Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 40/02.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 05. do 11. novembra 2002.godine, donijela je

O D L U K U

I

Arheološko područje Gabela kod Čapljine proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            Područje se nalazi na k.č.br. 1/1, 1/2, 1/3, 1/4, 1/5, 1/6, 1/7, 1/591, 1/592, 1/593, 1/594, 1/595, 1/596, 1/597, 1/598, 1/599, 1/600, 1/601, 1/602, 1/603, 1/604, 1/605, općina Čapljina, Federacija Bosne i Hercegovine.

Na nacionalni spomenik iz prethodnog stava primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02)

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika iz tačke I ove odluke.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine osigurat će provođenje sistematskih istraživačkih radova i prezentaciju nalaza na arheološkom području Gabela.

Vlada Federacije BiH osigurat će izradu i provedbu Programa trajne zaštite arheološkog područja Gabela.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Na području se ne dozvoljava krčenje zidina, izgradnja objekata, sječa šume, napasanje stoke i ostale radnje koje bi mogle utjecati na izmjenu područja.

U zaštitnom pojasu minimalne širine 2 km od granica zaštićene cjeline nije dopuštena izgradnja industrijskih objekata, magistralnih infrastrukturnih objekata, kamenoloma, niti lociranje potencijalnih zagađivača okoliša.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno ovlašteni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik iz tačke I ove odluke ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i okoliša, Zavodu za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, općinskim organima uprave ovlaštenim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II, III i IV ove odluke i ovlaštenom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

VIII

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika  su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» i «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine».

            Ovu odluku Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je u slijedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović,  Ljiljana Ševo i Tina Wik.

    Predsjedavajući Komisije

     Dubravko Lovrenović

Broj: 01-274/02

06. novembra 2002.godine

Sarajevo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu Komisija) proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Aneks 8.), kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija je donijela odluku o stavljanju arheološkog područja Gabela kod Čapljine na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH,  pod rednim brojem 180. i pristupila provođenju postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V, Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za za očuvanje nacionalnih spomenika.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (Rješenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH broj: 05-771-1 od 09.03.1967. godine u Sarajevu),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju utvrđeno je slijedeće:

1. Podaci o lokalitetu

Lokacija

            Gabela je arheološko područje na desnoj obali Neretve, 5 km južno od Čapljine.

Historijski podaci

            Gabela se nalazi u plovnom dijelu donje Neretve, uz važnu saobraćajnicu koja je povezivala primorje sa širim brdovitim zaleđem. Negdje na području između Višića i Sv.Vida bio je trg Drijeva. U srednjem vijeku, naročito tokom XIV i XV stoljeća bio je jedan od  najznačajnijih srednjovjekovnih trgova u državi Bosni. Bilo da se nalazio na desnoj obali Neretve u današnjoj Gabeli, ili preko rijeke, na lijevoj obali, (Tesara-Višići), ili u Sv. Vidu (nekadašnjoj Naroni) ovaj veliki trg sa odvojenim burgom, carinarnicom i lukom bio je razasuto naselje uz obalu Neretve koja je u ono vrijeme imala nešto drugačiji tok nego danas. U dubrovačkim izvorima spominje se pod nazivom Drijeva, portus Narenti, forum Narenti i gabella Nerente. Ime Gabella se spominje prvi put 1465.godine, a dolaskom Osmanlija u ove krajeve, odomaćuje se ime Gabela. Za prevlast nad Drijevom sukobljavali su se ovdje različiti politički i privredni interesi Dubrovačke republike, srpskih vladara, domaćih vladara i feudalaca, kao i ugarskih kraljeva, a kasnije tokom druge polovine XV stoljeća, Mlečana i Osmanlija. Osmanlije su 1448. godine prvi put prodrle do Drijeva, tj. u donji tok Neretve, a važnu utvrdu Počitelj, oduzele su od Mađara i definitivno njim zavladale 1471. godine. Vjerovatno je između 1471. i 1473. godine, kada su Osmanlije definitivno protjerale Vlatkoviće, definitivno osvojena i Gabela. Iste godine, po smirivanju situacije u krajevima oko donje Neretve, drijevski trgovci, koji su se sklonili na Pelješac, polahko se vraćaju u Drijevu. Tako opet ovo područje ima, pored strateške i ekonomsku važnost za novu vlast. U defteru Hercegovačkog sandžaka iz 1475./1477. godine spominje se nahija Luka, sa glavnim mjestom Gabelom.  

            Zahvaljujući prirodnom i strateškom položaju, riječnoj komunikaciji i blizini mora, Gabela postaje najznačajnije odbrambeno uporište u donjoj Neretvi. Gabelski grad sa nizom utvrđenja duž granice osmansko-mletačkih posjeda dugo je bio barijera napadima Mlečana i ustaničkog stanovništva sa juga. U periodu od 1694. do 1715. godine, Mlečani zauzimaju Gabelu, djelimično je obnavljaju i učvršćuju jedan dio postojećih fortifikacija. Krajem 1715., prije svog povlačenja, a zbog bojazni da će Gabelu ponovo osvojiti Osmanlije, Mlečani su lagumirali i spalili znatan dio utvrđenja i tornjeva u njenoj neposrednoj blizini. Poslije mira u Požarevcu 1718. godine Gabela gubi ekonomski i odbrambeni značaj koji je imala nekoliko stoljeća ranije.

2. Opis spomenika

Arhitektura

Gabelski grad je smješten na manjem uzvišenju, na 68 m n/v, koje svojim strateškim položajem dominira okolicom. Prostor grada unutar bedema i tornjeva zauzima površinu od 28.042 m2. U osnovi, grad je višeugaonik nepravilnog oblika, prilagođen konfiguraciji terena na kome se nalazi.

            O Starom gradu u Gabeli postoje sigurni podaci tek od polovine XVI stoljeća (1559. godine), ali po svom obliku i prema obliku tornjeva mogao je biti podignut još prije pada pod Osmanlije. Kreševljaković navodi da su ga podigli Mlečani 1452. godine (H. Kreševljaković 1958., 415.), što ima historijsko opravdanje, a i oblik tornjeva Starog grada je još uvijek srednjovjekovni, dok tlocrt ima srednjoevropskih elemenata. Ne smije se zaboraviti na intenzivno prisustvo Mađara u tom periodu. Tu pretpostavku definitivno bi potvrdila ili odbacila arheološka istraživanja kojim bi se otkrio sloj ispod nivoa sloja iz osmanskog perioda.

Stari grad se sastoji se iz dva, u osnovi nepravilna četverougla, povezana samo velikim ulaznim vratima. Zapadni dio, tzv. Velika tvrđava mnogo je veći od istočnog, odnosno Male tvrđave. Ukupna površina starog grada iznosi 4.249 m2. Velika tvrđava (dim. 59X71X47,5X72,5) na završecima zapadnog bedema ima po dva tornja kružne osnove, dok je treći toranj zajednički za obje tvrđave. Kod ulaza na sjevernoj strani koji je bio zasveden bačvastim svodom, nalazila se jedna kapikula. Debljina zapadnog i južnog bedema iznosi 1,90 m, a sjevernog i i stočnog 1,65 m. Južni bedem je najočuvaniji i visok je oko 7 m. Gornji dio bedema je imao neprekidni niz puškarnica. Pored puškarnica tornjevi su bili snabdjeveni i topovima što potvrđuju historijski izvori. Unutarnji prostor velike tvrđave je skoro ravan i služio je za boravak vojne posade. Od objekata koje je moguće identificirati, sačuvani su ostaci cisterne za vodu (dim.11X4m). Mala tvrđava (dim.33X26,9X34,8X 26,8m), je po načinu gradnje najčvršći objekat u čitavom fortifikacijskom sistemu Gabele. Južni bedem leži na kamenoj litici i na njegovom sastavu sa zapadnim je kružni toranj čiji su zidovi sačuvani do visine od 10 m. Unutar bedema su vidljivi ostaci ležišta drvenih greda koje su nosile krovne konstrukcije naslonjenih objekata, a u gornjem dijelu bedema su bila ležišta drvenih nosača platforme za šetnicu kojom je komunicirala posada tvrđave. Kao i u Velikoj tvrđavi i ovdje su bile smještene prostorije za vojne potrebe. U središnjem prostoru Male tvrđave nalaze se ostaci Fatihove (Carske) džamije, (odnosno crkve). Mlečani su je pretvorili u crkvu sv. Katarine (sv. Ante?) 1649. godine, da bi 1718. Osmanlije na njenim ruševinama ponovo podigli džamiju. U toku istraživačkih radova, obavljenih u Maloj tvrđavi 1979. godine, u središnjem dijelu prostora pored džamije, pronađena je manja cisterna.

Novi grad  je sagrađen  između 1660. (kada je Ali-paša Čengić prvi puta postao hercegovački sandžak-beg) i 1665. godine kada ga opisuje kao već izgrađeno utvrđenje Evlija Čelebi. Ovaj dio grada zauzima veći dio prostora sjeverno od Starog grada sa kojim čini jednu veću odbrambenu cjelinu. Glavni ulaz je bio na zapadnoj strani radi lakše veze sa naseljem. Kroz taj otvor ulazilo se u polukružno zasvođenu stražarnicu. Na osnovi analogija s drugim većim utvrđenjima ove vrste koje su podizali Osmanlije, može se zaključiti da su pomoćni ulaz sagradili Mlečani koji su krajem XVII stoljeća zauzeli Gabelu i fortifikaciji dali definitivan izgled dograđujući joj zrakasti dio bedema (Vobanov sistem bastiona koje Osmanlije nisu gradili u ovim područjima).

            Na istočnom bedemu je još jedan ulaz čiji dovratnici predstavljaju najkvalitetniji rad mletačkih majstora na cijelom objektu. U novom gradu nailazimo na jednu specifičnost u načinu zidanja bedema. Zidovi s vanjske strane utvrđenja su zidani pod manjim nagibom u tzv. škarpu i s manjom količinom maltera, a sa unutrašnje strane su zasuti zemljom koja ih je pritiskala i bila glavnim uzrokom njihovog propadanja, osobito na  sjevernoj strani.

Arheološki nalazi

M. Gavrilović je 1981. i 1982. godine vršila arheološka istraživanja. Poduzeta su iskopavanja samo do nivoa osnove iz osmanskog perioda. Dublje se nije smjelo ići iz više razloga, iako ima indicija na terenu da u tvrđavi ima i srednjovjekovni sloj. Tokom ovih istraživanja nađeni su uz južni zid džamije, odnosno crkve, ostaci kamene plastike, sa frizom od floralnih elemenata. Unutar zidova utvrđenja pronađena je jedna velika bomba, ostaci jedne eksplodirane bombe i jedno manje željezno đule.

Dokumentacija je propala u toku ratnih razaranja, u Zavodu za zaštitu spomenika, Mostar.

Unutar zidina se nalazi kamena ploča sa likom lava, izvedenog u plitkom reljefu, simbolom Mletačke republike. Ploča je iz perioda 1693.-1715., kada su Mlečani držali Gabelu.

3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

-         1978. - 1979. godine obavljena istraživanja u sklopu naučnoistraživačkog projekta Gabela, otkopan je pomoćni ulaz novog grada s unutrašnje strane.

-         1979. pronađena cisterna u unutrašnjem dijelu. Izvršena rekonstrukcija istočnog ulaza.

-         1979. -1982. godine obavljena iskopavanja M. Gavrilović u sklopu projekta koji je vodio A. Zelenika.

5. Sadašnje stanje lokaliteta

Uvidom na licu mjesta (09.10.2002.) ustanovljeno je slijedeće:

-         područje nije oštećeno uslijed ratnih razaranja,

-         područje nije izloženo nikakvim specifičnim rizicima,

-         vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi,

-         područje je izloženo ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja.

III - ZAKLJUČAK

Gabela je imala veliki ekonomski i odbrambeni značaj u srednjem vijeku i kasnije u doba Osmanlija. U području oko Gabele, smješta se poznati trgovački centar, trg Drijeva, i ovaj kraj postaje poprište sukoba različitih političkih interesa. U osmanskom periodu Gabela je bila najznačajniji odbrambeni centar donje Neretve, mjesto čestih sukoba između Osmanlija i Mlečana, koji su vođeni između XVI i XVIII stoljeća.

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), s obzirom na historijsku vrijednost (B) i ambijentalnu vrijednost (F), Komisija je odlučila kao u dispozitivu.

Sastavni dio ove odluke su:

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

Dokumentacija u prilogu odluke je javna i dostupna na uvid zainteresiranim licima. Uvid u dokumentaciju može se izvršiti na pismeni zahtijev Komisiji.

Korištena literatura

- E. Čelebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama (preveo, uvod i komentar napisao H. Šabanović), Saravevo, 1979.

- H. Kreševljaković-H, Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, Naše starine II, 1954., 9.-22.; isti, Gabela, Enciklopedija Jugoslavije, t.3, 1958.,415.

- Đ. Tošić, Trg Drijeva u srednjem vijeku, Sarajevo, 1987.

- A. Zelenika, Gabela kao obrambeni centar Donje Neretve u doba Turaka, Hercegovina 1, Mostar, 1981., 89.-118.