Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. siječnja 2004. godine, donijelo je

Mjesto i ostaci povijesne građevine Burićeva - Burića kuća u Jajcu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. 881 i 882, k.o. Jajce I, općina Jajce, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

U cilju trajne zaštite dobra utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na lokaciju iz tačke I stav 2. ove odluke:

- objekt Burićeve kuće biti će rehabilitiran na izvornoj lokaciji, u izvornom obliku, sa identičnim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja u najvećoj mogućoj mjeri, na temelju dokumentacije o ranijem izgledu koja je sastavni dio ove odluke, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

- prije pristupanja radovima na rehabilitaciji Burićeve kuće izvršiti raščišćavanje parcele od samoniklog raslinja, izvršiti otkopavanje površinskih slojeva zemlje u cilju pronalaženja originalnih fragmenata kuće;

- svi originalni fragmenti srušenog objekta pronađeni na lokaciji ili na drugom mjestu na koje su odvezeni nakon rušenja objekta, moraju biti sakupljeni, registrirani, snimljeni i ponovno ugrađeni u rekonstruirani objekt metodom anastiloze. Do momenta ugradnje potrebno ih je na adekvatan način zaštititi;

- u kontaktnoj zoni 50 m sjeverno i 40 m južno nije dopuštena nova izgradnja, a moguća je isključivo obnova objekta.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», Broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Općina Jajce je dana 21. veljače 2003.godine podnijela peticiju / prijedlog za proglašenje mjesta i ostataka Burićeve kuće, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V, Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

- povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

Objekt Burićeve ili Burića kuće je bio smješten u južnom dijelu grada Jajca, u neposrednoj blizini jajačkih Katakombi, Medvjed kule i Crkve sv. Marije. Objekt se nalazi u ranijoj ulici Ejuba Ademovića br. 19. Zauzima k.č. br. 881, k.o. Jajce I, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Objekt Burića kuće, sudeći prema ostacima kamenih struktura zida i kvalitete i vrste veziva, vjerojatno je izgrađen u drugoj polovici 18. stoljeća. Vlasnici ovog objekta bili su članovi jajačke obitelji Kršlak (1) (Bešlagić, Š., Spomenici narodnooslobodilačke borbe u Jajcu i njihova zaštita, str. 77,78).

Od druge polovice 19. stoljeća nekoliko je puta mijenjala vlasnike. Godine 1910. kupio ju je učitelj Mehmed Hasić, a od njega 1934. godine izvjesni Ante Burić, koji je na njoj, u vrijeme dok je bio njezin vlasnik , izvršio mnoge intervencije, naročito u enterijeru. Objekt Burića kuće je vidljiv na austrijskom geodetskom planu br. 228 C XVI S 12.

U toku II svjetskog rata Jajce je predstavljalo centar tadašnjeg slobodnog teritorija, teritorij koji su kontrolirale jedinice narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) (2) . U Jajcu je 29. i 30. studenog 1943. godine održano II zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) gdje su predstavnici BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Slovenije, odrekavši se dijela suvereniteta, stvorili federalnu državu. Na istom zasjedanju je donesen dokument: Odluka o izgradnji Jugoslavije na federalnim principima uz potpunu ravnopravnost njenih naroda i narodnosti, koji je označio završetak stvaranja državnih organa Jugoslavije.

U tom periodu povijesti Jajca, objekt Burića kuće predstavljao je najvažniji objekt u gradu. Krajem mjeseca kolovoza 1943. godine u ovoj kući je bio smješten Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i u njoj ostao do pred kraj studenog mjeseca. U njoj su u tom periodu boravili Josip Broz Tito i njegov suradnik Aleksandar Ranković(3) .

Na prostoru padine koja počinje kod Crkve sv. Marije i jajačkih Katakombi i završava se na Citadeli, nalazio se veći broj stambenih objekata tradicionalne arhitekture karakteristične za Jajce, koji su imali slične karakteristike – jako kameno prizemlje, kat sa drvenim stupovima i ispunom od dasaka, čerpića ili sedre, sa nizovima prozora i natkrivene strmim drvenim krovom. Burića kuća, koja se nalazila u neposrednoj blizini Crkve sv. Marije, bila je građena na dvije etaže, a po tlocrtnoj koncepciji imala je čiste oblike dosta karakteristične za gradsku stambenu arhitekturu Jajca. Poseban akcent objektu davao je visok četverostrešni krov sa klasičnim pokrovom od drvene šindre i nezaobilaznim badžama na krovu.

Osnova prizemlja bila je pravilan pravokutnik dimenzija 11,50 x 9,50 m. Sličnih dimenzija i oblika je bio i kat objekta. Streha krova izlazila je iz ravni zida za približno 50 cm cijelom dužinom objekta, osim dijela krova koji je natkrivao drvenu verandu, gdje je prepust iz razloga natkrivanja stubišta i verande bio veći.

U prizemlju, u prednjem dijelu objekta koji je bio uz samu ulicu , bile su smještene dvije sobe za stanovanje. Na suprotnoj strani od ovih soba, usječene u brdo, nalazile su se dvije sporedne prostorije, koje su prije razaranja objekta služile kao ostava. Ulaz u prizemlje nalazio se sa južne strane objekta i bio je odvojen od ulaza na kat kuće.

Gornja etaža Burića kuće imala je isti raspored prostorija, s tom razlikom što je prilaz na tu etažu bio ostvaren sa sjeverne strane preko manjeg drvenog stubišta, širine 1,20 m, i što je na suprotnoj strani hodnika dodana mala drvena veranda, djelomično zastakljena i koja je, ustvari, predstavljala derivat divanhane i kamarije koje su nezaobilazan element kod starih kuća ovog tipa u Bosni i Hercegovini.

Zidovi prizemlja Burića kuće su bili zidani od lomljenog kamena u vapnenoj žbuci sa ponegdje ubačenim komadima sedre. Njihova debljina je bila različita i na pojedinim mjestima iznosila je 70 cm. Kompletan kat je bio urađen u bondruku, sa drvenim hrastovim stupovima i ispunom od sedre.

Prizemlje ovog objekta je, što je slučaj i sa većinom ostalih objekata iz ovog perioda u Jajcu, izvorno bilo popođeno ravnim kamenim pločama položenim na zemlju. Kasnijim intervencijama nekoliko puta je podna konstrukcija zamijenjena drugim materijalima, da bi na kraju 60-ih godina 20. stoljeća, umjesto kamena postavljen sloj betona i preko toga pokovana daska.

Podna i stropna konstrukcija gornje etaže ovog objekta bile su urađene u drvetu. Kasnijim intervencijama je došlo do zamjene drvenog stropa - šišeta, novom drvenom stropnom konstrukcijom, na koju je pričvršćena trstika i cijeli strop je bio ožbukan vapnenom žbukom.

Enterijer objekta bio je dobro osvijetljen velikim brojem prozora, kojih je u prizemlju bilo ukupno sedam, dok je na katu taj broj bio veći i iznosio je deset. Prozori su bili dupli sa vanjskim krilima koja su se otvarala prema vani, dok su se unutrašnja krila otvarala prema unutra. Prozori su bili pravokutnog oblika sa drvenim okvirom pričvršćenim na fasadno platno.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine objekt se nalazio u sastavu urbane cjeline Jajce koja je vrednovana kao cjelina nulte kategorije - međunarodnog značaja.

Godine 1952. izvršeni su popravke na objektu i najnužniji konzervatorsko- restauratorski radovi, sanacija vanjskih zidova objekta i zamijenjen je dotrajali krovni pokrivač novom šindrom. Tom prilikom je također izvršena opravka verande.. Radove je nadgledao Zavod za zaštitu spomenika Bosne i Hercegovine.

Objekt Burića kuće je u toku rata u Bosni i Hercegovini 1992 – 1995. godine gotovo u potpunosti uništen. Krovna konstrukcija i katna etaža objekta su zapaljeni i srušeni. Ostali su sačuvani samo kameni zidovi prizemlja do visine prodora međukatne drvene konstrukcije u zid. Gornje zone zidova stalno su izložene djejstvu nepovoljnih vremenskih utjecaja.

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu.

U toku vođenja postupka proglašenja Burića kuće u Jajcu nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1963. Drugo zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije 1943, Kultura, Beograd, 1963.

1968. Spasić, Živojin B., Muzej II zasjedanja AVNOJ-a, Jajce i «NIP» Zadrugar, Sarajevo

Bešlagić, Šefik, Spomenici narodnooslobodilačke borbe u Jajcu i njihova zaštita, Naše starine, str. 77,78

1970. Jadrić, Radivoj , Revitalizacija istorijskog jezgra Jajca, Sarajevo, 1970.

Dokumentacija Arhiva BiH, Općine Jajce i Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH

(1) Ne postoje precizniji podaci o vremenu izgradnje objekta.

(2) NOP – Narodnooslobodilački pokret – pokret kome je prvenstveni cilj oslobođenje Jugoslavije od fašističkih osvajača-

(3) Ranković, Aleksandar, politički radnik, rođen 1909. godine u Draževcima, Srbija. Član KPJ od 1928. godine, od 1948.godine ministar unutrašnjih poslova Jugoslavije i rukovodilac jugoslovenske tajne policije (UDBA), od 1963. potpredsjednik Jugoslavije. 1964. godine njegov rad ocijenjen je kao antipartijski i 1966. godine isključen je iz SKJ.