Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 37/04.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 11. prosinca 2003. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Povijesno područje – Stari grad Blagaj (Stjepan-grad) u Blagaju kod Mostara proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. 1546, dio k.č. 3768 (pristupna staza prema Starom gradu) i dijelove k.č. 3025, 3768 i 3769 (Šehidska nekropola), k.o. Blagaj, Grad Mostar, gradsko područje Jugoistok, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Nacionalni spomenik čini Stari grad Blagaj, Šehidska nekropola i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Muzeju Hercegovine u Mostaru i u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a koje je popisano u inventarnim knjigama nalaza muzeja.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:
I zona zaštite obuhvata područje Starog grada Blagaja, definirano u točki I stavak 2. ove odluke.
U toj zoni dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.
Prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.
Nije dopuštena nikakva izgradnja, sječa šume, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika.
Zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.
Vlada Federacije dužna je posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:
- izrada i provedba programa prezentacije nacionalnog spomenika,
-čišćenje zidova od raslinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika,
-čiščenje unutrašnjosti džamije od naslaga zemlje i uklanjanje pregrada i obrušenih dijelova suhozida iz unutrašnjosti džamije,
- konstruktivna sanacija i konsolidacija oštećenih zidova, uključujući istočni zid, dio zida iznad glavnog ulaza, dijelove istočnog zida sa unutrašnje strane, zapadni zid palače , stubište do doksat-kule , zidove džamije,
- konzervacija postojećeg stanja bedema i kula Starog grada,
- identifikacija, snimanje i ponovno ugrađivanje na izvorno mjesto svih obrušenih kamenih fragmenata zidova,
- odgovarajuća prezentacija u sklopu cjeline svih fragmenata koji zbog visokog stupnja oštećenja ne mogu biti ugrađeni,
-uređenje Šehidske nekropole, sanacija oštećenih nišana.
II zona zaštite obuhvata prostor u radijusu od 1 km od zaštićenog spomenika iz točke I ove odluke.
U drugoj zoni zaštite nije dopuštena izgradnja kamenoloma, potencijalnih zagađivača okoliša, magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti spomenik (estetski, funkcionalno, statički, kemijski i sl.).
IV
Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I stavak 3. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretna dobra) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnih dobara iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.
Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretna dobra.
Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog dobra utvrđuje sve uvjete pod kojima se iznošenje može izvesti, rok za povrat u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
IX
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedateljka Povjerenstva
Ljiljana Ševo
Broj: 06-6-1029/03-5
6. prosinca 2003.godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je na sjednici održanoj 01. do 02. srpnja 1999. godine donijelo odluku o stavljanju povijesnog područja Stari grad Blagaj (Stjepan-grad) u Blagaju na Buni, općina Blagaj, na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 413. U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
(kopiju katastarskog plana i z.k. izvadak),
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
Ÿ povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je
sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Stari grad Blagaj (Bona, Stjepan-grad) je sagrađen na najistaknutijem mjestu visokog i teško pristupačnog kraškog brda, na 310 m nadmorske visine i iznad vrela rijeke Bune od kojeg je udaljen 266 m.
Povijesni podaci
Arheološki materijal rasut po padinama Blagajskog brda svjedoči o postojanju naselja još u prahistorijskom i rimskom periodu. Tjeme u obliku izduženog trokuta sa stranicama 900 x 900 x 500 m, na svakom vrhu ima ostatke fortifikacija. Na sjeveroistočnom vrhu su ostaci rimskog ili kasnoantičkog utvrđenja-osmatračnice (specula, burgus) poznatog pod nazivom Mala gradina, a na jugoistočnom vrhu se raspoznaju konture prahistorijske gradine. Na jugozapadnom vrhu su ostaci današnjeg Stjepan-grada, srednjevjekovnog, odnosno grada iz osmanskog perioda. Kraće stranice trokuta su ograničene kanjonom kojim je nekada proticala rijeka, a na dužoj i jedinoj pristupačnoj strani se raspoznaju ostaci čvrstih i masivnih bedema kojim je zatvoren jedan fortifikacijsko-urbani kompleks od preko 2 ha površine. Moguće je da se ovaj kompleks podijelio u ranom srednjem vijeku na dva punkta – Stari grad (Stjepan-grad) i Malu gradinu, te da se ovo tzv. dvojno naselje održalo bar do polovice 10. stoljeća. Prvi indirektni pisani izvori o gradovima Zahumljana, pa prema tome i o Blagaju, potječu iz “Spisa o narodima” bizantijskog cara i pisca Konstantina Porfirogenita nastalog između 948. i 952. godine u kojima se spominju dva grada - Bona i Hum.
I poslije 10. stoljeća Blagaj je imao veliku ulogu u razvoju Huma ili Zahumlja. Na njegov razvoj i značaj umnogome je utjecala blizina važne prometnice koja je dolinom Neretve povezivala Jadransko more sa bosanskim zaleđem (“via Narenti”). Buran politički život, naročito poslije 10. stoljeća, ipak nije bitnije utjecao na gospodarski razvoj njegovog Podgrađa. U Blagaju je rezidirao humski knez Miroslav u čije vrijeme se gradi Crkva sv. Kozme i Damjana (Orbini, Il Regno, 350). O gradnji crkve govori ploča sa ćiriličnim natpisom koja je 1912. godine pronađena u blizini ruševina starog dvorca Bišća i lokaliteta Vrači (Vego, 1957, 15). Ploča se danas nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.
Bosanski vladari u Blagaju, još od vremena kralja Tvrtka, izdaju povelje, a u svibnju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače, po kojem je grad u narodu dobio ime Stjepan-grad. Prvi pisani izvor u kojem se spominje je Ugovor o miru između vojvode Sandalja Hranića i Mlečana od 1.studenog 1423. godine izdat “u našem gradu Blagaju”. U 15. stoljeću spominje se u sve tri povelje aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V.
Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, a već 1473. godine spominje se blagajski kadija. Grad su popravljali dva puta: 1699. godine, kada je sanirana zapadna kula, a zatim 1827. godine. Posada je boravila ovdje sve do 1835. godine, iako je stratešku ulogu odavno preuzeo Mostar.
2. Opis dobra
Za razliku od drugih bosanskohercegovačkih fortifikacija rezidencijalnog značaja, blagajska tvrđava je situirana na prirodno zaravnjenom terenu, nad okomitim liticama sa južne, zapadne i sjeverne strane. U osnovi grad je nepravilnog, poligonalnog oblika, logično prilagođenog konfiguraciji terena. Pristup u vidu oštrih serpentina, 2 m uska i 900 m duga konjska staza, vodi do ulaza u najčvršćem istočnom zidu predvorja. Zidovi su dobrim dijelom sačuvani do 12 m, odnosno 14 m visine, a debljina se kreće od 1,5 do 2,0 m, dok na južnoj strani ne prelazi 1,5 m. Unutrašnji branjeni prostor je relativno male površine od oko 1700 m2, slično tvrđavi u Jajcu.
Ulaz u utvrđeni grad bio je zaštićen pretpredvorjem koje se danas teško nazire, predvorjem (VII, dim.10 x 11,5 m), i kapi-kulom (VII, dim. 10 x 7 m) kao posljednjom preprekom pri ulasku napadača u grad. Zidovi kapi-kule su znatno čvršći i viši od zidova predvorja.
U obrambenom smislu najznačajniji je istočni zid sa tri isturene kule (I,II,III) dimenzija 7 x 6 m, 6 x 6 m i 6 x 5,5 m. Basler smatra da su u 4. stoljeću kule ojačane niskim kontraforima, koji su se i do danas sačuvali. Na krajevima je još po jedna kula (IV i IX), koja je služila za onemogućavanje pristupa neprijatelju prema slabije zaštićenim dijelovima grada. Veliki polukružni otvori na unutrašnjem zidu kula, najvjerojatnije nastali u kasnoantičkom periodu, zadržani su u kasnijim pregradnjama, a služili su za unošenje oružja. U 6. stoljeću većina zidova je povišena, mada je gabarit ostao nepromijenjen. U srednjem vijeku ukupna masa je dogradnjama znatno povećana, te nije isključeno da je dolazilo do obrušavanja u gornjim dijelovima kula. Moguće je da prsobrani nisu dozidani na originalnim visinama nego nešto niže (Basler, 1983, 32). Krajem 14. i početkom 15.stoljeća, zidovi se ojačavaju i podebljavaju prizidama koje se sužavaju od podnožja prema vrhu. Na desetak metara od grada podignut je još jedan zid, tako da međuprostor izgleda kao rov, cvinger. Istočni zid je naročito devastiran u 18. ili početkom 19.stoljeća, kada je u srednjoj kuli eksplodirala veća količina baruta. Popravak je izveden nevješto i nemarno, tako da je bitno izmijenjen njegov prvobitni izgled (Basler 1983). Anđelić, koji je vršio iskopavanja 1965. godine, piše: “Kao detaljni rezultat iskopavanja, pokazalo se da na gradu nema nikakvih ostataka antičke ili kasnoantičke arhitekture.” (Anđelić, 1965, 179)
Na zapadnoj strani, na suženju gradskog obora, sagrađena je četvrtasta kula, tzv. gradski doksat, (V, dim. 8 x 4,5 m). Do njezinog vrha, odakle se pruža lijep i širok pogled na okolicu, vodile su kamene stube. Malo južnije, u unutrašnjosti, je druga kula (XVI, dim. 10 x 10 m). U južnom zidu je ostavljen tajni prolaz, nekada sakriven stubištem i polukružnim zidom, koji je služio za napuštanje grada u slučaju opasnosti.
Među otkrivenim arhitektonskim objektima najznačajniji su ostaci palače (XV). U osnovi je nepravilni četverokut: 13,20 x 7,80 i 11,90 x 8 m. Zidovi su mjestimično sačuvani do visine 2,10 m, a debeli su oko 1,30 m. Na sjevernoj strani je bio trijem koji se sužavao od zapada prema istoku (od 2,00 do 1,4 m). Od njega je ostao komad zida deb. 40 cm, a sačuvana visina je 0,80 m. Od drveta i bondruka je bila i unutrašnjost objekta što se zaključuje po pronađenim velikim količinama ugljenisanih greda i polupečene gline. Na objektu je bilo plastičnih dekoracija, o čemu svjedoči pronađeni ulomak kapitela nekog pilastra. Na temelju građevinskih karakteristika, arheološkog materijala i odgovarajućih analogija, zaključuje se da je palača nastala krajem 14. i početkom 15. stoljeća, u vrijeme vojvode Sandalja Hranića. Do palače su bile sagrađene dvije cisterne (XIII i XIV, dim. 2,8 x 2 m i 8 x 4,4 m), u srednjem vijeku pokrivene polukružnim svodovima.
Desno od kapije bio je sagrađen jednokatni objekt dim. 10 x 5,5 m, pokriven kamenim svodom. Pretpostavlja se da je podrum nekada služio kao tamnica ili riznica, a kat kao stan čuvara.
Centralni prostor zauzima objekt (XII, dim 15 x 15 m), sa ugrađenom kružnom cisternom promjera 6 m, a 7 m dubine. Sagrađen je najvjerojatnije u osmanskom periodu (Anđelić, 1965, 179). Tada je podignuta i džamija (X, dim. 8 x 5 m) i jedan mali stambeni objekt (XI, dim. 9 x 4 m), ali su relativno kratko bili u funkciji, s obzirom da je osmanska posada radije boravila u naselju ispod grada. U svom putopisu iz 1664. godine, Evlija Čelebija spominje željeznu kapiju, petnaest pustih kuća, malu džamiju, dvije cisterne i dva topa, a o gradu kaže da “izgleda kao da je tek izišao iz ruku neimara” (Čelebija, 1979, 459).
Usporedbom strukture zidova mogu se pratiti različite faze gradnje i popravke od najranijeg vremena njegovog nastanka u 4. stoljeću. Zidovi prve građevinske faze su izvedeni od lomljenog kamena, složenog u vodoravnim slojevima, debljine 20 cm (opus incertum), slično palači u Mogorjelu. U drugoj fazi gradnje, koja je trajala između 535. i 600. godine, zidovi su popravljeni i dograđeni mjestimično od 1 do 3 m visine, u tehnici koso položenog kamena u redovima od 20 do 25 cm (opus spicatum). Ova je tehnika vezana za period vladavine cara Justinijana (527-565). U 6. stoljeću datirane su popravke na srednjoj kuli istočnog zida. Vrstu i obim zahvata, nastalih između 7. i 15.stoljeća, teško je utvrditi zbog kasnijih popravki koje su sve do 19. stoljeća također izvedene u tehnici opus incertum. Poslije 16. stoljeća sve intervencije na gradu vršili su lokalni dunđeri, što se pripisuje naglom padu njegove strateške pozicije u ondašnjim prilikama.
Arheološki materijal
1965. godine izvedeno je sustavno arheološko iskopavanje pod nadzorom Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Ispitano je oko 1000 m2 površine što je nešto više od jedne trećine prostora opasanog gradskim bedemima. Arheološke slojeve je karakterizirala velika debljina (0.50-3.50 m) i siromaštvo u kulturnom materijalu. U srednjevjekovnom sloju (debljine 10-30 cm) pronađeni su keramički i sitni željezni predmeti, ostaci stakla i ugljenisanog žita. U ruševinama dvora-palate su pronađene velike količine olova, oko 700 kg. U arheološkom sloju iz osmanskog perioda pronađeni su samo ostaci keramike i sitni predmeti građevinskog željeza. Kao rezultat iskopavanja pokazalo se da na Blagaju nema nikakvih ostataka antičke i ranosrednjevjekovne arhitekture; sitnog arheološkog materijala toga doba također nema. Nekoliko fragmenata ilirske keramike i samo par sitnih ulomaka rimskog krovnog crijepa govore o nekadašnjoj prisutnosti Ilira na ovom istaknutom položaju (Anđelić, 1965, 178-180).
Šehidska nekropola u Blagaju. Ispod grada, kraj samog puta, nalazi se staro muslimansko groblje, poznato pod nazivom Šehitluk. Njegovi su spomenici gotovo potpuno uništeni, iako se još uvijek naziru konture mnogih grobova i osam, uglavnom oštećenih, nišana sa lijeve i desne strane potoka i prilaznog puta. Među sačuvanim nišanima ističe se jedan par od bijelog vapnenca. Uzglavni nišan, visine 2 m, ima osmokutnu osnovicu i turban “u gužve”, a nožni nišan je jednostavna stela. Ovo je najvjerojatnije najstarija nekropola u Blagaju.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Na temelju zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH broj: 05-359-1/66 od 12.ožujka1966. godine u Sarajevu, lokalitet Tvrđava Stjepan-grad, stavljen je pod zaštitu države.
Povijesno područje Stari grad u Blagaju (Stjepan-grad) nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod imenom Tvrđava Stjepan-grad, pod rednim brojem 413.
U prostornom planu BIH do 2000. godine uvršten je kao spomenik I kategorije.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
1910-1914. godine Vršeni su konzervatorski radovi pod nadzorom Vejsila Ćurčića. Od 8. lipnja do 18.listopada 1965. godine, izvedeno je sustavno arheološko iskopavanje pod nadzorom Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, u okviru šireg projekta arheološkog istraživanja srednjevjekovnih gradova u BiH. Jednim dijelom u radovima je učestvovao i Muzej Hercegovine u Mostaru. Radovima je rukovodio dr. Pavao Anđelić. Ispitano je oko 1000 m2 površine, što je nešto više od jedne trećine prostora opasanog gradskim bedemima.
Od 25.rujna do 05.studenog 1990. godine izvedena su arheološka ispitivanja pod rukovodstvom dr. A. Ratkovića. Pokretni arheološki materijal je deponiran u tvrđavi i dijelom u razrušenim prostorijama RO Prostor, R.J. Zavod za zaštitu i korišćenje kulturno –istorijskog naslijeđa “Stari grad” Mostar.
Od 1990. do 1991. godine, veći dio pokretnog arheološkog materijala prebačen je iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Muzej Hercegovine u Mostaru. Dio pokretnog materijala kao i dokumentacije sa arheoloških iskopavanja nalazi se u Zemaljskom muzeju.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, u studenom 2003. godine, ustanovljeno je sljedeće:
- dio puta do podnožja grada je asfaltiran. Od podnožja vodi strma staza koja je mjestimično zarasla u raslinje. U cjelini spomenik je u lošem stanju. Na pojedinim mjestima došlo je do primjetnog osipanja zidnog platna, pomjeranja unutrašnjih zidova. U posljednjem ratu je u istočnom zidu mjestimično probijen istočni zid. Također je džamija suhozidima pregrađena.
Naročito su oštećeni:
1. istočni zid, dio zida iznad glavnog ulaza (površina od oko 10 m2), dijelovi istočnog zida sa unutrašnje strane,
2. zapadni zid palače (površina od oko 5 m2),
3. stubište do doksat-kule (površina od oko 10 m2),
4. zidovi džamije.
Uvidom na licu mjesta, također je ustanovljeno da su preostali nišani u groblju ispod grada oštećeni, polomljeni i uglavnom pomjereni sa grobova.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A)Vremensko određenje
B)Povijesna vrijednost
C)Umjetnička i estetska vrijednost
iv. Kompozicija
vi. Vrijednost konstrukcije
D)Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i.Svjedočanstvo o povijesnim mijenama
F) Ambijentalna vrijednost
ii. Značenje u strukturi i slici grada
iii. Objekt je dio cjeline područja
G) Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržaj
v. Položaj i smještaj u prostoru
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja Starog grada Blagaja ( Stjepan-grada) nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1904. Truhelka, Ćiro, Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1904, 64-69.
1954. Kreševljaković, Hamdija i Kapidžić, Hamdija, Stari hercegovački gradovi, Naše starine II, Sarajevo, 1954, 9-22.
1957. Vego, Marko, Naselja srednjevjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957, 14-16.
1965. Anđelić, Pavao, Blagaj-srednjevjekovni grad, Arheološki pregled 7, Beograd, 1965, 178-180.
1979. Čelebija, Evlija, Putopis, Sarajevo,1979.
1981. Anđelić, Pavao, Bišće i Blagaj, politički centar Humske zemlje u srednjem vijeku, Hercegovina 1, Mostar, 1981, 41-71.
1982. Basler, Đuro, Istočni zid grada Blagaja na Buni, Hercegovina 3, Mostar, 1983, 29-33.
1997. Brkljača, Seka, Iz srednjevjekovne istorije Blagaja, Hercegovina 9, Mostar, 1997, 15-18.
1998. Ratković, Aleksandar, Blagajska tvrđava u svjetlu najnovijih istraživanja, Hercegovina 10, Mostar, 1998, 7-15.
|
