Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika obilježila je prvu godišnjicu rada multimedijalnom prezentacijom i prijemom 05. maja 2003. godine u zgradi Predsjedništva BiH (ili u Konaku). Na taj način, Komisija nastoji skrenuti pažnju na ugroženost kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine i njegov značaj za uspostavu održivog mira u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom, prezentirali su se rezultati rada Komisije u proteklom periodu, zaštićeni spomenici, ugroženi spomenici i reklamni materijal Komisije (posteri, razglednice, rokovnici, kalendari i slično).
Govor Amre Hadžimuhamedović, predsjedavajuće Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika
Poštovani članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ekselencije, gospodine Prvi zamjeniče Visokog predstavnika, dragi prijatelji, dame i gospodo,
Obraćam Vam se pozdravima mira u ovom posebno svečanom trenutku u ime mojih kolega, članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ni zahvaljjem što ste večeras s nama. Želim naglasiti da večeras ne obilježavamo godinu dana rada na zaštiti naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Zaštita kulturno-historijskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini traje formalno 230 godina. Međutim, rad Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika dio je imlementacije i održanja mira u Bosni i Hercegovini, a nakon što je je 22. decembra 2001. godine odlukom Predsjedništva Bosne i Hercegovine uspostavljena kao institucija Bosne i Hercegovine, Komisija je postala ona državna institucija koja brine o najznačajnijim dobrima naslijeđa u Bosni i Hercegovini i dio sustava institucijam, od kojih su neke stare i preko jednog stoljeća.
Ovo je prilika da u ime svojih kolega ukažem na značaj uključenosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Predsjedavajućeg i članova Vijeća ministara BiH, Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini u implementaciju Annexa 8 i da im zahvalim za njihov neizmjerni doprinos oblikovanju staretgije našeg djelovanja. Zahvaljujem ministarstvima prostornog uređenja i okoliša i inspekcijskim službama na razini entiteta i distrikta Brčko što u provedbi Annexa 8 prepoznaju jedan od prioriteta uspostave okvira održivog razvoja Bosne i Hercegovine, Zahvaljujem muzejima, arhivima, zavodima za zaštitu kulturnog naslijeđa, galerijama i svim vlasnicima kulturnog blaga Bosne i Hercegovine za njihov rad na očuvanju naslijeđe i za suradnju koju ostvaruju sa Komisijom. Naš rad se oslanja na djelovanje i dokumentaciju tih institucija. Posebno želim naglasiti značaj naše suradnje sa Zavodom za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, institucijom koja od 1946. godine radi teške poslove integriranja naslijeđa u razvojne tokove i očuvanja bosanskohercegovačkog identiteta. Dokumentacija koju Zavod posjeduje najčešće je osnova za donošenje odluka Komisije. I ta dokumentacija, jednako kao i rad Zavoda, dio je našeg kulturnog sjećanja, pa svijest o javnoj obavezi njenog čuvanja i korišćenja mora biti prisutna i zakonom utvrđena.
Iako je na izložbi koju ćete večaras vidjeti predstavljeno samo ono naslijeđe koje je u protekloj godini bilo predmet našeg odlučivanja, ni večerašnji skup, ni izložba nisu predstavljanje jednogodišnjeg rada Komisije. To što večeras predstavljamo je samo slika raskoši naslijeđenog i i slika sramote neispunjavanja naše obaveze prema njemu.
Članovi Komisije i svi stručnjaci uposleni u našem sekretarijatu večeras počinju širenje vijesti, koja nije nova, ali je nerijetko ili prešućivana ili zanemarivana. Ne znam dovoljno uvjerljiv i nov način da saopćim: Naslijeđe Bosne i Hercegovine je ugroženo! i da to odjekne u punini opakosti prijetnje koju ta vijest nosi. Raskošno naslijeđe Bosne i Hercegovine je u opasnosti da potpuno nestane. Ratna razaranja, poratna razaranja, nebriga, ideološka prekrajanja kulturnog sjećanja prijete uništenju tog sjećanja. A kada kulturno sjećanje iščezne, nestanak zajednice koja ga baštini je neizbježan. Tako kaže Agnes Heller. I to potvrđuje historija. U razdoblju postkomunizma i poslijeratnog oporavka koncept značaja naslijeđa za održanje društvenih obrazaca postaje važniji od naslijeđa samog. Dakle, očuvanje nematerijalne dimenzije – simboličke i ontološke – u značenju naslijeđa postaje pitanje opstanka identiteta Bosne i Hercegovine i njenog dostojanstvenog reintegriranja u Evropu.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika večaras pokreće kampanju za spas ugroženog naslijeđa Bosne i Hercegovine. To je naš dug prema nama, prema našim precima i prema našim nasljednicima. To je i naš dug prema Evropi. Istovremeno to je dug Evrope prema sebi. Tu je sadržan i dug svijeta prema nama i prema sebi. Širenje istine o naslijeđu Bosne i Hercegovine kao dijelu ukupnosti naslijeđa svijeta i stanju njegovog nestajanja, početak je te kampanje.
Izložba koju je pripremio stručni tim Komisije za očuvanje naslijeđa u Bosni i Hercegovini i koja će nakon ove večeri biti predstavljena u svim bosanskohercegovačkim središtima, u sjedištima Svjetske banke i UN ima za cilj da prenese našu poruku i da upozorenje o ugroženosti naslijeđa učini prvom viješću.
Pozivam vas da se pridružite našoj kampanji i zahvaljujem na vašem razumijevanju.
Molim gospodina Donalda Haysa, prvog zamjenika Visokog predstavnika da ovim povodom ukaže na značaj provedbe Anexa 8 u ukupnosti očuvanja mira u Bosni i hercegovini. Potom, molim uvaženog gospodina Borislava Paravca, predsjedavajućeg predsjedništva Bosne i Hercegovine da otvori izložbu.
Govor Donalda Haysa, prvog zamjenika Visokog predstavnika u BiH
Član Predsjedništva gospodin Borislav Paravac
Predsjedavajući gospođa Amra Hadžimuhamedović
Članovi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika
Dame i Gospodo
U ime Visokog predstavnika i u moje vlastito ime, dozvolite mi da večeras izrazim najtoplije pozdrave svim prisutnima a posebno članovima Komisije. Mi smo ovdje da obilježimo prvu godišnjicu rada Komisije Aneksa 8 kao institucije na državnom nivou.
Dejtonskim mirovnim sporazumom je završen rat. To je također usmjerilo postratni oporavak. U tom pogledu je Aneks 8 ključni, iz dva razloga:
Prvi i najistaknutiji – obnova treba pomirenje. Tamo gdje ima volje ima i puta – nastavak ratne mržnje, negodovanja, gorčine i ljutnje, sve to stvara poteškoće razvoju političke želje da se problemi u BiH riješe do kraja. Obnova spomenika je zadatak koji se direktno odnosi na ostavštvinu gorčine i sistematično je smanjuje. Ponovnom izgradnjom spomenika mi razgrađujemo temelje za nastavak mržnje.
Drugo, ovaj zadatak nosi u sebi potencijalne poteškoće koje mogu same po sebi uništiti širi politički proces. Postizanje političkog, pravnog i praktičnog konsenzusa za izgranju individualnih spomenika zahtjeva predanost, odlučnost, jasna mjerila i predanost pravdi – zato što protivnici pomirenja u BiH, oni koji bi osudili njihove sugrađane da ponove tragičan neuspjeh nedavne prošlosti, su pokušavali sabotirati procez postizanja konsenzusa u svakom momentu. Oni su htjeli i hoće da naprave od toga novo poprište, jedan izvor političke dislokacije i etničke mržnje.
Upravo zato što je Komisija Aneksa 8 uradila posao efektivno, protivnici obnove i reintegracije nisu uspjeli.
Rad Komisije ima direktnog uticaja na povećanje intenziteta povratka izbjeglica kao i na poštivanje zakona i zaštite prava manjina.
Njen rad će odrediti da li će Bosna i Hercegovina postati normalna evropska demokratija. Vjerujem da BiH uistinu postaje normalna zemlja. To je razlog zbog kojeg OHR i Međunarodna zajednica u cjelosti ostaju angažovani u poslu Komisije Aneksa 8 i nastavljaju podržavati sve njene potrebe.
Vjerujem da Aneks 8 sada privlači sve više pažnje BiH vlasti koje su sada svjesne da to nije područje koje se treba staviti postrani dok se bave naizgled važnijim političkim i ekonomskim poslovima: Anek 8 je ključni za uspjeh svih drugih područja u poslijeratnom razvoju.
Proces implementacije Aneksa 8 jeste ojačan odlukama Visokog predstavnika kojima se usklađuju entitetska pravila i regulative u pogledu dozvola za rekonstrukciju, vremenskih rokova i pravne pomoći. Djelotvorni pravni instrumenti su dostupni za rješavanje određenih problema posebno kada lokalne vlasti trebaju savjet i pomoć, ili gdje postoje dokazi o namjernoj birokratskoj opstrukciji.
Opseg posla koje je u vezi sa implementacijom Aneksa 8 jeste ogroman. Na Privremenoj listi Komisije postoji oko 800 zgrada i mjesta. Komisija koji broji tri domaća člana i dva međunarodna člana i koja je pomognuta malim brojem eksperata, radi svoj posao marljivo i profesionalno. Suočava se sa teškoćama, posebno kada je u pitanju implementacija njenih Odluka, i to je područje gdje članovi Komisije imaju pravo da traže podršku najviših političkih autoriteta. Iskoristiću ovu priliku da istaknem da Međunarodna zajednica očekuje da će oni tu podršku pružiti.
Hvala.
|