Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 85/05. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 9. maja 2005. godine, donijela je

O D L U K U

I

Graditeljska cjelina – Stari grad Bočac proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čine zidovi i objekti Starog grada Bočca i pokretno naslijeđe koje se nalazi deponirano u Muzeju Republike Srpske u Banjoj Luci.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 4/103/1 (stari premjer), posjedovni list broj 28, k.o. Dabrac, općina Mrkonjić-Grad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o sprovođenju  odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

II

            Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.         

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

            Na prostoru jedinstvene zone zaštite nacionalnog spomenika, definirane u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-     nije dopušteno odlaganje otpada.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, potrebno je osigurati:

-     čišćenje zidova glavne kule, prostora obora i predziđa, te okoline od divljeg raslinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika;

-     konstruktivnu sanaciju kula i zidina, na mjestima gdje su se  pojavile pukotine koje prijeti urušavanjem kompletne konstrukcije;

-     izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

            Iznošenje pokretnog naslijeđa iz tačke I stav 2. ove odluke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

            Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

            Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti areheološke nalaze.

            Komisija, u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine, utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

            Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

            Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i  općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 94 .

X

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

XI

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH». 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Predsjedavajuća Komisije

                                                                                                Ljiljana Ševo

Broj: 05.2-02-68/05-6

3. maja 2005. godine

Sarajevo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika  donijela je odluku o stavljanju graditeljske cjeline Stari grad Bočac na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 94.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je

sljedeće:

1.Podaci o dobru

Lokacija

Stari grad Bočac nalazi se u selu Dabrac, na lokalitetu Gradina ili Kamenjar. Sagrađen je na teško pristupačnoj, stjenovitoj litici, visoko iznad velike okuke, na lijevoj obali Vrbasa. Na tom mjestu završava se kanjon Bočačka klisura i širi se pitoma Bočačka kotlina. Grad se nalazi otprilike na polovini puta  između Banje Luke i Jajca. Udaljen je od Jajca 30 km. Sjeverno od njega niz Vrbas je na udaljenosti od 15 km Greben-grad u Krupi na Vrbasu, i grad Zvečaj, još 10 km sjevernije.

            Prema podacima Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, područne jedinice Mrkonjić-Grad, u k.o.Dabrac, na snazi je Popisni katastar i izlaganje novog predmjera nije rađeno. Za ovo područje ne postoji Zemljišna knjiga koja je uništena u toku II svjetskog rata.

Historijski podaci

Arheološkim iskopavanjem nisu ustanovljeni ostaci naseljavanja ili objekata iz ranijih perioda, tj. od prahistorijskog, antičkog i ranog srednjovjekovnog perioda, sve do  gradnje utvrđenja u Bočcu. Historijski podaci o ovom srednjovjekovnom i osmanskom utvrđenju su također oskudni. Bočac je vjerovatno podignut na razmeđi 14. i 15. stoljeća za odbranu broda, tj. prelaza preko Vrbasa. Kasnije je, zajedno sa gradovima Jajcem, Komotinom, Krupom (Greben-gradom), Zvečajem i Banjom Lukom branio u 15. stoljeću  prodor Osmanlija ka zapadu (Bojanovski, 1977, 111).  Teritorija na kojoj se nalazi srednjovjekovno utvrđenje Bočac nalazila se u srednjovjekovnoj župi Zemljanik, zajedno sa dva susjedna grada, Zvečajem i Greben-gradom u Krupi na Vrbasu (Mrgić-Radojčić, 2002,21). U 14. stoljeću spominju se gradovi Zvečaj, Greben, a u prvoj polovini 15. stoljeća  i Bočac, koji su izgrađeni na lijevoj obali Vrbasa, na maloj međusobnoj razdaljini. U starijoj historiografskoj literaturi navode se kao gradovi koji su osiguravali put dolinom Vrbasa. Pretežno klisurasta dolina ove rijeke od Jajca do pred Banju Luku nije bila prohodna sve do novijeg doba, te se pretpostavlja da je funkcija navedenih gradova bila osiguravanje “brodova” – gazova preko Vrbasa. Ispod Bočca gaz je bio lagahan, tako da se sa ovog utvrđenja mogao kontrolirati prelaz preko Vrbasa na putnom pravcu Skender Vakuf - Čemernica - Bočac - Surjan (Bojanovski, 1977, 112; Mrgić-Radojčić, 2002, 219).

            Grad Bočac se prvi puta spominje u aktu ugarskog kralja Sigismunda banu Matku Talovcu u kojem je navedeno da je u vojnom pohodu u ljeto 1434. godine ugarski ban uspio preuzeti od Osmanlija nekoliko značajnih gradova u dolini Vrbasa –Jajce, Bočac i Komotin.

Podgrađe Podbočac spominje se polovinom 15. stoljeća u građi dalmatinskih arhiva  kao mjesto iz kojeg je dolazila posluga u Dalmaciju (Šunjić, 1996, 305). Varoš se prostirala sa obje strane Vrbasa. Na desnoj obali nalazi se lokalitet Varešić kod današnjeg naselja Bočac, a na lijevoj, na lokalitetu Crkvina, nalazila se srednjovjekovna crkva, čiji su ostaci bili vidljivi do zatrpavanja nasipom ovog dijela obale, pri izgradnji brane (Bojanovski, 1977, 113; Mrgić-Radojčić, 2002, 222). 

Grad je bio u sastavu Jajačke banovine od 1464. godine. U njemu je bila posada, čiji su kaštelani 1494. godine bili Dionizije Dabišević i Juraj Popović. Sve do 1507. godine, grad se spominje u više ugarskih vojnih dokumenata. Građani varoši pod gradom  Bočcem su dobivali pomoć od kralja  (Thallozy, 1916, 230).

Osmanlije su osvojile Bočac prije 21. maja 1516. godine, od kada je datirano pismo Franje Berislavića od Grabarja u kojem je javio slavonskom vicebanu da bosanski paša namjerava nanovo obnoviti Bočac, a dvije sedmice  kasnije quomodo nunc impense castrum Bochach simulcrum suburbio edificio paratur (Mrgić – Radojković, 130). Na osnovi ovog pisma izveden je zaključak da su Osmanlije popravile i jače utvrdile grad, te postavile u njega posadu. U junu 1525. godine, ispred Bočca Osmanlije su presreli vojsku pod vođstvom Krste Frankopana koja je donosila živežne namirnice u Jajce (Thallozy, 1916, 209).

Iz anonimnog opisa doznaje se da je Bočac bio tvrdi grad sa malo topova. U popisu gradova iz 1833. godine, Bočac je naveden kao prazan, što znači da ga je posada napustila prije te godine. U gradu su bili dizdari sve do prvih decenija 19. stoljeća. Prvi poznati dizdar  bio je Smail-aga, koji je vršio je ovu službu u dva navrata, 1617. i 1626. godine. U njegovoj zakladnici se spominje Bočac kao varoš. Godine 1704, dizdar grada Bočca je Mehmed-aga, unuk Smail-age, a godine 1815, drugi Mehmed-aga. Nije poznato kojoj je kapetaniji pripadao, možda Jajačkoj  (Kreševljaković, 1953, 25; isti, 1991, 148).

U osmanskom periodu bio je u sastavu Nahije Jajce, koja se prvi puta spominje u popisu iz 1562. godine, kao i grad Greben (Šabanović, 1982, 178). Nahija Jajce pripadala je 1540. godine Kobaškom kadiluku, od 1562. Banjalučkom, a  između 1580. i 1591. godine, kada je osnovan Kadiluk Jajce, pripala je njemu (Šabanović, 1982, 185).  

2. Opis dobra

Temelji grada su najvećim dijelom fundirani na stjenovitoj podlozi. Grad se pruža u osnovnom pravcu sjever-jug.  Površina grada iznosi oko 2500 m2. Pored kasnijih pregradnji, osnova grada je ostala ista. Konstatirano je da je grad  imao četiri kule: kula A, glavna kula koja je kasnije uklopljena u veliku kulu, kapi-kula B, uz istočni zid kula C i uz južni zid kula D, koje su,osim kule A bile uvučene u perimetralni bedem i obor (E).  Supstrukcije kula B, C i D otkrivene su arheološkim iskopavanjima  1977. godine. Grad je bio najvećim dijelom prepravljan u jaku artiljerijsku tvrđavu tokom osmanskog perioda (Bojanovski, 1977, 112). Dvostruki bedemi su vidljini u presjecima perimetralnih zidova.

U zapadnom uglu je velika, glavna kula (A),  oktogonalne osnove, promjera do 16 m. Unutar kule je četverougaona prostorija dimenzija 9x6 m. Vjerovatno je to bila osnova neke ranije kule, koja je pojačana dvostrukim zidom debelim 3.5 m i zemljanim nasipom u svrhu zaštite od artiljerijske vatre sa Crvene stijene na desnoj obali Vrbasa.  Na kruništu glavne kule, koje je u neko vrijeme dobila oblik bastiona, bilo je mjesta za tri do četiri topa. Do konzervatorskih radova krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća, ostao je samo jedan topovski otvor, čiji se ostaci vide i danas. Ulaz u kulu bio je na južnom zidu, a ulazilo se iz obora (E), koji se pruža južno od glavne kule. Prostrani obor je nepravilnog elipsoidnog oblika,  dužine 58 m i širine 35 m. Najveći dio zauzima kamenita ravan, poravnana nasipom debelim do 2 m. Obor je opasan  jakim dvostrukim bedemom, izlomljenih linija, visokim oko 5, i debelim 3 m. Ulaz u obor je na sjeveroistočnom dijelu bedema, nasuprot glavnoj kuli, sa koje je mogao biti branjen. Nekada je tu bila kapi-kula(B), vanjskih dimenzija 8x7 m i debljine zida od oko 1.20-2.50 m.Tragovi ostatka sjevernog zida kapi-kule se raspoznaju na unutrašnjoj strani oborskog bedema . Po obliku, manje kule C i D su bile izgrađene u osmansko doba kao artiljerijske kule. Kula C uz istočni perimetralni bedem je branila grad od djelovanja sa desne obale Vrbasa. Kula D se nalazila nad liticom na jugozapadnom kraju bedema i štitila je kopneni prilaz gradu, kao i glavna kula na  sjeveru. Izvana, na sjevernoj strani uz obor i glavnu kulu, je predziđe (F) koje je štitilo taj naistureniji dio utvrđenja  i prostor ispred kapi-kule. Od sjevernog zida kapi-kule ka istoku spuštao se zid, debljine oko 1.5 m niz litice do obala Vrbasa.  Na osamdesetom metru zida je bila manja kula, nepravile okrugle osnove i djelimično izlomljenih linija, promjera oko 9 m. Truhelka, koji je ovak kraj obilazio krajem 19. stoljeća, govori o “kuli stražari” “na sredini zida” koji je po vrhu imao gusto poredane puškarnice”, što se vjerovatno odnosi na kulu G. Također je vidio i “kapiju na kraju zida” na obali Vrbasa. Sve ovo, od kule G do Vrbasa je porušeno, a danas je kula G na ivici skoro vertikalne litice. Prvo je porušen krajnji dio zida uz Vrbas pri gradnji nove ceste, tako da je Truhelka  nad vodom još mogao razabrati “koji trag tome zidu” (Truhelka, 1904, 72-73).        

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na osnovi zakonske odredbe, a Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH, broj o5-1538-1/63 od 27. decembra 1963. godine, Stari grad u Bočcu, općina Mrkonjić-Grad, stavljen je pod zaštitu države. Rješenjem broj 05-UP.I-175-1 od 15. oktobra 1970. godine, upisan je u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 502.

Graditeljska cjelina – Stari grad Bočac, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, pod imenom Stari grad Bočac u Bočcu, pod rednim brojem 94.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine, uvršten je kao spomenik III kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

1977. godine izvršena su arheološka iskopavanja pod vođstvom dr. Ive Bojanovskog, arheologa Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine. Iste godine izvršen je dio konzervatorsko-restauratorskih radova pod nadzorom i po projektu ing. Aleksandra Ninkovića iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine. Svi radovi su se odvijali u okviru izgradnje Hidroelektrane Bočac. Pokretni nalazi su predati u Muzej Bosanske krajine u Banjoj Luci, a tehnička dokumentacija se nalazi u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

5.Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 25. aprila 2005. godine, konstatirano je da je to još uvijek dobro očuvan grad. Sa pojedinih dijelova perimetralnih bedema opada vanjska oplata i ostaje ogoljena središnja masa zida (trpanac). To je naročito izraženo na zapadnom zidu uz glavnu kulu A, te na ulazu u grad. Na zapadnom perimetralnom bedemu je također oveća rupa u kojoj je vidljiva podužna drvena hatula (greda), i odaje dojam da je rupa namjerno napravljena u novije vrijeme. Unutrašnjost glavne kule je puna kamenja koje otpada sa vrha kule ili zidne oplate, te raslinja. Na pojedinim dijelovima vanjske oplate glavne kule također nedostaje kamenje. Površina neistraženog objekta u unutrašnjosti obora uz zapadni zid je zarasla u raslinje. Raslinje se također nalazi uz ulaz u grad i na površini oko podziđa grada. Na detaširanoj kuli G primijećena je napuklina u zidu. Preostali dijelovi zida, koji vodi od glavne kule A ka detaširanoj kuli G, su utonuli u raslinje. 

Primjetno je dugogodišnje neodržavanje ovog zaštićenog spomenika.

Ispod glavne kule i podziđa grada ostavljene su tri velike metalne cisterne, koje bi odavde trebalo ukloniti.

III- ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)Vremensko određenje

B)Historijska vrijednost

C)Umjetnička i estetska vrijednost

            iv. Kompozicija 

            vi. Vrijednost konstrukcije

D)Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.Svjedočanstvo o historijskim mijenama

G)Izvornost

i. Oblik i dizajn

v. Položaj i smještaj u prostoru

H)Jedinstvenost i reprezentativnost

   i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     Rješenje Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH iz 1969.   godine, kojim se navedeni objekat tretira kao spomenik kulture,

-     fotodokumentacija, snimljena na terenu aprila 2005. godine,

-     grafički prilozi, osnova Starog grada Bočac iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1904.    Truhelka, Ćiro, Kraljevski grad Jajce, Povijest i znamenitosti, Sarajevo, 1904.

1916.    Thallozy,  Ljudevit, Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca, Zagreb, 1916.

1953.    Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45

1977.    Bojanovski, Ivo, Bočac, Dabrac, Mrkonjić Grad – srednjovjekovno i tursko utvrđenje, Arheološki pregled 19, Beograd, 1977, 111-114

1981.    Živković, Pavo, Tvrtko II Tvrtković, Bosna u prvoj polovini XV stoljeća, Sarajevo, 1981.

1982.    Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1982.

1991.    Kreševljaković, Hamdija, Kapetanije, Sabrana djela I, Sarajevo, 1991.

1996.    Šunjić, Marko, Bosna i Venecija, Sarajevo, 1996.

2002.    Mrgić-Radojčić, Jelena, Donji kraji krajina srednjovekovne Bosne,

Beograd, 2002.