Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 10/05.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. maja 2004. godine, donijela je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina – Mitropolija (Vladikin dvor ili Episkopska palata ) u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini: objekat Mitropolije, dvorište i objekat stana za svećenika, a nalazi se na lokaciji označenoj kao k.č. 3728 (novi premjer), što odgovara k.č. 20/39 i 20/40 (stari premjer), upisani u z.k. uložak broj 840, vlasništvo Srpsko-pravoslavne eparhije zahumsko-hercegovačke u Mostaru, k.o. Mostar, Grad Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 2. ove odluke primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su samo radovi na rehabilitaciji nacionalnog spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- izvršiti rekonstrukciju nedostajućih dijelova, uz korištenje izvornih materijala i primjenu izvornih metoda obrade materijala i veznih elemenata i njihove ugradnje, u što je moguće većoj mjeri.
Vlada Federacije dužna je posebno osigurati izradu projekta konzervatorsko-restauratorskih radova na nacionalnom spomeniku koji će sadržavati:
- ispitivanje i statičku analizu,
- sanaciju i statičku konsolidaciju konstruktivnih elemenata,
- konzervaciju zidova i zidnih dekoracija,
- istraživačke radove na fasadama objekta (slikane dekoracije i dekoracije rađene u malteru i gipsu) i u enterijeru (slikane dekoracije) i izradu prijedloga mjera za njihovu restauraciju.
Utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata sve parcele koje graniče sa prostorom definiranim u tački I stav 2. ove odluke. U ovom zaštitnom pojasu utvrđuju se sljedeće mjere:
- dopuštena je gradnja stambenih, poslovnih i ugostiteljskih objekata, maksimalne visine s gornje strane ulice - niže od visine vijenca, a s donje strane ulice - 1,5 m iznad gornjeg nivoa puta;
- na već izgrađenim objektima koji svojim gabaritom ugrožavaju kompleks moraju se izvršiti intervencije njihovog prilagođavanja okolnim objektima i prostoru (smanjenje vertikalnih i horizontalnih gabarita, obrada i kolorit fasade i krovnog pokrivača, dimenzije i materijalizacija otvora);
- na dijelu parcele označene kao k.č. 3740 (travnata površina ispred objekta Mitropolije) zabranjeno je izvođenje bilo kakvih radova osim hortikulturnog uređenja;
- na dijelu iste parcele označene kao k.č. 3740 (plato ispod travnate površine ispred objekta Mitropolije), dopuštena je izgradnja jedino prizemnih objekata manjih gabarita koji neće ugroziti vizure nacionalnog spomenika;
- infrastrukturni radovi su dopušteni samo uz odobrenje nadležnog ministarstva, a prema uvjetima nadležne službe zaštite.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik i dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI
Ova odluka bit će dostavljena Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II – V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
Broj: 07.1-2-999/03-1
5. maja 2004. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija je primila peticiju za proglašenje objekta Mitropolije u Mostaru nacionalnim spomenikom, od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti – Sarajevo, dana 18. septembra 2003. godine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
Ÿ podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
Ÿ historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i u stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Graditeljska cjelina se sastoji iz: objekta Mitropolije (Vladikin dvor, Episkopska palata), dvorišta i objekta – stan za svećenike, a nalazi se na k.č. 3728 (novi premjer), što odgovara k.č. 20/39 i 20/40 (stari premjer), k.o. Mostar, vlasništvo Srpsko-pravoslavne eparhije zahumsko-hercegovačke u Mostaru, Grad Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine.
Graditeljska cjelina Mitropolije je smještena u Starom gradu, na lijevoj obali Neretve, na jednoj od najviših tačaka na istočnoj strani Mostara, tako da je vidljiva iz gotovo svih važnijih tačaka u gradu. Cjelina se nalazi na aksi koja spaja kompleks Starog mosta sa kompleksom Pravoslavne crkve na Bjelušinama. Na ovoj zamišljenoj liniji nalaze se neki od najznačajnijih objekata pravoslavne zajednice u Mostaru – Stara pravoslavna crkva, Saborna crkva sa grobljima na Bjelušinama i Pašinovcu, objekti osnovnih škola, Mitropolija i stambeni kompleks Konak u Mostaru. Svi objekti čine jedinstvenu cjelinu koja predstavlja urbanističku i arhitektonsku dominantu na lijevoj obali Neretve, u Starom gradu, i kao takva predstavlja jednu od najznačajnijih urbanih cjelina tog područja.
Historijski podaci
U izvještaju francuskog putopisca Pule-a iz 1658. godine, prvi put se nalazi nešto više informacija o pravoslavnom stanovništvu Mostara, mada ih on prikazuje kao Jermene i Grke (Ćorović, 1933. godine, str. 12, 18).
U XVIII stoljeću pravoslavna zajednica u Mostaru se osjetno razvila. Ona je, u tom periodu, predstavljala najveću gradsku općinu u Hercegovini. U ovom periodu i mitropolit Aksentije Palikuća (1751-1763. godine) preseljava mitropolitsku stolicu u Mostar i napušta manastir Duži, tako da Mostar konačno postaje središte mitropolije 1767. godine (Ćorović, 1933. godine, str. 31). U XIX stoljeću podižu se: u Bjelušinama Pravoslavna crkva (temeljito je obnovljena 1833. godine), Srpska škola (1856. godine), te Nova saborna crkva sv. Trojstva (podiže je majstor Andrija Damjanov 1873. godine) (Pašić, 1989. godine, str. 24).
Austrougarske trupe pod zapovjedništvom generala Jovanovića ušle su u Mostar 5. augusta 1878. godine (Šarić, 2001. godine, str. 11). U toku ovog perioda (1878-1918. godine) Mostar nastavlja da se ubrzano razvija. Po Beadeker vodiču iz 1913. godine Mostar ima 16.400 stanovnika, od kojih nešto manje od pola muslimana (još uvijek ima 30 džamija).
U periodu austrougarske vladavine oko postojeće urbane strukture izgrađeni su objekti u duhu evropskog historicizma XIX stoljeća. Neogotika i neorenesansa se javljaju kao najraniji historicizmi. Svi historicizmi predstavljaju reprezente evropskog stila i ukusa zastupani od strane Zemaljske vlade i njenih arhitekata i graditelja – austrijski, hrvatski i češki arhitekti koji su i donijeli ove ideje sa sobom u BiH. Svojom veličinom i oblikom, a posebno pozicijom u gradu, ovi objekti postaju svojevrsni reperi (Krzović, 1987. godine, str. 32).
Prvi objekti građeni u stilu secesije na prostoru Bosne i Hercegovine javljaju se početkom XX stoljeća. Domaći graditelji postepeno prihvataju i primjenjuju načela secesije koja se «uvozi kao gotova graditeljska formula» (Kadijević, 1997. godine, str. 87). Bitna odlika secesijske arhitekture je primjena novih građevinskih materijala, koji se kombiniraju sa klasičnim što daje nove oblikovne mogućnosti. Kao posljedica upotrebe željeza i stakla javlja se otvorenija fasada. Pojedini arhitektonski elementi postaju značajan elemenat dekoracije: prozori, vrata, balkoni, kupole, vijenci. Glavni dekorativni elementi fasada postaju antropomorfni i floralni (Krzović, 1987. godine, str. 130).
2. Opis dobra
Izgradnja Mitropolitove palate je završena 1910. godine. Projekat za izgradnju ovog objekta je urađen od strane arhitekte Karla Paržika, i rađen je u periodu juli 1904 – oktobar 1909. godine.
Karlo Paržik predstavlja jednog od najznačajnijih arhitekata u Bosni i Hercegovini sa kraja XIX i početka XX stoljeća. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti - Arhitektonski odsjek u Beču 1882. godine. U BiH je došao 1885. godine, kao saradnik drugog velikog arhitekte tog perioda u BiH, Josipa Vancaša. U državnoj službi proveo je od 1886. godine do penzionisanja 1916. godine, u Građevnom odjeljenju Zemaljske vlade, Odsjek za visoku gradnju. Predavao je na Državnoj srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu. Paržik se u početku svog djelovanja deklarirao kao sljedbenik neorenesanse kojoj ostaje dosljedan do 90-ih godina XIX stoljeća (Krzović, 1987. godine, str. 20, 251).
Objekat Mitropolije predstavlja primjer neobarokne arhitekture, na kojem se posebno ističu bogatstvo teksture i sofisticiranost dekoracije u enterijeru i na fasadama objekta. Ulazna fasada kulminira naglašenom atikom sa statuama svetaca u nišama, motivima školjki i urni tako da objekat podsjeća na barokne crkve u Evropi (AKTC&WMF, 1998. godine, str. 83).
Centralno rješenje objekta sa zenitalnim osvjetljenjem i osvjetljenjem preko otvora na stepeništu, umjesto plana koridorskog rasporeda prostorija, predstavlja glavnu odliku ovog objekta. Arhitekta je razvio spomenutu kompoziciju uzimajući u obzir gotovo tropske vrućine koje vladaju u Mostaru za vrijeme ljeta.
Volumen glavnog objekta Mitropolije predstavlja jednospratnu građevinu, geometrijski gotovo čistog oblika kvadera sa istakom za terasu. Visina objekta: glavni dio građevine visine cca 14,00 m; visina građevine sa atikom cca 16,00 m; visina dijela sa terasom cca 10,00 m od kote pristupa vanjskog stepeništa. Objekat je gabaritnih dimenzija: glavni objekat 18,50 x 20,35 m; a istak sa terasom dimenzija 6,00 x 13,00 m. Čitav objekat je «podignut» na rustični postament sa završnom obradom od maltera u vidu horizontalnih traka koje se protežu duž čitavog objekta.
Osnovni konstruktivni sistem se sastojao od nosive zidne konstrukcije rađene od kamenih blokova (krečnjak) i drvene međuspratne konstrukcije. Debljina kamenih zidova varira u zavisnosti od mjesta: u podrumskom prostoru debljina se kreće od 108 do 65 cm, dok je u prizemlju i na spratu objekta debljina 50 do 60 cm. Krovna konstrukcija je također bila drvena formirajući jednovodnu krovnu plohu. Fasadni zidovi su rađeni od kamenih blokova sa završnom obradom u malteru. Uvidom na licu mjesta uočljivi su tragovi armirano-betonske konstrukcije stupova u prizemlju objekta u ulaznoj partiji, dijelu međuspratne konstrukcije u središnjem dijelu objekta i stropne konstrukcije iznad svečane dvorane za prijeme. Ova konstrukcija je rađena od armirano-betonskih poprečnih greda na koje se oslanjaju armirano-betonske ploče, tako da cjelokupan strop dobija izgled kasetirane tavanice podijeljene u sedam polja. Navedena konstrukcija predstavlja rezultate naknadne intervencije za koje nikakav trag nije bio dostupan.
Ulazno, vanjsko stepenište, balustrade i kompletna ulazna fasada objekta imaju bogatu dekoraciju rađenu od maltera.
Vanjsko stepenište je formirano u vidu dva stepenišna kraka što se spajaju u podest ulaza koji vodi u predvorje objekta. Monumentalnost objekta je naglašena «smirenom, klasičnom» raščlanjenošću po vertikali i horizontali, posebno ulazne fasade. Secesijski motivi na ovom objektu, u tretmanu fasada, se ogledaju u: pilastrima što probijaju pod krovni vijenac, naglašenom pravilnom nizanju pravougaonih prozora, ostavljanju znatnih čistih, nedekoriranih površina, što čitavom objektu daje, za to vrijeme, savremen izraz. Raščlanjenost fasade po vertikali se javlja u vidu dvoetažnih, plitkih ugaonih pilastara koji formiraju odsječke zidova spojenih u blokove i koji zadaju ritam ulazne fasade. Posebno je naglašen centralni blok u vidu rizalita (ploha istaknuta iz ravni fasade) sa atikom kao završetkom, koji oblikovno predstavlja gotovo samostalan dio građevine. Atika (zabat) sa završecima u vidu obeliska naglašava središnju os objekta dajući mu još više monumentalnosti. Raščlanjenost po horizontali – horizontalni vijenci se javljaju u dva pojasa i to: nad prostorom prizemlja vijenac se javlja segmentarno (u poljima ulazne fasade i oko ostatka objekta), a predstavljen je u vidu akantusovog lišća sa prepletom. Vertikalna razdjelna polja su međusobno povezana glavnim, završnim vijencem sa akantusovim lišćem kao uzorkom. Ovaj vijenac je posebno naglašen profilacijom koja se proteže čitavom dužinom objekta. Iznad završnog vijenca postire se plitka atika bez dekoracija.
Dekoracija na fasadi objekta se javlja u vidu simboličkih sadržaja sa antropomorfnim i floralnim motivima: apotropejski motivi se javljaju na ulaznoj fasadi objekta, posebno u centralnoj zoni rizalita - riblja glava unutar školjke na samom ulazu u objekat, u postamentu vanjskog stepeništa; figure lavova sa štitovima na atici kao završetak srednjih, nižih pilastara, između kojih se javlja polukružna dekoracija u obliku dubljeg reljefa upisana u pravougaono polje koje zauzima cjelokupan središnji prostor između pilastara. U uglovima pravougaonog polja se javljaju dekoracije floralnih motiva, dok je polukružni prostor omeđen tordiranim vijencem sa motivom akantusovog lišća. U središnjem dijelu vijenca se nalazi predstava glave anđela sa krilima. Unutar polukružnog polja, koje je uvučeno u odnosu na ravan fasade reljefa, nalazi se dekoracija u vidu duplog krsta sa trolisnim završecima (dva horizontalna kraka) i sa po dva lika anđela sa krilima sa obje strane krsta. U bočnim poljima centralnog rizalita, u ravni sa ranije opisanom dekoracijom, nalaze se dvije otvorene niše sa secesijskim vazama u poljima, ukrašene girland trakama i postavljene na postament u vidu slijepe konzolice sa ukrasom od volti i predstavom školje u sredini. Iznad ovog središnjeg rizalita – atike, nalazi se završna zona sa poljima bez ukrasa. Sam završetak atike je naglašen simetričnom postavkom dekorativnih elemenata u čijem središtu se nalazi grb (nije raspoznatljiv sadržaj grba i njegova dekoracija u sadašnjem stanju – pretpostavka je da se radi o jednoj verziji predstave grba Eparhije zahumsko-hercegovačke u Mostaru, iz perioda Kraljevine Jugoslavije – početak XX stoljeća). Desno od grba nalaze se dva obeliska koji posebno naglašavaju vertikalnost središnjeg dijela objekta i njegovu monumentalnost. Obelisci se javljaju kao završetak istaknutog dijela manjih, središnjih pilastara. Na samim krajevima rizalita nalaze se skulpture dvije vaze koje se također javljaju kao logični završeci većih, ugaonig pilastara. Svi dekorativni elementi na fasadama objekta rađeni su u malteru i gipsu.
Prozorski otvori većih dimenzija i izdužene forme još više naglašavaju vertikalnost objekta postignutu horizontalnim raščlanjivanjem ulazne fasade. Unutar svakog pojedinog bloka javljaju se uski prozori bez naglašenog okvira. Visina prozora je povećana postavkom parapetne balustrade sačinjene od kružnih medaljona u čijem se središtu nalazi upisani krst. Ista forma balustrade se javlja i na ogradi prostora terase aneksa objekta iznad svečane sale, kao i ograde vanjskog ulaznog stepeništa – na prostoru polukružnog podesta.
Nekoliko detalja u enterijeru: ulazni hol sa dva elegantna stupa, slikarska dekoracija na zidovima ulaznog prostora i glavne dvorane za prijeme, različiti izvori prirodnog osvjetljenja – svjetlost se probija do prvog sprata preko okruglih otvora na krovu i drugom spratu, dvorana za prijeme na istočnoj strani objekta, i velika terasa iznad nje, predstavljaju kvalitet ovog objekta. Ovaj objekat je sadržavao, za svoje vrijeme, i nekoliko tehničkih inovacija, uključujući i servisni lift između spratova, garažu u podrumskoj etaži i sl. (AKTC&WMF, 1998. godine, str. 83).
Unutar objekta nalaze se elegantne slikarije u stilu secesionizma, čiji su se ostaci zadržali na prostoru ulazne partije i svečanog salona, i danas su još uvijek vidljivi u fragmentima. Ove slike oslikavaju ukus secesionizma u stilu «pompejskog» slikarstva (trompe l'oeil motivi, dekoracija u obliku vegetabilnih i garland oblika). Motivi slikarstva, koji su se očuvali nakon razaranja objekta, mogu se vidjeti na prostorima ulaznog hola i reprezantivne dvorane za prijeme. Ti motivi se javljaju u vidu slikarija sa predstavama životinja i floralnim motivima. Glavna dekoracija u ulaznim prostorijama se javlja u gornjoj zoni zida. Na dijelovima iznad kojih se nekada nalazila stropna konstrukcija vide se ostaci jednostavno profiliranog vijenca, rađenog u malteru, sa oslikavanjem u vidu imitacije stiliziranog akantusovog lišća (imitacija vijenca koji se javlja na glavnoj fasadi objekta), rađen u smeđoj – zemljanoj boji. Ispod ovog vijenca nalaze se ostaci friza, također rađen u malteru, u tri sloja formiran tako da svaki gornji sloj malo prelazi preko donjeg. U srednjem sloju ovog friza nalaze se slikarije u vidu vijenca od stiliziranih predstava palmeta u smeđoj i zelenoj boji. Neposredno ispod gornjeg friza nalazi se «traka» slikarija koja se proteže čitavom dužinom prostorije. Ovaj friz je rađen u vidu naizmjeničnih polja koja se sastoje od pravougaonika sa predstavam floralne i animalne dekoracije i polja u čijem centru se nalaze oslikani rombovi. I ovdje, kao i na gornjem frizu, zastupljene su tople, zemljane boje - oker, crvene i zelene nijanse. U pravougaonim poljima javljaju se motivi floralnog vijenca ukrašenog platnenom trakicom zagasitoplave boje. U središtu ovog motiva javlja se stilizirana predstava ptice u letu. Čitavo polje uokviruju gornja i donja traka sa motivom valovitog meandra. U susjednim poljima, u obliku romba crvene boje, vidljivi su ostaci predstave kadionice, ćupova i sličnih motiva. Sva polja, i pravougaona i romboidna, okružena su trakom oker boje. Tragovi dekoracije javljaju se i u zoni kapitela stupova u prizemlju objekta, u ulaznom holu i svečanoj dvorani. Ove dekoracije se javljaju u vidu oslikanog vijenca od stiliziranih akantusovih listova, isto kao i u zoni vijenca pod stropnom konstrukcijom ulaznog prostora. Nešto drugačija i bogatija dekoracija se javlja na stropu svečane sale. Stropne grede su naglašene dekoracijom u vidu prepleta dvije trake sa floralnim motivom vijenca u sredini. Ova dekoracija se javlja po cijeloj dužini donjih ploha greda. Unutar polja stropa javlja se nešto bogatija dekoracija također kombiniranih floralnih i geometrijskih motiva sa dodatkom predstava životinja. Centralni motiv pegaza nalazi se unutar pravougaonika crvene boje, okruženog stiliziranim floralnim dekoracijama. Ova dekoracija se javlja u krajnjim zonama stropnih polja duž zidova. Od cjelokupne dekoracije sačuvano je jako malo, samo pojedini fragmenti.
U svojoj historiji objekat Mitropolije je doživio preinake i to posebno na svojim fasadama, o kojima ne postoji dostupna dokumentacija. Sa sigurnošću se jedino mogu utvrditi razlike između originalnog projekta arhitekte Paržika i trenutnog stanja. Prema Paržikovom projektu predviđeno je bilo da cjelokupan objekat bude prekriven rustičnom fasadom rađenom u malteru. Rustičan izgled bi pokrivao prostore polja unutar pilastara i same pilastre ulazne fasade kao i prostor postamenta. Prostor atike nije podrazumijevao rustičnu obradu fasade. Međutim, na fotografiji objekta iz 1950. godine, vidi se da objekat ni tada nije imao, osim u dijelu postamenta, rustičnu obradu fasade. Fotografije objekta nakon rušenja – sadašnje stanje objekta potvrđuju nepostojanje takve obrade fasade niti u periodu nakon 1950. godine do danas. Određene promjene u odnosu na originalni projekat Paržika, ali i u odnosu na izgled objekta iz 1950. godine, se ogledaju u tretmanu dekorativnih elemenata iznad prozora. Originalnim projektom je predviđeno da se iznad glavnog ulaza u objekat i iznad prozora koji se nalaze u desnom krilu objekta – prostor svečane dvorane u prizemlju, nalaze ukrasi u obliku girland vijenaca sa medaljonima u osi prozora. Sa fotografije iz 1950. godine vidljivo je da se takvi motivi javljaju iznad prozora aneksa sa dodatkom predstave ljudskih glava iznad prozorskih ćoškova koji pridržavaju krajeve vijenca koji bočno uokviruju prozorske otvore. Na fotografiji sadašnjeg stanja vidljivo je da ne postoje dekoracije u vidu vijenaca već se samo mogu vidjeti ostaci predstava ljudskih glava. Također, opisana dekoracija iznad ulaznih vrata nije vidljiva niti na fotografiji iz 1950. godine, dok na fotografiji trenutnog stanja nisu uočljivi nikakavi tragovi dekoracije na tom mjestu. Dekoracija iznad ulaznih vrata 1950. godine je bila ista kao dekoracija iznad prozora prizemlja na ulaznoj fasadi objekta, a sastojala se od središnjeg medaljona sa dodatkom kraćeg girland vijenca sa obje njegove strane. Središnji grb (i postojeći i onaj koji se može vidjeti na fotografiji iz 1950. godine), smješten u osovini objekta, se razlikuje od grba predloženog u arhitektovom projektu. Predloženi grb je predstavljao likove dva anđela koji pridržavaju krunu sa draperijom, dok trenutni vjerovatno predstavlja primjerak grba Eparhije.
Na prostoru između glavnog i pomoćnog objekta, prema projektu ali i fotografijama objekta prije razaranja, vidljiva je monumentalna željezna ulazna kapija sa dva snažna pilona u funkciji dovratnika. Trenutno, nikakvi ostaci ove kapije nisu vidljivi na licu mjesta.
Drugi objekat kompleksa predstavalja stan za svećenika. Osnovna forma ovog objekta predstavlja donekle uproštenu «verziju» glavnog objekta. Središnji dio je istaknut u formi rizalita i proteže se sve do pliće atike na vrhu objekta. Prozorski otvori su manjih dimenzija i odgovaraju funkcionalnim potrebama – ne naglašavaju monumentalnost. Na fotografiji kompleksa iz 1950. godine nisu uočljivi tragovi bilo kakvih dekoracija na fasadi objekta, mada je originalnim projektom bilo planirano da se fasada i ovog objekta obradi rustično u malteru. Trenutno stanje objekta je takvo da su uočljivi jedino fragmenti maltera na fasadi, tj. vidljiva je kamena struktura zida sa jakim uglovnicima.
Na prostoru ispred objekta, preko ceste, nalazi se zatravnjena otvorena-neizgrađena površina koja daje urbanistički akcenat monumentalnosti objekta Mitropolije. Površina se terasasto spušta prema prostorima stambenog kompleksa Konaka i predstavlja otvoren prostor značajanog kvaliteta s obzirom na usitnjenu strukturu izgrađenih površina u njenoj neposrednoj blizini. Na fotografijama kompleksa prije razaranja vidljivo je da je ovaj prostor bio hortikulturno uređen sa visokim rastinjem što je još više naglašavalo urbanistički akcenat čitavog kompleksa Mitropolije.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Nema podataka o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti objekta.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
- 1990. godine je urađena sanacija fasade objekta Mitropolije. Projekat sanacije je rađen pod nadzorom RO «Stari grad» koju je osnovala Općina Mostar.
- 2001. godine Grad Mostar, Općina Stari Grad, The Aga Khan Trust for Culture, Geneva i World Monuments Fund izradili su Regulacioni plan očuvanja i razvoja Starog grada u Mostaru. Urbanističko-tehnički uvjeti za objekat Mitropolije definirani ovim planom su:
Ÿ zadržavanje namjene objekta za religijske i slične funkcije uz isključivo korištenje objekta od strane vlasnika objekta – Srpsko-pravoslavne zajednice;
Ÿ izvršiti detaljno ispitivanje konstrukcije objekta, prije poduzimanja bilo kakvih radnji na planiranju njegove restauracije;
Ÿ izvršiti rekonstrukciju nedostajućih dijelova – krovna i međuspratna konstrukcija;
Ÿ sanaciju sačuvanih konstruktivnih elemenata – nosivi i pregradni zidovi koji su se sačuvali u većem obimu;
Ÿ izvršiti sanaciju fasade objekta uz rekonstrukciju nedostajućih i oštećenih dijelova prema sačuvanim elementima dekoracije na fasadama;
Ÿ posebnu pažnju obratiti na sanaciju dekorativnih elemenata na ulaznoj fasadi, stepeništu i balustradama;
Ÿ nedostajući obelisk na vrhu atike mora biti zamijenjen novim;
Ÿ detaljnije mjere zaštite i intervenicija bit će definirane u okviru glavnog projekta po fazama.
- 2004. godine izrađena je projektna dokumentacija za rehabilitaciju Mitropolije – projektna dokumentacija je pripremljena od strane AKTC/WMF u saradnji sa PCU-om (Jedinica za implementaciju projekta obnove Starog mosta) iz Mostara. Ovim projektom je predviđeno sljedeće:
Ÿ svi popravci, posebno oni koji se odnose na vanjsku obradu fasadnih platana, moraju se izvoditi pažljivo, sa namjerom da se fasada vrati u stanje prije razaranja; sačuvani elementi na fasadama moraju se konzervirati u najvećoj mogućoj mjeri;
Ÿ nedostajući dijelovi zidanih konstrukcija moraju se obnoviti uz upotrebu materijala i tehnika sličnih originalnim;
Ÿ vanjsko stepenište će biti obnovljeno, uz dodatak novog lijevog krila koje je trenutno potpuno uništeno; u unutrašnjosti objekta sačuvana su sva stepeništa;
Ÿ umjesto drvene međuspratne konstrukcije koja je ranije postojala, predviđa se izrada nove armirano-betonske prednapregnute konstrukcije; ovakva intervencija bi trebala i konstruktivno stabilizirati objekat;
Ÿ izrada novog krova, uz poštovanje gabarita i materijalizacije originalne konstrukcije;
Ÿ svi novi elementi na objektu će biti rađeni korištenjem savremenih materijala (beton, cigla), ali će biti zamaskirani (skriveni);
Ÿ nove, moderne instalacije će se uvesti u objekat;
Ÿ elementi krovnog osvjetljenja će biti rekonstruirani.
5. Sadašnje stanje dobra
Usljed ratnih oštećenja u periodu 1992-1995. godine došlo je do potpunog urušavanja krovne i podne konstrukcije objekta Mitropolije.
Uvidom na licu mjesta utvrđeno je sljedeće:
objekat Mitropolije se nalazi u ruševnom stanju i izložen je utjecaju atmosferilija;
- međuspratna, krovna i konstrukcija stepeništa ne postoje. Sačuvani su jedino vanjski oštećeni zidovi objekta;
- dekoracija na fasadama je oštećena ili nedostaje. Sa vrha zgrade nedostaje obelisk.
- Objekat-stan za svećenika
Objekat nije u upotrebi, a na fasadi se uočavaju i naknadne intervencije – drvena stolarija je zamijenjena PVC stolarijom bijele boje, pribijena su garažna vrata većih dimenzija u prizemlju objekta, tako da je formiran ulaz sa bočne strane – na mjestu gdje se nekada nalazila ulazna kapija. Projektom rehabilitacije kompleksa predviđeno je da se objektu vrati izvorna namjena – stan za svećenika.
- Mitropolija se nalaze na listi 21 prioriteta za rehabilitaciju uspostavljenoj od strane gradskih vlasti u Mostaru.
- Urađena je projektna dokumentacija za rehabilitaciju Mitropolije i očekuje se da bude implementirana u toku 2004. godine.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Historijska vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
iii. Proporcije
iv. Kompozicija
v. Vrijednost detalja
D) Čitljivost
ii. Djelo značajnog umjetnika ili graditelja
iii. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
E) Simbolička vrijednost
i. Tradicionalna vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi
F) Ambijentalna vrijednost
ii. Značenje u strukturi i slici grada
iii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G) Izvornost
i. Oblik i dizajn
iii. Namjena i upotreba
v. Položaj i smještaj u prostoru
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- kopije katastarskih planova,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Dokumentacija u prilogu odluke je javna i dostupna zainteresiranim licima. Uvid u dokumentaciju može se izvršiti na pismeni zahtjev Komisiji.
Korištena literatura
1891. Pec, Karlo, Mostar i njegov kulturni krug – Slika grada iz Hercegovine, F. A. Brokhaus, Lajpcig, 1891.
1933. dr. Ćorović, Vladimir, Mostar i njegova Srpska pravoslavna opština, Izdanje Srpske pravoslavne opštine Mostar, Beograd, 1933.
1954. Kreševljaković, Hamdija, Stari hercegovački gradovi, Naše starine II, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1954.
1964a. Ćirković, Sima, Istorija srdenjovjekovne bosanske države, Beograd, 1964.
1970. Hasandedić, Hivzija, Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine, Prilozi Orijentalnog instituta, sv. XVI-XVII, Sarajevo, 1970.
1972. Papić, Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918), I.P. Veselin Masleša, Sarajevo, 1972.
1972. Četvrt stoljeća službe zaštite spomenika kulture i prirode u Bosni i Hercegvoini, Naše starine XIII, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1972.
1974. Anđelić, Pavao, Srednjovjekovna župa Večenike-Večerić - postanak Mostara, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska XXIX, Sarajevo, 1974.
1980. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.
1982. Zavod za prostorno uređenje - Mostar, Urbanistički plan Mostara, Sinteza, Mostar, 1982.
1984. Čelebić, Edin, Kulturne prilike u Mostaru krajem XIX i početkom XX vijeka, Hercegovina 4 – časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, Arhiv Hercegovine, Mostar, 1984.
1984. Papić, Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), Veselin Masleša, Sarajevo, 1984.
1987. Krzović, Ibrahim, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., Umjetnička galerija BiH, Kulturna manifestacija «Sarajevska zima», Sarajevo, 1987.
1988. Arheološki leksikon, tom 3, regija 24, razne jedinice, Sarajevo, 1988.
1996. Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
1997. Miletić, Karlo Drago, Mostar – susret svjetskih kultura, Zajednica općina s hrvatskom većinom, Glavno tajništvo HDZ BiH, Mostar, 1997.
1997. Kadijević, Aleksandar, Jedan vek traženja nacionalnog stila u srpskoj arhitekturi (sredina XIX-sredina XX veka), Građevinska knjiga, Beograd, 1997.
1998. Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1998.
1999. A Joint Conservation Project of the Aga Khan Trust for Culture's Historic Cities Support Programme & The World Monuments Fund, Reclaiming Historic Mostar: Opportunities for revitalization, 15 Donnor Dossier for Conservation of the high Priority Sities in the Historic Core, New York - USA, Istanbul - Turkey, 1999.
1999. Spasojević, Borislav, Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu, Rabic, Sarajevo, 1999.
2001. Grad Mostar, Općina Stari Grad, The Aga Khan Trust for Culture, Geneva & World Monuments Fund, New York, Regulacioni plan očuvanja i razvoja Starog Grada u Mostaru, World Monuments Fund, New York City, 2001.
2001. Grad Mostar, Management plan Starog Grada u Mostaru – upravljanje, finansiranje, planiranje, intervencije, Grad Mostar, 2001.
2001. Šarić, Salko, Likovna pozornica Mostara, Centar za kulturu, Mostar, 2001.
2003. Gradski Zavod za zaštitu kulturnog-historijskog i prirodnog nasljeđa Mostar, Rad Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naljeđa Mostar u periodu od 1994. do 2003. godine, brošura, Mostar, 2003.
2003. City of Mostar, The Old Town in Mostar – Management Plan, Mostar, 2003.
|
