Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 78/05.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 10. srpnja 2004. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Povijesni spomenik zvani Kraljev grob u Zastinju kod Jajca proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini povijesni spomenik – stećak, pod kojim je prema predanju sahranjen posljednji bosanski kraj Stjepan Tomašević 1463. godine, i pokretno naslijeđe koje se sastoji od kostura iskopanog ispod stećka, a koji se nalazi u Franjevačkom samostanu u Jajcu.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji naznačenoj kao k.č. broj 2680 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 10207 (stari premjer), k.o. Kozluk, posjedovni list broj 145, z.k. uložak broj 191, selo Zastinje, općina Jajce, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:
I zona zaštite obuhvata prostor definiran u točki I stavak 3. ove odluke. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su samo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
II zona zaštite obuhvata zaštitni pojas u širini od 50 m od granica I zone, i to sa tri strane spomenika. Uz četvrtu, južnu stranu I zone prolazi put. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:
- nije dopuštena izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja i promjenu ambijenta;
- nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
IV
Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.
Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.
Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8Komisija.com.ba).
IX
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedatelj Povjerenstva
Dubravko Lovrenović
Broj: 05.2-02-520/03-2
6. jula 2004. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Josip Nikić, službenik općine Jajce, podnio je, dana 4. veljače 2003. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje povijesnog spomenika Kraljev grob, u kojem je prema predanju sahranjen 1463. godine posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
(kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je
sljedeće:
1.Podaci o dobru
Lokacija
Lokalitet zvani Kraljev grob nalazi se na zaravanku Borovi, na oko 520 m nadmorske visine, na južnoj padini brda Huma, tj. dijelu zvanom Podhum. Brdo Hum okružuje Jajce sa juga, iznad Kozluka, na desnoj obali Vrbasa. Truhelka je zabilježio da na Podhumu ima mjesto na spomenutom zaravanku sa kojeg se vidi Jajce i Carevo polje sjeverno od Jajca. Na zapadu tog zaravanka je prirodna mala prepreka, koja brani vidik na Jajce. U tom dijelu zaravanka, tik do puta, leži ploča “koju narod zove Kraljevim grobom”
Do lokaliteta se dolazi makadamskim putom od Kozluka ka selu Zastinju. Stećak za koji se vezuje spomenuto predanje leži na livadi uz sjeverni rub puta. Točno preko puta njega, na lijevoj strani puta, je još jedan kamen koji je vjerojatno istovremen sa navedenim stećkom.
Povijesni podaci
Povijesni podaci se odnose na smrt posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića 1463. godine. O mjestu njegovog groba postoji narodno predanje u Jajcu i okolici. Truhelka, uz prethodnu napomenu da je nadgrobni kamen prost i neugledan, piše o legendi: ”Ova predaja priča o smrti kraljevoj otprilike ovo. Kada je kralj uvidio da je preslab da bi se odupro sultanu Mehmedu Fatihu pobježe s Gojakom i Čubretićem u Ključ, gdje pade izdajom Turcima u šake. Kad ga pred sultana dovedoše u Jajce, bude mu na temelju jedne fetve izrečena smrtna osuda, ali sultan je htio, da kralj pati ne samo za života nego i poslije smrti, pa je predao lešinu sugjenika odjelu janjičara, kojima bi naloženo, da ga na Humu pokopaju i to na mjestu, koje se uvijek iz Jajca vidi, ali sa kojeg se samo Jajce ne mogaše vidjeti.
Jajčanima je imala tako da bude uvijek pred očima uspomena na kaznu, koju je prepatio njihov kralj, a ovaj nije ni iz groba smio viditi svoga tônoga grada. Ovo naivno određenje položaja kraljeva groba, podudara se potpuno s tim mjestom.” (Truhelka 1904.,12)
Kralj je pogubljen u periodu između 29. svibnja i 10. lipnja 1463. godine.
29. svibnja 1463. godine kraljev stric Radivoj moli vladu Dubrovačke republike da mu se u Kreševo pošalje barut. U to vrijeme se dakle vršila priprema za obranu Bosne od napada Osmanlija. U Veneciju je došla prva vijest o kraljevoj smrti 10. lipnja iste godine. Sultan Mehmed el Fatih je, prema pisanju ljetopisaca, već 17. lipnja iste godine bio u Skoplju (Truhelka, 1904., 13).
Pretpostavlja se da je logor osmanske vojske bio na Carevom polju, na sjevernim padinama iznad Jajca i da je tu ubijen Stjepan Tomašević zajedno sa stricem Radovojem (Truhelka, 1904., 14; Mazalić, 1952., 63). Mazalić dovodi u sumnju podatak da bi u tom slučaju kralj bio pokopan na drugom kraju i brdu, sat hoda od mjesta ubistva.
2. Opis dobra
Stećak, za koji narodna predaja govori da je pod njim sahranjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine, leži na kraju, tj u jugozapadnom kutu, i u dnu zemljišta “Borovi. Sa svih, osim sa sjeverne strane od koje se zemljište penje, je vidljivo da je u neko vrijeme bio pomjeran, što je poznato i dokumentirano u relevantnoj literaturi. Stećak je u obliku sanduka, dimenzija 160x92x50 cm. Truhelka piše da su dimenzije “ploče” 180x100x55 cm, što ne odgovara današnjem stanju. Naime, on navodi da je otprilike 35 cm spomenika virilo iz zemlje, a da je 20 cm utonulo (Truhelka, 1904., 12). Na jugoistočnom gornjem kutu je obijen, što je zabilježeno prilikom otkopavanja groba ispod stećka 1888. godine. Barcsay navodi da je sa donje strane izdubljen (Barcsay, 1916., 288). Danas na njemu nisu vidljivi bilo kakvi ukrasi. Truhelka prvo navodi da je “ploča tek za nuždu oklesana i bez ikakvih tragova ornamenta i natpisa”, ali konstatira da na vodoravnoj strani, “ne sasvim u sredini opaža se jednostavan, 1 cm duboko urezan križ, vjerojatno naknadno uklesan” (Truhelka, 1904., 12). Isto navodi i Barcsay u izvještaju da se “razabiru isprani znakovi. Vjerojatno jest da je u kamen bio uklesan križ.” (Barcsay, 1916., 288) Stećak je orijentiran zapad - istok.
Točno preko puta ovog stećka, sa druge strane ceste, nalazi se vjerojatno dio još jednog stećka. Da li mu je to primaran ili sekundaran položaj, nije poznato, ali po svemu sudeći izgleda da je ovdje donesen. Nije utonuo, a stražnja strana uz ogradu pored puta je neravna. U izvještaju Barcsaya, kao ni u Truhelkinim radovima se ne spominje. Naime, stječe se dojam da je to dio spomenika zamišljenog da bude u obliku sanduka, ali neuspjelo oklesan. Današnje dimenzije su 125x70x60 cm. Na istočnoj strani je stubičasto oklesan, a zapadna strana je kosa i neravna. Sjeverna, bočna strana, okrenuta cesti i Kraljevom grobu”, je ravna. Južna strana je puna neravnina, a jugozapadni donji ugao je odbijen.
O toku iskopavanja groba ispod stećka 1 postoje neki kontradiktorni podaci koje bilježe osobe koje su prisutvovale iskopavanju 1888. godine, Ć. Truhelka, istraživač, G. Barcsay, kotarski predstojnik koji je imao zadatak da prati Truhelku i da mu u svemu bude pri ruci, i Mazalićeva bilješka o saopćenju iz druge ruke Osmana Karavlaka koji je bio radnik na iskopavanju.
Ć. Truhelka piše da je u dubini od oko 80 cm pod slojem crnice bio sloj krupnog kamenja ispod kojeg je u ilovači bio položen kostur. Kosti su već istrule, a kostur djelomično slomljen od kamenja koje je na njega naleglo. Orijentacija kostura bila je zapad-istok. Lubanja je bila odijeljena od trupa i ležala je na desnoj strani grudnog koša, ruke pokojnika prekrižene na prsima, a noge ispružene. Lijeva potkoljenična kost je bila na dva mjesta polomljena, a polomljeni dijelovi su ležali 8 cm udesno. Od priloga nađenih u grobu, Truhelka navodi:
- kod nogu nalaz savijene željezne kuke “kakve služe za zapon katanca” ili za okove;
- oko 10 cm iznad kostiju grudnog koša, na mjestu gdje su se ruke križale, nalaz dva mala srebrna ugarska novca iz “dobe Ljudevita Velikog” (1342.-1382.) koja su u grob priložena kao obol (Truhelka, 1888, 23; 1904., 12).
Barcsay o uvjetima nalaza piše da su u sloju siromašne crnice koji se sastoji od šljunka i ilovače, na oko ¾ m ispod ploče, naišli na kamenje (što se poklapa sa Truhelkinim navodom od oko 80-88 cm), ali dodaje da je isti sloj “crnice” dubok još 1,5 m, i “da je lobanja nađena tek na toj dubini”, što znači na dubini od 2,30 m ispod ploče. Ostali dio navoda se poklapa sa Truhelkinim opisom.
Što se tiče nalaza Barcsay daje podatke da su srebni novčići nađeni ispod lubanje, a kraj njih je ležao željezni prsten. Za novčiće piše da ih je Truhelka ponio u Sarajevo, a prsten više ne spominje (Barcsay, 1916., 19).
Mazalić navodi osobno saopćenje Hajrudina Kršlaka da je Osman Karavlak , koji je kao radnik star 26 godina, učestvovao u prekopavanju groba 1888. godine kazivao o nalazu prstena “koji je Truhelka spremio” (Mazalić, 1952., 63, nap. 17).
U oba svoja rada 1888. i 1904. godine Truhelka je izostavio nalaz željeznog prstena i o njegovom izgledu i veličini, kao i o tome gdje je završio se dalje više ništa nije saznalo.
U izvještaju iz 1888. godine Truhelka zaključuje da uvjeti nalaza i skelet dežmekastog muškarca zrele dobi, odgovaraju udesu - sudbini pogubljenog kralja Stjepana Tomaševića i potvrđuju da je to njegov grob (Truhelka 1888., 23-24). Međutim, u tekstu objavljenom 16 godina kasnije, Truhelka piše da je “tu bila sahranjena lešina sasječena i izmučena čovjeka, kojeg pokopaše u vrijeme, koje je slijedilo vladi Ljudevita Velikog, dok su još njegovi novci Bosnom kolali”, i dalje, “Direktni dokaz, da je to grob Stjepana Tomaševića ne nalazimo u tim opažanjima. Jedini dokaz je predaja , a mi ćemo u daljem izlaganju tu tradiciju time utvrditi, što ćemo dokazati, da je kralj u Jajcu smaknut, dakle i pokopan.” (Truhelka, 1904., 13)
Thallóczy navodi: “Interesantno je i pisanje o autentičnosti groba i leša Stjepana Tomaševića, koje raspravlja Truhelka, o.c. 11-14 (odnosi se na izdanje iz 1904). Prema predaji tražio je Truhelka leš na onom mjestu, koje narod naziva “kraljev grob”. Na temelju je iskopina Truhelka konstatirao samo to, da je u grobištu, za koje govori pučka predaja, pronađena okosnica (kostur) čovjeka s odrubljenom glavom, i to iz doba, kada su ondje jošte kolali novci kralja Ljudevita Velikog. Dobro su učinili bosanski franjevci, što su kao čuvari bosanskih tradicija ovaj kostur sahranili u svojoj crkvi.” (Thallóczy, 1916., 69, nap.1)
Perojević, oslanjajući se na Truhelkin rad iz 1904. godine, je zaključio: “Dakle, bila je velika vjerojatnost da su one kosti kralja Stjepana Tomaševića. Nalaz se podudarao sa narodnom predajom”, i ponavlja Thallóczyjevu misao o čuvanju kosti od strane franjevaca (Perojević, 1991., 574, nap. 54).
Pregledom inventarskih knjiga numizmatičke zbirke Arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, konstatirano je da dva navedena novčića nisu ubilježena. Nije poznata ni sudbina ostala dva nalaza u grobu, željeznog prstena i okova.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Nije vršena.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
7.-8. juna 1888. godine, Ć. Truhelka je istražio ovaj grob, kako je naveo: “ Ova tradicija bijaše povodom, te se “kraljev greb” godine 1888. pretražio. Ja sam to sam obavio… (Truhelka, 1904., 12) Kostur je iz groba izvađen, sastavljen, koliko je to bilo moguće, te pohranjen u staklenom lijesu u samostanskoj crkvi u Jajcu (Truhelka, 1904., 13).
U Glasniku Zemaljskog muzeja, 1889. godine, pod navodima “Anonimus”, objavljeno je da je Truhelka “na temelju tradicije i historijskih vijesti 8. juna 1888. iskopao kraljev kostur koji je prenio u Sarajevo i pažljivo sastavio”. Čitatelji se obavještavaju da će kostur biti smješten u kristalni sarkofag i da će biti prenijet u župnu crkvu u Jajcu. Natpis na postolju ispod sarkofaga:
“Stjepan Tomašević, milošću Božjom kralj bosanski. Kraljeva od godine 1461. do godine 1463.
Kosti njegove iskopane iz Kraljevog groba 8. juna 1888.”
Uz Truhelku je bio i Géza Barcsay, kotarski predstojnik u Jajcu, koji, u izvještaju od 11. lipnja 1888. godine, upućenom Hugonu Kutscheri, bosanskohercegovačkom civilnom adultusu, piše da je pružio pomoć Ć. Truhelki sa kojim je 7. i 8. lipnja 1888. godine prisustvovao kopanju “takozvanog Kraljevskog groba” (Barcsay, 21).
Tokom rata 1992.-1995. godine, napušten je Franjevački samostan, a kovčeg sa kostima je prenijet u Split. Konzervacija kostura izvršena je u Konzervatorskom zavodu Hrvatske u Splitu.
Kosti su svečano prenesene u Jajce 13. rujna 1997. godine i nalaze se u Franjevačkom samostanu.
5.Sadašnje stanje dobra
Sa obje strane lokalnog makadamskog puta u blizini raskrižja stoje dva usamljena stećka. Stećak 1 (kraljev grob) na rubu livade, tik do puta, a drugi izgleda da je pomjeren uz živicu. Ukoliko dođe do bilo kakvih radova na putu, spomenicima prijeti opasnost. Mjesto nije zapušteno, ali djeluje nijemo i anonimno.
Kosti su smještene u Franjevačkom samostanu u Jajcu, u staklenom lijesu.
III- ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A)Vremensko određenje
B)Povijesna vrijednost
Veza sa značajnim povijesnom ličnošću i događajem
D)Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
ii.Svjedočanstvo o povijesnim mijenama
E)Simbolička vrijednost
iii. Tradicionalna vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi
G)Izvornost
vi.Duh i osjećanja
vii. Drugi unutarnji i vanjski činitelji
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1888. Truhelka, Ćiro, Bericht über die Nachforschungen am Königsgrabe in Jajce. (Separat-Abdruck aus der “Bosnischen Post”. Gedruckt als Manuscript. Sarajevo, 1888.
1904.Truhelka, Ćiro, Kraljevski grad Jajce. Sarajevo, 1904.
1916.Thallóczy, Ljudevit, Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca. Kraljevska Hrv.-Slav.—Dalm. Vlada, Zagreb. 1916.
1916. Barcsay, Géza, Pismo Géze Barcsaya, kotarskog predstojnika u Jajcu, upravljeno dne 11. juna 1888. na Hugona Kutscheru, bosansko-hercegovačkog civilnog adultusa, u predmetu iskopavanja lješine kralja Stjepana Tomaševića. U: Thallóczy, Ljudevit, Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca. Kraljevska Hrv.-Slav.—Dalm. Vlada, Zagreb. 1916., 288-289.
1952. Mazalić, Đoko, Stari grad Jajce. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s. sveska VII, Sarajevo, 1952., 59-100.
1964.Ćirković, Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske države. Beograd, 1964.
1991.Perojević, Marko, Stjepan Tomašević. U: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knjiga I. HKD Napredak, II. izdanje, Sarajevo, 1991., 555-592.
|
