Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 37/04.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 11. decembra 2003. godine, donijela je

O D L U K U

I

            Prirodno-graditeljska cjelina Tekije u Blagaju kod Mostara proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na području označenom kao k.č. 1467, 1468 (novi premjer), što odgovara k.č. 3/53, 3/55, 3/56 (stari premjer) upisani u z.k. uložak broj 81; k.č. 1469 i k.č. 1548 (novi premjer) što odgovara k.č. 3/73 i dijelu k.č. 9/1 (stari premjer) upisani u z.k. uložak Istok 1; k.č. 1470 (novi premjer) što odgovara k.č. 3/57 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 409; k.č. 1471 (novi premjer) što odgovara k.č. 3/58 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 407; k.č. 1472 (novi premjer) što odgovara k.č. 3/96 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 408; k.č. 4/22 upisan u z.k. uložak broj 405; k.č. 1473 (novi premjer) što odgovara k.č. 977/1 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 452; k.č. 1474 (novi premjer) što odgovara k.č. 4/23 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 124; k.č. 1475 (novi premjer) što odgovara k.č. 4/2 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 188; k.č. 1476 (novi premjer) što odgovara k.č. 4/3 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 1902; k.č. 1477 (novi premjer) što odgovara k.č. 4/108 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 2067; k.č. 1478 (novi premjer) što odgovara k.č. 4/4 (stari premjer); k.č. 1479 (novi premjer) što odgovara k.č. 4/5 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 1256; k.č. 1480 (novi premjer) što odgovara k.č. 4/118 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 2042; k.č. 1481(novi premjer) što odgovara k.č. 4/28 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 83; k.č. 1481(novi premjer) što odgovara k.č. 4/28 (stari premjer) upisan u z.k. uložak broj 83, k.o. Blagaj, Grad Mostar – gradsko područje Jugoistok, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. 

            Nacionalni spomenik čine turbe i musafirhana sa ostacima tekije i mlinicama na rijeci Buni, sa prirodnim okruženjem i izvorom Bune i liticama.

            Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

II

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije)  dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika. 

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

            U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:         

             I zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke. U ovoj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

            -dopušteni su samo radovi istraživanja koji neće ugroziti integritet cjeline, tekućeg održavanja, konzervatorski i restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, kao i radovi rekonstrukcije uništenih mlinica uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

            - nije dopuštena nikakva izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, na izmjenu krajolika, flore i faune, kao ni postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

            - zabranjuje se svaka vrsta lova i ribolova;

            - zabranjuje se promet motornih vozila, osim komunalnih vozila i vozila za snabdijevanje, i osim u hitnim slučajevima, izazvanim nepogodom ili  nesrećom;

            -dopušteno je korištenje nacionalnog spomenika u njegovoj izvornoj namjeni i, dodatno, njegova prezentacija u sakralne, obrazovne, kulturne i sl. svrhe koje ne ugrožavaju nacionalni spomenik i prirodno okruženje i koje nisu u suprotnosti sa sakralnošću njegove izvorne namjene.

IV

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

            Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu  oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

             Ova odluka dostavit će će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine  i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač.  II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije   (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

Broj: 06-6-1029/03-8                                                                              

6. decembra 2003. godine

Sarajevo                                                                                                             

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

            Na osnovi člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

             Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je na svojoj sjednici održanoj 23.septembra 1999. godine odluku o stavljanju Musafirhane u Blagaju kraj Mostara na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 418; a na sjednici održanoj 23.aprila 2002. godine odluku o stavljanju Tekije u Blagaju kraj Mostara na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 415.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (zemljišno-knjižni izvadak i kopiju katastarskog plana);

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata;

-         sadašnje stanje dobra;

-         historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

            Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Prirodno-graditeljska cjelina Tekije nalazi se na izvoru rijeke Bune nedaleko od centra Blagaja kod Mostara.

Historijski podaci

              Na padinama Blagajskog brda nalaze se ostaci naselja iz prahistorijskog i rimskog perioda. Tako su na sjeveroistočnom vrhu ostaci rimskog ili kasnoantičkog utvrđenja-osmatračnice Mala gradina, na jugoistočnom vrhu se raspoznaju konture prahistorijske gradine, a na jugozapadnom vrhu su ostaci današnjeg  srednjevjekovnog Stjepan-grada.

            U 10. stoljeću Blagaj je imao veliku ulogu u razvoju Huma ili Zahumlja. Na njegov razvoj i značaj umnogome je utjecala blizina važne saobraćajnice koja je dolinom Neretve povezivala Jadransko more sa bosanskim zaleđem. U Blagaju je rezidirao humski knez Miroslav. Bosanski vladari u Blagaju još od vremena kralja Tvrtka izdaju povelje, a u maju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače, po kojem je grad u narodu dobio ime Stjepan-grad.

            Kontinuitet razvoja grada Blagaja kod Mostara ne prekida se ni u osmanskom periodu. On ponovno zadobija administrativni i politički značaj. Nakon zauzimanja Blagaja 1466. godine, osmanske vlasti uspostavljaju stalnu posadu u tvrđavi na čelu sa dizdarom. Dolaskom šerijatskog sudije u Podgrađe počinje formiranje Blagajskog kadiluka, koji će egzistirati sve do 1851. godine, kada ga ukida Omer-paša Latas. Blagajski kadiluk je u prvim stoljećima obuhvatao veliko teritorijalno prostranstvo koje se protezalo po pravcu zapad-istok, između Neretve sa jedne, i Drine i Tare sa druge strane. Oko 1470. godine Blagaj postaje sjedištem Blagajskog vilajeta sa istovjetnim granicama kadiluka.

            Kroz četiri stoljeća svog postojanja značajan je kao centar nahije, kadiluka i vilajeta. Narodna izreka «šeher Blagaj, a kasaba Mostar» sačuvala se kao svjedočanstvo o nekadašnjem primatu grada na izvoru Bune (Mujezinović, 62.) Opadanje važnosti Blagaja vezano je, kako za razvoj Mostara, tako i za formiranje Počiteljskog kadiluka 1728. godine, kada je od Blagajskog, Mostarskog i Stolačkog, oduzeto po nekoliko sela i pripojeno novoj administrativnoj jedinici.

Za vrijeme osmanske uprave počinje cvjetati graditeljska djelatnost u podgrađu srednjovjekovne utvrde. Grade se stambeni i javni objekti, a u središnjem dijelu, kako je uobičajno za naselja i gradove osmanskog perioda, smještena je čaršija - trgovačko-zanatski centar naselja, kompleks džamije sa haremom i mektebom, te han. Stambene zone se tipološki formiraju kao urbane mahale, sa objektima orijentiranim ka avliji, i ruralne, gdje se izgradnja otvara prema okolini (Mujezinović, N., 2000, str. 55-66).

            Za početak urbanizacije naselja Blagaja značajnu su ulogu imali mlinovi, nastali prvenstveno zbog potrebe mljevenja žita za vojsku, i tekija sa musafirhanom, čiju ulogu treba sagledavati u smislu djelovanja derviša među stanovništvom.

            Sufijstvo ima svoje korijene u životu poslanika Muhameda, koji se običavao osamljivati u moljenju Boga. Kada je u 12. stoljeću sufijstvo poprimilo institucionalne oblike izražavanja i kada su nastali prvi tarikati (sufijska bratstva), ta pojava je svoj odraz imala i u nastanku novog arhitektonskog oblika.  Sufijstvo se pojavljuje u dva oblika:eremitičnom i cenobitičnom. Taj drugi oblik uvjetovao je nastanak arhitektonskih formi u kojima je bratsvo prakticiralo obred i često živjelo. James Dickie (Yaqub Zaki) te objekte naziva posebnim oblikom džamije, s obzirom na njihovu temeljnu funkciju – obavljanje molitvi, i u svom tekstu Allah and Eternity: Mosques, Medresas and Tombs navodi različite nazive za te objekte i daje objašnjenja tih naziva (hanikah, tekija, zawija, dargha, ribat, itd.).   Sufijstvo se javlja u svim krajevima Osmanskog carstva. Ono je ostavilo  tragove u književnosti, filozofiji kao i u samom životu muslimanskog stanovništva. Pripadnici tog pravca su derviši koji se dijele u više redova.

            U Bosni i Hercegovini uobičajno se koristi naziv tekija, mada se pojavljuju i nazivi zavija i hanikah, u nešto izmijenjenom značenju. U Bosni i Hercegovini je bilo više derviških redova i oni su se raširili po čitavoj njenoj teritoriji, tako da u to vrijeme nije bilo nijednog većeg mjesta da nije imalo makar jednu tekiju. Jedna od najstarijih poznatih tekija u Bosni i Hercegovini je mevlevijska tekija koju je u objektu ranije sagrađenom utemeljio 1462. godine Gazi Isa-beg u Sarajevu na današnjoj Bentbaši, a koja je srušena 1957. godine.

            "S posebnom pažnjom odabirano je mjesto podizanja tekija. One su uvijek građevine uronjene u prirodno okruženje i potpuno otvorene prema njemu. Rijeka, stijena, klanac ili kanjon, brdo najčešće su oznake mjesta na kojima se tekije podižu, i, zavisno od njih, dobijaju ponekad značenja kapije grada. Same sufije kazuju da taj izbor nije ljudski. Sveto mjesto bira Bog i kao takvog ga pokazuje ljudima. Krajolik je dio obrednog postupka i, zato, i dio tekije. ..

Prostor bosanskih tekija početno je određen sa sedam činitelja: kuća, stepenište, voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, grob, pećina. Tih sedam činitelja povezano je putem u sliku kozmološkog reda." (Hadzimuhamedovic, 2002)

            Ansambl blagajske Tekije izgrađen je, pretpostavlja se, odmah po uspostavljanju osmanske vlasti u Hercegovini, a najkasnije, oko 1520. godine. Prvobitno vođena je od strane bektijaškog reda, a kasnije, u 18. stoljeću, poslije obnove od strane mostarskog muftije Zijaudin Ahmed-ibn-Mustafe, postat će centar okupljanja halvetija (Mujezinović, N., 2000., str. 55-66).

Prvi put se tekija na vrelu Bune u Blagaju kod Mostara spominje u Putopisu Evlije Čelebije, koji je kroz ovo mjesto proputovao 1664. godine(1) .  Čelebija navodi da je mostarski muftija podigao uz litice izvora Bune jednu tekiju halvetijskog reda u kojoj derviši vode prijateljske i naučne diskusije. Ovaj podatak se po svoj prilici odnosi na mostarskog muftiju Zijudina Ahmed-ibn- Mustafu. On je rođen u Mostaru, gdje je kasnije oko 40 godina bio profesor i muftija. Istakao se kao vrstan poznavalac islamskog prava, a napisao je više značajnih djela (Mujezinović. N., 2000, str. 55-66).

            Uz tekiju se nalazi turbe u kome se nalaze dva groba, koje je nastalo najvjerovatnije poslije prolaska Evlije Čelebije kroz Blagaj. Danas je sačuvan samo objekat tekijske musafirhane i turbe u kojem su dva groba obilježena drvenim kaburima. O tome ko je ovdje sahranjen nema pisanih podataka, ali prema legendi tu leži dugogodišnji šejh spomenute tekije Ačik-paša (Muhamed Hindija), koji je 1848. godine postao šejhom ove tekije. On se izdavao za Indijca, a stvarno je bio poslan iz Istambula da špijunira rad Ali-paše Rizvanbegovića i druge feudalne gospode u Herecegovini (Mujezinović, M, str. 335-343).

            U drugom grobu, kaže legenda, počiva Sari-Saltuk, koji je tajanstveno nestao kod vrela, ostavivši iza sebe topuz i sablju. Tekija je podignuta na mjestu gdje je evlija, «dobri», isčezao, a u turbetu mu je postavljen grob. Ova priča jedna je od osam, u kojima se na sličan način spominje Sari-Sultuk, a vezuje se za tradiciju halvetijskog reda (Mujezinović, N, str. 55-66).

            Sari-Sultukov grob u Blagaju je jedan od osam poznatih Saltukovih grobova po cijeloj nekadašnjoj Osmanskoj carevini. Blagajska tekija je usljed odronjavanja stijena i košćela iznad samog izvora i tekije više puta stradala i obnavljana.

            Na molbu Ačik-paše, Omer-paša Latas je 1851. godine naredio izvršenje prve restauracije tekije, turbeta i musarfihane. Tridest godina nakon restauracije tekija je srušena tako što se jedna stijena odronila na nju.  Legenda o blagajskoj tekiji koju je zabilježio Carl Peez 1891(2). godine .  govori o izvoru Bune i obnovi tekije.

2.  Opis dobra

            Prirodno-graditeljska cjelina Tekija i musafirhana sa turbetom na vrelu Bune u Blagaju kod Mostara, predstavlja vrijedan sakralno-stambeni objekat islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, sa vrlo izraženim odlikama koje su proistekle iz utjecaja baroka na osmansku arhitekturu.

            U Bosni i Hercegovini je bilo više derviških redova, a u to vrijeme nije bilo nijednog većeg mjesta da nije imalo makar jednu tekiju.

            Često su to bile stambene kuće šejha koji je bio derviški starješina, a pravljene su i kao zasebne građevine. Glavna prostorija tekije naziva se semahana i to je velika, ćilimima prekrivena prostorija u kojoj derviši obavljaju svoj obred. Tu se nalazi i mihrab. U tekijama se obično nalazi stan za šejha ili čuvara tekije. U većim tekijama je postojala i musafirhana, mjesto gdje su besplatno noćivali šejhovi, derviši i drugi putnici. Neke tekije su bile prizemne, a neke su imale i sprat. Grade se od različitih materijala u zavisnosti od tradicije mjesta na kom se grade.

            Omer-paša Latas je 1851. godine naredio prvu obnovu tekije, turbeta i musarfihane u Blagaju. Tridest godina nakon obnove objekat tekije je srušen tako što se jedna stijena odronila na nju.  Do danas je sačuvan objekat musafirhane sa turbetom.  

«Restauracija koja je izvedena 1851. godine je izvedena u «barokno-carigradskom» duhu. Barok i rokoko su postali stilovi u kojima su se gradile carske i gospodske palače kao i džamije......U arhitekturi tog vremena nastupa i izvjestan romantični period. Na objektima se mogu vidjeti narodni drveno-rezbarski motivi... Mjesto stalaktita i arabesaka pjavljuju se motivi iz prirode.» (Čelić, str.189-193)

            Musafirhana blagajske tekija sa turbetom je jedan od rijetkih objekata(3)  u Bosni i Hercegovini sa vrlo izraženim odlikama koje su proistekle iz utjecaja baroka na osmansku arhitekturu.

            Otomanski barokni utjecaj  se vidi u oblikovanju krova i dekorativnim elementima  na zabatu glavne fasade (iznad gostinjske sobe zvane ćošak). Krov je blago povijen, neuobičajne forme za pokrivanje kamenim pločama. U prostoriji ćošak strop je raskošno ukrašen drvenim polihromnim rezbarijama. U prostoriji ćošak su i tradicionalne musandere zamijenjene nišama koje danas imaju dekorativnu ulogu.         

            Objekat musafirhane ima  podrum, prizemlje i sprat. Podrum se nalazi ispod prostorija hajata i sobe na etaži prizemlja i zauzima 1/3 površine prizemlja. Prostorije podruma čine hajat sa londžom i izba. Preko 5 kamenih stepenica se silazi do rijeke. Jednokrakim kamenim stepeništem  se penje do prizemlja. Na londžu se izlazi iz hajata i ona je izbačena nad rijekom. Londža je izrađena od drvene konstrukcije sa drvenim podom i drvenom ogradom.

            Prizemlje musafirhane je nepravilne osnove i sastoji se od četiri prostorije i to: sobe (cca 2,9 x 2,9 m), velike sobe (4,5 x 3,7 m), kuće (kuhinja) (2,3 x 3 m) sa ognjištem (1 x 1,2 m), hamama i ćenife (nužnika). U ove prostorije se ulazi iz natkrivenog prostora, hajata.  Kuća (kuhinja) ima ravan strop (nije otvorena do pod krov što je bilo uobičajeno rješenje za objekte iz tog perioda), a ognjište je uzdignuto i uvučeno u nišu iz koje se odvodi dim širokim dimnjakom. Zidovi prostorija okrenutih na sjevroistočnu i sjeverozapadnu stranu su ukopani u stijenu. 

            Sprat musafirhane je nepravilne osnove, a sastoji se od sljedećih prostorija: ulaznog prostora koji se naziva tavan (2,6 x 6,3 m), prostorije na uglu koja se zove ćošak (3,6 x 3,3 m), velike prostorije koja se zove odaja (3,6 x 4,7 m), zatim kahvodžak (3,1 x 3,5 m), ćulhan, hamam i ćenifa (nužnik). Hamam je natkriven perforiranom kupolom izvedenom od kamena. Iz posebne prostorije uz kahvodžak se pripremala topla i hladna voda. Uređaj za zagrijavanje samog hamama je ispod kamenog poda i pomoću glinenih cijevi kroz njegove zidove se razvodila toplota. U perforirane dijelove kupole hamama su bili ubačeni komadi stakla u boji. Uz hamam su i druge prostorije, koje zajedno sa njim čine čitav sanitarni blok, a to su ćenifa i abdestluk (umivaonik) sa zajedničkim predprostorom.

            Iz prostora tavana se ulazi u turbe dimenzija (6,2 x 2,5 m) koje ima dva drvena kabura i poseban ulaz direktno iz dvorišta.

            Svijetle visine prostorija sve tri etaže su cca 2,9 m. 

            Zidovi prizemlja i podruma su kameni debljine cca 60 cm. Zidovi sprata su izvedeni u bondruk-konstrukciji (25 cm debljine zida). Stropovi su izvedeni u drvenoj konstrukciji, sa šišetom, izuzev hamama natkrivenog kamenom kupolom i prostorije čošak sa drvenim bogato dekoriranim stropom. Musafirhana i turbe su natkriveni dvovodnim krovom drvene konstrukcije, a pokrov su kamene ploče. Na spratu su dva istaka (doksata) na fasadi i to je jedan iz velike sobe i njegova širina je 90 cm, a dužina cca 4 m, dok je drugi iz prostorije ćošak širine 90 cm, a dužine 3,3 m.

            Objekat ima dvije fasade, jugoistočnu i jugozapadnu, dok su zidovi sa sjeveroistočne i sjeverozapadne strane satavni dio stijene. Fasade objekta su malterisane i bojene bijelom bojom. Sva drvena konstrukcija, kao i stolarija, stepenište i stepenišna ograda, kao i stropovi u prostorijama su obojeni smeđom uljanom bojom.  Svi unutrašnji zidovi su malterisani i bojeni bijelom bojom. Podovi u svim prostorijama su drveni osim u dijelu sanitarnih blokova prizemlja i sprata i prostora hajata u prizemlju gdje su postavljene kamene ploče.

            Na rijeci Buni, u neposrednoj blizini izvora, odvajaju se kanali s vodom za pokretanje mlinova u dvije mlinice. Na svakoj obali rijeke nalazi se po jedna mlinica. Jedan dio mlinice koja se nalazi na desnoj strani rijeke je preuređen i sada služi za prodaju suvenira, dok su od drugog dijela te iste mlinice ostali samo kameni zidovi. Od druge mlinice na lijevoj strani rijeke sačuvani su samo ostaci kamenih zidova. Mlinice su jednoprostorni objekti zidani od grubo klesanog kamena sa dvovodnim krovom i drvenom krovnom konstrukcijom pokrivenom kamenim pločama. Mlinica na desnoj obali rijeke je dimenzija osnove cca 14 x 7 m, a osnova mlinica na lijevoj obali rijeke je 13,5 x 3 m. U unutrašnjosti su bili mlinovi. Iznad dva horizontalna mlina se nalazi drvena konstrukcija iz koje zrnevlje, kroz otvor na gornjem kamenu, prolazi i melje se usljed pokretanja dva mlinska koluta, jednog uz drugi, a koje pokreće vodena struja, direktno udarajući na žlijeb, koji se nalazi na vertikalnoj osovini i tako pokreće oba koluta. Na ulaznoj fasadi je postojao prozor za osvjetljenje.

           Objekat musafirhane i turbeta je uklopljen u prirodni ambijent tako da zajedno sa liticama, vrelom Bune i mlinicama čini jedinstvenu cjelinu.

            Stijena iznad tekijskih građevina također je dio sakralne cjeline. Ona je istovremeno i dio objekta. Prema predanju, na višim dijelovima stijene obitavali su orlovi, a na nižim golubovi i sitnije ptice. Orlovi su nestali nakon trovanja izazvanog ljudskim djelovanjem u prvoj polovini 20. stoljeća.   

            Prema Nominaciji za listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pod nazivom Ambijentalna cjelina grada Blagaj koju je izradio Zavod za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Vrelo Bune sa liticama je svrstano u geomorfološke spomenike prirode, a Vrelo Bune u hidrološke spomp>

            Stijena iznad tekijskih građevina također je dio sakralne cjeline. Ona je istovremeno i dio objekta. Prema predanju, na višim dijelovima stijene obitavali su orlovi, a na nižim golubovi i sitnije ptice. Orlovi su nestali nakon trovanja izazvanog ljudskim djelovanjem u prvoj polovini 20. stoljeća.   

            Prema Nominaciji za listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pod nazivom Ambijentalna cjelina grada Blagaj koju je izradio Zavod za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Vrelo Bune sa liticama je svrstano u geomorfološke spomenike prirode, a Vrelo Bune u hidrološke spomenike prirode.

3.  Dosadašnja zakonska zaštita

           U postupku koji prethodni donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u akte o zaštiti dobra i utvrđeno je sljedeće:

           na osnovi zakonske odredbe, a Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH broj: 68/52 od 31.januara 1952. godine u Sarajevu, Turbe, Tekija i musafirhana u Blagaju stavljena je pod zaštitu države.

           Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH broj: 02-658-3 od 18.aprila 1962. godine,  spomenik kulture Turbe, Tekija i musafirhana u Blagaju upisana je u Registar nepokretnih dobara.

           Vrelo Bune je zaštićeno rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Mostaru, broj 744/54 od 17.juna 1954.godine; R-13.

            Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine, Tekija na Vrelu Bune je evidentirana kao spomenik I kategorije.

            Tekija i musafirhana u Blagaju kod Mostara su uvrštene na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojevima 415 i 418.

4.  Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            1851. godine   Omer-paša Latas je naredio izvršenje prve obnove graditeljske cjeline Tekije, turbeta i musarfihane. Nakon nekih trideset godina poslije obnove obrušila se jedna stijena i srušila Tekiju. Donedavno su još stajali ostaci ruševine Tekije.         

            Nakon opsežnih studija u ljeto 1952. godine Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture NR BiH pristupio je restauraciji turbeta i musafirhane (Čelić, str.189-193).

            «Restauracija musafirhane i turbeta koja je izvedena 1952. godine imala je za cilj da se objekat što potpunije dovede u prvobitno stanje i očuva dojam starine.  Tamo gdje materijal nije vidljiv korišteni su i neki novi materijali kao što je cigla i rezano drvo. Koliko je to bilo moguće pazilo se da se restauracija prilagodi ranijoj formi i materijalima. Tako je npr. postavljanje novog zida tekije, prethodno srušenog, i nekih pregradnih zidova, uglavnom sanitarnog bloka koji su bili dotrajali, izvedeno od jelove građe sa ispunom od opeke. Krovna konstrukcija koja je bila gotovo potpuno porušena, izrađena je od rezane građe. Stropovi i stropne grede iznad turbeta i na tavanu, kao i strop u lođi i kahvodžaku izrađeni su od blanjanih dasaka. Zamijenjeni su podovi u skoro svim prostorijama i to je urađeno od starih dasaka». (Čelić, 1953, str.189-193)

            Do 1992. godine na objektima su vršeni manji sanacioni zahvati od strane Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Hercegovine.

            U toku ratnih djejstava 1993. godine objekat je pretrpio manja oštećenja na krovu i kruništu zapadne fasade od tenkovskih projektila, što je sanirano po završetku rata.

5. Sadašnje stanje dobra

            Graditeljska cjelina turbe sa musafirhanom blagajske tekije u Blagaju kod Mostara je u građevinski dobrom stanju. Osim za sakralnu namjenu musafirhana se danas koristi i kao kahvana, ugostiteljski objekat sa prodajom suvenira.

            Mlinica koja se nalazi na desnoj strani rijeke je u dobrom stanju, i sada služi za prodaju suvenira, dok su od mlinice na lijevoj strani rijeke ostali samo ostaci kamenih zidova.

III -  ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

            Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

                        A. Vremensko određenje

                        B. Historijska vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

                        C.  Umjetnička i estetska vrijednost

                                    i. Kvalitet obrade

                                    ii. Kvalitet materijala

                                    iii. Proporcije

                                    iv. Kompozicija

                                    v. Vrijednost detalja

                                    vi. Vrijednost konstrukcije

                        D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

                                    iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

                        E. Simbolička vrijednost

                                    i. Ontološka vrijednost

                                    ii. Sakralna vrijednost

                                       iii. Tradicionalna vrijednost

                                       iv. Vezanost za rituale i obrede

                                    v. Značaj za identitet skupine ljudi

                        F. Ambijentalna vrijednost

                                    ii. Značenje u strukturi i slici grada

                                    iii.Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

                        G. Izvornost

                                    i. Oblik i dizajn

                                    ii. Materijal i sadržaj

                                    v. Položaj i smještaj u prostoru

                        H. Jednostavnost i reprezentativnost

                                     i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

                                    ii. Djelo vrhunskog umjetnika ili graditelja

Sastavni dio ove odluke su:

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

Korištena literatura

            U toku vođenja postupka proglašenja historijskog spomenika prirodno-graditeljske cjeline Tekije u Blagaju nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

1891  Carl Peez, Mostar i njegova kultura , prevodio Miroslav Loose, 1946. i 1951.

1951.  Bejtić, Alija, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952-53, Veselin Masleša, Sarajevo

1953.  Čelić, Džemal, Naše starine I, Sarajevo, 1953.

1954. Kreševljaković, Hamdija i Kapidžić, Hamdija, Stari Hercegovački gradovi, Naše starine br. 2, str. 9-10, 1954.

1971. Kreševljaković, Hamdija, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini 1463-1871, Izabrana djela II, Sarajevo, str. 280-281, 1971.

1976. Hasandedić, Hivzija, Glasnik vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, Sarajevo, str. 18, 1976.

1986.  Ćehajić, Džemal, Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1986.

1996.  Čelebija, Evlija, Putopis, Sarajevo Publishing, 1996.

1997.  Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne I Hercegovine, knjiga 2, Istočna i centralna Bosna, Veselin Masleša, Sarajevo

2000.  Mujezinović, Nermina, Blagaj kod Mostara, Hercegovina br. 11-12, Mostar, 2000.

2000.  Ayverdi, dr. Ekrem Hakki, Avrupada Osmanli Mimari Eserleri, Yugoslavya, II  3. kitap, Istanbul, 2000.

2002. Hadžimuhamedović, Amra , Prostorne osobenosti tekija u Bosni i Hercegovini, University of Trieste.

Vilušić, Gordana, Magistarski rad, Sarajevo

Ambijentalna cjelina grada Blagaj, Nominacija za listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Zavod za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine