru u susjednom timarskom selu Rakelići 1856. godine podigli majstori predvođeni Mirkom Čankom, što ukazuje na činjenicu da su u to vrijeme u tom kraju postojale neimarske obitelji ili družine u kojima se obrt prenosio sa koljena na koljeno. (Ševo, str. 58.)

Današnja crkva  brvnara u selu Jelićka građena je ukupno tri godine. Brvna su bila usječena u susjednom selu Marićki, dok su elementi urađeni od željeza (klinci i baglame) kovani u deset kovačkih vignjeva(7). (Ševo, str. 58.)

2. Opis dobra

Drveni objekti predstavljaju veliku skupinu objekata graditeljskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Noseći u sebi daleke slavenske tragove, crkve u Bosni su pune inventivnosti i prilagođene su prirodnim uvjetima i potrebama života. (Pavlović, 1962., str. 91.) Pošto je riječ o objektima skromnih dimenzija, često su bili deklarirani kao «drveni» ili «seoski». (Bećirbegović, 1999., str. 9.)

U oblastima bogatim građevinskim drvetom, primjetan je veliki broj objekata različitog tipa, oblika i namjene. Crkveno drveno graditeljstvo je bilo na putu da se razvije u jednu obimnu arhitekturu sa sopstvenom dekoracijom, ali je njegova evolucija naprasno presječena(8).

Crkve brvnare je prema Petru Momiroviću moguće podijeliti u četiri skupine, i to:

1. jednostavne crkve pravokutnog oblika manjih dimenzija, većinom bez apside,
2. crkve pravokutnog oblika većih dimenzija i dekorativnijih krovova i sa poligonalnom apsidom,
3. prelazni oblik sa dodatom trostranom apsidom i novim konstruktivnim i dekorativnim elementima i
4. novi tip crkve brvnare sa razvijenijom osnovom  i savršenijom obradom, strogih linija(9).    

Prof. Madžida Bećirbegović u svojoj knjizi „Džamije sa drvenom munarom“ izvršila je podjelu drvenih crkava prema načinu građenja i prema općim karakteristikama(10). Ona crkve  brvnare svrstava u samo dvije skupine i to:

-          crkve iz perioda do XVIII. stoljeća(11) i

-          crkve iz XIX. stoljeća(12).

Prema vremenu nastanka, crkve se mogu svrstati u tri osnovna tipa:

-          crkve  brvnare starijeg tipa (građene sredinom XVIII. stoljeća(13)),

-          mlađeg tipa (sagrađene tokom XIX. stoljeća(14)) i

-          hramovi prijelaznog tipa.

Crkva u Jelićki posvećena je prazniku Prenosa moštiju svetog Nikole (Ljetnjem Sv. Nikoli). Pripada crkvama mlađeg tipa. Prema Petru Momiroviću riječ je o „crkvi malo razvijene građevine većih dimenzija, majstorske obrade drveta, smjelije gradnje, iskusne ruke i ukusnije dekorativnosti.“ (Momirović, str. 158.)

Osnovu crkve predstavlja pravokutnik čije dimenzije su: dužina 9,00 m (mjereno bez apside) i širina 5,40 m. Crkva sa istočne strane ima petostranu oltarsku apsidu dužine 1,35 m, tako da ukupna dužina crkve u osovini istok-zapad iznosi 10,35 m.

Visina zidova objekta iznosi oko 2,35 m, dok ukupna visina crkve, mjerena od razine terena do zaobljenog sljemena, iznosi oko 7,30 m. Pri vjenčanici, na visini od oko 3,35 m, krov mijenja nagib i dobija blaži pad (cca 30 stupnjeva) obrazujući na taj način nadstrešnicu čija širina iznosi 1,30 m.

Cijela crkva je građena od glatko otesanih hrastovih brvana. Temeljna brvna – podložnice ili podvale – nekada su ležale na zemlji sve do intervencije koja se desila od 1890. do 1895. godine, kada je, između ostalog, crkvi dozidan i kameni sokl. Visina temeljnog brvna iznosi 0,37 cm. Ostala brvna su horizontalno poredana jedno na drugo, sve do vjenčanice.

Na kutovima sa zapadne strane, uzdužna brvna bočnih zidova i poprečna brvna zapadnog fasadnog zida povezana su dvostrukim pravim preklopom. Kod gradnje bočnih zidova, zbog nemogućnosti pronalaženja debla dužine 9 m sa konstantnom debljinom, na kraju balvana, na udaljosti od oko 6 m, usječeni su slijepi ćertovi(15), što je ponovljeno i na kraćim brvnima. Ćertovi su međusobno spojeni, a preko njih je udarena željezna klamfa. Na taj način su dobijena brvna željene dužine i debljine. Šupljina nastala na ovaj način ispunjena je sa vanjske i unutrašnje strane hrastovim daskama koje prividno obrazuju stupac.

Ovakav način povezivanja drvenih elemenata na prvi pogled izgleda kompliciran, jer bi mnogo jednostavnije bilo povezati elemente konstrukcije postavljanjem uspravnog stupca u koji bi se užlijebila horizontalna brvna. Graditelj je u ovom slučaju to namjerno izbjegao, znajući da bi primjena te metode dovela do slabljenja konstrukcije objekta (plitki žlijeb doveo bi u pitanje sigurnost horizontalnog debla, dok bi duboki žlijeb oslabio vertikalni stupac). Izvedenim rješenjem postignuta je čvršća veza.

Ovo rješenje je primijenjeno samo kod južnog zida crkve. Sa sjeverne strane za jednu ovakvu intervenciju nije bilo potrebe, jer su sa ove strane postavljeni široki i jaki stupci dovratnika sjevernog ulaza, u koje su učepljena horizontalna  brvna.

Da bi se dobio poligonalni oblik apside, a osigurala potrebna čvrstoća i povezanost drvene građe, graditelji su upotrijebili dvostruki kosi preklop sa kosim zasijecanjem krajeva brvna. Kose linije vezova na kutovima apsidi su dale živost i ljepotu.

Sva ostala brvna su ujednačene debljine koja iznosi 17 cm. Pravokutnog su presjeka, s tim da su visine različite. Temeljna greda ima visinu 37 cm, dok se visina ostalih kreće od 8,13 pa sve do 25 cm. Radi veće čvrstoće, brvna su prikovana jakim željeznim klinovima.

Konstrukciju krova sačinjava kostur sa rogovima koji su međusobno povezani pajantama bez sljemenjače. Zaobljeni dio krova ima oblik kupe i  iskonstruiran je pomoću velikog broja prirožaka, bez podvostručavanja kutnih rogova.

Nadstrešnica je izvijena dodavanjem većeg broja vanjskih prirožaka. Podstrešnica je zasvedena šašavcima od mekog drveta po cijeloj dužini, a njeno čelo je opšiveno daščicama (rešma) sa urezanim polukrugovima sa donje strane. Preko rogova su izvedene baskije i po njima je pokovan hrastov klis u više slojeva. Klis je na konstrukciju pričvršćen velikim brojem kovanih eksera (klinaca) kvadratičnog presjeka i velike glave.

Dekoracija na čeonom vijencu je izvedena tehnikom izrezivanja i urezivanja. Tako je majstor dobio željeni polukružni motiv kojim streha završava i krugove na polovini širine ukrasnog vijenca.

Vještog majstora otkriva način na koji je riješena konstrukcija polukružnog svoda u enterijeru objekta. Osnovna brvna svoda su pravokutnog presjeka. Brvna ne leže na bočnim zidovima nego su odmaknuta od vjenčanice za oko 60 cm prema unutrašnjem dijelu objekta, oslanjajući se na svojim krajevima na zapadni zid i prvu stranicu oltarskog poligona - apside. Brvna su poduhvaćena nizom kratkih gredica - konzola, koje su preklopljene i ukovane na završnim brvnima bočnih zidova crkve. Sa donje strane su pritisnute vjenčanicom i vlastitom težinom krova, te je stabilnost gredica i stabilnost brvana svoda potpuna.

U brvnu svoda učvršćena su polukružna rebra. Sa bočne strane su rebra prihvaćena za rogove, a tjemena su im povezana na cijeloj dužini svoda gredom koja je pričvršćena za pajante.

Konstrukcija svoda oltarske polukalote izvedena je pomoću rebara kraćeg luka. Sa unutrašnje strane na rebra su prikovani šašavci, te je dobijen poluobličasti svod cijelom dužinom crkve i oltarska polukalota.

Svod je visine 4,30 m (mjereno od poda), a njegov raspon iznosi 3,25 m. Ranije je bila popođena ciglom.

Hram se u enterijeru sastoji od oltarskog dijela i naosa.

Oltarski dio je uzdignut za oko 12 cm od razine ostalog dijela crkve. Sveti prijesto se nalazi na kamenom stupu izvedenom od mekog vapnenca.

Nad zapadnim dijelom crkve je prilikom obnove iz 90-ih godina XIX. stoljeća podignut drveni kor širine 2,40 m, na koji se penje drvenim stubama. Sa istočne strane kora izvedena je drvena ograda visine 78 cm. Visina na kojoj se nalazi kor iznosi 2,36 m.

Oltarni prostor crkve je od naosa odijeljen ikonostasnom pregradom. Ikonostas je u ovom obliku u crkvi postavljen 90-ih godina XIX. stoljeća prilikom obnove crkve. Čini ga drvena ploča sa umetnutim ikonama slikanim tehnikom tempera na platnu. Slike su rad domaćeg majstora.

U kompozicionom pogledu ikonostasna pregrada se može podijeliti u nekoliko cjelina:

1. donja zona ikona sa sljedećim scenama:

-          Grijeh prvih ljudi – sjeveroistočna strana ikonostasa – na dverima oltara. Slika je prekrivena slojem čađi i prljavštine, a mjestimice je pokapana voskom. Predstavljena je scena u kojoj Bog Otac rukom upire na Adama i Evu. U vrhu, prema carskim dverima, je ispisan ćiriličnom majuskulom tamnom bojom naziv scene.

-          Kain ratar – sjeveroistočna strana ikonostasa. Slika je prekrivena slojem čađi i prljavštine. Mjestimice je pokapana voskom. Kut slike prema carskim dverima gotovo do polovice slike je izgorio. Tragovi gorenja se uočavaju u donjoj polovici sredine slike. Donja zona slike je gotovo nevidljiva od debelog sloja prljavštine i naslaga buđi od vlage. Slika je toliko uništena da se lik Kainov ne primjećuje. U vrhu je ispisan ćiriličnom majuskulom tamnom bojom naziv scene.

-          Smrt Aveljeva – sjeverozapadna strana ikonostasa. Slika je prema carskim dverima na nekoliko mjesta poderana, a bojeni sloj u donjoj zoni je uništen. Na slici je prikazana scena u kojoj Avram stoji sa nožem u ruci. Nasuprot njega je anđeo malo pognut prema skupini ljudi u donjoj zoni ikone  (zbog oštećenja ta skupina ljudi se samo nazire). U vrhu je ispisan ćiriličnom majuskulom tamnom bojom naziv scene.

-          Žrtva Avramova – sjeverozapadna strana ikonostasa – na dverima oltara. Slika je prekrivena slojem čađi i prljavštine. Mjestimice je pokapana voskom. Na slici je prikazana scena u kojoj Avram kao žrtvu prinosi svoga sina Isaka. Avram je glavu usmjerio prema nebu odakle se pojavljuje anđeo. U vrhu je ispisan ćiriličnom majuskulom tamnom bojom naziv scene.

2. središnja zona ikona sa sljedećim scenama:

-          Prenos moštiju sv. Oca Nikolaja – sjeveroistočna strana ikonostasa – na dverima oltara. Slika je prekrivena slojem čađi i prljavštine. Mjestimice je pokapana voskom. Na slici je predstavljena posmrtna povorka koju predvode četvorica svećenika iza kojih ide narod noseći kovčeg na ramenima. U pozadini je crkva sa natkrivenim mjestom za klepetalo u koga udara monah. U vrhu je ispisan ćiriličnom majuskulom tamnom bojom naziv scene.

-          Bogorodica sa Hristom – sjeveroistočna strana ikonostasa. Slika je prekrivena slojem čađi i prljavštine. Mjestimice je pokapana voskom. Na pet mjesta je poderana. Uobičajena prijestona ikona na kojoj je predstavljena Bogorodica na prijestolu sa malim Kristom na lijevoj ruci. Krist desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži svitak papira.

-          Hristos Pantokrator – sjeverozapadna strana ikonostasa. Slika je prekrivena slojem čađi i prljavštine. Mjestimice je pokapana voskom. Na dva mjesta je poderana. Uobičajena prijestona ikona na kojoj je predstavljen Krist na prijestolu. Krist desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži otvoreno Evanđelje.

-          Sv. Jovan Krstitelj – sjeverozapadna strana ikonostasa – na dverima oltara. Slika je prekrivena slojem čađi i prljavštine. Mjestimice je pokapana voskom. Svetitelj je predstavljen u stojećem položaju. Odjeven je u grubu smeđu haljinu preko koje je zeleni ogrtač. Desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži visoki križ i svitak papira na kom je ćiriličnom majuskulom tamnom bojom ispisano: «Pokajte se i približite carstvu nebeskome».

3. gornja zona ikona

-          tri apostola

-          sv. Trojica – predstavljeni su u obliku sv. Oca i Krista na oblaku, te sv. Duha u obliku goluba u vrhu slike

-          tri apostola

-          tri apostola

-          tri apostola

-          U ovoj zoni su predstavljene slike sa dvanaestoricom apostola u stojećem položaju sa svitcima papira u rukama. Površina bojenog sloja je prekrivena čađi i prašinom.

4. vrh ikonostasne pregrade

-          ikona – zbog postojanja debljeg sloja prašine i čađi na ikoni, kao i mraka u crkvi, nije moguće utvrditi predstavljeni lik na ikoni (Bogorodica?)

-          modelirana aždaja

-          križ

-          modelirana aždaja

-          ikona – zbog postojanja debljeg sloja prašine i čađi na ikoni, kao i mraka u crkvi, nije moguće utvrditi predstavljeni lik na ikoni (sv. Jovan Krstitelj?)

Carske dveri

Na carskim dverima je predstavljena scena Blagovijesti sa carevima Davidom i Solomonom u polukružnom vrhu, te četvoricom evanđelista u dnu.

Podloga dveri je tamnosmeđa. Na njoj su, u nešto svjetlijim medaljonima obrubljenim oker bojom, predstavljeni svetitelji.

U donjoj zovi na sjeveroistočnom krilu je predstavljen evanđelist Jovan i Luka, a na jugoistočnom krilu Matej i Marko. Evanđelisti nisu prikazani sa svojim uobičajenim atributima, nego samo sa perom i knjigom – otvorenom ili zatvorenom.

U sceni Blagovijesti je predstavljen arhanđeo Gavrilo na sjeveroistočnom i Bogorodica na jugoistočnom krilu dveri. Arhanđeo Gavrilo je predstavljen u stojećem stavu. Blago je okrenut prema Bogorodici sa podignutom lijevom rukom. U desnoj drži krin. Bogorodica je predstavljena u stojećem položaju, blago okrenuta prema arhanđelu Gavrilu. Ruke su joj ukrštene na grudima. Iznad nje se javlja sv. Duh u vidu goluba okružen sunčevim zrakama.

U vrhu dveri, na sjeveroistočnom krilu, je predstavljen car Solomon sa svitkom u desnoj ruci. Lijevom rukom pokazuje ka caru Davidu. Dveri su na ovom mjestu dosta uništene. Car David je predstavljen na jugoistočnom krilu dveri sa svitkom papira u lijevoj ruci, dok mu je desna blago povijena u laktu.

Donje zone dveri su dosta uništene (posebno sjeveroistočno krilo). Uništenje se ogleda u pucanju bojenog sloja.  Na istom krilu bojeni sloj je popucao na još nekoliko mjesta, dok su na drugom krilu primjetna napuknuća.

Crkva u Jelićki u svom posjedu ima ruska tiskana izdanja:

-          Novi zavjet iz 1793. godine,

-          Osmoglasnik iz 1764. godine,

-          Psaltir iz 1752. godine,

-          Služebnik iz prve polovice XVIII. stoljeća,

-          Molitvenik iz prve polovice XIX. stoljeća,

-          Osmoglasnik tiskan u Beču početkom XIX. stoljeća u kojem je vidljiv stari zapis priložnika, prote Simouna Popovića, junaka Kočićeve pripovijetke «Mračajski proto».

Gotovo u svim ovim knjigama vidljivi su zapisi priložnika ili vlasnika.

Crkva ima dvoja vrata – glavna, koja se nalaze sa zapadne strane objekta, i sporedna, smještena na sjevernoj strani objekta.

Zapadna vrata su postavljena između dva masivna hrastova dovratnika. Iznad ulaza usječen je svod nadstrešnice. Nadvratnik je završen formom polukružnog, više polueliptičnog luka. U kutovima je nadvratnik ukrašen sa dva krupnija elementa smještena u kružnicu. Na sjevernoj strani je to rozeta, a na južnoj strani Solomonovo slovo(16). Unutar motiva Solomonovog slova je manja rozeta. Prema sredini luka, tehnikom brazdanja je urađen motiv kruga. Sredina nadvratnika je ukrašena sa tri reljefne rozete. Na sredini nadvratnika je urezan datum kada je crkva podignuta. Vijenac nadverija do vrata je ukrašen povezanim polukrugovima.

Na crkvi je ukrašena i podstrešnica kod zapadnih vrata. Na sjevernoj strani je urezbaren motiv Solomonovog slova, a na južnoj motiv rozete.

Vrata crkve su pravokutnog oblika sa dva krila. Svako krilo je urađeno od po jednog komada drveta. Na poleđini pri vrhu i dnu užljebljeni su kušci – tanje grede koje služe za postavljanje baglama. Baglame su željezne, dvostruko savijene u krug. Svojim unutrašnjim krajevima su povijene prema unutra. Sjeverna vrata crkve imaju jedno krilo i također su urađena iz jednog komada drveta. Zatvaraju se bravom sa velikim ključem. Ulaz ima jednu kamenu stubu.

Prvobitni prozori prorezani su u dva susjedna brvna u veličini 20x20 cm. Ovi otvori su se vjerojatno zatvarali navlačenjem malih kapaka sa unutrašnje strane crkve. Na crkvi ih je bilo ukupno pet, od čega su se tri nalazila na oltaru i dva u naosu crkve. Naknadnom intervencijom ovi otvori su zatvoreni drvenom ispunom.

Prilikom intervencije iz 1890. – 1895. godine na crkvi su, radi boljeg osvjeteljenja, prosječena tri velika prozora na oltarskom dijelu objekta i dva na južnom zidu srednjeg dijela hrama. Na prozorima su postavljeni željezni demiri, staklena krila i željezni kapci.

Ispred crkve je, pred zapadnim ulazom u objekt, u periodu austrougarske uprave, podignut zvonik. Osnova zvonika je približno kvadratična, dimenzija 3,10 x 3,10 m. Konstrukciju zvonika sačinjavaju četiri drvena stupa dimenzija 30x30 cm čiji razmak se postepeno sužava prema vrhu. Stupovi su oslonjeni na kamene baze. Sa vanjske strane su u deset horizontalnih redova pokovane drvene daske sa polukružnim završetkom. Zvonik je završen četverostrešnim krovićem pokrivenim klisom. Na zvonik je sa zapadne strane pričvršćeno drveno klepetalo.

Crkva ima prostrano dvorište koje je ograđeno. U dvorištu su se ranije nalazile dvije nadstrešnice – ladare koje su služile za okupljanje vjernika, dok su u novije vrijeme (70-ih godina XX. stoljeća) podignuti nova crkva i konak i spomenik poginulim pripadnicima JNA i VRS.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH iz  Sarajeva, broj 12/52, od 8. siječnja 1952. godine, objekt je bio stavljen pod zaštitu države, a  Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture  NR BiH iz  Sarajeva, broj 02-774-3, od 18. travnja 1962. godine, crkva je bila stavljena pod zaštitu države i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture. Ovo rješenje je postalo pravosnažno dana 24. listopada 1962. godine.

Dobro se, pod nazivom Crkva brvnara u selu Jelićka i rednim brojem 470 nalazi na Privremenoj listi Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Prema podacima iz godišnjaka Naše starine, Zavoda za zaštitu spomenika BiH i Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i priodnog naslijeđa RS na crkvi je krajem XIX. stoljeća izvršeno:

-          ispod temeljne drvene grede dozidan kameni zid;

-          u enterijeru crkve (u zapadnom dijelu naosa) podignut drveni kor;

-          prozorski otvori povećani, zastakljeni i sa vanjske strane postavljeni demiri od kovanog željeza;

-          dograđen drveni zvonik sa zapadne strane crkve.

Prema riječima Milijane Okilj, dipl. ing. arh. iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i priodnog naslijeđa RS, nakon rata u BiH od 1992. do 1995. godine, ovaj Zavod nije bio uključen u konzervatorsko-resturatorske radove na objektu. 

Većina radova na objektu izvršena je od strane mještana sela Jelićka i lokalnog svećenika.

Posljednje intervencije su izvršene oko 2002. godine i obuhvatile su:

-          sanaciju temelja ispod glavne ležeće grede, sa fugiranjem spojnica;

-          izradu poda u centralnom molitvenom prostoru;

-          sanaciju podstrešnice sa zamjenom starih šašavaca novim.

5. Sadašnje stanje dobra

Crkva u Jelićki je u dobrom građevinskom stanju. Problema sa vlagom ili nekih konstruktivnih problema na samom objektu nema. Vidljiva su oštećenja na podstrešnici i na šašavcima u enterijeru objekta. Oštećenja su nastala zbog ugrađivanja sirove građe koja je sušenjem popucala i ispala iz svog ležišta. Ovu tvrdnju je potvrdio i parohijalni svećenik koji je rekao da je građa prilikom ugradnje bila vlažna. Uz južni zid crkve složena je nova drvena građa.

U parceli na kojoj se nalazi crkva brvnara, 70-ih godina prošlog stoljeća izgrađena je nova crkva i konak. Nakon rata u BiH, zapadno od drvene crkve, izgrađen je spomenik – spomen-česma poginulim pripadnicima JNA, odnosno kasnijim pripadnicima VRS.

Ikone ikonostasne pregrade su u teškom stanju. Prekrivene su debljim slojem čađi i prašine. Kod gotovo svake ikone došlo je do pucanja bojenog sloja. Jednu je zahvatila vlaga pa se uočavaju tragovi buđi. Jedna ikona je gorjela, a na nekima je došlo do pucanja platna.

6. Specifični rizici

Nepoduzimanje mjera zaštite na ikonama i ikonostasu.

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH» broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Povijesna vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C. I.      Kvaliteta obrade

C. II.     Kvaliteta materijala

C. II.     Proporcije

C. IV.    Kompozicija

C. V.   Vrijednost detalja

C. VI.    Vrijednost konstrukcije

D. Čitljivost 

D. II.     Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

D. IV.    Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

D. V.   Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E. Simbolička vrijednost

E. I.      Ontološka vrijednost

E. II.     Sakralna vrijednost

E. III.    Tradicionalna vrijednost

E. IV.    Vezanost za rituale ili obrede

E. V.   Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

F. I.      Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

F. II.     Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          z.k. izvadak,  posjedovni list,

-          dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta:

o        osnova M 1:50,

o        podužni presjek objekta M 1:50,

o        poprečni presjek objekta M 1:50,

o        detalji,

-          fotodokumentacija Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH –snimio Mirzah Fočo.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja drvene crkve u Romanovcima  nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1912.    II šematizam Pravoslavne srpske mitropolije banjalučko – bihaćke za godinu 1911., Banjaluka, 1912.

1953.    Momirović, Petar, Naše starine I, 1953.

1956.    Momirović, Petar, Drvene crkve zapadne Bosne, Naše starine III, 1956.

1962.    Pavlović, St. Dobroslav, Crkve brvnare u Srbiji, doktorska disertacija odbranjena na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, Beograd, 1962.

1989.    Škaljić, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1989.

2000.    Grupa autora, Srpska pravoslavna eparhija banjalučka 1900-2000, Šematizam, Banja Luka, 2000.

2002.    Nenadović, M., Slobodan, Ilustrovani rečnik izraza u narodnoj arhitekturi, Prosveta, 2002.

2002.    Ševo, Ljiljana, Crkva u Romanovcima, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka, 2002.

2004.    Fočo Mirzah, Tradicionalna arhitektura BiH – Upotreba drveta u sakralnoj arhitekturi - Seminarski rad, Interdisciplinarni postdiplomski studij na AF u Sarajevu, 2004.

(1) Pošto su u ovom selu svećenike u crkvi davale dvije obitelji, Jelići i Popovići, cijelo selo je prozvano Jelićka. (Momirović, str. 157.)

(2) Crkva pripada Banjaluckoj eparhiji, koja je utemeljena 1900. godine kao mitropolija. Ova eparhija nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Do tog vremena, ovi prostori pripadali su  Dabrobosanskoj mitropoliji. Prvi episkop ove eparhije bio je mitropolit Evgenije Letica (1901.–1907.), a zatim slijede srpski arhijereji: Vasilije Popović (1908.–1938.), Platon Jovanović (1940.–1941.), dr. Vasilije Kostić (1947.–1961.), dr. Andrej Frusić (1961.–1980.) i sadašnji episkop Jefrem Milutinović.

(3) Predanje kaže da je u to vrijeme knez Timara bio neki Radiša koji je imao slugu koga su Osmanlije jedne prilike odveli sa sobom u Carigrad, gdje je završio škole i postao pašom. Kasnije je ovaj paša pozvao kneza Radišu u Carigrad i dao mu odobrenje da podigne novu crkvu. Po knezu Radiši crkva je prozvana Radišinom crkvom. (Ševo, str. 58.) 

(4) Drveni sakralni objekti se po svom vanjskom izgledom vrlo malo razlikuju od stambenih objekata građenih od drveta. Ovi objekti lišeni su svake monumentalnosti. Ovdje je svaki element konstrukcije i svaki detalj podređen ljudskom mjerilu. Zidovi nisu visoki, niti su ulazi naglašeni nekim posebno bogato dekoriranim portalom. Ustvari, ovaj nizak zid, uz to još i jednostavne obrade i prostran, strmi krov sa isturenom strehom predstavlja osnovni element u vanjskom izgledu ove arhitekture. Uprkos jednostavnosti, graditelj ovih objekata je prenio na njih sva iskustva koja je vremenom stjecao, i na taj način im nesvjesno dao izvjestan ton monumentalnosti. U ovom slučaju je nenamjerno stvoren objekt skladnih proporcija sa utkanim folklornim elementima podneblja u kome je nastao. (Pavlović,1956., str.53.)

(5) Drvena građa se vrlo lako mogla demontirati, prenijeti i ponovno montirati na drugom, pogodnijem mjestu. Da je zaista došlo do prenošenja objekta, osim narodnih predanja ukazuje i čitav niz zapisa i urezanih znakova koji su graditeljima omogućavali ponovno sklapanje objekta. Pojedini konstruktivni elementi su na svojim krajevima imali probušene rupe kroz koje bi se provlačilo uže i klinovi. Na ovaj način bi se uz pomoć volovske zaprege konstrukcija prenosila na željeno mjesto. Udaljenost na koju se prenosila crkva nije bila velika i iznosila je najčešće nekoliko kilometara. (Pavlović, str. 53., Fočo, str. 16.)

(6) Podaci na temelju kojih se neka crkva može datirati mogu biti različiti, više ili manje određeni. Najpouzdaniji su pisani izvori i to oni autentični, koji se nalaze na samom objektu i kada je na primjer napisano: «graditi se 1821.» ili je na ugrađenoj oltarskoj ikoni upisano «sije crkov ogradi gospodar Vuica za spomen 1818.» onda se taj podatak može sa sigurnošću uzeti kao vrijeme njihove gradnje. Na nekim od ovih objekata pronađeni su natpisi sa godinama kada su podignuti, odnosno kada su za neku od ovih crkava postavljeni temelji. Na temelju nekog od podataka moguće je izračunati i vrijeme trajanja pojednih radova. Samo na temelju godine urezane ne ikonostasu nije uvijek moguće saznati vrijeme gradnje crkve. Obično su ikone i carske dveri slikane neposredno poslije podizanja objekta. Najčešće je crkva podignuta godinu–dvije ranije. Međutim, katkad su ikone slikane u dužem vremenskom periodu. Treba biti obazriv prema ikonama u čijim zapisima nije naznačen hram kome su priložene, jer se često dešavalo da se u jednoj crkvi nalazi ikona iz druge crkve ili ikona koja i nije vezana za jedan određeni hram, već predstavlja poklon koji je došao odnekud u crkvu. Zapisi se najčešće nalaze na dverima, a dveri su u nekim slučajevima starije od samog objekta, jer su pripadale nekoj starijoj crkvi na čijim je temeljima objekt sagrađen. Dveri su čak mogle pripadati i potpuno drugom hramu, koji je postojao na sasvim drugom mjestu. Drugi podaci, na temelju kojih se može utvrditi vrijeme izgradnje crkava, mogu se tražiti među zapisima na pojedinim knjigama, ljetopisima, ili na posebnim pločama postavljenim prilikom neke od obnova crkve. Sa ovakvim podacima treba biti obazriv jer su ponekad proizvoljni. Dešava se npr. da svećenik napiše poneki podatak koji nije provjeren. Groblja, različiti podaci o nekom naselju, životu tog naselja i narodna predanja mogu u znatnoj mjeri pomoći prilikom datiranja crkava. U predanjima ima puno proizvoljnosti prouzrokovanih maštom. Građevina najčešće sama o sebi govori. Analizom pojedinih arhitektonskih, konstruktivnih i tehnoloških elemenata sa objekata kojima je poznato vrijeme izgradnje i uspredbom sa objektima za koje je vrijeme izgradnje nepoznato, u stanju smo na temelju iskustva odrediti deceniju ili četvrtinu stoljeća u kome su mogli biti sagrađeni.

(7) Majstor kovač bio je neki Jovo Čanak iz Prijedora.

(8) Da li je broj ovih objekata reduciran zahvaljujući prorijeđenim šumama usljed velikih potreba suvremene kulture za drvenim materijalom ili uz pomoć novih tehničko–tehnoloških rješenja i upotrebe suvremenih građevinskih materijala, ne zna se, ali je činjenica da je, na primjer,  izgradnja nove crkve neposredno uz Crkvu sv. Nikole u Javoranima posredno dovela do propadanja stare crkve brvnare iz XVIII. stoljeća – usljed gubitka funkcije stariji hram nije održavan i izložen je rapidnom propadanju. Sličan slučaj je sa crkvom brvnarom u selu Kola.

(9) Vidjeti Odluku o proglašenju graditeljske cjeline Crkva-brvnara u Romanovcima

(10) Ovakva podjela je moguća isključivo kod objekata kod kojih je precizno određeno vrijeme nastajanja i kod kojih nije došlo do određenih kasnijih intervencija, koje su na crkvama– brvnarama bile vrlo česte. Nakon određene intervencije koja je najčešće podrazumijevala veće dogradnje i prenošenje pojedinih dijelova iz jedne crkve u drugu, postalo je upitno šta je u stvari autentično. Postavlja se također pitanje šta se dešava sa objektima koji sadrže karakteristike i jednog i drugog vremenskog perioda.

(11) Prvu skupinu, po njoj, karakterizira jednostavnija izrada i dekoracija, pravokutna osnovica bez apside i otvorenost enterijera prema krovnoj konstrukciji. Ove crkve su skromnije izrade i po izboru materijala i načinu obrade više su nalik na običnu seosku kuću, nego na sakralni objekt. U ovu skupinu spadaju crkve u Malom Blaškom, Šljivnu (crkva srušena 50-60-ih godina XX. stoljeća), Javorinama, Romanovcima i Kolima.

(12) Drugoj skupini pripadaju crkve u selima Jelićka, Rakelići, Busnovi i Marićki. Po dimenzijama ove crkve su znatno veće i imaju apsidu ili više njih.

(13) Na prostoru Bosne i Hercegovine nalazi se ukupno sačuvano pet građevina podignutih u tom periodu. To su: crkve u Malom Blaškom kod Slatine, crkva u Javoranima kod Kneževa, crkva u Romanovcima kod Gradiške i crkva u Han-Kolima kod Banje Luke. Sve su skromnih dimenzija. Tlocrt ovakvih crkava najčešće je pravokutnog oblika bez oltarske apside. Nosiva konstrukcija je često postavljena direktno na zemlju bez ikakvih temelja i kamenih konstrukcija suhozida koje bi prenijele opterećenje na nosivo tlo. U većini slučajeva su brvna postavljena na pritesano kamenje. Skelet hrama nose drveni stupci koji su u podložnice uglavljeni na čep. Dakle, u ovom slučaju se radi o svojevrsnom skeletnom sustavu sastavljenom od stupaca i zidova od užlijebljenih dasaka. Ovakvi objekti osim toga imaju građevinski izuzetno zanimljive krovne konstrukcije sa sljemenom i koritom na vrhu. (Ševo, 1996., str. 73., Stanković, 2003., str. 62.)  Pojedine crkve su urađene od pravih balvana četverokutnog presjeka. Brvna su na kutovima povezana na preklop. Gornja greda kod ovakve konstrukcije često preuzima ulogu vjenčanice, dok se na nekim objektima vjenčanica uduplava i javlja se tzv. dvostruka vjenčanica. Između stupova crkve postavljena je konstrukcija kosnika. Na taj način je dodatno ojačana konstrukcija i stabilnost zida. Crkve iz ove skupine imaju vrlo malo otvora, jedino ulaz sa zapadne strane, najčešće sa masivnim završetkom u vidu luka i dovratnicima. Vrata su pravokutna, od hrastovine, sa horizontalnim prečkama na poleđini i željeznom bravom sa velikim ključem. Svjetlost je u unutrašnjost crkve, najčešće u prostor oko oltara, ulazila kroz koso uske horizontlane zakošene proreze među brvnima. U Romanovcima, i u Blaškom, postoje namjenski načinjeni uski prorezi u brvnima, koji se mogu zatvoriti poklopcem na vodilicama

(14) Na prostoru Bosne i Hercegovine zatičemo četiri crkve brvnare iz tog perioda. To su crkve u selima Jelićka, Marićka, Rakelići i Busnovi. Crkve ove skupine imaju slične karakteristike. Njihove dimenzije su u odnosu na prethodnu skupinu crkvi znatno povećane. Pravokutne su osnove sa poligonalnom apsidom. Građene su od masivnih brvana spajanih sustavom posebne vrste prijeklopa spojenog na kutovima apside. Brvna završavaju kosim, zaobljenim krajevima. Pokrivene su crijepom ili drvenim klisom. Krov im je strm i visok, dvovodan nad naosom,  trovodan ili četverovodan nad apsidom. U unutrašnjosti crkve je oltarski prostor odvojen od naosa visokom oltarskom pregradom. Naos i priprata su odvojeni stupićima i lukovima, nad kojim se podiže kor, odnosno galerija. U unutrašnjosti svih hramova se vide brvna zidova crkve. Izuzetak tome je crkva u Rakelićima kod koje su zidovi ožbukani. Unutrašnjost ovih crkava je dobro osvijetljena. Skupina ovih crkava nad glavnim, zapadnim ulazom u crkvu, ima trijem i visoki zvonik direktno ugrađen u krov.

(15) Ćert – urezani i ukršteni krajevi greda na kutovima zgrada izgrađenih od brvana. (Škaljić, str. 190.)

(16) Šesterokraka zvijezda