Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 53/08.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 7. srpnja 2003. godine, donijelo je
O D L U K U
I.
Povijesno područje – Harem Hadži Osmanije (Taline) džamije u Banjoj Luci proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 4619 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 79/8 (stari premjer), k.o. Banja Luka, općina Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 9/02).
II.
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III.
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u točki I. stavak 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- izvorna namjena zaštićenog prostora ne smije biti promijenjena;
- izvršiti dokumentiranje nišana uz izradu geodetske skice;
- izvršiti petrografsku analizu nišana;
- izvršiti dokumentiranje epigrafske građe harema, identifikaciju postojećih grobova;
- oštećene nišane konzervirati i prezentirati;
- izvršiti ograđivanje i uređenje prostora harema.
Svi ulomci džamije, koji se pronađu na susjednim parcelama ili na deponiji gdje su odvezeni nakon rušenja, a odnose se na autentični objekt, bit će snimljeni, konzervirani i vraćeni na prostor džamije i prezentirani na odgovarajući način u sklopu džamijske cjeline.
Novi objekt džamije, koji se gradi na mjestu porušene džamije, mora zadržati horizontalne i vertikalne gabarite, vanjski izgled i proporcije kao objekt džamije prije rušenja.
IV.
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V.
Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI.
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske i nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII.
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII.
Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX.
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 02-6-961/03
2. srpanj 2003. godine
Sarajevo
Predsjedateljka Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I. – UVOD
Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, «nacionalni spomenik» je dobro koje je Povjerenstvo proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Povjerenstvo je primilo peticiju/prijedlog za proglašenje Hadži Zulfikar ili Tulekove džamije u Banjoj Luci nacionalnim spomenikom BiH od strane IZ BiH, Medžlisa Banja Luka, dana 27. kolovoza 2002. godine. U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II. – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodni donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.;
- dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra;
- povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Povjerenstvo je angažiralo dr. Sabiru Husedžinović, dugogodišnjeg suradnika Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog naslijeđa Banje Luke, autora knjige o banjalučkim džamijama. Dr. Sabira Husedžinović je, na temelju građe u njezinom posjedu i vlastitih istraživanja izradila elaborat, koji je korišten prilikom izrade ove odluke.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Harem Hadži Osmanije ili Taline džamije u Banjoj Luci se nalazi u mahali Pobrđe, na krizanju ulica Hadžihalilovića i Š. Bocarića.
Nacionalni spomenik obuhvata zemljište označeno kao k.č. broj 4619 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 79/8 (stari premjer), k.o. Banja Luka, općina Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Povijesni podaci
Mahala Pobrđe je jedna od najstarijih mahala Banje Luke.
Osim toga, prometnica, koja je polazila od Pobrđa u smjeru Ferhadije džamije i dalje išla kroz Tvrđavu Kastel, je postojala prije dolaska Ferhad-paše.
Džamiju je po legendi izgradio Osman-beg Đumišić krajem XVI., odnosno početkom XVII. stoljeća, brat Behram-efendije, koji je u Desnoj Novoseliji također izgradio džamiju sa drvenim minaretom.
Osman-beg Džumišić je napravio prvobitnu džamiju nešto manjih gabarita, a početkom XVIII. stoljeća džamija je proširena, a neki od zidova umjesto kamenom bili su zidani ćerpićom.
Postoji legenda da je početkom XVII. stoljeća, prije proširivanja džamije, bila pobuna Banjalučana protiv banjalučkog namjesnika Mehmeda Vuče (1637./1638.) u kojoj su sudjelovali Krajišnici, a među njima i Tale Ličanin, koji je tu poginuo, te sahranjen uz jugoistočni zid džamije (o ovom događaju, kao i o tome da je Tale Ličanin bio povijesna ličnost, pisali su Lopašić i M. Imamović).
Džamija je proširena u XVIII. stoljeću, pošto je bila oštećena u vrijeme bitke pod Banjom Lukom, a tada se mezar Tale Ličanina našao unutar gabarita džamije, pa su zbog toga na zidu džamije nacrtani bašluci ovog junaka naše narodne epike.
Zbog ovog proširivanja je i mezar utemeljitelja došao u sastav sofa, gdje je ograda sofa džamije dijelila mezar na dva dijela, što je bila specifičnost ovog objekta, pa se tako glavni nišan našao izvan sofa, a današnji nišan unutar njih. (arhitektonska i foto dokumentacija)
2. Opis dobra
Hadži Osmanija džamija je građena po tipologiji džamija sa drvenim minaretom, s tim što je imala neke svoje specifičnosti koje su se ogledale u drvenim sofama, gdje su stupovi bili međusobno povezani drvenim lukovima, opšiveni daskama kao što je to bila i ograda. Unutar sofa je bilo drveno stubište koje je omogućavalo da se izvana moglo popeti na mahfil džamije, odnosno tavan i minaret.
Skoro kvadratičan prostor za namaz imao je dva reda prozora, od kojih su prozori u višoj razini imali polukružni oblik, dok su prizemni bili pravokutni i osigurani demirima.
Na jugoistočnoj fasadi, na zidu gdje se nalazio mihrab, bila su četiri prozora, dva prizemna i dva katna, kao što je to bilo na ulaznoj, dok na jugozapadnoj fasadi je bilo šest prozora, a na sjeveroistočnoj su svi prozori bili zazidani, a u unutrašnjosti su tu bile niše.
Mihrab je bio posebno naglašen u prostoru, kako svojom visinom, tako i dekorativnom obradom sa visoko izvučenim krunskim dijelom i detaljima pješčanog sata, te sa pet redova stalaktita u unutarnjoj niši.
Mahfil džamije se nalazio u desnom kutu od ulaza i bio je u obliku balkona, a po ogradi u obliku imitacije balustrada moglo bi se zaključiti da je nastao u austrougarskom periodu.
U okviru harema je veći broj utonulih kamenih nišana, koji sigurno potječu iz doba kada je prvobitna džamija izgrađena. Među očuvanim bašlucima ima ih nekoliko sa «turbanima». Međutim, postojao je i izvjestan broj betonskih nišana, pošto je ukopavanja bilo sve do polovice ovog stoljeća.
Nišan broj 1 - prelomljen kameni nišan, dimenzija 22x20x40 cm.
Nišan broj 2 - muški kameni nišan sa turbanom, bez natpisa, kvadratne osnove 27x27cm i visine 73 cm.
Nišan broj 3 - muški kameni nišan sa turbanom, bez natpisa, prelomljen, kvadratne osnove 15x15cm i visine 80 cm, sa santračom utonulim u zemlju.
Nišan broj 4 - muški nišan sa turbanom, pravokutne osnove 24x16cm i visine 100 cm.
هو الباقي .... الحاج محمد ثابت اغا نك لروحه شريفة الفاتحة سنة 1314 في يوم السبت 9 شعبان
On je Vječan……hadži Muhamed Sabit-age. Godine 1314., subota, 9. šaban (14. siječanj 1897.)
Nišan broj 5 - nišan od kamena sedre, dimenzija 26x7x68 cm, sa kamenim santračem, dimenzija 100x195x35 cm.
Nišan broj 6 - muški kameni nišan sa turbanom, bez natpisa, pravokutne osnove 20x19cm i visine 85 cm.
Nišan broj 7 - mezar sa oštećenim santračom, bez uzglavnog nišana.
Nišan broj 8 - muški kameni nišan sa fesom, pravokutne osnove 12x10cm i visine 65 cm.
Fadil Sadikov Đumišić 1926.
Nišan broj 9 - muški kameni nišan sa turbanom, bez natpisa, pravokutne osnove 16x12cm i visine 70 cm.
Nišan broj 10 - na mezaru stoje na gomili dijelovi santrača i nišana.
Nišan broj 11 - mezar sa oštećenim kamenim santračom, bez uzglavnog nišana.
Nišan broj 12 - mezar sa oštećenim kamenim santračom, bez uzglavnog nišana.
Nišan broj 13 - mezar sa oštećenim kamenim santračom i nišanom dimenzija14x15x78 cm.
Nišan broj 14 - mezar sa oštećenim kamenim santračom i nišanom dimenzija 26x8x62 cm.
Nišan broj 15 - muški kameni nišan sa turbanom, bez natpisa, dimenzija 16x15x82 cm.
Nišan broj 16 - muški kameni nišan sa turbanom, bez natpisa, oštećen, dimenzija 12x16x55 cm.
Nišan broj 17 - mezar sa oštećenim kamenim santračom i nišanom, dimenzija 24x7,5x70 cm.
Nišan broj 18 - mezar na kojem stoji samo nožni nišan, dimenzija 15x15x55 cm.
Nišan broj 19 - kameni nišan, dimenzija 28x15x44 cm i nečitkim natpisom.
هو الباقي حاجي خليل زاده ...
On je Vječan. Hadži Halilić ….
Nišan broj 20 - ostaci kamenog nišana, dimenzija 15x16x48 cm.
Nišan broj 21 - muški kameni nišan sa turbanom, bez natpisa, dimenzija 13x15x36 cm, leži polomljen na zemlji.
Nišan broj 22 - muški kameni nišan sa turbanom, bez natpisa, dimenzija 17x13,5x87 cm.
صالح اغا بن مصطفي لوميشيج ....
Salih-aga, sin Mustafe Lumišića….
Nišan broj 23 - mezar sa oštećenim kamenim nišanom, čiji su ostaci dimenzija 23x10x35 cm.
Ograda oko džamije je bila metalna.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Objekt nije bio obuhvaćen zaštitom, niti upisan u Registar spomenika, nego je samo posjedovao rješenje o prethodnoj zaštiti Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Banja Luka.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Koliko je poznato, nisu vršeni do rušenja objekta nikakvi istraživačko-konzervatorski radovi, osim što je vjerojatno obnovljen minaret, te zamijenjen krovni pokrivač poslije Drugog svjetskog rata.
5. Sadašnje stanje dobra
Objekt je zapaljen 8. rujna 1993. godine, a zatim je izgorio krov, minaret i trijem, a sjeverozapadni zid porušen, a 1999. godine svi ostaci uklonjeni i bačeni.
Radovi koji se izvode nisu u skladu sa stanjem objekta prije njegovog rušenja i nisu u skladu sa Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva i drugim važećim propisima, standardima i principima zaštite. Radovi se vrše bez dobijenog odobrenja nadležnog ministarstva i bez suglasnosti nadležne službe zaštite (općinski organ uprave nadležan za poslove urbanizma nije izdao odobrenje).
U periodu od 2003. do 2007. godine izvršena je gradnja novog objekta na mjestu porušenog i to uz upotrebu suvremenih materijala. Ovom prilikom su izmijenjene horizontalne i vertikalne dimenzije objekta, kao i izgled minareta.
III. - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Povijesna vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
E. Simbolička vrijednost
E.II. Sakralna vrijednost
E.V. Značaj za identitet skupine ljudi
F. Ambijentalna vrijednost
F.II. Značenje u slici i strukturi grada
Sastavni dio ove odluke su:
- imovinsko-pravna dokumentacija Hadži Osmanije ili Taline džamije, kopija katastarskog plana;
- fotografije snimljene prije rušenja objekta;
- fotografije snimljene nakon rušenja objekta;
- arhitektonski nacrti - tehnički snimci objekta - stanje prije rušenja:
o situacija,
o presjeci,
o osnova,
o fasada,
o detalji.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja Povijesne građevine Hadži Osmanije ili Taline džamije u Banjoj Luci nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1953. Bejtić, Alija, Banja Luka pod turskom vladavinom, Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u 16. i 17. vijeku, Naše starine, I, (Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine), Sarajevo
1999. Husedžinović, Sabira, Džamije Banja Luke u planovima austrijskih ratnih karata iz XVIII stoljeća, Prilozi za orijentalnu filologiju 47-48, Orijentalni institut, Sarajevo
Arhitektonska dokumentacija nastala do 1995. (izvor: crteži preuzeti od dr. Sabire Husedžinović)
|
