Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 84/05. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 30. kolovoza do 4. rujna 2004. godine, donijelo je

O D L U K U

I

            Graditeljska cjelina – Katolička crkva sv. Josipa na Palama proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Graditeljsku cjelinu čine župni ured i crkva sa pokretnom imovinom koju sačinjavaju: glavni oltar posvećen sv. Josipu, bočni oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji i izvorni kipovi iz glavnog i bočnih oltara – sv. Josip sa Isusom, sv. Ana sa Marijom i Blažena Djevica Marija sa Isusom.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 1995 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 630/6, 630/9, 630/4-dio i 630/3-dio (stari premjer), upisan u posjedovni list  broj 1389, k.o. Pale Grad, općina Pale, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

II

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i restauraciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dopušteno je izvođenje samo konzervatorsko-restauratorskih radova uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske;

-     izvršiti rekonstrukciju dijela sjeveroistočnog zida sakristije (dio zida od dasaka);

-     izvršiti restauraciju  oštećenih i rekonstrukciju nedostajućih dekorativnih elemenata crkve (križevi na krovićima posrednih stupaca, lukovi u obliku trolista na trijemu apside, oštećeni ramovi prozorskih okvira);

-     izvršiti restauraciju oštećenih kipova glavnog i bočnih oltara;

-     izvršiti konzervaciju i restauraciju župne kuće i ureda;

-     zabranjeno je odlaganje otpada.

IV

Iznošenje pokretne imovine iz točke I stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i  Hercegovine nije dopušteno.

Iznimno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnoga stavka daje Povjerenstvo,  ukoliko bude nedvojbeno utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti pokretno naslijeđe.

Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa  iz Bosne i Hercegovine  utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i restauraciju.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, ministarstvu nadležnom za kulturu u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8Komisija.com.ba).

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 455.

X

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

XI

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

                                                                                                       Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

Broj:09-02-211/04-6                                                                                                                     2.rujna  2004. godine                 

Sarajevo                       

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

Povjerenstvo je, na sjednici održanoj 14. srpnja 2000. godine, donijelo odluku o stavljanju Katoličke crkve sv. Josipa na Palama na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 455.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V stavka 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list i kopiju katastarskog plana),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Graditeljska cjelina Katoličke crkve sv. Josipa na Palama je smještena u samom centru naselja, u tzv. Staroj Čaršiji ili Malim Palama. Graditeljska cjelina je smještena na lokaciji koja obuhvata k.č. 1995, broj posjedovnog lista 1389, vlasništvo Rimikatoličkog župnog ureda Pale; pravo raspolaganja 1/1; k.o. Pale Grad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Pristup Crkvi sv. Josipa je sa sjeveroistočne strane, iz Ulice Slaviše Vajnera Čiče.

            Glavna osovina crkve usmjerena je sjeveroistok-jugozapad, sa ulazom na sjeveroistočnoj strani.                  

Povijesni podaci

Porijeklo brvnare na prostorima Bosne i Hercegovine, bilo kao staništa, bilo kao hrama, dovodi se u vezu sa pradomovinom Slavena, zakarpatskim predjelima čuvenim po gustim šumama. Ideju jednodjelne brvnare Slaveni su vjerojatno donosili sa sobom u krajeve koje su naseljavali, a koji su također bili bogati šumom. Tako brvnaru zatičemo po Rusiji i Poljskoj, te cijelom Balkanu. Dakako, izgled ovih brvnara uveliko se razlikuje, zbog društveno-povijesnih i kulturnih odnosa koji su vladali na određenim prostorima (Slobodanka Lalić).

Prvi pisani podaci o konstrukcijama kapela, drvenih crkava i zvonika potječu iz kronika prinčevskog perioda 10. stoljeća u Ukrajini.

Više od 800 crkava je sagrađeno u Norveškoj, Skandinaviji, Francuskoj, Njemačkoj i nekoliko u Engleskoj. Većina ih je sagrađena tokom perioda širenja kršćanstva Europom. S crkvama, sagrađenim u navedenim zemljama, je započeo period gradnje drvenih crkava. 

Crkve brvnare u Bosni i Hercegovini se izdvajaju kao posebna vrsta hramova i pripadaju narodnom stvaralaštvu.

Na prostoru Bosne i Hercegovine danas postoji oko 30 crkava brvnara pravoslavne provinijencije (Momirović Petar, Drvene crkve zapadne Bosne, Naše starine, 1956., br. 3., str. 149),  dok se u dostupnoj literaturi spominje samo jedna crkva katoličke provinijencije (Katolička crkva u Sarajevu, str. 33) – Crkva sv. Josipa na Palama . (1)

Pored navedenih, i sakralni objekti islamske provinijencije su se izvodili u cjelosti od drveta. Prema Madžidi Bećirbegović evidentirano je oko 30 džamija od drveta od kojih danas postoji samo 6. Nema pisanih podataka o tome kada su izgrađene najstarije džamije od drveta u Bosni, ali ih narodna predaja veže za sam početak turske uprave.

Poredeći crkve brvnare izgrađene u Bosni sa džamijama od drveta, nalazi se dosta sličnih arhitektonsko-konstruktivnih elemenata, koji se objašnjavaju djelovanjem domaćih majstora . (2)

Crkve brvnare katoličke provinijencije na području Bosne i Hercegovine su u potpunosti neistražene. Nema podataka koji pouzdano govore u kojem periodu se javljaju crkve brvnare, kakvog su oblika i da li su proizašle iz autohtone arhitekture.

Crkva sv. Josipa izdvaja se svojim građevinskim karakteristikama od crkava brvnara pravoslavne provinijencije, kao i od crkava brvnara katoličke provinijencije na području Republike Hrvatske(3). Podignuta je na mjestu Stare Čaršije ili Malih Pala. Crkvu su 1911. godine sagradili austrijski inženjeri za svoje religijske potrebe. (4) «Crkva je izgrađena u planinskom stilu, isključivo od drveta tako da predstavlja jedinu drvenu crkvu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.» (Katolička crkva u Sarajevu, str. 33)

Crkva je posvećena sv. Josipu 9. srpnja 1911. godine.

Sveti Josip je bio muž Blažene Djevice Marije i zemaljski otac Isusa Krista. Radnik, odnosno tesar, sv. Josip kao svetac  se smatra zaštitnikom obitelji, te  zaštitnikom drvosječa i obrtnikla uopće.

Blagdan svetog Josipa je 19. ožujka, odnosno 1. svibnja (Blagdan sv. Josipa Radnika).

2. Opis dobra

Crkva sv. Josipa prema konceptu prostorne organizacije pripada tipu jednobrodnih crkava pravokutnog tlocrta sa poligonalnom apsidom i zvonikom iznad pročelja.

Vanjske dimenzije objekta iznose 17 x 8 m, sa apsidom, odnosno 12 x 8 m, bez apside. Visina zidova crkve, mjereno od poda do početka svoda, iznosi oko 4 m, a visina do tjemena svoda oko 7 m.

Zidovi crkve su rađeni od masivnih brvana (balvana) sa tankim drvenim gredicama između njih. Brvna su postavljena na kameni postament visine 40 cm, izrađen od nepravilno tesanih kamenih blokova, postavljenih u dva horizontalna reda. Zidovi crkve su iznutra obijeljeni vapnom. Unutrašnji prostor je natkriven svodom, oslonjenim na podužne zidove i sa natkrivenim dvovodnim krovom.

Dvovodni krov crkve je pokriven crijepom, a viševodni krovovi apside i zvonika limom.

S obzirom na veće dimenzije crkve i činjenicu da se nisu mogla pronaći tako duga brvna, podužni zidovi crkve su «ispresijecani» punim, posrednim stupcima postavljenim na svaka 4 m, u koja su brvna užljebljena «na čep». Stupci predstavljaju ne samo konstruktivni već i oblikovni element, s obzirom da je svaki od njih profiliran i završen dvovodnim krovićem sa ukrašenim čelima i križem na sljemenu.  Na ulaznom zidu crkve se ne javljaju posredni stupci, a njihovu ulogu, djelomično, preuzimaju dovratnici.

Po načinu gradnje, zid pročelja i zid začelja, kao i poprečni zidovi sakristije, se razlikuju od ostalih zidova crkve. Naime, osim brvana, za njihovu gradnju su upotrijebljene i daske.

Iznad ulaza u crkvu je postavljen zvonik sa baroknim elementima. Zvonik u dvije razine, sa kvadratnom osnovom prve i osmokutnom osnovom druge razine, je završen lukovičastom kupolom. Otvorena galerija na prvoj razini ima ogradu od drvenih dasaka, ukrašenih reljefno urađenim arkadama sa lukovima u obliku trolista. Otvori, po dva na svakoj strani, su završeni lukovima u obliku trolista. Poluzatvorena galerija druge razine ima samo polukružno završene otvore, po jedan na svakoj strani.

Svojom obradom najistaknutije je ulazno pročelje.

Ulazni zid je obradom i upotrijebljenim materijalom podijeljen u horizontalnom smislu na tri polja. Prvo polje po svojoj visini odgovara visini posrednih stupaca, odnosno visine je oko 3 m. Građeno je kao i ostali zidovi crkve, od brvana sa tankim drvenim gredicama između. Naredna dva polja, međusobno odijeljena horizontalnim, nazubljenim vijencem, su urađena od dasaka postavljenih okomito na brvna. Daske su ukrašene reljefno izvedenom arkadom sa polukružnim lukovima.

Vertikalnu središnju osovinu crkve čini portal natkriven dvovodnim krovom oslonjenim na stupove iznad kojeg je prozor iz tri dijela. Stupovi se produžavaju i na njih se oslanja krovni zabat. Vertikalna osovina se završava baroknim zvonikom.

Stupovi koji uokviruju portal i nose krovnu nadstrešnicu i krovni zabat su bogato profilirani, kao i svaki pojedini konstruktivni element ulazne fasade i crkve u cjelini  – rogovi, kosnici i vidljivi dijelovi krovnih greda. Bogatstvu izgleda fasade doprinose i dekorativni elementi - lučni zabat nadstrešnice portala, drveni okvir (dovratnici i nadvratnik spojeni u jednu cjelinu) vrata, sama vrata i drveni okvir prozora.

Detalji izrade svih navedenih elemenata svjedoče o umijeću graditelja crkve.

Na podužnim zidovima crkve su prozorski otvori, postavjeni u sredini između posrednih stupaca. Tako se na sjeverozapadnoj fasadi crkve javljaju tri prozorska otvora, a na jugoistočnoj dva, s obzirom da je polje između posrednih stupaca uz aspidu produženo u sakristiju. Prozorske otvore čine dva prozora sa jednim prozorskim okvirom na koji je «nalijepljen» izuzetno bogato profiliran prozorski ram. Nosači drvenih prozorskih klupica, tri na svakom otvoru, su također profilirani.

Krov crkve na začeljnoj, kao i na ulaznoj fasadi, završava se krovnim zabatom.

Začeljni zid crkve, kao i poprečni zidovi sakristije, su, s obzirom na materijal upotrijebljen za građenje, podijeljeni u dva polja. Prvo polje, koje ide do krovnog vijenca, je građeno od brvana sa tankim drvenim gredicama između. Drugo polje je urađeno od drvenih dasaka, postavljenih okomito na brvna, ukrašenih reljefno izvedenim arkadama sa polukružnim lukovima. (5)  

Prostor petokutne apside je natkriven viševodnim krovom u dvije razine. Vezanja brvana od kojih su građeni zidovi je izvedeno na dvostruki kosi preklop sa kosim zarubljivanjem krajeva.

Poput ulazne i začeljna, jugozapadna fasada je podijeljena u tri horizontalne razine sa istaknutom vertikalnom osovinom.

Prvo horizontalno polje čini trijem apside, postavljen na kameni postament, kao i ostatak crkve. Trijem je ograđen niskom ogradom od drvenih dasaka, ukrašenih reljefno izvedenim arkadama sa polukružnim lukovima. Bogato profilirani stupovi koji nose prvi krov apside su međusobno povezani stiliziranim trolisnim lukovima od dasaka.

Na bočnim stranama, u drugom horizontalnom pojasu petokutne apside, se javlja po jedan prozorski otvor sa bogato profiliranim «nalijepljenim» prozorskim ramom. Jedan krovni prozorski otvor, ukrašen kao i prethodno navedeni, se javlja nad jugozapadnim zidom apside.

Treći horizontalni pojas predstavlja dio začeljnog zida crkve, urađen od dasaka.

Vertikalnu osovinu začelja crkve čine viševodni krovovi apside i zabata.

Unutrašnjost crkve djeluje prostrano i svijetlo.

Tavanica crkve je djelomično ravna (uz same poprečne zidove crkve), a najvećim dijelom je zasvedena bačvastim ožbukanim svodom. Ravni dio tavanice se oslanja na kosnike, a prelaz u svod je naglašen drvenom nazubljenom gredicom.

Pod crkve je urađen od kvadratnih pločica, dimenzija 30 x 30 cm, sa imitacijom mermera.

Zidovi su žbukani i bojeni. Prva razina, do ravne tavanice, ulaznog i poprečnih zidova, je bijelo ožbukana. Oltarni zid i ravna tavanica su bojeni toplom oker žutom, a prostor svoda svijetloplavom bojom. Prostor apside je obojen ružičastocrvenom bojom.

Nad ulaznim dijelom je smješten kor čija se konstrukcija preko sedla oslanja na dva drvena stupa sa kamenom bazom. Osim konstrukcije kora, ovi stupovi nose i drveni zvonik koji se preko dva drvena stupa oslanja na ogradu kora. Pristup koru je omogućen blago spiralnim drvenim stubištem.

Prijelaz iz broda u apsidu je naglašen drvenim stupovima i nazubljenim lukom.

Svi konstruktivni i dekorativni drveni elementi unutar crkve – stupovi, kosnici, ograde, vijenci i prozorski ramovi su bogato profilirani.

Ispovjedaonica, smještena uz ulaz, je urađena od drveta i izuzetno bogato dekorirana. Svojom izradom se naročito ističu dvokrilna vrata ukrašena floralnim motivima.

Ulaz u sakristiju je smješten na jugoistočnom zidu.

U unutrašnjosti crkve je postavljen jedan red drvenih klupa.

Crkva sv. Josipa danas(6) ima dva oltara, glavni i mali oltar. Glavni oltar, postavljen u jugozapadnom, apsidalnom dijelu crkve, je posvećen patronu crkve, sv. Josipu.

Prostor aspide je odignut sa dvije kamene stube od ostatka crkve.

Oltar je u potpunosti izveden od drveta. Postavljen je na drveni, raskošno profilirani sanduk. Sastoji se od tri dijela – oltarne menze, predela i tabernakula. Središnji dio oltarne menze je isturen. Vertikalni rubovi su ukrašeni floralnim motivima obojenim u zlatnu boju. U centralnom dijelu menze je apliciran medaljon. U njegovoj unutrašnjosti je smješteno Srce Isusovo oko kojeg se šire zrake.  Srce Isusovo je obojeno crvenom bojom, a medaljon i zrake zlatnom.

Na menzu se nastavlja predel koji nosi tabernakul. Tabernakul je obojen bijelom bojom. Njegovi pojedini dijelovi (stupovi i floralni motivi) su obojeni zlatnom bojom. Kip sv. Josipa, visine 1,50 m, je smješten unutar tabernakula. Svetitelj je izrađen od drveta, a predstavljen je sa sklopljenim rukama na grudima. U njima drži svoj atribut (kutomjer).

Mali oltar je postavljen na bočnom, sjeverozapadnom zidu crkve. Posvećen je Blaženoj Djevici Mariji. Postavljen je na drveni sto. Kip Blažene Djevice Marije, visine 1,10 m, je bojen.

Na jugoistočnom, bočnom zidu crkve je postavljena reprodukcija na papiru križnog puta u četrnaest postaja.

Prema Snježani Mutapčić misno ruho ove crkve, misnice i kazule, su vrlo skupocjene izrade. Na njima ima «i portreta u vezu i boji na tekstilu» (dokumentacija Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo). Na dva komada misne odjeće se nalazi natpis bečke radionice Felinger – Halinger, a ostale nemaju oznaka. Ovi predmeti, koji više nisu u upotrebi, s obzirom da su tokom 60-ih godina zamijenjeni, danas se čuvaju u sakristiji crkve.

U prostoru ispod  stubišta se čuvaju izvorni oltarski kipovi.

Kip Blažene Djevice Marije sa Isusom, visine 1,00 m, je najmanje oštećen. Nedostaju dio glave i šaka lijeve ruke sv. Marije, a boja na cijelom kipu je oštećena.

Kip sv. Josipa sa Isusom, visine  1,30 m, na postolju ima pločicu radionice Ferdinand Stuflesser iz Tirola (Austrija). Ovaj kip je najviše oštećen. Nedostaju glava sa vratom i desna šaka sv. Josipa, te glava, desna šaka i dio desnog stopala Isusa.

Na kipu sv. Ane sa Marijom, visine 1,40 m, je oštećena boja, a nedostaju glava i obje šake sv. Marije.

U produžetku crkve se nalazi župna kuća i ured. Župni ured je sagrađen 1902./1903. godine. Objekt, pravokutnog tlocrta i dimenzija 10 x 10 m, je jednostavna prizemnica sa potkrovljem u upotrebi. Pokrivena je dvovodnim krovom. Sjeveroistočnu, ulaznu fasadu je prije rata 1992.-1995. godine ukrašavao drveni trijem.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Katolička crkva sv. Josipa na Palama je upisana na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, pod rednim brojem  455.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Do rata 1992.-1995. godine na objektu nisu vršeni nikakvi istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi. Stručnjaci Kantonalnog Zavoda za zaštitu kulturno – historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo prilikom primarne evidencije crkve, 1985. godine, ustanovili su prisustvo vlage u crkvi, izazvano blizinom potoka Repašnice.

Usljed neodržavanja u periodu 1992.-1995. godine došlo je do propadanja objekta, tako da su tokom 2004. godine izvršeni radovi na obnovi crkve.

Radovi nisu vršeni pod nadzorom stručne službe za zaštitu spomenika.

Drveni elementi koji imaju konstruktivnu ulogu, a bili su oštećeni, zamijenjeni su (drvene daske na sjeveroistočnom zidu sakristije su zamijenjene neodgovarajućim drvetom i bez reljefnih dekoracija). Drveni elemeti koji imaju dekorativnu ulogu nisu zamijenjeni (križevi na krovićima posrednih stupaca, drveni ramovi prozora).

Unutrašnjost crkve je ožbukana, a svi drveni elementi su bojeni. U oltarski prostor je postavljen novi kip sv. Josipa.

Trenutno na zidovima crkve nije moguće primijetiti tragove vlage.

5. Sadašnje stanje dobra

Tokom rata 1992.-1995. godine crkva je bila napuštena i služila je kao skladišni prostor. Sam objekt crkve nije oštećen, ali su svi kipovi iz glavnog i bočnih oltara teže oštećeni.

Objekt župne kuće i ureda je devastiran. Drveni trijem na ulaznoj fasadi je u potpunosti uništen. Objekt nije u upotrebi.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 32/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Povijesna vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u povijesti)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

i.           Kvalitet obrade

ii.          Kvalitet materijala

iii.         Proporcije

iv.          Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

vi.          Vrijednost konstrukcije

D. Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

ii.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

F. Ambijentalna vrijednost

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

G. Izvornost

i.           Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

iii.         Namjena i upotreba

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

i.           Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

I.           Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

iv.          Nenarušenost stanja

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja graditeljske cjeline Crkve sv. Josipa na Palama nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1984., Katolička crkva u Sarajevu, vodič za domaće vjernike i turiste, Sarajevo, 1984.

1999., Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, 2. izdanje, «Sarajevo Publishing», Sarajevo, 1999.

Folklorni elementi u dekoraciji u crkvama brvnarama u Bosni i Hercegovini, Slobodanka Lalić, neobjavljen rad prezentiran na konferenciji: «Umjetnost u crkvama. Istorija. Konzervacija. Restauracija. Nove kreacije» u St. Petersburgu od 26. do 29. travnja 2004. godine;

Crkve brvnare, Mirzah Fočo, neobjavljen rad

Dokumentacija Kantonalnog Zavoda za zaštitu kulturno–historijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo

 (1) Župna crkva sv. Mihovila u Varešu ima neke elemente koji naznačuju da se može posmatrati kao crkva brvnara.

(2)  Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, str. 73 i 92

(3)  U Republici Hrvatskoj crkve brvnare se javljaju u sjevernim krajevima zemlje, a među njima drvene crkve i kapele Turopolja, Zagrebačka županija,  predstavljaju najviši domet narodnog graditeljstva barokne arhitekture. Drvene crkve Turopolja su građene tokom 17., 18. i 19. stoljeća. U pravilu su to jednobrodne crkve sa poligonalnom apsidom. Karakterizira ih zvonik iznad predvorja koje je najčešće bilo oslikano, i barokni inventar.

(4)  Jedan od prioritetnih zadataka Austro-Ugarske monarhije u BiH je bila izgradnja uskotračne pruge, a jedan od smjerova je prolazio preko Pala. Sa izgradnjom pruge, ali i zbog iskorištavanja šuma, veliki broj austrijskih radnika, među kojima je bio znatan udio inženjera, na početku 20. stoljeća se doselio na Pale.

(5) Drvene daske na sjeveroistočnom poprečnom zidu sakristije nisu ukrašene reljefno izvedenim arkadama, a i korišteno drvo nije iste boje kao i na ostalim zidovima. Razlog tome može biti nedavna sanacija crkve.

(6) Prije rata pored glavnog oltara u protoru apside su bila i dva bočna oltara. Na zapadnoj strani su stajali kipovi Gospe Lurdske – Blažena Djevica Marija sa Isusom, a na istočnoj kip sv. Ane sa Marijom. Navedeni kipovi, kao i kip iz glavnog oltara, sv. Josip sa Isusom, su tokom rata teže oštećeni, tako da su uklonjeni iz oltarskog prostora. Izrađen je novi kip sv. Josipa, dok izvorni kipovi čekaju na restauraciju.