Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 18/06.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav  4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. maja 2004. godine, donijela je

O D L U K U

I

            Historijsko područje – Stari grad Vinac proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini stari grad Vinac, ostaci džamije Sulejmanije i arheološki nalazi u zemlji.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 1244 (novi premjer) odnosno,  k.č. broj 10/139/1 (popisni katastar), što odgovara k.č. broj 1009 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 234, k.o.Vinac, općina Jajce, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene u skladu sa  Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II

           Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati, pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

           Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

            U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće:

I zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački  I stav 3. ove odluke. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

• dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;
• ostaci džamije Sulajmanije bit će konzervirani i na odgovarajući način sačuvani;
• izvršiti uklanjanje munare i drugih objekata izgrađenih na  području zaštićenog spomenika bez odobrenja federalnog  ministarstva nadležnog za prostorno uređenje. Munara je kao memorijal podignuta u središtu džamije na mjestu gdje nije izvorno bila i predstavlja pogrešnu interpretaciju nacionalnog spomenika;
• nije dopušteno odnošenje kamena i daljnje devastiranje lokaliteta;
• nije dopušteno odlaganje otpada;
• izvršiti čišćenje zidova od rastinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika;
• izvršiti sanaciju zidova.

II zona zaštite obuhvata prostor obora, koji se prostire po grebenu, zapadno i južno od grada. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

• nije dopušteno krčenje preostalih dijelova bedema koji okružuju obor i odnošenje kamenja sa njih;
• nije dopušteno odlaganje otpada.

IV

            Nacionalni spomenik je neistraženo arheološko nalazište, pa  iznošenje eventualnih arheoloških nalaza iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe)  iz  Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

            Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

            Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

            Komisija u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

          Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

           Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.2-2-519/04-1

4. maja 2004. godine

Sarajevo

Predsjedavajući Komisije

      Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

           Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika  proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Nadležni službenik Josip Nikić iz općine Jajce poslao je dana 21. februara 2003. godine prijedlog/peticiju za proglašenje historijskog područja Stari grad Vinac nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra

    (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,

-     podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama

-     na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je

sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Historijska cjelina - Stari grad Vinac nalazi se u mjestu Vinac, oko 13 km južno od Jajca. Grad je smješten na stijeni nadmorske visine oko 500 m,  koja se strmo ruši grebinima u dolinu, uz desnu obalu rijeke Vrbas. Radi tih stjenovitih grebena Vrbas u velikom meandru okružuje grad sa tri strane. Prilaz gradu nije težak.  Gradu se prilazi uskom stazom koja polazi od ostataka džamije,  i vodi sjevernom stranom duž čitave dužine grada. Put je na nekim mjestima preprečen rastinjem.

Historijski podaci

O starom gradu Vincu nema mnogo historijskih podataka. Prvi put se spominje u historijskim izvorima 1453. godine. Tada je zabilježeno da su se dubrovački poklisari zaustavili “sotto Vinazac”  na putu kralju Tomašu u Jajce. Koliko je podgrađe ispod utvrđenja bilo razvijeno, nije poznato. (Kovačević-Kojić, 1978, 129) U vrijeme Jajačke banovine od 1464. do 1526/7. godine, Mađari su držali Vinac do 1498. godine, kada su ga zauzele Osmanlije, ovaj grad se u mađarskim dokumentima  javlja pod imenom Koszorúvár. (Thallóczy,1916, 233). Prema oblicima kula i polubastiona, grad je građen vjerovatno već u doba kada se u ovim krajevima uvidjela snaga vatrenog oružja. 

            U doba osmanske vladavine, Vinac se spominje u nekoliko navrata. U tursko-ugarskim ugovorima 1503. i 1519. godine Vinac pripada Osmanlijama. Iako je zauzet krajem XV stoljeća, “nahija Vinčac” u osmanskim popisima javlja se tek od 1562. godine, a Vinac kao utvrđeni grad i centar nahije. (Šabanović, 1982, 178) Početkom XVII stoljeća posada grada Vinca brojala je  50 ljudi. Evlija Čelebija je 1660.  godine prolazio pored utvrđenja, ali se očito nije peo na grad. On piše da se u Vincu nalazilo nekoliko vojničkih kuća i Sulejmanhanova džamija. U tvrđavi se nalazio dizdar (zapovjednik) . (Čelebija, 1979, 207) Naime, džamija se nalazila oko 200 m jugoistočno na platou ispod grada. U Jajačkom sidžilu sačuvalo se nekoliko zabilježaka iz 1693. godine. Tada je u gradu kao zapovjednik bio poseban ćehaja (zastupnik) jajačkog kapetana, a posada se sastojala od derebendžija (mještani koji su čuvali nesigurne prolaze, mostove, klance i slično na drumovima, a tokom službe su bili oslobođeni plaćanja poreza). Te godine je  jajački zapovjednik tražio da se radi neke gradnje u Jajcu majstori Kaplan i Mirković, koji su radili na džamiji u Vincu, vrate, a njih je zamijenio majstor Redžep iz  Jezera (Žel-hisara). Vjerovatno se radilo o popravkama na džamiji, a ne o gradnji, s obzirom da je Čelebija spominje kao džamiju posvećenu Sulejmanu II. (Čelebi, 1979, 207, nap. 25 i 26; Truhelka, 1918, 161) Mazalić spominje džamiju u “selu pod gradom” polovinom XX stoljeća i opisuje je kao običnu džamiju sa drvenom munarom. Iz teksta proizlazi da se ovaj podatak odnosi na Sulejmaniju. (Mazalić, 1958, 236) Danas su od džamije ostali temelji u čijoj su sredini prije nekoliko godina mještani izgradili munaru.

            U popisu inventara bosanskih gradova iz 1833. godine, Vinac je bio prazan, tj. nije u njemu bilo više ni oružja ni streljiva, kao ni zaliha hrane, što znači da je te godine napušten. (Kreševljaković, 1951, 154) 

2. Opis dobra

Grad se proteže u osnovnoj osi od zapada ka istoku. Sastoji se od dvije osnovne cjeline: velikog obora, površine oko 6500 m2, koji počinje od predvorja na zapadu i obuhvata južne padine ispod utvrđenja. Utvrđenje se sastoji iz ulaznog dijela i predvorja na zapadu, središnjeg dijela sa petougaonom kulom (kula I) i polubastionom na zapadnom dijelu južnog bedema, te na istočnom kraju velikom glavnom kulom (kula II). Utvrđenja je dugačko oko 80 m, a široko od 15 do 10 m. Put na grad vodio je od platoa na kojem je bila džamija Sulejmanija, jugoistočno od glavne kule, skoro u njenom podnožju, zatim između dvije stijene i ispod sjeveroistočnog ugla kule II, te se uz sjeverni bedem dolazilo do ulaza na sjevernom perimetralnom bedemu ( ulaz 3). Kroz taj ulaz bio je pristup oboru i utvrđenju.

U utvrđenje se ulazilo kroz ulaz na zapadnom zidu predvorja (ulaz 2), a zatim istim pravcem se ulazilo iz predvorja u glavni dio utvrđenja (ulaz 1). Prostor od ulaza 1 do ulaza u glavnu kulu (kula II) dugačak je oko 40 m, a širok svega 5 do 7 m. Truhelka je napisao da su zidovi prostora od predvorja do kule II bili “pokićeni nizom puškarnica”. (Truhelka, 1904, 69) Danas se ne vide tragovi puškarnica. U sredini tog prostora nalazi se bunar. Južni zid je bio najugroženiji. Zato ga okružuje obor,  a na južnom bedemu su polubastion i petougaona kula (kula I), sa čijih je bedema pokrivan i branjen cijeli južni zid. U prizemlju polubastiona, u zapadnom zidu, skoro do jugozapadnog ugla, Mazalić je otkopao tajni prolaz,  svana dobro zamaskiran stjenovitim grebenom. (Mazalić, 1958, 233) Na istočnom kraju grada je glavna i najmasivnija kula, nepravilne četverougaone osnove, sa jako zadebljanim sjevernim i istočnim zidom i sjeveroistočnim uglom (kula II), dimenzija 13 x 12 m. Zidovi kule su prvobitno bili debeli između 1,5 do 3 m. Kasnije, vjerovatno u osmansko doba, pojedini dijelovi gradskih bedema i kula su ojačavani. Pored ulaznog dijela u glavni dio utvrđenja pojačan je sa unutrašnje strane sjeverni bedem i tri bedema kule I. Tako je njen unutrašnji prostor smanjen na površinu od 7 x 4 m. Sjeverni zid je dobro očuvan u visini od oko 10 m s vanjske strane.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na osnovi zakonske odredbe i Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH u Sarajevu, lokalitet Stari grad Vinac u Vincu stavljen je pod zaštitu države. Dokumentacija o stavljanju ovog spomenika kulture pod zaštitu države se ne nalazi u dosijeu zaštićenih spomenika br. 138, pod naslovom "Tvrđava Vinac".

U Prostornom planu BiH do 2000. godine Stari grad Vinac valoriziran je kao spomenik III kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

            Nisu vršeni.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, dana  24. marta 2004. godine, ustanovljeno je sljedeće: zidine grada i kula su na pojedinim mjestima propale tokom dugog perioda neodržavanja (oko 130 godina). Masivni zidovi glavnog dijela grada, između kule II i bastiona, su većim dijelom očuvani u visini od nekoliko metara. Dijelovi zidova predvorja i ulaza, te prostora zapadno od predvorja su dosta urušeni i iskrčeni. Cijelo područje grada i neposredna okolina je obrasla grmljem i zasuta obrušenim kamenjem. 

III - ZAKLJUČAK

           Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)Vremensko određenje

B)Historijska vrijednost

C)Umjetnička i estetska vrijednost

 iv.  Kompozicija

D)Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.    Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim  razdobljima

ii.   Svjedočanstvo o historijskim mijenama

iv.  Svjedočanstvo o određenom tipu

F) Ambijentalna vrijednost  

ii.    Značenje u strukturi i slici grada

iii.   Objekat je dio cjeline područja

G) Izvornost                                  

i.   Oblik i dizajn

v.  Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

Korištena literatura      

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1905.    Truhelka, Ćiro, Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1904, 64-69.

1918.    Truhelka, Ćiro, Pabirci iz jednog jajačkog sidžila, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXX, Sarajevo, 1918, 157-175.

1952.    Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom II/1951, Sarajevo, 1952, 119-184.

1954.    Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski   gradovi, Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45.

1957.    Vego, Marko, Naselja srednjevjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957.

1958.    Mazalić, Đoko, Vinac i Doboj, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija) nova serija broj XIII,  Sarajevo, 1958, 233-240.

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978.

1979.    Čelebija, Evlija, Putopis, Biblioteka “Kulturno naslijeđe", Veselin Masleša, Sarajevo,1979.

1983.    Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982.