početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Handanija džamija (Handan-begova, Hajdar Ćehajina ili Čaršijska džamija) u Pruscu, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 2/06. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 15. do 21. ožujka 2005. godine donijelo je

 

O D L U K U

 

I.

 

            Graditeljska cjelina – Handanija džamija (Handan-begova, Hajdar Ćehajina ili Čaršijska džamija) u Pruscu se proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Graditeljsku cjelinu čine džamija i mezarje u okviru haremskog zida, te haremski zid sa ulaznom kapijom i česmom.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 680 (novi premjer), upisan u posjedovni list  broj 328/07 k.o. Prusac I, Općina Donji Vakuf,  Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije ustvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika. 

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebite tehničke dokumentacije za uređenje mezarja džamije, kao i za ispitivanje i restauraciju slikanih dekoracija unutar nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, ustvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:

-     na nacionalnom spomeniku su dopušteni samo radovi na tekućem održavanju, konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i radove čiji je cilj prezentacija nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-     prigodom radova na restauraciji i konzervaciji objekta neophodno je sačuvati izvorni izgled objekta uz uporabu izvornih materijala, primjenjujući izvorne  metode obrade materijala i njihove ugradnje;

-     izvršiti uređenje mezarja džamije, kao i sanaciju oštećenih nišana;

-     izvršiti snimanje, te restauraciju i konzervaciju slikane dekoracije unutar džamije.

 

IV.

 

            Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su protivni odredbama ove odluke.

 

V.

 

Svatko a posebice nadležna tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera ustvrđenih u toč.  II. - V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII.

 

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke su Povjerenstva konačne.

 

IX.

 

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH» broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 4/03) se briše nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 202.

 

X.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 09-2-17/05-6                                                                                                                      15. ožujka 2005. godine              

Sarajevo                                                                                   

Predsjedatelj Povjerenstva

      Amra Hadžimuhamedović

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD       

 

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2. stavak 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8., kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je donijelo odluku o stavljanju Ostataka Handanija džamije u Pruscu – Donji Vakuf na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH pod rednim brojem 202.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

  • dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list i preslik katastarskog plana),
  • podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,
  • historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, ustvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

            Graditeljska cjelina Handanija džamije u Pruscu je smještena u centru naselja, u Čaršijskoj mahali. Parcela harema džamije je definirana ulicom sa sjeveroistočne strane, sokakom sa sjeverozapadne i privatnim posjedima sa preostale dvije strane.

            Graditeljska cjelina je smještena na lokaciji koja obuhvaća k.č. broj 680, posjedovni list broj 328/07, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, Medžlis Islamske zajednice Donji Vakuf ( pravo raspolaganja 1/1), k.o. Prusac I, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Pristup u harem Handanija džamije je sa sjeveroistočne strane.

Glavna osovina džamije je usmjerena sjeverozapad-jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani. Mihrabski zid je na jugoistoku. Mezari unutar džamijskog harema su dužom osovinom (doglavni – donožni bašluk) postavljeni u pravcu sjeveroistok-jugozapad.

 

Historijski podaci

O osnivaču i razdoblju gradnje Handanija džamije u Pruscu su sačuvana dva tariha – natpisa, jedan uzidan iznad vrata dvorišnog zida, a drugi iznad glavnog ulaza u džamiju. Prema mišljenju Mehmeda Mujezinovića, na oba natpisa kao osnivač džamije se spominje ista osoba i na oba natpisa godina gradnje je ista. Iz navedenih natpisa se saznaje da je graditelj džamije Handan-aga, a godina izgradnje 1617. (1026. po Hidžri.)

U svojem putopisu Evlija Čelebi ovu džamiju (sa kamenom munarom) pripisuje Hajdar Ćehaji. Grešku u svezi graditelja džamije je i službeno ispravila Islamska zajednica. (1)   

Natpis na turskom jeziku nad portalom dvorišnog zida je isklesan na kamenoj ploči, veličine 72x32 cm. Prema Mujezinovićevom mišljenju, pismo je lijep dželi-nesh. Natpis glasi: «U ime Allaha sagradio je Handan-aga ovu džamiju,//Ko je vidi ili za nju čuje, dužnost mu je da moli.//Lijepo izvedena je drugi časni Harem,//Pa da li se na zemlji može naći još jedna ovakva ugodna građevina.//Neka Uzvišeni Bog obilno nagradi (dobrotvora),//Jer je on slijedio Jahja-pašu, u načinu gradnje,//Kada je dovršena njezina gradnja Kemal je pohvali.//Izrekavši joj kronogram. Neka je ugodna božja kuća.//Godina 1026.»

U natpisu navedeni Jahja-paša je vjerojatno bosanski sandžak-beg, koji je na ovoj poziciji bio u razdobljima od 1482. do 1484. i od 1494. do 1496. godine. Prema Mujezinovićevom mišljenju, 1492./93. (898. godine po Hidžri) u kasabi Prusac se spominje mahala Jahja-pašine džamije. Postoji mogućnost da je Handan-aga svoju džamiju sagradio na temeljima ili ostacima Jahja-pašine džamije, koja je mogla biti razrušena uslijed ratova ili zemljotresa.(2) Uporište za ovu teoriju je moguće naći u načinu izvedbe džamije. Naime, ulazni zid džamije je jedini u potpunosti izveden od pravilnih blokova sedre koji su slagani na drugačiji način u odnosu na slaganje kamenih blokova u ostalim zidovima. Također, nepostojanje hatula u zidovima iznad razine mahfila, koje su bile temeljni konstruktivni element sustava gradnje u tome razdoblju, upućuje na činjenicu da su zidovi u jednom razdoblju mogli biti prezidani. Stupovi na ulaznom trijemu, građeni od jednog komada kamena, obzirom na dekoraciju kapitela(3), kao i na činjenicu da nisu jednake visine, mogli su biti preuzeti sa drugog starijeg objekta.

I Ayverdi u svojoj knjizi navodi da se spominjanje Jahja-paše u natpisu definitivno odnosi na Jahja-pašinu džamiju ali, također, kaže da je nemoguće definirati koja je to džamija, kako je izgledala i kada je napravljena.

Moguće je da je Handan-aga bio upoznat i sa Jahja-pašinom džamijom u Skoplju, sagrađenom 1503./1504. godine, koja je, također, bila natkrivena sakrivenom drvenom kupolom. Uporište za ovo navodi Husein Čepalo, spominjući da o utemeljitelju džamije ne postoje jasni podaci osim nekih činjenica o čovjeku pod istim imenom koji je ostavio neke od svojih ostavština u Nišu(4), što bi moglo pojasniti izgradnju džamije prema uzoru na Jahja-pašinu u Skoplju. To ukazuje da je utemeljitelj proveo svoj život u različitim krajevima Osmanskog carstva, ostavljajući ostavštine u mjestima u kojima je boravio i gradeći pod utjecajima onoga što je vidio.

Natpis nad ulazom u džamiju je isklesan na kamenoj ploči, dimenzija 70x33 cm, na turskom jeziku.

Natpis, prema mišljenju M. Mujezinovića, glasi: «Hvala Bogu, koji se i na nas smilovao//I poklonio nam jedan dragulj iz mora darežljivosti,//Mjesec zviježđa časti, sjaj plemenitosti i lijepih osobina,//To jeste Handan-beg(5) , ljubic darežljivih,//Postao je talisman ljepote i zviježđe sreće,//I dostojan je obećanoj sreći «Ko bude gradio»,//Sagradio je jednu svijetlu džamiju poput raja,//A na kojoj mu zavide i ljudi i svemir.//Čim ju je ugledao Adni, izreče joj kronostih://Ova visoka građevina slična je raju Adn.//Godina 1026.»

Stih natpisa nad ulaznim portalom: «Čim ju je ugledao Adni, izreče joj kronostih» stvara nedoumicu o identitetu pjesnika. Prema Ayverdijevom mišljenju, pjesnik Adni jedino može biti Adni Efendi, starješina beogradske mevlevijske tekije. Obzirom na činjenicu da je on umro 1100. godine po Hidžri, trebao bi živjeti iznimno dugo.

No veza džamije sa dervišima je sasvim moguća obzirom da je Prusac, ali i širi region, poznat po tekijama i sufizmu. Za Prusac se posebice veže halvetijski red, koji prednjači po znanosti, te zagovara duhovni napredak, naobrazbu i izgradnju.

 

2. Opis dobra

 

Džamija 

Prema konceptu prostornoga ustroja, Handanija džamija u Pruscu pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom i kamenom munarom. Natkrivena je četverovodnim krovom koji «skriva» drvenu kupolu.

Sagrađena tijekom klasičnog stila u osmanskoj arhitekturi, Handanija džamija predstavlja jedinu džamiju sa kamenom munarom u Pruscu.

Naizgled predstavlja uobičajeni sakralni objekt, izduženu kubusnu građevinu, no sljedeći elementi je izdvajaju iz skupine manjih, jednostavno izvedenih jednoprostornih džamija:

-     trijem u potpunosti zatvoren sa bočnih strana, koji se proteže samo kroz visinu prizemlja objekta;

-     četiri niska zdepasta stupa trijema kod kojih su baza, tijelo i kapitel urađeni od jednog komada kamena; baza je oblikovana kao polulopta a na kapitelima se javlja tzv. nabor-dekoracijom («turski friz trokutne forme»). Nabor-dekoracija je vidljiva i na mjestima na kojima lukovi naliježu na zidove;

-     pet lukova koji se oslanjaju na stupove trijema, mogu se definirati kao prelomljeni lukovi, bez dekoracija;

-     unutarnja drvena kupola, sastavljena od osam segmenata, koja natkriva glavni molitveni prostor. 

Dimenzije Handanija džamije, mjerene izvana, iznose oko 16,20 x 12,60 m. Visina objekta, mjereno od poda do tjemena kupole, iznosi 10,35 m, a munare, zajedno sa alemom, oko 31,20 m.

Džamija ima kamene zidove debljine 90 cm, izvana malterisane, iznutra krečene. Za gradnju je upotrijebljeno više vrsta kamena (sedra, krečnjak, laporoviti krečnjak i brečasti krečnjak). (6)    

U unutarnjosti džamije, promatrajući tlocrtno, razlikuju se ulazna razina i razina mahfila. Tlocrt na razini ulaza je kvadratnog oblika, a tlocrt na razini mahfila je pravokutnog oblika, obzirom da se objekt na ovoj razini proširuje iznad trijema.

Obujam unutarnjeg prostora zatvaraju četiri zida koji primaju opterećenje od unutarnje kupole i četverovodnog krova.

 

Trijem džamije, visine 3,20 m, otvoren isključivo sa ulazne strane, natkriven je drvenom tavanicom koja predstavlja nastavak međukatne džamijske konstrukcije. Drvena tavanica je izvedena od manjih dasaka povezanih drvenim okvirom. Geometrijska dekoracija cijele tavanice je izvedena pomoću sitnih letvica poredanih po daskama tako da stvaraju mrežu.

Pet prelomljenih lukova trijema, urađenih od sedre, oslanjaju se na četiri zdepasta stupa. U presjeku dvanaestokutni stupovi, sa blagim entazisom, danas su prekriveni tankim slojem kreča.

Vanjske sofe, lijeva dimenzija 3,76 x 4,42 m, odnosno desna 4,57 m, su izvedene od betona. (7)    

Tragovi bojenja na trijemu su vidljivi na lukovima, na kapitelima stupova, oko prozora i na drvenoj tavanici. Lukovi su podijeljeni u devet polja, koja su bojena naizmjenično uz uporabu nero-fumo (crno-sive), ferro rosa (ferum crvene) i bijele boje(8) . Ferum crvena boja je korištena i za bojenje kapitela stupova. Za bojenje drvene tavanice su korištena ferum crvena (ukrasne letvice) i zelena boja (daske). Drveni okvir tavanice je bojen ljubičasto- crnom bojom.(9)     

Desetostrana baza munare, visine 4,92 m, ima promjer 2,30 m. Sljedećih 1,58 m, prema visini, čini prijelaz sa poligona baze munare na poligon tijela promjera 1,96 m. Četrnaestostrano stablo munare ima blagi konusni oblik. Visina munare do šerefe je oko 19 m, do krova oko 24,40 m, a visina munare bez alema iznosi oko 30,0 m.

 

Munara, građena od sedre, pokrivena je limom. Četrnaestokutna munara je malterisana i ukrašena kamenom plastikom. Kraj baze, kao i dio ispod krova munare je dekoriran frizom slijepih arkada. Mjesta promjene promjera munare su naglašena jednostavnim vijencem. Friz slijepih arkada ispod krova munare je bojen. Ograda šerefe je profilirana i bojena zelenom bojom.

 

Prozori na fasadi objekta su postavljeni u dva horizontalna pojasa.

U prvom horizontalnom pojasu na svakoj fasadi su postavljena po dva pravokutna prozora (dimenzija otprilike 135x195 cm/širina x visina). Sa vanjske strane prozori su uokvireni jednostavno izvedenim kamenim blokovima – šembranama. Samo šembrane oko prozora na trijemu su profilirane.(10) Sa vanjske strane prozora su postavljeni demiri od kovanog željeza, a sa unutarnje drveni kapci. Kapci, napravljeni od kvalitetnog drveta, su izvedeni sa trostrukom oplatom i bez dekoracija. Rasteretni luk(11), čija je površina uvučena u odnosu na ravan zida, podijeljen je na sedam polja sa vanjske strane, kao i u unutarnjosti. Polja su bojena naizmjenično ferum crvenom, crno-sivom i bijelom bojom.(12) U unutarnjosti je rasteretni luk smješten u pravokutnom polju iznad prozora. Pravokutno polje je obrubljeno ferum crvenom bojom. Na pojedinim prozorima su ostali tragovi bojenja unutarnje površine prozora ferum crvenom bojom. 

U unutarnjosti, između prozora na jugozapadnoj i sjeveroistočnoj fasadi, nalazi se po jedan dolaf – ormar. Rasteretni luk nad dolafom, kao i kapci su izvedeni jednako kao i kod prozora.

Prozori drugog horizontalnog pojasa (dimenzija oko 65x120 cm, pravokutni dio, a visina do tjemena luka iznosi oko 150 cm), postavljeni su u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog pojasa s tim da se na sjeveroistočnoj i jugozapadnoj fasadi javlja po još jedan prozor u ovom pojasu. Prozori drugog horizontalnog pojasa imaju završetak naglašen prelomljenim lukom.(13)    Sa obje strane prelomljeni luk je naglašen uvlačenjem u odnosu na ravan zida. Sa vanjske strane luk je podijeljen u polja naizmjenično bojena ferum crvenom, crno-sivom i bijelom bojom. U unutarnjosti prelomljeni luk je smješten u pravokutnom polju, iznad prozora, koje je obrubljeno i dekorirano ferum crvenom bojom. (14)    

Prozorska krila su zamijenjena novim, napravljenim od željeza. Nema podataka o tomu kako su starija prozorska krila izgledala.(15)    

 

Ulazni portal, prema svojoj općoj koncepciji i tipološkim odlikama, pripada drugoj skupini portala (podjela prema A. Andrejeviću, iznijeta u Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji). Portal, dimenzija 2,45x3,17 m, iz ravni zida se izdvaja za 29 cm i ima profilirani kameni okvir širine 40 cm. Otvor portala, širine 1,13 m, zasvođen je segmentnim lukom. Drvena dvokrilna vrata, bojena oker i zelenom bojom, (intervencija iz 80. godina) podijeljena su na tri polja.

Portal džamije je bojen(16), a na Ayverdijevim fotografijama iz 1977. godine se vidi i floralna dekoracija izvedena lijevo i desno od tariha.

Tarih o gradnji džamije, isklesan na kamenoj ploči dimenzija 70x33 cm, postavljen je u središnjem prostoru između luka otvora i pravokutnog okvira portala. Prema mišljenju Mehmeda Mujezinovića, natpis se sastoji od deset distihona na turskom jeziku ispisanih u pet redova, smještenih u deset elipsastih polja rastavljenih linijama. Natpis oko teksta je ukrašen rozetama i stiliziranim arabeskama. Tarih je pisan lijepim nesh-talik pismom(17). 

           

            Glavni molitveni prostor džamije je gotovo pravilni kubus čije su dimenzije, mjerene iznutra, 10,60 x 10,75 m. Zatvoren je drvenom kupolom koja se sastoji od osam dijelova. Segmenti kupole (i rebra i stranice ispune) u obliku luka se savijaju, dva puta “prelamaju” i završavaju u ravnom osmerokutnom središnjem dijelu – sofraluku (orti). Konstrukcija kupole sa donje strane je prekrivena daščicama i letvicama, bojenim zelenom i ferum crvenom bojom, koje čine geometrijsku dekoraciju kupole – ortogonalna mreža. Prijelaz iz ravne tavanice u kupolu je naglašen drvenom gredom, bojenom ferum crvenom, ukrašenom drvenom “čipkom”. Orta, izdvojena ferum crveno bojenom drvenom gredom, također je dekorirana geometrijskom dekoracijom koju čine daščice i letvice. Iz središnjeg prostora se spušta stari željezni luster za vješanje kandilja.

Nije poznat način na koji je konstrukcija kupole bila oslonjena – da li ju je nosio krov ili se sama oslanjala na zidove(18).

Četverovodni krov koji sakriva unutarnju kupolu nekada je bio pokriven šindrom, a danas crijepom.

Molitveni prostor mahfila je pokriven ravnom tavanicom. Konstrukcija tavanice je sakrivena daskama na kojima se pomoću letvica formirala geometrijska dekoracija. Daske su bojene zelenom, a letvice ferum crvenom bojom.

Osobenost konstrukcije džamije jeste odsustvo hatula – drvenih konstruktivnih ukruta - u zidovima džamije iznad razine mahfila. Stoga su prigodom konzervatorskih radova 1972. godine izvedene čelične zatege sa vanjske strane objekta, na mjestima na kojima bi trebale biti hatule.

Karakteristiku konstrukcije džamije čine i zidovi koji se sužavaju od podnožja do vrha, tako da se dobija efekt “nagnutih” zidova (debljina zidova u podnožju džamije iznosi 95 cm, a na vrhu oko 75 cm, visina zidova džamije je 6,75 m).

            Sve unutarnje zidne površine džamije su okrečene, a pojedini elementi su oslikani, primjerice, lukovi nad prozorima i dolafima prizemlja. Na više mjesta na zidovima se naziru tragovi dekoracije. Na dijelu zida desno od mihraba je vidljiv dio zapisa – ajeta, ispisan crnim kistom. Pravokutni okviri, urađeni crvenom bojom, vidljivi na više mjesta iznad mahfila, ukazuju na eventualno postojanje ispisanih ajeta i na višim dijelovima zidova. Čak i Ayverdijev zapis govori u prilog tomu: «U džamiji nije uopće ostalo crteža, samo je jednolično okrečena

Prigodom istraživanja postojanja zapisa na unutarnjim zidovima džamije epigraf Hazim Numanagić je ustanovio sljedeće: «Pronađeni tragovi kaligrafskih natpisa na prednjem zidu džamije, desno od mihraba, ukazuju na to da natpisi postoje i na drugim mjestima u džamiji. Naime, na pravougaonom prostoru, desno iznad mihraba, su tragovi Božjeg imena i tragovi dijela arapske izreke koja se često nalazi u prostoru džamije 'Požurite sa pokajanjem prije smrti.' Tragovi Božijeg imena ukazuju da je i lijevo od mihraba postojalo i ime Njegovog poslanika Muhammeda, kao i imena halifa na ostalim zidovima džamije, a tragovi dijela izreke ukazuju da je postojao i drugi dio te izreke koji je vjerovatno bio ispisan uz ime 'Muhammed'.(19)   

Drveni mahfil, u enterijeru objekta, postavljen je u obliku slova “U”. Na mahfil, ukupne površine 58,0 m², ulazi se kroz munaru. Konstruktivno posmatrano, mahfil se oslanja na hatulu postavljenu u zidu, sa jedne strane, i na gredu u koju se učepljuju drveni stupovi, bez posredstva kapitela, sa druge strane. Danas mahfil nosi deset osmerokutnih stupova(20). 

Ograda mahfila je urađena od drvenih stupića, koji su naknadno bojeni(21). Pod je daščani. Konstrukcija mahfila sa donje strane je sakrivena drvenim daskama, dekoriranim geometrijskom dekoracijom izvedenom primjenom drvenih letvica. Letvice bojene ferum crvenom bojom, na zeleno bojenim daskama, čine ortogonalnu mrežu. Rubne daske su oslikane biljnim ornamentom. Prema upotrijebljenim bojama (crno-siva, ferum crvena i bijela), načinu iscrtavanja dekoracije (obrisi dekoracija su rađeni tankim kistom, izvlačeći pri tome paralelno crni i bijeli rub), kao i vrsti ornamenta, dekoracija se može datirati u razdoblje izgradnje džamije(22). 

 

Kameni minber, dimenzija 3,56x0,77 m, visine oko 6,25 m mjerene do vrha piramidalnog krova, sačinjavaju tri dijela: portal sa stepeništem i kamenom ogradom, gornji piramidalni dio kojega nose četiri kvadratna stupića povezana plitkim vitičastim lukom i bočne trokutne površine koje se prostiru ispod ovog dijela i ograde stepeništa. Kamena ograda minbera je profilirana, kao i dijelovi bočnih trokutnih ploha. Bočne stranice u podnožju se završavaju sa četiri male i jednom velikom nišom, završenom plitkim vitičastim lukom. Niša na početku stepeništa je urađena kao slijepa, ostale male niše su naknadno zatvorene drvenim daskama, a velika niša je, ustvari, prolaz ispod gornjeg dijela minbera. Na bočnim plohama su primjetni tragovi bojene dekoracije. Piramidalni završetak u novije vrijeme je obojen svijetloplavom bojom, ukrašen zlatnim zvjezdicama.

 

Prostor mihraba, širine 1,95 m i visine 5,27 m, izvučen je iz ravni zida za 25 cm. Profilirani kameni okvir mihraba, širine 42 cm, nosi krunu. Kruna je jednostavno oblikovana, završena stiliziranim ljiljanom sa klasičnom otomanskom dekoracijom na njemu – zvijezda i polumjesec okrenut ka gore. Sedmostrana mihrabska  niša, širine 1,10 m i visine 3,70 m, zasvedena je bojenom stalaktitnom dekoracijom postavljenom u sedam redova. Prema Ayverdijevom mišljenju, «po redovima stalaktita i u udubljenju mihraba naknadno je izvršeno ukrašavanje kalemom» (23). Kompletan mihrab (okvir i mihrabska niša) je bojen uz uporabu zelene, tamnozelene, tamnocrvene, zlatne, oker i crne boje.

 

Levhe u džamiji

Unutar džamije, lijevo i desno od mihraba, nalaze se tri levhe, točnije ploče rađene u bojenoj keramici. Na jednoj od njih je, prema Mujezinovićevom mišljenju, slika Harema u Meki, na drugoj Harema u Medini, a na trećoj su citati iz Kur'ana.

 

Dvorišni zid i ulazni portal

Dvorišni zid Handanija džamije je urađen od kamena, završen betonskom kapom (intervencija iz 70. godina).

Ulaznom portalu, smještenom na sjeveroistočnoj strani dvorišnog zida, obzirom na nagib terena, pristupa se preko 11 betonskih stepenika. Portal je urađen od kamena, završen četverovodnim krovom, izvedenim od betona. Središnji pravokutni dio, unutar kojeg je smješten natpis, naglašen je bijelom bojom. Otvor portala je zasvođen segmentnim lukom. Portal ima naglašen prag, urađen od kamena. Dvokrilna vrata su izvedena od masivnog drveta bez dekoracija.

 

Česma uz Handanija džamiju

Česma se nalazi uz sjeveroistočni dvorišni zid džamije. Izvedena je od betona i sastoji se od korita i tijela završenog dvovodnim krovom. Tijelo česme je malterisano(24).

Na zidu česme se nalazi ploča, izvedena od ravnog lima, sa upisanom godinom 1931. Nije poznato je li to godina izgradnje ili obnove česme.

 

Mezarje uz Handanija džamiju

Mezarje se proteže sa sve četiri strane džamije i u njemu se nalazi stotinjak nišana. Prema Mujezinovićevom mišljenju, veoma mali broj nišana je datiran. Najstariji datirani nišan je iz 1874./75. godine (1291. godine po Hidžri), a označava mezar izvjesne Fatime.

Epigraf Hazim Numanagić je prigodom obilaska mezarja datirao sljedeće nišane:

1. Ženski sedreni nišan, pravokutne osnove 24x7 cm i visine 124 cm, sa ovim natpisom:

هو الحي الباقي المرحومة و المغفورة لها وصفية بنت الحاج ابراهيم اثير باشا زاده غفر الله لهما تزود من الدنيا فانك راحل و بارد فان الموت لا شك نازل و دنياك ظل فاترك الحرص بعد ما علمت فان الظل لا بد زائل واقرا الفاتحة لارواح الاموات فانها ... الوصول الدرجات في سنة 1315

On je Živi i Vječni. Pomilovana i oproštena Vasfija, kći hadži Ibrahima Eserbašića (provjeriti prezime), Allah im oprostio oboma. Nauči od ovog svijeta jer se ti užurbano rastaješ od njega, a smrt ti se, bez ikakve sumnje primiče. Ovaj svijet je sjena, pa odbaci pohlepu pošto znaš da je sjena nestalna, prouči fatihu dušama umrlih jer se njome.... postižu deredže (duhovni stupnjevi). Godina 1315. (1897./98.)

2. Osmerokutni nišan, stranica 14 i 19 cm i visine 140 cm, bez natpisa, izrađen od sedre.

3. Muški nišan sa turbanom, bez natpisa, pravokutne osnove 24x18 cm i visine 130 cm. To bi mogao biti nišan Handan-age, osnivača džamije, ali je pomjeren iz svojeg santrača.

4. Veliki muški nišan sa turbanom, utonuo u zemlju. Visina turbana je 60 cm, a opseg 160 cm.

5. Muški nišan sa turbanom, kvadratne osnove 16x16 cm i visine 68 cm, sa ovim natpisom:

هو الحي الباقي يا واقفا بقيري كن متفكرا بامري بالامس كنت مثلك غدا تصير مثلي .....ساكر بن مصطفي ... الفاتحة سنة 1308

On je Živi i Vječni. Ti koji stojiš na mom grobu, razmisli o mom stanju, jučer sam bio poput tebe a ti ćeš sutra biti poput mene. ...Šakir sin Mustafe... Fatiha. Godina 1308. (1890./91.)

 

U haremu se nalazi još stotinjak sedrenih nišana, bez natpisa, koji su raspoređeni oko džamije zajedno sa novim nišanima.

Unutar mezarja se još uvijek vrši ukop.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

             Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti od 28.10.1950. godine objekt Handanija džamije je stavljen pod zaštitu države. 

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NRBiH od 18.4. 1962. godine broj 02-746-3 objekt Handanija džamije je upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine Handanija džamija u Pruscu je bila evidentirana pod rednim brojem 41 i kategorizirana kao objekt I. kategorije.

            Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika Ostaci Handanija džamije u Pruscu su upisani pod rednim brojem  202.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Handanija džamija je tijekom svoje historije više puta popravljana. O tomu svjedoče tragovi popravljanja pukotina nastalih vjerojatno koncem 19. stoljeća.

Pod stručnim nadzorom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika na džamiji su vršeni konzervatorski radovi 1972. godine. Konzervatorskim radovima su se nastojali učvrstiti zidovi džamije i učiniti otpornijim na eventualne zemljotrese. Prigodom ovih radova je izvedeno sljedeće:

-     postavljena je zatega oko objekta u dvije razine ispod i iznad prozora mahfila (na mjestima na kojima bi se trebale nalaziti hatule); zatega je izvedena željeznim šipkama, profila Ø22 mm, koje su postavljane u paru;

-     na kutovima objekta su postavljeni kutni profili od željeza; profili su postavljeni cijelom duljinom kuta, počevši od visine 1,50 m;

-     oko baze munare, kao i oko cijelog objekta džamije izveden je betonski pojas širine 1 m;

-     objekt je premalterisan cementnim malterom, debljine oko 5 cm;

-     objekt je izvana i iznutra obojen bijelom bojom.

-     nije poznato je li tijekom ovih radova pokrov krova (šindra) zamijenjen crijepom.

 

U više navrata tijekom 80. godina su vršene intervencije na objektu koje su sadržavale:

-     izmjenu poda džamije; kameni pod je uklonjen i postavljen je novi sa slojevima hidro i termoizolacije;

-     izmjena poda džamije je dovela do promjena baza stupova mahfila;

-     zatvaranje desnog prozora (promatrano izvana) na trijemu džamije;

-     uvođenje vodovodne instalacije na trijem džamije (desni dio), a u svrhu uzimanja abdesta;

-     betoniranje sofa džamije i podizanje njihove razine čime je došlo do «tonjenja» baza stupova, a time i do gubitka njihove proporcije;

-     postavljanje lamperije visine 1,50 m duž svih unutarnjih zidova džamije;

-     bojenje lukova trijema i lukova nad prozorima zelenom bojom.

 

S ciljem restauracije i konzervacije objekta, teško oštećenog u razdoblju 1992.-1995. godine, nevladina organizacija iz Švedske, Kulturno naslijeđe bez granica (Cultural Heritage without Borders), pristupila je izradi projekta. Projektu restauracije i konzervacije džamije je prethodilo detaljno snimanje postojećeg stanja, kao i analiza historijske dokumentacije o ovom, ali i sličnim objektima. Projekt restauracije i konzervacije je završen tijekom srpnja 2004. godine.

Projektom je bilo predviđeno vraćanje objekta u stanje kakvo je bilo 1992. godine. Ipak, obzirom na pronađenu historijsku dokumentaciju, kao i istraživanja na terenu odlučeno je da se:

-     konstrukcija unutarnje kupole objekta izvede na ne potpuno tradicionalan način, obzirom da ne postoje bilo kakvi podaci o konstrukciji kupole;

-     ukloni naknadno postavljeni sloj betona na sofama;

-     otvori naknadno zazidani prozor na trijemu;

-     ponovno izvede jedanaesti stup mahfila.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Granatiranjem u razdoblju 1992.-1995. godine objekt Handanija džamije je teško oštećen. Izravno su pogođeni krov džamije, dio munare iznad šerefe, jedan od stupova na trijemu, kao i zidovi džamije. Dugotrajna izloženost atmosferskim utjecajima u razdoblju nakon 1995. godine je stvorila još veća oštećenja džamije. Uslijed vlage, oštećeni su mihrab, dijelovi zidova oko prozora mahfila, konstrukcija mahfila i malter u unutarnjosti džamije. Dijelovi krova koji su padali unutar džamije su oštetili minber.

Urgentna zaštita objekta, u smislu izvedbe privremenog krova, urađena je tijekom 1999. godine.

Restauraciji i konzervaciji objekta se pristupilo 2002. godine, kada je nevladina organizacija iz Švedske, Kulturno naslijeđe bez granica (Cultural Heritage without Borders), sa arhitekticom Tinom Wik na čelu, preuzela izradu projekta i izvedbu radova.

Radovi na restauraciji i konzervaciji objekta su započeli početkom listopada 2004. godine i još su u tijeku. Do sada je završena izvedba četverovodnog krova džamije, kao i popravka većih oštećenja na zidovima objekta.

 

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH» br. 32/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

 

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u historiji)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iii. Proporcije.

D. Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedodžba o određenom tipu,  stilu ili regionalnom maniru.

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost,

iii. Tradicijska vrijednost,

v. Značaj za identitet skupine ljudi.

F. Ambijentalna vrijednost

ii. Značenje u strukturi i slici grada.

G. Izvornost

i. Oblik i dizajn.

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     preslik katastarskog plana,

-     posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički dodaci.

 

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja graditeljske cjeline Handanija džamije u Pruscu nacionalnim spomenikom BiH  korištena je sljedeća literatura:

 

1984.    Andrejević, Andrej, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, izdanje Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju i umetnost, Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanološki institut, Beograd, 1984.

 

1990.    Husein Čepalo, Prusac- historijski spomenici, DP «Naša riječ», Zenica, 1990.

 

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis, Izdavačko preduzeće «Sarajevo Publishing», Sarajevo, 1996.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, 3. izdanje, biblioteka "Kulturno naslijeđe", Sarajevo Publishing, 1998.

 

2000.    Ayverdi, Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimârî Eserleri Yugoslavya, knjiga II (3. kitap), Istanbul, 2000.

 

2004.    Hrvatović, Hazim, Elaborat o izboru kamena za obnovu džamije u Pruscu, Sarajevo, 2004.

            dokumentacija nevladine organizacije "Kulturno naslijeđe bez granica" (Ciltural Heritage without Borders)

 

 

(1) Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva, godina III, 1952., str. 125.  «Nju je podigao neki Handanaga, koga Evlija Čelebija (prema Kemurinom prijevodu Sejahatname) naziva Hajdar Ćehajom.»

(2)  Poznato je da su se krajem 15. i početkom 16. stoljeća stalno vodile borbe oko Prusca i za njega, tako da su se vojske u naselju često smjenjivale. Također je poznata činjenica da je područje Prusca podložno jakim zemljotresima. Na samoj Handaniji džamiji su primjetne dosta velike pukotine nastale vjerojatno krajem 19. stoljeća uslijed zemljotresa. 

(3) Izvorno turski friz u obliku trokuta u brusanskoj stilskoj skupini se primjenjivao i kao konstruktivno prijelazno rješenje. A. Andrejević, str. 74.

(4) Husein Čepalo, Prusac, historijski spomenici.

(5)Tituliranje Handan-age begom i Ayverdi i Mujezinović smatraju greškom, pogotovu zato što je za dobivanje točne godine izgradnje, navedene na kraju kronograma, potrebna riječ aga.

(6)Od sedre su izgrađeni dijelovi zida, pojedini okviri prozora, stepenice minbere i lukovi. Krečnjak je ugrađen u zidove džamije. Od laporovitog krečnjaka bijelosive i smeđe boje izgrađeni su mihrab, minber i okviri prozora u prizemlju i vrata. Šembrane oko prozora prizemlja su od miljevine-muljike (laporoviti krečnjak). Od brečastog krečnjaka napravljeni su stubovi na ulazu džamije”, preuzeto iz Elaborata o izboru kamena za obnovu džamije u Pruscu, dr. Hazim Hrvatović, dipl.inž.geol.

(7) Nije poznato kada su izvedene betonske sofe. Njihovo postojanje je zabilježio Ayverdi, 1977. godine. Tijekom ispitivanja u prosincu 2004. godine nisu pronađeni ostaci kamenih ploča ispod betonskih.  

(8) Prigodom seminara u Pruscu prof. Pratali iz Italije je uzeo uzorke boje sa lukova trijema i odnio ih na laboratorijsku analizu u svoj laboratorij. Nazivi boja upotrijebljenih za bojenje trijema koje je profesor Pratali iznio nakon analize su ovdje dati. 

(9) Prije obilaska i snimanja džamije profesora Ayverdija 1977. godine, a vjerojatno tijekom konzervatorskih radova 1972. godine, sve bojene površine su malterisane ili prekrečene u bijelo. Nakon toga, a vjerojatno tijekom 80. godina, lukovi na trijemu, kao i lukovi nad prozorima prizemlja i kata su malterisani cementnim malterom i bojeni zelenom bojom.

(10) Prigodom zadnjih restauratorskih radova na objektu tijekom 2004. godine obijanjem naknadno postavljenog cementnog maltera otkriven je i drugi prozor na trijemu, čije je postojanje zabilježio i Ayverdi na svojim crtežima iz 1977. godine.

(11) Profilacija luka sa obje strane je izvedena samo u malteru. Nakon obijanja cementnog maltera, u radovima tijekom 2003. i 2004. godine, rasteretni luk sa vanjske strane je ostao vidljiv samo kod prozora na trijemu.

(12) Prigodom radova na džamiji 80. godina lukovi sa unutarnje i vanjske strane, kao i šembrane oko prozora su obojeni zelenom bojom. Zbog toga su stariji slojevi boje oštećeni i vidljivi samo djelomično.

(13) Završetak prozora prelomljenim lukom Ayverdi smatra stranim elementom u klasičnoj arhitekturi. «Međutim, nedoumicu nam stvara činjenica da su prozori mahfila, koji se protežu na tri strane, kasnije napravljeni zasvođeni; poznato je i logično je da su prozori na gornjim katovima, kakav jeste i mahfil, od vrste koja se otvara, to jest izduženog oblika, i da takvi treba i da budu. ... Zbog toga se smatraju stranim ovi gornji prozori sa svodom.» Međutim, prema mišljenju A. Andrejevića, prozori sa prelomljenim lukom u gornjim razinama su sasvim uobičajeni. «Oni među njima koji su postavljani u prizemnoj zoni, po pravilu su dobijali pravougli otvor, dok su ostali, uključujući i one na kupoli, završavani sa prelomljenim lukom u gornjem dijelu». (74. str.)

(14) Prelomljeni lukovi, kao i pravokutna polja u koja su se uklapali sa unutarnje strane, su vjerojatno 70. godina prekrečeni bijelom bojom u unutarnjosti, odnosno premalterisani cementnim malterom i bojeni u bijelo, a kasnije u zeleno, s vanjske strane. Stoga su dekoracije na pravokutnom polju iznad prozora, kao i boje u poljima na prelomljenom luku vidljive tek u tragovima. 

(15) Postoje mišljenja da su prozori na razini mahfila bili zatvoreni tranzenama.

(16) Danas su primjetni samo tragovi zelene boje, kao i stariji tragovi ljubičasto-crne boje na kamenim okvirima ulaznih vrata.

(17) Ayverdi za isti natpis piše: “To je pet dvostiha u pet redova, ispisanih lošim talik pismom.”

(18) Prema projektu restauracije džamije, koji je uradilo «Kulturno naslijeđe bez granica» tijekom 2003.-2004. godine, kupola je izvedena kao element za sebe, u potpunosti odvojen od krova. Konstrukciju kupole nose vješaljke i stolice koje se oslanjaju na kutne grede položene na zidove.

(19) Epigrafska istraživanja su izvršena u travnju 2005. godine.

(20) Prema nalazima na terenu (otkrivanje baze stupa),  ranije je postojalo 11 stupova mahfila, gdje jedanaesti stup nije imao konstruktivnu ulogu, već simboličnu – 11 stupova za 11 imama. Jedanaesti stup je vidljiv i na Ayverdijevoj fotografiji. Projektom restauracije džamije je predviđeno vraćanje jedanaestog stupa.

(21) Primijenjene boje su žuta, zelena, crvena i plava.

(22) Prema svim navedenim karakteristikama ove dekoracije, njezina izvedba se, prema nekim mišljenjima, pripisuje dervišima.

(23) Kalem – alatka od čelika za šaranje, «to je uzana željezna šipka dugačka oko 10 cm, jako oštra na vrhu», Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 1989., str. 387.

(24) Tijekom 2004. godine stanovnici Prusca su, uslijed većih oštećenja, postojeću česmu zamijenili novom.  Nova česma je izvedena od kamena u cementnom malteru, završena četverovodnim krovom.



Handanija džamija u PruscuArhivska fotografija Handanija džamijeTrijem džamije, arhivska fotografijaHandanija džamija 2002. godine
Handanija džamije prije rehabilitacijeUnutrašnjost džamijeArhivska fotografija unutrašnjosti džamijeUlaz u harem
PortalMimberMihrabStub, detalji
NišaniTarih džamije<br>Tarih iznad kapijeLevhe 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: