Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 7. srpnja 2003. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina - stari grad Bužim u Bužimu, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č.1322, k.o. Bužim 2, općina Bužim, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.
Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradbu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradbu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuju se zaštitne zone, kako slijedi:
I zaštitna zona obuhvaća k.č. 1322, k.o. Bužim 2. Područje ove zone obuhvaća stari grad Bužim.
Ÿ dopušteni su samo istraživački radovi, radovi konzervacije, konstruktivne sanacije, restauracije, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, sukladno odobrenju federalnoga ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne I Hercegovine.
Ÿ Nije dopuštena nikakva izgradnja, izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, niti postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija spomenika.
Ÿ Prostor nacionalnoga spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.
Ÿ Potrebno je posebno osigurati provedbu sljedećih mjera zaštite:
-čišćenje zidova od raslinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika,
-konzervaciju postojećega stanja.
Ÿ Urediti hodne staze po bedemima grada i srediti pristup ulazima u kule.
II zaštitna zona obuhvaća površinu označenu kao kč: 1308, 1312, 1313, 1314/1, 1314/2, 1315, 1316, 1320,1323, 1324, 1325, 1326, 1349. Ovom zonom su obuhvaćene padine neposredno uz grad i stambeni objekti podignuti u podnožju grada uz jugozapadnu tabiju, a dijeli ih samo put od vanjskih zidina grada.
Nije moguća nova izgradnja, a dopuštena je rehabilitacija i adaptacija postojećih objekata, uz poštovanje uvjeta maksimalne katnosti P+1 (6,5 m visine do krovnoga vijenca), maksimalnih horizontalnih gabarita 12x10 m sa četvorovodnim krovovima minimalnoga nagiba 40o.
U ovoj zoni nije dopuštena izgradnja industrijskih objekata, magistralne infrastrukture, niti potencijalnih zagađivača utvrđenih propisima.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenim novinama Federacije BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedateljka Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
Broj:06-6-546/03-3
2. srpnja 2003.godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacinalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je na sjednici održanoj 01. do 02. srpnja 1999. godine donijelo odluku o stavljanju graditeljske cjeline stari grad Bužim, u Bužimu, općina Bužim na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 162.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
Ÿ (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima tijekom rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
Ÿ povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je
sljedeće:
1. Podaci o lokalitetu
Lokacija
Stari grad Bužim se nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č.1322, naziv parcele Kula-stari grad, broj zemljišno-knjižnog izvatka 110 1, vlasništvo: Mjesna zajednica Bužim iz Bužima, pravo raspolaganja 1/1, k.o., Bužim 2, općina Bužim.
Grad Bužim nalazi se u brdovitom predjelu, koji je ispresijecan gorskim rječicama i potocima. Najviša brda su 600-700 m nadmorske visine. Srednjovjekovni grad sagrađen je na vrhu brda na nadmorskoj visini od 325 m. Najviši vrhovi oko Bužima su Radoč (630 m), sjeveroistočno i Veliko brdo (463 m), zapadno od Bužima. U širem području podnožja brda na kojem je sagrađen srednjovjekovni grad sastaju se potoci Bužimkovac i Pomojdan. Padine brda na kojem je grad, okružene su sa jugoistočne, zapadne i sjeverne strane uskim dolinama, dok se na južnoj strani uzdiže više brdo.
Povijesni podaci
Grad Bužim pojavljuje se u povijesnim dokumentima pod dva naziva: Čava i Bužim. Nedaleko od Bužima, u dolini rječice Čave, nalazi se grad Čavnik ili Čavica, sagrađen u vrijeme opasnosti od prodora Osmanlija. Iako je Bužim jedan od najvećih i vrlo značajnih srednjovjekovnih gradova u Krajini, o njegovom nastanku nema podataka. Prema sustavu gradnje izgleda da je grad sagrađen u XIV stoljeću, od kada ima i nešto više podataka.
- Pod imenom Čava spominje se 1334. godine Bužimska župa svetog Klimenta, koja je pripadala Zagrebačkoj biskupiji (Lopašić 1943.,118).
-1336. godine kralj Ludvig I darovao je Čavu ili Bužim Grguru Gallesu, čiji su potomci, kasnije, 1425. godine prodali svoj dio u Čavi nasljednicima knezova Blagajskih.
-Nije poznato kako je grad dospio u posjede grofova Celjskih, ali je to bilo u periodu između 1429. – 1456. godine.
-Oko 1456. godine od kralja Ladislava dobila je Dora Blagajska, udata za Martina Frankopana, među ostalim posjedima, i Bužim.
-1464. godine kralj Matija Korvin je potvrdio pravo Martinu Frankopanu da uživa taj posjed do smrti, kada je, opet, grad prešao u kraljeve ruke 1479. godine.
-Kralj je darovao Bužim Jurju Mikuličiću, koji je obnovio grad 1495. godine za vladavine Matije Korvina. O tome kazuje natpis koji je stajao iznad lučno presvedenog ulaza u vanjski grad, što znači da je vanjski grad podignut krajem XV stoljeća kada su ovom pograničnom području prijetile navale Osmanlija i kada je već usavršeno vatreno oružje.
-Iste godine,1495.,imanja Jurja Mikulčića prelaze obiteljskim vezama u vlasništvo Keglevića.
-1521. godine u bužimskom gradu su se pobunile utamničene Osmanlije, ali je pobuna ubrzo smirena.
-1523. godine kralj Ludovik je dopustio Petru Kegleviću kao jajačkom kapetanu, da može svugdje na zemljištima grada Bužima za 25 godina vaditi zlato, srebro, bakar i druge rude, taliti ih i kovinu obrađivati, uz uvjet da plaća propisan porez kraljevskoj komori.
-1501.godine spominje se župa u Čavi , a 1528. godine župnik u Bužimu. Grad Bužim čuvao je kaštelan, a gospodarstvo je vodio “provisor”, posebni nadzornik.
-Listopada 1530. godine Osmanlije su robile i palile oko Bužima.
-1564. godine bosanski sandžak Mustafa-beg Sokolović zauzeo je Cazin, Bužim i Bojnu, ali je istisnut.
-1576. godine Ostrožac, Cazin i Bužim padaju pod osmansku vlast na čelu čije vojske je bio Ferhad-paša.
- Na traženje protivničke strane kod Porte da se povrate Cazin i Bužim jer su zauzeti u vrijeme mira, veliki vezir Sokolović odbija tu molbu pod izgovorom da su u tim gradovima već sagrađene džamije (Lopašić, 1943,. 233).
-Osmanlije su postavile u grad veliku posadu od 50 konjanika i 130 pješaka (Kreševljaković, 1953., 35).
-Od zauzeća Bužima u gradu je zapovjednik dizdar. 1620.godine bužimskoj posadi je pripadao Hasan, sin Behramov. On je te godine prepisao jedno poveće djelo i potpisao se kao vođa islamske Krajine.
Među četovođama na Krajini iz Bužima bio je i Mehmed-aga, suvremenik Muje Hrnjice (Kreševljaković 1953., 35).
-Za velikog rata, 1685., 1686.,1988. godine, opsjedale su ga kršćanske vojske, ali ga nisu mogle osvojiti.
-1737. godine, za vrijeme opsade Banje Luke, napadale su kršćanske čete i Bužim, ali nije ni tada osvojen. Kršćanska vojska ga je napustila u kolovozu te godine, kada su Osmanlije obranile Banju Luku pod vodstvom Ali-paše Ećimovića.
-Bužim je bio uvijek u dobrom stanju. Popravljan je 1626. godine, a i kasnije. U izvješćima iz 1834. i 1838. godine vidi se da je grad u dobrom stanju. 1833.godine u njemu je bilo 18 topova. Grad je bio u sastavu Krupske kapetanije.
-1830. godine na senedu u Vrnograču potpisani su Ibrahim-aga i mustahfiz Mahmut iz Bužima. Senedom su precizirani mirovni ugovori između Austrije i Turske u pograničnim mjestima u Krajini (Kreševljaković, 1953., 34).
2. Opis spomenika
Stari grad Bužim predstavlja zanimljiv primjer ojačavanja starije utvrde, zidane u vrijeme hladnog oružja, novom linijom bedema i kula, podignute u vrijeme razvoja ranoartiljerijskih fortifikacija. Ruševine grada Bužima sastoje se iz unutrašnje i vanjske utvrde. Cijeli kompleks zauzima površinu od 72 ara i 67 m2. Unutrašnja, starija, utvrda predstavljala je manji zamak, relativno pravilne četverokutne osnove, sa visokim kružnim kulama na kutovima. Krajem XV stoljeća zamak je opasan novom utvrdom, osnove u vidu trapeza, na čijim se kutovima nalaze poligonalne kule. Zidovi i kule ove utvrde su znatno niži, a na vrhu su imali položaje za topove. Istovremeno su i u kulama i na zidovima unutrašnjega grada sagrađeni otvori i položaji za artiljerijsko oružje. Gradnjom vanjske linije obrane, stari zamak je bio zaštićen od neposrednoga djelovanja artiljerije, a sa njega je branjen pristup utvrdi, jer su kule unutrašnjega grada nadvisivale zidove vanjskoga grada.
Unutrašnja utvrda
Bedemi unutrašnje utvrde zatvaraju površinu od oko 750 m2. Na sredini sjevernog zida, nalazila se pravokutna ulazna kula (5x4 m). Od nje se uza sjeverni bedem prema sjeverozapadnoj kuli produžavala platforma sa stubištem, sa kojeg se ulazilo u kapi-kulu, a iz ove u grad. Stube su bile široke 1,6 m, a duge, 5,6 m. Ulaz je bio na visini od oko 13 m. Istočna polovina perimetralnog bedema je ostala slobodna i debela je 2,2 m. Sjeverni bedem je dugačak 17,2 m , a visok oko 17 m; istočni bedem je dugačak oko 22 m,visok oko 8 m,debeo oko 2 m; južni bedem je dugačak oko 21 m, visok oko 15 m, a debeo oko 3,3 m, dok je zapadni bedem dugačak 26 m, visok 14 m, a debeo oko 2,2 m. Na vrhu su imali staze za branitelje, široke do 1 m, i vjerojatno artiljerijske otvore. U vrhu zapadnoga bedema su se sačuvale puškarnice, raspoređene na međusobnoj razdaljini od oko 1 m. Sa vanjske strane zidovi su visoki oko 15 m, a sa unutrašnje oko 3-4 m. Gradski obor je poravnan i zasut zemljom, ali je ta razina u srednjem vijeku bila niža nego danas. Sa vanjske strane oplata zidova bila je izvedena fino klesanim kamenom vapnencem. Sada su osuti, samo se na zapadnom zidu sačuvao dio oplate.
Okrugle kule na kutovima bile su izbačene i samo su se jednom četvrtinom uklapale u platno bedema. Sve su stoga imale ulaz iz unutrašnjeg obora. U osnovi isto građene, ali se razlikuju u detaljima i namjeni. Debljina vanjskih zidova kula je 2-2.8 m, a visina im je sezala i do 20 m. Imale su tri razine: prizemlje (podrum), I i II kat. U prizemnim prostorijama nije bilo otvora, a u njih se ulazilo stubama unutar kula sa I kata. Prostorije u prizemlju i na I katu su bile presvođene kamenim stropom, zidanim u obliku zašiljene kupole.
Najočuvanija je jugoistočna kula, vanjskog promjera 9 m. Sačuvana je do visine od 17,5 m, skoro do krovišta koje je bilo iznad drugoga kata. Vanjski zid je vertikalan i obložen kamenom oplatom koja je imala tri zone. Donja i gornja zona su obložene tvrđim oklesanim kamenom, a srednja, koja je sezala do drugoga kata, lijepo oklesanim kvaderima sedre. Ulaz (dim: 2,5x1,1 m) je bio na drugom katu, 3-4 m od razine obora. Ulazilo se direktno u dvoranu promjera 5,5 m, visine 6 m. Ova dvorana imala je pet prozora. Idući od vrata u smjeru kazaljke na satu, prva tri prozora su međusobno udaljena po 1,4 m, a ostala dva po 1 m. Dimenzije prozorskih rupa su: 1/ 1,4x1,1 m; 2/ 2,3x1,7 m; 3/ 1,4x1,1 m; 4/ 2,7x2 m; 5/ 1,4x1,1m. Između petog prozora i vrata je u zidu udubljenje široko 1,5 m za drvene stube za pristup u potkrovlje. Danas nema ni traga od okvira prozora i vrata, koji su ovdje stajali još početkom XX stoljeća. Desno od ulaza je hodnik uzak 0,6 m, visok 1,9 m, kojim vode 22 stube u prostoriju na I katu, promjera 3,8 m, visine 4,4 m, i sa pet puškarnica u zidu. Ulaz u I kat je dimenzija 2x1m.
Jugozapadna kula, vanjskog promjera oko 12 m, sačuvana je do visine od oko 15 m. Njeni vanjski zidovi se prema dnu šire tako da kula ima robustan izgled. Na vanjskom zidu se djelomično sačuvala oplata od pravilno klesanih sedrenih kvadera. Sa današnje razine obora se može ući u prostoriju (promjera 5 m, visine stropa 4,7 m) na prvom katu, u kojoj je sačuvan kameni “polukružni” svod i 2 puškarnice. Prizemlje je zatrpano, a II kat srušen.
Sjeverozapadna kula je sa sjeverne strane ojačana zidom. Sačuvana je u visini od oko 17 m, vanjskog promjera oko 12 m. Podrumi su zatrpani, na I katu je prostorija promjera 5,8 m, sa jednom puškarnicom. Kameni svod je porušen, a bio je visok 4,4 m. Ulaz u kulu bio je u prostoriji na II katu. Truhelka je još zatekao stube. Tu je bila prostrana prostorija , promjera 8,3 m, sa 4 veća i 4 manja prozora. Početkom XX stoljeća u ovoj prostoriji je još stajao kamin, od koga danas nema ni traga.
Od sjeveroistočne kule ostao je dio prvog kata i zatrpan podrum. Drugi kat je porušen gromom, kao skoro i cijela vanjska polovica kule. Vrata prvog kata (dimenzija 2,1x0,9 m) nalaze se danas nekoliko metara niže razine obora.
Između jugoistočne kule i južnog zida džamije bila je cisterna, duboka 40 aršina, tj oko 28 m. Danas od nje nema ni traga.
Unutar starije utvrde podignuta je, po zauzimanju Bužima, velika i solidno građena kamena džamija. Bužim je zauzet 1576. godine. Ubrzo nakon toga austrijski car je tražio od Osmanlija da vrate Bužim. Tom prilikom Mehmed-paša Sokolović (umro 1579. godine) im je odgovorio da se grad ne može vratiti od koga je otet “jer je u njemu sagrađena džamija”. Džamija zauzima više od trećine prostora obora. Smještena je paraleno sa istočnim bedemom grada, dok je ulaz u džamiju na istoj liniji sa glavnom gradskom kapijom. Orijentirana je dužom osi u pravcu S-J, a tlocrt joj je malo nepravilne pravokutne osnove. Vanjske dimenzije:19x9.5 m,debljine zidova od temelja do visine od 4,5 m je 1,2 m. Na toj visini se nalazi ispust koji je služio kao oslonac za grede drvene konstrukcije podnice gornjega kata. Tako je preostali gornji dio zida u visini od 3 m, debljine 1 m. Zidovi su građeni lomljenim kamenom sa puno žbuke. U njima su tragovi podužnih hatula. Ulaz u džamiju i ispod njega malo stubište, bili su na sredini zapadne strane. Na suprotnom istočnom zidu vide se ostaci mihraba (od polukružnog monolitnog sedrenog kamena), na visini od oko 1 m od današnje razine, što znači da je tu otprilike bio pod džamije. Tragova prozora, vrata i stubišta više nema. Gdje je bila munara nije poznato, ali se može pretpostaviti da je bila ugrađena u krov. U džamiji se klanjalo do sredine XIX stoljeća, kada je izgrađena drvena džamija u centru naselja, niže grada.
Vanjsko utvrđenje zauzima prostor od oko 4500 m2. Njegovi zidovi su na udaljenosti od 15-20 metara od zidova unutrašnjeg grada. Dužine bedema su: zapadni bedem 77 m, sjeverni bedem 55,30 m, istočni bedem 44 m, i južni bedem, koji ima blagi lom linije oko sredine, 52 m. Debljina bedema je 2 m. Zapadni i sjeverni bedem su očuvani po cijeloj dužini, južni bedem djelomično, a istočni je iskrčen. Visina zidova je od 5 do 8 m. Na kutovima su poligonalne isturene niske tabije. Sjeverozapadna tabija (približnih dimenzija 10x9 m, visine nešto niže od ostalih), i sjeveroistočna tabija (približnih dimenzija 10x13 m) su šestokutne. Jugozapadna tabija (približnih dimenzija 15x14 m, visine 12 m) je osmokutna, dok je jugoistočna tabija (približnih dimenzija 10x5 m, visine 9 m) četverokutna. Debljina bedema tabija je oko 2 m. Sjeverna vanjska stranagrada je više urušena i oronula zbog djelovanja atmosferilija.
Na vrhu perimetralnih bedema oba grada su bile staze za kretanje, topovski položaji i puškarnice. Tragovi njihovih konstrukcija još se djelomično mogu upratiti na južnim bedemima oba grada. Na južnom bedemu vanjskog grada otvori za artiljerijsko oružje, dimenzija 0,5x0,3 m raspoređeni su na svakih 0,9 do 1,5 m. Ulaz u grad bio je u zapadnom zidu uz sjeverozapadnu tabiju. Iznad vrha lučno zasvedenih vrata bio je postavljen na gredi od bihacita (dimenzija 101x24,5x20 cm) sljedeći natpis:
“Ta grad sazidal iz fudumenta izibrani knez Juraj Mikuličić. U nu vrime va vsei hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše, zač u kralja Matijaša u veliki počtenji biše, zač ot cara turskoga Ugarskoj zemlji mir našal biše. I car rimski, ta ga dobrim čovikom zoviše. I vsaki od tih poglavit dar dal mu biše. A Hrvati ga za nenavist hercegom Ivanišem pogubiše. Ki li se oće takim čovikom zvati, neka takov grad iz fundamenta ima izzidati, tere sebi tako...”
(citirano po Fučiću, 1982., 112, br. 71).
Natpis je pisan glagoljicom, ustavnom, njegovanim pismom. Prema tekstu punom pohvala, može se zaključiti da je pisan iza smrti Jurja Mikuličića, koji je 1495. godine poginuo. Krajnji dio natpisa nedostaje, i vjerojatno je bio uklesan na nekom drugom kamenu, koji je stajao u blizini. Prema Brunšmidu natpis je 1876. godine izvadio iz zida neki oficir austrijske vojske i predao ga tadašnjem Narodnom muzeju u Zagrebu. Danas se ova ploča nalazi u lapidaru Povjesnog muzeja Hrvatske (inv.br. 6830).
Truhelka (1904., 36, slika na strani 35) daje opis i kamenih greda koje su uokvirivale ovu ploču. Na vertikalnim gredama bili su u plitkom reljefu uklesani simboli: na lijevoj strani oklopljena ruka sa buzdovanom i nadžak, a na desnoj vojnik sa zastavom, više njega polumjesec, a na vrhu dvije zvijezde. Iznad se nalazila još jedna ploča sa isklesanom ostvom kao centralnom slikom. Ispod su sa svake strane po jedna ptica, a iznad dvije zvijezde. Očito se radi o heraladičkim predstavama, vjerojatno raznih vlasnika grada u XV-XVI stoljeću.
Jedan reljef (dim: 0,7x0,25x0,25 m) uzidan je u zapadni kut jugoistočne tabije, pri popravcima grada u osmansko doba. Podijeljen je na dva polja: u jednom je prikaz konja, a u drugom dvije ptice. Naknadno je uklesana i glava muškarca, ali prilično nevješto.
Prema špijunskom crtežu napravljenom početkom XIX stoljeća, unutar vanjske utvrde nalazili su se objekti.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Na temelju zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH broj 200/51, od 7. veljače 1951. godine Stari grad Bužim, stavljen je pod zaštitu države.
Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH broj 02-707-1 od 23.prosinca 1961. godine upisan je u Registar nepokretnih spomenika kulture, br.249.
Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine je evidentiran i valoriziran kao spomenik I kategorije.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Prema dostupnoj dokumentaciji, Republički zavod za zaštitu spomenika je 80-tih godina XX stoljeća, vršio snimanje grada i pripreme za opsežnije konzervatorske radove.Tada je konzervirana oplata donje zone istočnog zida i jugozapane kule unutrašnjeg grada.
Nisu vršena arheološka istraživanja.
4. Sadašnje stanje lokaliteta
Već krajem XIX stoljeća zabilježeno je devastiranje grada od okolnog stanovništva (Truhelka, 1904., 35). Veliki dio onoga što je još Truhelka početkom XX stoljeća zatekaoviše ne postoji.
Uvidom na licu mjesta ustanovljeno je sljedeće:
-grad je dosta oronuo, naročito zapadni i istočni bedemi unutrašnjega grada, i vrhovi kula; sjeverozapadna kula skoro više nema vanjske oplate; prostor na gradu je uredan i prohodan, a zelenilo ne prijeti razaranju zidova;
-razorena je kompletna konstrukcija kapi-kule i stubišta; u grad se ulazi po nasipu, i na mjestu nekadašnjih vrata kroz zid, koji je po vertikali razoren;
-stube, koje spominje Truhelka na ulazima u sjeverozapadnu kulu i džamiju, ne postoje;
-u kulama nema kamina, dovratnika i doprozornika;
-svi graditeljski elementi u vidu ploča koji su mogli poslužiti za gradnju su skinuti i odneseni.
Vanjski grad:
- na mjestu ulaznih vrata u zapadnom zidu nalazi se rupa ,kompletno po vertikali,
- istočni zid je iskrčen,
- uz jugozapadni, vanjski kut grada i dio zapadnog bedema sagrađene su kuće i vodi seoski put,
Iako je grad dosta stradao tijekom vremena, djeluje impresivno i jedan je od bolje sačuvanih srednjovjekovnih gradova.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na IV sjednici Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 03.do 09.rujna 2002. godine, Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
iii. Proporcije
vi. Vrijednost konstrukcije
D) Čitljivost
ii. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
v. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju
G) Izvornost
ii. Materijal i sadržaj
iv. Tradicija i tehnike
v. Položaj i smještaj u prostoru
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa
I) Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)
i. Fizička cjelovitost (kompaktnost)
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korišćena literatura:
Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korišćena je sljedeća literatura:
1904. Truhelka, Ćiro, Naši gradovi. Naklada knjižare J. Studnička i dr. Sarajevo, 1904.
1912. Brunšmid, Josip, Kameni spomenici. Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva. Nova serija III, Zagreb, 1912., 163-164., br.866, slika na strani 62.
1952. Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, br.II, Sarajevo, 1952.
1953. Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi. Naše starine I, Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo, 1954., 22.
1957. Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Svjetlost, Sarajevo, 1957., 105
1982. Fučić, Branko, Glagoljski natpisi.Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 57, Zagreb, 1982.
1995. Popović, Marko, Srednjovjekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini. Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, Srpska akademija nauka i umetnosti. Beograd 1995., 33-55.
1997. Popović, Marko, Vladarski i vlasteoski dvor u srednjovekovnoj Bosni. Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 2, Srpska akademija nauka i umetnosti. Beograd 1997., 1-33.
|
